broj: 9/1936
pdf (10,2 MB) |
|
||||||||||||||
| ŠUMSKA POLITIKA. ZAKONODAVSTVO. | ||
| Ing. V. Koprivnik | ||
| Prinudni put po jugoslovenskom Zakonu o šumama. PDF TXT | 461 | |
| LOVSTVO. | ||
| Ing. Z. Turkalj | ||
| Prilog biologiji velikog tetrijeba. PDF TXT | 479 | |
| ŠUMSKA POLITIKA. ZAKONODAVSTVO. PROPAGANDA. ADMINISTRACIJA. | ||
| J. Šušteršić | ||
| Šumske štete. PDF TXT | 499 | |
| LIČNE VIJESTI. | ||
| M. Š. | ||
| † Ing. A. Sodnik. PDF TXT | 502 | |
| PROMJENE U SLUŽBI. | ||
| d) Umirovljenja: PDF TXT HR | 503 | |
|
(Izdanje Planinarskih društava u Sarajevu 1935)
U prošlogod. »Šumarskom Listu« na str. 541 izišla je objava, da je ova knjižica izišla iz štampe. Pošto se je pisac samo ukratko osvrnuo na vanjsku formu, ne zalazeći u sadržajnu analizu knjižice, smatram za potrebno da istaknem sa ovo nekoliko primjedaba njezinu vrijednost prema dosadašnjim publikacijama u tom području i naročito njezino značenje za šumarstvo. O bosanskim planinama do sada se je mnogo pisalo u svrhu propagande turizma, ali se pri tom nije nikad zalazilo u kakve dublje analize, nego se je uvijek ostajalo na tom, da se na feljtonistički način opišu »egzotične« ljepote bosanskih pejsaža, romantične varošice, krasni vidici, »djevičanske« prašume itd. Iz bliže okolice Sarajeva i iz glavnih dolina rijeka Bosne, Neretve i Vrbasa, u kojima prolaze glavne saobraćajne ceste, nije se izlazilo nikud dalje. Okolina automobilskih cesta i mjesta dva tri sata udaljena od kakve veće varošice bila su uvijek »zahvalni« materijal za obradbu planinarskog štiva. Ova knjižica sigurno je jedan od prvih i markantnijih pokušaja, da se planinarenje u Bosni i Hercegovini popularizira u šire mase, da se anarhični nedeljni »povratak prirodi«, svede u normalnu kolotečinu i konačno, da se naučna istraživanja po našim planinama pruže širem krugu naroda. Knjižica, prema obradbi svog materijala, neće da ostane samo na šablonskom i već otrcanom uveličavanju ljepote Trebevića, Jahorine, Bjelašnice i Treskavice, ona nastoji da posluži planinarima kao vodić i u dalje planinske masive: u Crvanj, Čabulju, Vran, Konjuh i u neke planine Zapadne Bosne i da im uz to naučno objasni neke od stvari ili dogođaja, koje će na tom svom putu zapaziti. Taj materijal još je za sada nedovoljno obrađen, jer su i ti krajevi još do danas vrlo malo istraženi, ali se mora uočiti ovo svakako hvale vrijedno nastojanje i zaželiti da druga izdanja ove knjižice iziđu popunjena naročito naučnim i planinarskim pojedinostima iz tih manje poznatih krajeva. Redakcijski odbor, kome je bio povjeren zadatak izrade ove knjižice i koji su sačinajavali pretstavnici sarajevskih planinarskih društava (»Društvo planinara u B. i H.«, »Prijatelja Prirode«, »Kosmosa«, »Romanije« i »Bjelašnice«) nastojao je, kako se vidi, da što savjesnije izvrši datu mu zadaću, ali se nažalost ipak mjestimice opaža pomanjkanje mnogih interesantnih i važnih podataka. U redakcijskom odboru manjkao je jedan šumarski stručnjak, te je možda na taj način izostalo mnogo zanimljivih pojedinosti. Materijal, koji više nije samo opis »krasnih« vidika, uspona i »partija«, u ovom slučaju nas više zanima. Floristički i zoološki podaci zadržavaju se na više i manje rijetkom planinskom cvijeću i na divljači, koju se može (u rijetkim slučajevima) sresti u šumama. U Zelen-gori (str. 60) spominje se samo stanište Picea. Omorike Pančić (»na oštrim stijenama Husad-pl. zvanim Sokoline«) i neka staništa grčkog javora Acer Heldreichii Ophanides (»u šumama ispod Kleka« planine istočno od Jahorine). Drugih dendroloških ili šumarskih podataka gotovo i nema. O šumama nalazimo samo mjestimice vrlo kratke opise, koji običnom laiku (a još manje šumaru) ne mogu ništa razjasniti. Pri opisivanju pojedinih planina, osim uobičajenog podvlačenja raznih »krasota«, stavljala se je najveća važnost na orografske, hidrografske, te naročito geološke i klimatske odnose. Kod toga se je nastojalo prikazati bitnost same stvari, a izostaviti sve nepotrebne (za tu svrhu) detalje. Opisu flore i faune te naseljima i ekonomskim prilikama stanovnika posvećeno je vrlo malo prostora. Bez mnogih važnih pojedinosti taj je dio dosta blijed. U nekim pasusima navada se i priručna literatura, koja treba da posluži kao informator onome, koji za neke stvari traži detaljnije razjašnjenje, ali su to samo radovi o planinskim jezerima i stočarstvu iz Glasnika Zemaljskog Muzeja za B. i H. Pri završetku opisa svake planine nalazimo opise prilaznih puteva, razne varijante uspona, njihovo trajanje i ostale potrebne napomene za putovanje tim krajem. Opis planine Prenja je svakako najbolji dio cijele knjižice. Opisivač, iako su mu pri ruci bila vrlo skromna naučna istraživanja iz tog predjela, dao si je truda, da uz obični planinarski opis dade nešto iscrpniji pregled geoloških, botaničkih i zooloških prilika te planine, Tu imamo, uz opis faune (Invertebrata) jedan kratak, ali jezgrovit opis šuma i šumskog drveća na tom predjelu. Spominje Pinus leucodermis (muniku), koji tu dolazi u grupama između 1400—1650 m nadmorske visine, a pojedinačno se diže i do 1800 m n. v. i razlikuje se uspravnim rastom od klekovine (Pinus montana v. pumilio), koja dolazi u istim visinama. Na koncu knjižice u dodatku nalazi se popis planinarskih društava i pogodnosti, koje uživaju njihovi članovi, člančić o novom (starom unificiranom) obilježavanju planinarskih puteva, popis planinarskih kuća i skloništa (društvene i državne kuće, obskrbljene ili neobskrbljene sa naznačenim brojem ležaja), članak o planinarskoj opremi i prvoj pomoći u planini. Zaštiti prirode posvećene su svega tri stranice, što smatram da je veliki nedostatak ove knjižice. Priložen je također i indeks lokalnih naziva upotrijebljenih u knjižici. Fotografije, kojih ima 54, vrlo su uspjele i mjestimice odlično nadopunjavaju manjkavi tekst. Karte, koje su priložene svakoj planini, daju mogućnost dosta dobre i brze orijentacije u terenu. Za nas šumare je od značajne vrijednosti svaka iole organizovana akcija planinarskih društava, jer iz dobrih i svjesnih planinara dobivamo saradnike u podizanju i čuvanju šuma. Splitska planinarska društva učinila su mnogo oko pošumljenja primorskog krša i na tome se ne smije stati. I ostala planinarska društva, naročito ona, koja se nalaze u Sarajevu, u području kontinentalnog krasa, trebala bi također da si uzmu u program propagandu šumarstva među svojim članovima, a i sama sudjelovat kod podizanja i zaštite šuma. Mislim da nije dovoljno samo pružiti priliku ljudima, da se mogu uputiti i sigurni osjećati u planinama i šumama, graditi skloništa, a zaboravljati, da se te ljude također mora uputiti u čuvanje i podizanje onog, u čemu nalaze »razonodu«. To neka se smatra samo kao dobronamjerna uputa njihovoj budućoj djelatnosti. Konačno možemo zaključiti, da je ova knjižica popunila osjetnu prazninu u našoj planinarskoj literaturi i s time što je dan prvi put jedan opširniji naučni prikaz bosanskih planina. Prelazeći preko njenih sitnijih (ali ne nepopravljivih) nedostataka možemo je svakome preporučiti. Pavao Fukarek, student šumarstva | ||
| LITERATURA. a) Domaća. | ||
| P. Fukarek | ||
| Kroz planine Bosne i Hercegovine. PDF TXT HR | 503 | |
| LITERATURA: b) Strana | ||
| O. Piškorić | ||
| Tri knjige brazilijanskog ministarstva agrikulture: Os caracteres anatomicos das madeiras, Leis Florestaes dos Estados, Codigo Florestal PDF TXT | 505 | |