Ove godine održava se u Ljubljani XVIII-ti svjetski IUFRO kongres što predstavlja značajan događaj za šumarsku struku, šumarstvo i preradu drva Jugoslavije kao i za čitavu Zemlju. Šumarski i drvarski znanstvenici čitavog svijeta odlučili su na svom posljednjem kongresu održanom 1981. godine u Japanu da se naredni održi u Jugoslaviji, pa je ovom odlukom ukazano veliko priznanje kako Jugoslaviji tako i našim znanstvenicima i stručnjacima šumarstva i prerade drva.
Godine 1986. b´lježimo i 140-godišnjicu osnivanja Hrvatsko-slavonskog društva, preteče Saveza inženjera šumarstva i prerade drva Hrvatske, a istovremeno i 110-godišnjicu neprekidnog izlaženja »Šumarskog lista«. Povodom 18-tog svjetskog IUFRO kongresa koji se ove godine održava u Ljubljani i spomenutih jubileja Predsjedništvo Saveza inženjera i tehničara šumarstva i prerade drva Hrvatske razmotrilo je i podržalo prijedlog Uređivačkog odbora »Šumarskog lista« da izda ovaj jubilarni broj u kojemu pojedini urednici znanstveno-stručnih područja daju pregled razvoja odgovarajućih znanstvenih oblasti i informaciju o današnjem trenutku razvijenosti pojedinih stručnih disciplina.
Osnivanje Društva obavljeno je u Prečecu pokraj Zagreba 26. prosinca 1946. godine. Iz zapisnika s osnivačkog sastanka zrači entuzijazam i upornost: »U perkos najnepriatnioi dobi godišta, zločestom vremenu i mestnim povodnjama ipak 17 šumarah izkupilo se je.«
Među najzaslužnijim osnivačima su šumari Dragutin Kos, Franjo Šporer i Ante Tomić. Spiritus movens je Dragutin Kos koji se iznad ostalih izdiže snagom svoga duha, velikim znanjem i ljubavi za struku i drugu domovinu. Dragutin Kos je. naime, porijeklom Ceh.
Proučavajući prilike u drugim zemljama Kos razabire da je mogućnost unapređivanja privrede uvjetovana radom privrednih udruženja. U ono vrijeme postojalo je samo jedno privredno udruženje — Horvatsko-slavonsko gospodarsko društvo — u Zagrebu. Postaje aktivan član ovoga udruženja i kreator osnivanja Sekcije za šumarstvo konstituirane u već spomenutom Prečecu. Kolika je bila potreba za organiziranim društvenim i stručnim šumarskim radom zaključujemo iz govora šumgarskog meštra Dragutina Kosa. U šumarstvu Hrvatske zabrinjava ga porast potreba i cijena, opadanje produktivnosti (prekomjerno krčenje, sječa, slabo obnavljanje sastojina) sušenj e hrastik a (»kako se gorostasne, beskonačne hrastove šume po osušenju verhovah k propasti približuju«), nepopularnost i nepoznavanje šumarstva, nestašica literature i škola, dolaženje stranih šumara, slabo stručno obrazovanje, nepotpunost zakonodavstva, neprilike sa servitutima, oštećivanje šuma i dr.
Neki problemi koje navodi Kos su nažalost i danas prisutni (slabo obnavljanje sastojina, sušenje hrastika), ali većina ih je, zahvaljujući organiziranosti struke, povoljno rješena. Struka ubrzo bilježi uspjeh. Godine 1860. osniva se Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima. To je prvo šumarsko učilište na slavenskom jugu iz kojega je neposredno nastao Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a posredno ostali šumarski fakulteti u Jugoslaviji.
Razvoj visokoškolske nastave popraćen je pojavom domaćeg nastavnog i znanstvenog kadra te vrsnih šumarskih stručnjaka koji značajno utječu na razvoj šumarstva te oblikovanje i poboljšanje šumskog fonda u Hrvatskoj. Veliku pomoć u smislu uzdizanja domaćeg nastavnog i znanstvenog kadra pružili su šumari čehoslovačke narodnosti.
Drugi značajan događaj je pojava domaćeg stručnog časopisa. 1. siječnja 1887. godine izlazi prvi broj »Šumarskog lista«. Na početku razvoja šumarske struke naši šumari slijede iskustva Austrijanaca, Cehoslovaka i Njemaca jer stručna znanja uče u njihovim šolama. Njihov rad i iskustvo ne ostaje anoniman. Naši stručnjaci objavljuju u njemačkim, austrijskim i mađarskim časopisima što, dakako, nije pristupačno svim šumarskim stručnjacima našega prostora. Pojava »Šumarskog lista« predstavlja početak novoga razdoblja u našoj šumarskoj povijest. Pojavio se časopis koji predstavlja stručno i znanstveno štivo na materinjem jeziku što ga čini pristupačnim svim slavenskim narodima Jugoslavije.
Razvoj šumarske i drvarske struke doživljava u nas svoj procvat poslije prvoga svjetskog rata, a naročito poslije oslobođenja Zemlje kada se pojavljuju stručni časopisi u gotovo svim republikama SFRJ, Pored šumarskih fakulteta u Zagrebu i Beogradu osnivaju se poslije oslobođenja šumarski fakulteti u Ljubljani, Sarajevu i Skoplju. Ovakav republički razvoj struke predstavlja daljnji snažan podstrek razvoja šumarske i drvarske struke i znanosti u različitim i dakako, specifičnim sredinama s obzirom na razvoj šumarstva i stanje šumskog fonda. »Šumarski list« ostaje i dalje neslužbeni jugoslavenski časopis šumarske struke jer se u njemu pojavljuju napisi suradnika iz čitave Jugoslavije.
Šumarstvo Jugoslavije, danas srednje razvijene industrijske zemlje, nalazi se u procjepu između sirovinskih i energetskih zahtjeva i sve veće potrebe za šumom kao općim dobrom od kojega se očekuje optimalan učinak ekoloških i socijalnih funkcija šume.
Ovaj problem komplicira se pojavom privredne krize u nas i u ostalim zemljama skoro čitavog svijeta te povećanjem potreba za drvnom sirovinom (prema podacima Evropske ekonomske zajednice ovo povećanje iznosi oko 2% godišnje). Šumarstvo posluje u nas na principu privrednog računa što je nelogično s obzirom na sveukupnu ulogu šumskog fonda. Funkcioniranje šumarstva ovisi o poslovnim uspjesima prerade drva, danas u velikoj mjeri opterećene gubicima. Iznimku čini proširena biološka reprodukcija koja se pretežno namiruje iz šumarstva, ali i iz drugih izvora (SIZ šumarstva).
Proizvodnja drvne sirovine samo je manji dio svih funkcij a šume . U više naprednijih zemalja svijeta danas je jasna spoznaja da se može bez drva, ali ne bez šuma. Šuma daje pitku vodu, zaustavlja bujice i smanjuje eroziju tla. poboljšava klimu, proizvodi kisik i obavlja još jedanaest poznatih funkcija koje su značajne za život čovjeka i ekološko funkcioniranje velikih prostora.
Suvremena biološka šumarska znanost istražuje šumske ekosisteme i pokušava pronaći nužan kompromis u višenamjenskoj šumi. dakle šumi koja istovremeno obavlja ekološku, socijalnu i gospodarsku funkciju. Danas je već utvrđeno da najviše prinose drvne biomase daje šumska sastojina koja posjeduje stabilnu ekološku struktur u i da se iskorišćivanje biomase mora obaviti bez ugrožavanja opstanka šume.
Kod svakog korišćenja šume potrebno je prethodno utvrditi osjetljivost šumskog ekosistema na zadiranje u pojedine dijelove njegove strukture i ustanoviti kako učiniti zahvat iskorišćivanja šuma da se izbjegne narušavanje stabilnosti šumske sastojine. Poseban oprez potreban je prilikom korišćenja mehanizacije u šumskim sastojinama. Fascinirani napretkom tehnike oduševljavamo se strojevima koji u ne malo slučajeva ostavljaju iza sebe velike štete. Strojevi oštećuju stabla, uništavaju pomladak, remete red toliko nužnih destruktora i dr. Strojevi su nam potrebni, ali kod njihove primjene ne smijemo zanemariti biološku stranu šume i dovesti u pitanje funkcioniranje šumskog ekosistema. Ispravan put kod izbora strojeva je njihova prilagodba strukturi i funkcioniranju određenog šumskog ekosistema, a to je moguće postići ako stručnjak koji obavlja taj delikatan posao posjeduje veliku biološku kulturu i ujedno poznaje primjenu ovih, u biti, vrlo jednostavnih strojeva (traktori, žičare, motorne pile i dr.).
U kriznim stanjima kao što je današnje često je velik pritisak na jeftinu drvnu sirovinu kojom se ne mogu pokriti svi troškovi jednostavne i nužne proširene biološke reprodukcije šuma. Izvanredni i veći zahvati u šumski fond zahtjevaju velike troškove i puno vrhunskog stručnog rada koji mora biti sinhroniziran po disciplinama i teritorijalno dobro definiran. Ovakvi zahvati smanjuju drvne zalihe, a posljedica je smanjenje godišnjeg prirasta drvne biomase.
Opterećenost šumskog fonda velikim potrebama za kvalitetnom sirovinom te potrebe za povećanjem ili barem zadržavanjem današnje razine socijalnih i ekoloških funkcija šume, komplicira se danas pojavom umiranja šuma širih razmjera, a uzrokovanih promjenama »kemijske klime« (SO->, NOx, fotooksidanti, teški metali i dr.). Pojava umiranja šuma prisutna je i u nas (Slovenija. Hrvatska, Bosna i Hercegovina i dr.) pa je potrebno primjeniti drugačije postupke u stručnim šumarskim zahvatima. Poslije utvrđivanja stupnja oštećenja naših šuma, potrebno je poduzeti određene mjere radi očuvanja višenamjenske funkcije stabilnog dijela šumskog fonda u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Šumarstvo, privredna grana kojoj je povjereno održavanje biološkog potencijala šuma te mehanička prerada drva i tvornice namještaja, dakle relativno čista i ekološki poželjna industrija, posluju međusobno u dosta složenim uvjetima. Prerada drva dobivati će u budućnosti vrlo kvalitetne pilanske i furnirske trupce iz starijih višenamjenskih šuma, trupce tanjih dimenzija iz prorijeda, a u većoj količini drvnu sirovinu od osušenih stabala radi spomenute pojave intenzivnijeg ugibanja i sušenja šuma. Šumarstvo i prerada drva moraju se prilagoditi situaciji koja se očekuje, ali već i danas prisutnoj u nekim područjima (Gorski Kotar, srednja Posavina).
Šumarstvo bi trebalo preradi drva isporučiti što upotrebljiviju sirovinu, dok se prerada drva mora prilagoditi obradi sirovine tanjih dimenzija. Prerada drva mora težiti što većem oplemenjivanju dragocjene sirovine iz naših šuma te istovremeno uspješno poslovati kako bi mogla nabavljati sirovinu i izvan granica naše zemlje. Etatne mogućnosti naših šuma su ograničene i želimo li održati sve današnje pogone prerade drva moramo uvoziti sirovinu ili zatvarati pogone. U slučaju zatvaranja drvno-industrijskih pogona može se računati sa zapošljavanjem radne snage iz prerade drva na poslovima biološke reprodukcije (pošumljavanje, njega mladih sastojina, obnova osušenih šuma).
Održavanje XVIII IUFRO kongresa u Jugoslaviji je izuzetna prilika da ove probleme podrobnije raspravimo te saslušamo mišljenja znanstvenika iz drugih zemalja gdje su ovi problemi također prisutni i uspješno se rješavaju.
BRANIMIR PRPIĆ
|
