Prije pedeset godina, 1937. godine posijano je sjeme iz kojeg je nikla i u snažno stablo razvila se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Te godine postavljen je Josip Broz, kasnije s pridjevkom TITO, pod kojim je poznat u cijelom svijetu, za generalnog sekretara Komunistički partije Jugoslavije. To je zapravo stvarni početak današnje socijalističke Jugoslavije, jer je KPJ u vihoru drugog svjetskog rata povela borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača i uz velik žrtve mnogobrojnih boraca i suboraca narodnooslobodilačkog rata stvarala uvjete za konačno Oslobođenje i formiranje socijalističkog društvenog uređenja — zajednice s jednakim pravima svih naroda i narodnosti u granicama današnje jugoslavenske države.
Vizija Josipa Broza stvaranja državne zajednice jugoslavenskih naroda u kojem će svaki narod biti ravnopravan član također ima zametak iste, 1937. godine. Te godine u okviru KPJ osniva se KP Slovenije, a zatim KP Hrvatske. KP Hrvatske osnovana je, u Anin dolu više Samobora 1. kolovoza 1937. godine. Osnovana je pod zaštitom tada još mlade šume, jer je bila nužna stroga konspiracija, jer je KPJ, a po tome i svaka njezina djelatnost, bila izvan zakona nosioca vlasti građanskog društva i kraljevske kuće Karađorđevića. Tako je pedeseta obljetnica Titova dolaska na čelo KPJ ujedno i 50. obljetnica odlučnog hoda revolucionarnog pokreta prema vodećoj ulozi u rješavanju vitalnih problema ovog našeg prostora i ovih naših ljudi. Rekli bismo: Tito je došao na čelo KPJ, a Partija je dolazila na čelo naroda zahvaljujući najvećim dijelm upravo Titu.
Nećemo ovdje posebno govoriti o predvodničkoj ulozi Josipa Broza u načinu vođenja oružane borbe u uvjetima općeg narodnog ustanka u nacionalnooslobodilačkom ratu, u razrješavanju odnosa među našim narodima, u obračunu s građanskim društvom, u ostvarivanju ciljeva socijalističke revolucije, te u borbi za samostalni i nezavisni status u međunarodnim odnosima, nego naglasiti ono, što se odnosi na naše šumsko gospodarstvo.
U socijalističkoj Jugoslaviji zbio se i prelomni trenutak za šumarstvo, Suma, kao i svi drugi proizvodni resursi, u načelu postaje općenarodna svojina. Nestaju tako u Hrvatskoj zemljišne zajednice i, već prije odumrle, imovne općine, općinske šume (u Dalmaciji), u Bosni i Hercegovini ukida se besplatno pravo drvarenja seoskog seljaka (baltalik), u Srbiji likvidiraju se, između dva svjetska rata izdvojene šume u korist općina, u Crnoj Gori plemenske šume, itd. Osiguravaju se, dakle, uvjeti za racionalniju šumsku proizvodnju neopterećenu od bilo kakvih prava trećih osoba.
U privatnom vlasništvu nestaju ostaci šumskih veleposjeda, koji su uglavnom postojali u Sloveniji i u Hrvatskoj, a ostaju samo, za šumu relativno, male površine do 10 ili 15 ha, a u Sloveniji i do 50 ha. Međutim danas se i takve maloposjedničke šume u određenoj mjeri uključuju u općegospodarske planove šumarstva.
Iako u različitim varijantama, organizacije za gospodarenje šumama danas ne podižu i samo čuvaju šumu tj. ne brinu se samo za primarnu šumsku proizvodnju, nego obavljaju sječu etata i isporuku izrađenog drva ili, kako bi mogli nazvati, sekundarnu šumsku proizvodnju. Stoga danas osnovne jedinice OUR-a (šumarije i dr.) ne zapošljavaju samo jednog ili dva inženjera i nekoliko lugara a rijetko po kojeg stalnog radnika izvan tih struka, nego i po nekoliko desetaka radnika koji također na osnovu samoupravljanja sudjeluju u donošenju odluka, koje se odnose na cjelokupnu šumsku proizvodnju.
Uspješne proizvodnje nema bez dobro obrazovanih kadrova ni istraživačkog rada. U visokoškolskoj nastavi razdvaja se prije i neposredno poslije rata Poljoprivredno-šumarski fakultet, u dva samostalna, Fakultet poljoprivrednih znanosti i Šumarski fakultet koji djeluje u dva odjela, šumarski i drvno-tehnološki. Osnovane su i srednje šumarske škole, iz kojih je izašao brojni kadar za provedbu radova, a i šumski radnik dobivao je neophodnu stručnu izobrazbu u okviru dužih ili kraćih tečajeva.
U Socijalističkoj Jugoslaviji osiguran je i prošireni znanstvenoistraživački rad. Dok se prije rata taj rad odvijao u okviru fakulteta odmah poslije Oslobođenja osniva se posebni institut za istraživanja u šumarstvu, danas Šumarski institut u Jastrebarskom.
U usporedbi s predratnim stanjem razvio se i ogromni izdavački rad, objavljivanje pisane riječi. Počem od listova, koje u raznim oblicima izdaju šumska gospodarstva i drvo-prerađivačke radne organizacije preko stručnih publikacija Šumarskog fakulteta i instituta do Šumarske enciklopedije, danas već u drugom izdanju. Tri sveska drugog izdanja Šumarske enciklopedije izraz su snage našeg stručnog potencijala, a korišćenje enciklopedije nije ograničeno samo na šumarsku struku nego i za najširu javnost koja je preuzela pretežni dio naklade. Sa strane šumarstva izdavanje Šumarske enciklopedije je to značajnije, jer ju je izdala nešumarska institucija — Jugoslavensko leksikografski zavod »Miroslav Krleža«.
Socijalizam je dao nove odnose u šumarstvu, a šuma je s druge strane pružala veliku pomoć u narodnooslobodilačkoj borbi ne samo kao zaštita boraca nego i stanovništva, koje je moralo pred zulumom neprijatelja napuštati svoje domove te bila najsigurnije mjesto za smještaj bolnica za Iječenje ranjenih boraca. Poslije rata drvo naših šuma dalo je ogromni doprinos obnovi ratom opustošene zemlje počem od seoskih kućica do obnova željezničkih pruga. U to vrijeme, a posebno poslije informbirovskog isključenja Jugoslavije iz tabora socijalističkih zemalja, drvo je bilo i glavna izvozna roba, a zahvaćala se i šumska glavnica, ali drugog izbora nije bilo. To je priznao i drug Tito uz dodatak, da će se nastale rane kasnijom štednjom i pošumljavanjima zacijeliti. U temelje i podizanju socijalističke Jugoslavije uloženi su i napori radnika u šumarstvu svih kategorija, nekih znanih a više neznanih.
Pohod suvremene tehničke civilizacije ima značajan utjecaj i na šume. Industrijska polucija, promet (fotooksidanti), korišćenje pesticida, u šumama, neodgovarajuća mehanizacija u iskorišćivanju šuma, vodotehnički zahvati i dr. uvjetovali su sušenje šumskog drveća i šumskih sastojina.
U nekim područjima poprimilo je ugibanje šuma razmjere ekološke katastrofe (Gorski kotar, srednja Posavina).
Malo je ekosistema u biosferi koji nisu više ili manje utjecani čovjekom, a učinak ovoga utjecaja rezultira često narušavanjem biološke ravnoteže. Uvidjelo se da je šuma posljednje ekološko uporište u kopnenom^ dijelu biosfere i da je njena ekološka funkcija neophodna za čovjekov život. Prema novijim spoznajama ekološka vrijednost šume prelazi višestruko njenu sirovinsku vrijednost.
Današnji postupak sa šumama potrebno je usmjeriti u smislu povećanja njene ekološke vrijednosti te povećanju šumskih površina radi postizanja boljega ekološkog učinka u prostoru. Dokazano je, nadalje, da zdrava i prirodna šuma daje najveće ekološke i gospodarske učinke što predstavlja i cilj današnjeg planiranja u šumarstvu. Treba naglasiti da je preduvjet za opstanak šume ali i čovjeka potpuni prestanak nepovoljnih antropogenih utjecaja.
|
