“Ptice Hrvatske”, naslov je novog ornitološkog priručnika mladog amatera-ornitologa Davora Krnjete, profesora povijesti iz Zagreba. Knjigu je, uz sponzorstvo Zagrebačke banke, izdala Izdavačka kuća “Meridijan”, također iz Zagreba, kao drugu knjigu u okviru Biblioteke posebnih izdanja. Kako u predgovoru knjige ističe autor, ovo je djelo namijenjeno “popularizaciji ornitologije među stanovništvom koje nedovoljno poznaje i cijeni bogatstvo ptičjeg svijeta koji nastanjuje/posjećuje Hrvatsku”, a ima “za cilj upoznati širu javnost s najčešćim ptičjim vrstama u Hrvatskoj, jer da bismo nešto mogli sačuvati, to moramo dobro upoznati”. Urednik izdanja je prof. dr. sc. Dragutin Feletar, a stručni recenzent ornitolog dr. sc. Gordan Lukač.Od ukupno oko 400 vrsta ptica s tretmanom stanarice, selice i skitalice, koliko ih se broji u Hrvatskoj, odnosno od 291 zastupljene vrste u našoj domovini, u knjizi je opisano njih 254 podijeljenih u dvije velike skupine, u red nevrapčarke (Nonpasseriformes) i u red vrapčarki (Passeriformes). U posebnom dijelu priručnika za svaku porodicu odnosno vrstu koje istoj pripadaju, ukratko su dati sljedeći podaci: broj vrsta dotične porodice u svijetu, karakterističan izgled (opis), gdje i kako se gnijezde, koliko polažu jaja, čime se hrane, gdje ju nalaze odnosno kako love, gdje ih se najčešće može vidjeti, kako ih grupno determinirati (karakteristične osobine), status (selice, preletnice, zimovalice), broj zastupljenih vrsta u Hrvatskoj (uključujući i one vrste koje se rijetko ili neredovito pojavljuju, što je posebno naznačeno).Pored naznake kojoj porodici pripada svaka od opisanih 254 vrsta predstavljena je ovim podacima: izgled, veličina, prisutnost, gnježđenje, stanište, prehrana, njoj slične vrste, životna dob, obilježje odnosno navike, rasprostranjenost u Europi sa statusom koji tu uživa i (pretpostavljena) brojnost u Hrvatskoj. Potonja dva podatka, koliko god su interesantna, bilo bi neprimjereno prihvatiti zdravo za gotovo. Uzmimo za primjer dvije naše šumske koke, tetrijeba gluhana i lještarku. Dok je njihov europski status u Krnjetinoj knjizi naznačen kao siguran (uz obrazloženje: bez većih odstupanja u broju gnijezdećih parova) za Hrvatsku se to ne može reći. Prema najnovijim podacima Zavoda za ornitologiju HAZU gnijezdeća populacija tetrijeba gluhana je u nas ugrožena, a kao razlozi za to navode se lov i krivolov (posebno na pjevalištima, odnosno u doba razmnožavanja) i uređenje šuma. Ništa bolje stanje nije ni s lještarkom.Ono što priručniku “Ptice Hrvatske” daje posebno značenje, a autoru puno priznanje i čestitke, to su uspjele snimke ptica u bojama, njih preko 160 od ukupno 180 objavljenih, snimljenih ne u Kopačkom ritu, Ušću Neretve ili nedavno spaljenom Ornitološkom rezervatu Vransko jezero, nego nadomak Zagreba, u Šljunčari Rakitje, jezeru Bundek, Draganičkim ribnjacima, savskom koritu Ščitarjevo, ribnjaku Pisarovina, u Trnskom, parkovima Novog Zagreba... U bilješci o sebi autor duhovito iskazuje “posebnu zahvalnost pticama na strpljenju tijekom fotografiranja”, pripominjući “da bi glavni element knjige o prirodi trebale biti fotografije”.U općem dijelu knjiga sadrži popis ornitoloških značajnih područja u Hrvatskoj, za ptice značajnijih nacionalnih parkova, park šuma i ornitoloških rezervata, s posebnim osvrtom na ornitološki značajna područja u okolici Zagreba s preglednom kartom.Korisnicima priručnika bit će od pomoći autorove kratke upute kako možemo pomoći pticama. Tu pomoć on vidi kroz tri zabrane: ne mijenjati postojeća staništa, posebno ona močvarna i vlažna, ne ometati ptice u razdoblju podizanja mladih te zimi i ne krčiti nepotrebno živice i međe. Sama pomoć pticama ogledala bi se u prihranjivanju zimi i osiguranju gnijezdilišta, bilo podizanjem umjetnih duplji bilo sadnjom prikladnog drveća i grmlja.Može se primijetiti da autor za nazive ptica nije koristio već pomalo uhodano ornitološko preporučeno nazivlje po već spomenutom ornitološkom zavodu, već stare nazive. Lovci će zasigurno reagirati kad pročitaju da je, po priručniku, tetrijeb ruševac zastupljen u Hrvatskoj, a da je s popisa i predstavljanja ptica Hrvatske izostavljena virdžinijska prepelica, koja se već duže vrijeme uzgaja u Istri. Knjiga završava iscrpnim Indeksom ptica na hrvatskom i latinskom jeziku, ali uzalud ćete tražiti trčku na mjestu kamo bi trebala biti uvrštena po abecednom redu. Sve to ne umanjuje značenje ove knjige istaknuto u naslovu, koja će za sigurno doprinijeti popularizaciji ornitologije.
|
