+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
1-2/2021
3-4/2021
5-6/2021
7-8/2021
new


HR  EN   

7-8/2021

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   309
Tko je kriv za loše poslovanje drvoprerađivača?      
Riječ uredništva
Naravno, krive su po običaju Hrvatske šume d.o.o., kao što ovih dana tvrdi predstavnik Požgaj Grupe iz Velikog Bukovca. Naime, s dvjema tvrtkama Požgaj grupe, Hrvatske šume d.o.o. odbile su potpisati godišnji ugovor o kupoprodaji trupaca, uz obrazloženje da nemaju potrebnu tehnologiju. Bravo! Ovo je sa šumarskog, ali i gospodarskog stajališta, najbolja rečenica koju smo pročitali u zadnjih barem 20 godina. Zapravo nije im dozvoljeno „uništavati“ vrijednu drvnu sirovinu. O ovome problemu i tržišnom poslovanju, a ne poslovanju po načelu dogovorne ekonomije, pisali smo više puta.
Šume, vode i tlo najveća su bogatstva koje Republika Hrvatska ima, pa nije čudno što zaslužuju njenu posebnu zaštitu. No, razlika je između onoga što je propisano i onoga što se u stvarnosti čini. Šume su rangirane kao gospodarske šume, zaštitne i šume posebne namjene. U gospodarskim šumama siječe se prosječno samo ¾ prirasta, da bi se sačuvala „glavnica“. Prema tomu, nema mogućnosti povećanja sječe da bi se zadovoljili rastući apetiti svih drvoprerađivača. S tako ograničenim količinama drvnih sortimenata, posebice onima najkvalitetnijima, potrebno je racionalno i kvalitetno gospodariti, najbolje po načelu ponude i potražnje koje diktira tržište. Zašto? Zbog toga jer je to prevrijedan proizvod šume da bi se njime gospodarilo na primitivan način, na način da se ne poštuje njegova kvaliteta i uloženi trud za proizvodnju i osiguranje uporabe kojoj je svojom kvalitetom namijenjen. Za volontere, pojasnit ćemo što to šumarska struka radi.
Šumarstvo je gospodarska grana, koja kao i svaka druga grana postavlja ciljeve gospodarenja. Za šumarstvo to je proizvodnja najvrjednijih drvnih i nedrvnih proizvoda, potom svih onih koji osiguravaju općekorisne funkcije šume, u čemu bi osim šumarstva trebali troškovno sudjelovati svi korisnici. Ako krenemo od drvne sirovine kao predmetnoga šumskog proizvoda i načela da šuma mora biti vječna, uzet ćemo za primjer hrast lužnjak, našu najvrjedniju i očito najtraženiju šumsku vrstu. Nakon naplodnog sjeka, tzv. stabla sjemenjaci naplođuju šumsko stanište s gotovo 10-ak tisuća mladih hrastovih biljaka po hektaru. Naravno, ima tu i drugih vrsta ponajprije nepoželjnih na hrastovom staništu, pa je prvi šumsko-uzgojni zahvat njihovo uklanjanje. Potom slijede višekratna čišćenja, njege, prorjede uključivši strukturiranje sastojine i tako do novog naplodnog sjeka kada se kreće u novu obnovu šumske sastojine. Taj ciklus se ponavlja svakih 120-140 godina, dakle kroz tri do tri i pol radna vijeka šumarskih radnika i stručnjaka. Broj stabala je 150-170 po ha i prvi trupci stabala, ako smo dobro radili, trebali bi biti najveće klase, dakle furnirski ili A klase. Nakon toliko godina stručnog rada, umjesto oplemenjivanja te najkvalitetnije drvne sirovine i stvaranja dodane vrijednosti, naši drvoprerađivači najčešće to pretvaraju u primarni proizvod prerade drva, dakle piljenu građu i hvale se izvozom. Upitno je hvaliti se i s proizvodnjom parketa, što bi bilo u redu kada bi ga proizvodili u doradi, a to će reći od manje kvalitetne sirovine, što im dimenzije parketa omogućavaju. Oni ga mogu proizvoditi i od najvrjednijih drvnih sortimenata, samo taj sortiment mora biti plaćen po tržišnoj cijeni. No, onda je pitanje da li će glede cijene biti konkurentan na tržištu. I taj proizvod samo je „koračić“ od piljene građe, jer tu nisu potrebni posebni stručnjaci inženjeri i moderni strojevi, a posebice ne dizajneri koji nemaju što dizajnirati. Na TV najčešće gledamo ojastučeni namještaj i kuhinje od pločastog materijala, dok gore spomenute hrastovine nema gotovo nigdje. To nije pretpostavka, jer  imamo potvrdu s mjerodavnog mjesta.
Naime, novi predsjednik Udruge drvne i papirne industrije HUP-a u Večernjem listu od 23. srpnja 2021. hvaleći se izvozom kaže „da je dio finalne industrije konkurentan“, ponajprije proizvođači parketa, dok „u namještaju nažalost nema stranih investitora…više desetljeća naša industrija namještaja radila je tzv. lhon poslove za velike internacionalne trgovačke lance“. Nazdravlje! Nakon naših tvornica namještaja: „ŠAVRIĆ-a“, TVIN-a, RADINA-a, TROKUT-a, GAJ-a, DIP-a Delnice, FLORIJANA BOBIĆ-a, MOBILIJE i još poneke, ovo je sramota.
I da zaključimo! U tekstu EUROPSKOGA ŠUMARSKOG INSTITUTA I SVJETSKE BANKE pod naslovom „Pregled i preporuka za sustav prodaje drvne sirovine Hrvatskih šuma“, čitamo da se kod nas 93 % drvnih proizvoda prodaje administrativno na temelju dugoročnih ugovora, a tržišno samo 5 % (Poljska 89-90 %, Češka 96 %, a Estonija i Francuska približno 100 % tržišno). Hrvatska prodaje drvnu sirovinu po 20-30 % nižoj cijeni u usporedbi s europskim cijenama i cijenama u susjednim zemljama, što čini gubitak od oko 316 milijuna kuna godišnje (hrast 163 milijuna kn, bukva 105 milijuna kn, smreka i jela 48 milijuna kn). S obzirom na gospodarenje po načelu potrajnosti, s obzirom na kvalitetu i prirodnost naših šuma (čime je osiguran i FSC certifikat – od čega najveći benefit ubiru upravo drvoprerađivači) u odnosu na okruženje, mišljenja smo da je gubitak i veći od prethodno navedenog. Dakle odgovorna gospodo, prst u čelo pa razmišljajte malo!
<br>Uredništvo


    autori:
    Uredništvo  
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Damir Ugarković, Ivan Seletković, Ivica Tikvić, Mladen Ognjenović, Krešimir Popić, Marko Orešković, Nenad Potočić  UDK 630* 111.8 + 228 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.145.7-8.1
311
Povezanost mortaliteta obične jele (Abies alba Mill.) na području Fužina s klimatskim i strukturnim parametrima      
Sažetak
Obična jela najoštećenija je i najugroženija vrsta crnogoričnog drveća u Republici Hrvatskoj. Odumiranje stabala obične jele pripisuje se različitim uzročnicima, stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi mortalitet stabala obične jele po broju stabala i volumenu za različite skupine uzroka mortaliteta, među kojima su najvažniji bili klimatski i strukturni parametri. Prikupljeni su i analizirani podaci o mortalitetu stabala obične jele u čistim jelovim sastoji­nama na području Fužina (Gorski kotar, Hrvatska) u razdoblju od dvadeset godina. Prema iznosu mortaliteta sta­bala iskazanom u broju stabala najveći mortalitet uzrokovan je kompleksnim odumiranjem stabala (0,75 N/ha) u gornjem sloju sastojine, a najmanji mortalitet uzrokuje prirodno izlučivanje potisnutih stabala (0,17 N/ha). S obzirom na drvni volumen najveći mortalitet uzrokovan je kompleksnim odumiranjem stabala (2,35 m3/ha), a najmanji prirodnim izlučivanjem (0,02 m3/ha). Nisu utvrđene velike razlike u vremenu odumiranja stabala prema različitim skupinama uzroka odumiranja. Klimatski uvjeti (suša, temperatura zraka, PET), strukturni elementi sastojine (prsni promjer, socijalni položaj, promjer i osvjetljenost krošnje te fiziološka zrelost), kao i nagib terena znatno utječu na mortalitet stabala obične jele.

Ključne riječi: suša; temperatura; oborina; vjetar; struktura sastojine

    autori:
    UGARKOVIĆ, Damir    ŠL
    SELETKOVIĆ, Ivan      ŠL
    TIKVIĆ, Ivica      ŠL
    Mladen Ognjenović  
    Krešimir Popić  
    Marko Orešković  
    POTOČIĆ, Nenad      ŠL
 
Marina Popijač  UDK 630*180 + 181.4 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.145.7-8.2
323
Distribucija 137Cs I 40K u tkivima stabala obične jele (Abies alba Mill.) iz Like (Hrvatska)      
Sažetak
Istraživanje aktivnosti 137Cs i 40K provedeno na stablima obične jele (Abies alba Mll.) iz Like uključilo je terensko prikupljanje uzoraka (kolutove stabala sa tri visine i razdvajanih na koru i godove, korijen, iglice, vršne izbojke i tla uz oborena stabla), laboratorijsko mjerenje aktivnosti 137Cs i 40K u prikupljenim uzorcima gamaspektrometrijskom metodom i statističku obradu dobivenih podataka. Ispitivane su radijalne i vertikalne raspodjele cezija (137Cs) u stablima koji je kontaminirao šumske ekosustave putem daljinskog atmosferskog transporta i oborina kao posljedice nuklearnih pokusa, kao i havarije u Černobilu. Na dužoj vremenskoj skali utvrđena je varijabilnost distribucije 137Cs u tkivima stabala obične jele koja je u ispitivanom razdoblju ovisila i o vremenu poluraspada, dok je sezonska dinamika zavisila o razini fiziološke aktivnosti, te od karakteristika i funkcija biljnih tkiva. Najveća koncentracija aktivnosti 137Cs utvrđena je u kori i fiziološki najaktivnijim dijelovima stabala obične jele (vršnim izbojcima i iglicama). Najveća aktivnost 137Cs u godovima obične jele izmjerena je na najnižoj visini stabala. Ovo istraživanje doprinosi razumijevanju ponašanja 137Cs koji je ušao u organizam edifikatorske vrste drveća u šumskom ekosustavu, kao i njegove distribucije u vremenu i prostoru.

Ključne riječi: ekosustav; radionuklidi; distribucija; bioindikatori; obična jela

    autori:
    POPIJAČ, Marina    ŠL
 
Ivan Tekić, Charles Watkins  UDK 630* 902 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.145.7-8.3
337
‘Sveti gajevi’ - uvid u prošlost dalmatinskih šuma      
Sažetak
Za razliku od kontinentalnih šuma s dugom poviješću šumarstva, prošlost dalmatinskih šuma je do danas ostala uglavnom slabo istražena tema. U malobrojnim radovima na ovu temu francuska uprava na čelu s Vicenzom Dandolom je posebno hvaljena zbog brige o šumama, a kao Dandolov najveći doprinos se spominje osnivanje tzv. sacri boschi, odnosno svetih gajeva. Cilj ovoga rada je na temelju arhivskih spisa i drugih podataka iz 19. stoljeća, i na primjeru šireg prostora Šibenika, istražiti nastanak i nestanak svetih gajeva s ciljem doprinošenja boljem poznavanja prošlosti dalmatinskih šuma. Dandolo je 1806. zbog nestašice šuma naredio da svako selo mora ograditi dio zemljišta za podizanje šume i u potpunosti zaustaviti njeno iskorištavanje. Godine 1807. već 360 dalmatinskih sela je ogradilo takvo zemljište. Takvi šumarci nazivali su se sacro bosco, s obzirom da je talijanski jezik tada bio službeni, a Kesterčanek je prvi šumar koji je sacro bosco preveo kao sveti gaj, čime se taj pojam do danas uvriježio u šumarskoj literaturi. Arhivski spisi pokazuju kako se vegetacija u svetim gajevima sastojala od autohtonih vrsta karakterističnih za našu obalu, a bilo je prisutno i pošumljavanje egzotičnijim vrstama. Austrijska uprava je nakon preuzimanja vlasti 1814. godine ponovila sve propise vezane za svete gajeve, čime se, suprotno pisanju šumara kroz 20. stoljeće, nastavila tradicija njihovog osnivanja. Zapisi o podizanju svetih gajeva sežu sve do polovice 19. stoljeća. Dvojezični proglas o osnivanju svetih gajeva iz 1821. pokazuje da je termin sacro bosco s talijanskog na starohrvatski preveden kao zabranjeni gaj, dok raniji prijevodi od Kesterčanekovog ukazuju kako termin nema nikakvu sakralnu poveznicu. Sacri boschi su predstavljali dijelove postojećih šumaraka koji su propisima bili zabranjeni za iskorištavanje zbog obnove vegetacije te bi pravilan prijevod termina bio zabranjen gaj. Isti princip zaštite šuma od eksploatacije primjenjivali su i Mlečani, stoga se sacro bosco može smatrati oblikom upravljanja dalmatinskim šumama s vrlo dugom tradicijom. Nestankom talijanskog jezika kao službenog, termin sacro bosco izlazi iz upotrebe te se zamjenjuje hrvatskim terminom branjevina.

Ključne riječi: sacro bosco; sveti gaj; zabranjeni gaj; povijest šuma; Dalmacija

    autori:
    Ivan Tekić  
    Charles Watkins  
 
Arzu Ergül Bozkurt, Kamil Coşkunçelebi, Salih Terziog˘lu  UDK 630* 164 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.145.7-8.4
347
Varijabilnost populacija običnog bora (Pinus sylvestris L.) u Turskoj prema morfološkim obilježjima iglica      
Sažetak
U radu je istražena varijabilnost prirodnih populacija običnoga bora (Pinus sylvestris L., Pinaceae) u Turskoj s obzirom na morfologiju iglica. U istraživanje je ukupno uključeno osam populacija, 206 stabala i 1314 iglica. Kako bi se utvrdila raznolikost i strukturiranost populacija izmjerene su i analizirane četiri značajke iglica. Istraživanjem je utvrđena značajna varijabilnost te da se istraživane populacija, kao i stabla unutar populacija, statistički značajno razlikuju. Izuzetak čini značajka dužina rukavca za koju nisu potvrđene razlike na međupopulacijskoj razini. Dobiveni rezultati također upućuju na to da značajke dužina i širina iglice te odnos dužine i širine iglice pokazuju klinalnu varijabilnost s obzirom na nadmorsku visinu. Populacije s viših nadmorskih visina odlikovale su se kraćim i debljim iglicama u odnosu na populacije s nižih nadmorskih visina. Općenito, rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao vrijedna osnova za određivanje i razvijanje smjernica za učinkovitije planove gospodarenja ovom važnom šumskom vrstom drveća.

Ključne riječi: obični bor; populacijska varijabilnost; svojstva iglica; morfometrijska analiza; klinalna varijabilnost

    autori:
    Arzu Ergül Bozkurt  
    Kamil Coşkunçelebi  
    Salih Terziog˘lu  
 
Askin Gokturk, Ethem Kara, Murat Sabri Sadiklar  UDK 630* 232.3 + 111 (001) https://doi.org.10.31298/sl.145.7-8.5 355
Utjecaj temperature čuvanja i predsjetvene pripreme na klijavost sjemena mušmulastog gloga (Crataegus azarolus var. pontica)      
Sažetak
Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi utjecaj temperature čuvanja na klijavost sjemena mušmulastog gloga (Crataegus azarolus var. pontica). Sjeme je prethodno obrađeno te je čuvano na suhom 10 mjeseci na četiri temperature čuvanja (-5, 5, 15 i 25 ºC). Predsjetvena priprema  provedena je u različitim ­periodima plutanjem u vodi s otopljenim pepelom (2, 4 i 6 dana), skarifikacijom u sumpornoj kiselini (1, 3 i 6 sati) te kombinacijom skarifikacije u sumpornoj kiselini i plutanjem u otopini pepela. Također, određen je stupanj skarifikacije sjemene ljuske koje su korodirale u sumpornoj kiselini 1, 3 i 6 sati. Eksperiment je dizajniran u slučajnom blok rasporedu s četiri ponavljanja. Kao rezultat istraživanja postignut je veći postotak (20,95 %) klijanja (p<0,05) kod sjemena čuvanog na 15 ºC. Rezultati pokazuju da skarifikacija u sumpornoj kiselini ima veći učinak (p>0,05) na postotak klijanja sjemena mušmulastog gloga. Promjer sjemena koje je korodiralo u sumpornoj kiselini 1, 3 i 6 sati smanjio se redom za 6,15 %, 10,47 % i 11,51 %. Za sjetvu u kolovozu, kako bi se postigao veći postotak klijavosti, sjeme mušmulastog gloga trebalo bi čuvati na 15 ºC i tretirati sumpornom kiselinom u trajanju od 3 sata te 4 dana u otopini pepela.

Ključne riječi: mušmulasti glog; temperatura čuvanja; granica klijavosti; skarifikacija; otopina pepela

    autori:
    Askin Gokturk  
    Ethem Kara  
    Murat Sabri Sadiklar  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Osman Mujezinović, Mirza Dautbašić  UDK 630* 453
https://doi.org/10.31298/sl.145.7-8.6
363
Prvi nalaz Cacopsylla pulchella (Hemiptera: Psyllidae) u Bosni i Hercegovini      
Sažetak
U ovom radu je opisan prvi nalaz invazivne vrste (Cacopsylla pulchella) na području Bosne i Hercegovine. Ovo je potencijalno invazivna vrsta posebno za područje mediterana, odnosno južnih dijelova naše zemlje. Monofagna je vrsta, koja se hrani na judinom drvetu Cercis siliquastrum L. Značaj domaćina ovog štetnika u urbanim površinama, posebice u području Hercegovine te karakter invazivnosti, upućuju na ozbiljnost problema i potrebu dodatnih istraživanja bionomije i štetnosti.

Ključne riječi: invazivni insekt; strana vrsta; judino drvo; Cercis siliquastrum; hloroza listova

    autori:
    Osman Mujezinović  
    Mirza Dautbašić  
 
Atinç Pirti, Ramazan Gürsel Hoşbaş  UDK 630* 641
https://doi.org/10.31298/sl.145.7-8.7
367
Procjena uspješnosti postprocesne kinematičke i statičke tehnike u šumskom okruženju      
Sažetak
GNSS uključuje konstelaciju satelita koji kruže oko Zemlje neprestano prenoseći signale koji omogućuju korisnicima da odrede svoj trodimenzionalni (3D) položaj s globalnom pokrivenošću. Princip pozicioniranja temelji se na rješavanju osnovnog geometrijskog problema koji uključuje udaljenost (raspon) od korisnika do niza od najmanje 4-5 GNSS satelita s poznatim koordinatama. Navedene udaljenosti i koordinate satelita određuju se pomoću korisnikovog prijamnika putem signala i navigacijskih podataka koje prenose sateliti; dobivene koordinate korisnika mogu se izračunati s odmakom od nekoliko metara. Međutim, centimetarski precizno pozicioniranje može se postići pomoću naprednijih tehnika (kinematičkih). GPS/GLONAS tehnika postaje obvezna u mnogim situacijama koje se tiču uređivanja šuma i izmjere. Cilj ovoga rada je usporedba koordinata dobivenih postprocesnom kinematikom s koordinatama za iste točke dobivene statičkom tehnikom. Usprkos tomu, čini se da se ne može jamčiti izmjera šume s preciznošću od ±1 cm u svim slučajevima, budući da zahtjevne situacije mogu uzrokovati veće greške (preciznost od oko ±10 cm za horizontalne komponente i oko ±(20-100) cm za vertikalne komponente)

Ključne riječi: postprocesna kinematika; statika; šuma; točnost; preciznost

    autori:
    Atinç Pirti  
    Ramazan Gürsel Hoşbaş  
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Matija Landekić, Ana Gajšek, Gabrijela Seletković, Mario Šporčić  UDK 630* 907
https://doi.org/10.31298/sl.145.7-8.8
379
Uloga ekološke certifikacije u kontekstu održivog gospodarenja šumama Republike Hrvatske      
Sažetak
Neodrživost i nesrazmjer između dostupnosti resursa i tržišne ekonomije, te ustrajna degradacija okoliša, rezultat su pojave politički podržanog globalnog koncepata održivi razvoj. U poslovnom svijetu široko prihvaćenih oblika ponašanja koje su poslovne organizacije prihvatile i primjenjuju kao odgovor na zahtjev za održivim razvojem je »društveno odgovorno poslovanje«. Poduzeća u sektoru šumarstva okolišni aspekt društveno odgovornog poslovanja provode u praksi kroz (a) certifikaciju šuma kao mehanizam unapređenja upravljanja i gospodarenja šumama te (b) kroz certifikaciju ekoloških proizvoda. Shodno navedenom, u uvodu rada daje se prikaz krovnih organizacija i nacionalnih modela certifikacije poljoprivrednih i šumarskih proizvoda. Središnji dio rada prikazuje zakonodavni okvir i postupak stručne kontrole u ekološkoj proizvodnji. Dodatno, u središnjem dijelu rada ističu se primjeri dobre prakse certifikacije nedrvnih šumskih proizvoda kroz FSC standarde i ekološku certifikaciju proizvoda. U sklopu diskusije i zaključaka navode se ključni razlozi za slabu zainteresiranost ekološke certifikacije, ali i sakupljanja i prerade, nedrvnih šumskih proizvoda u Republici Hrvatskoj. Zaključno se navodi potreba pronalaženja idejnog rješenja tranzicije sa prema trupcu orijentiranog tradicionalnog gospodarenja, na multifunkcionalno održivo gospodarenje pod motom »od trupca ka bobici«.

Ključne riječi: šumarstvo; zaštita okoliša; certifikacija; eko-oznake; FSC

    autori:
    Matija Landekić  
    Ana Gajšek  
    Gabrijela Seletković  
    ŠPORČIĆ, Mario      ŠL