+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
1-2/2018
3-4/2018
5-6/2018
7-8/2018
9-10/2018
11-12/2018
+ 2019
new


HR  EN   

11-12/2018

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*      TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   565
Za koliki je postotak populacije vidljiva šumarska struka?      
RIJEČ UREDNIŠTVA<br>
U Večernjem listu početkom studenog čitali smo tekst Premjera iz njegovog izlaganja na sjednici Rektorskog zbora u sklopu Rasprave o odluci Vlade RH o programskom financiranju javnih Visokih učilišta u Ak. god. 2018-/2019. – 2021/2022. U jednom dijelu teksta on pita i procjenjuje da je akademska zajednica „vidljiva“ za oko 0,3 % populacije, što je katastrofalno. Stoga poziva na veći društveni, javni angažman, koji može biti i sto posto kritičan prema Vladi – važno je biti vidljiviji i čuti se u društvu, ali i biti prezentiran od ljudi „s imenom“, a ne onih „bezimenih“, što je najčešći slučaj. Ako to usporedimo sa šumarskom strukom, nismo daleko od sličnoga postotka „vidljivosti“ u društvu, pa bi ovo mogao biti i poziv šumarskoj struci. Ako je ta vidljivost veća, ona je ponajčešće negativnoga predznaka, a struka je zapostavljena. Počesto je struka prezentirana od šumarsko „bezimenih“ ljudi ili pak od nedovoljno šumarski educiranih novinara koji teže ponajprije aferama. To se odnosi i na volontere raznih „zelenih udru­ga“ koji nisu spremni slušati struku i promijeniti svoje zacementirano mišljenje o šumarskoj struci, unatoč pojašnjenju stručnih zahvata u šumi. Ne poštuje se činjenica da šumarska struka već preko dva i pol stoljeća gospodari šumom po načelima potrajnog gospodarenja, i da ona na velikoj površini zadovoljava sve kriterije posebne zaštite. Tko je onda, ako ne šumari, zaslužan za status i rang zaštitnih područja i od koga to treba čuvati šumu?
Na državnoj razini nema argumentirane rasprave o šumarstvu i šumi, o njenoj važnosti, kako o klasično sirovinsko gospodarskoj grani gospodarstva, tako i o njenoj ulozi s ekološko zaštitnog i socijalno zdravstvenog stajališta. Uz već više puta spomenutu činjenicu kako je šumarstvo izbačeno iz naziva resornog ministarstva, unatoč podatku da je 47 % kopnene površine RH pokriveno šumom, što inducira važnost struke, u jednom od napisa u ovoj rubrici kritizirali smo činjenicu da je šumarstvo unutar resornog ministarstva svedeno na razinu primjerice mljekarstva, povrćarstva i sl. Nažalost, sada nije niti na toj razini. Pisali smo o netržišnom gospodarenju glede prodaje drvnih sortimenata, i tako već nažalost uvriježenom terminu o raspodjeli drvnih sortimenata. Raspodjela drvnih sortimenata i tržišno gospodarenje su dva suprotna pojma. No, pitanje je kako tržišno gospodariti kada su prethodna rukovodstva Hrvatskih šuma d.o.o. potpisala višegodišnje ugovore po načelu raspodjele, koje je bez posljedica teško mijenjati. Kako pak pokriti troškove uzgojnih, uređivačkih i zaštitarskih radova iz tako smanjenih prihoda, a ne „preskakati“ ih? Glede racionalne uporabe drvne sirovine i njene kvalitete koja u raznim fazama prerade osigurava dodanu vrijednost i zapošljavanje, posebice visoko stručnih kadrova, ne navode se podaci. Npr. u promidžbenom spotu „Ambijente“ vidjeli smo uglavnom ojastučeni namještaj bez drvnih elemenata. Kada se drvni sektor hvali proizvodnjom namještaja i izvozom, nigdje ne vidimo podatke o proizvodnji primarne prerade (furnira, masivnog drva, panela i sl.) i njenoj uporabi u domaćoj proizvodnji, regala, ostalog sobnog i kuhinjskog namještaja te kojih i koliko je drvnih sortimenata završilo u domaćoj finalnoj preradi.
Zašto smo i pod čijim pritiscima odustali od uspješnog integralnog gospodarenja šumama koje uključuje sporedne i prateće djelatnosti u šumarstvu, koje imaju značajan udio u prihodu primjerice austrijskih šuma, a osiguravaju i veću zaposlenost? Interesantno bi bilo raspraviti, kako su, zašto, kome, na koje vrijeme i po kojoj cijeni dani u koncesiju razni objekti, npr. odmarališta za radnike, koji su se odricali dijela svojih prihoda da bi sagradili i koristili te objekte. Koliko je to promijenilo njihov socijalni status, a skloni smo pričama o brizi za čovjeka i obitelj. O svemu tome i mnogo čemu još nema rasprave, a mi krajem svake godine zaželimo da se u idućoj godini značajnije promijeni status šumarstva. Kako nada umire posljednja, tako mi i na kraju ove godine priželjkujemo pozitivne promjene, čestitajući našim čitateljima Čestit Božić i uspješnu 2019. godinu.<br>
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo  
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Mateo Gašparović, Anita Simic Milas, Ante Seletković, Ivan Balenović  UDK 630* 587 (001)
doi:10.31298/sl.142.11-12.1
567
Nova automatska metoda za poboljšanje točnosti fotogrametrijskog DTM-a u šumama      
SAŽETAK
Digitalni model reljefa (DTM, engl. Digital Terrain Model) ima široku i važnu primjenu u mnogim djelatnostima, uključujući i šumarstvo. Međutim, precizno modeliranje terena, odnosno izrada DTM-a u šumama, bilo korištenjem terenskih metoda ili metoda daljinskih istraživanja, izazovan je i vrlo zahtjevan zadatak. U većini razvijenih zemalja svijeta, zračno lasersko skeniranje (ALS, engl. Airborne Laser Scanning) bazirano na LiDAR (engl. Light Detection and Ranging) tehnologiji trenutno predstavlja glavnu metodu za izradu DTM-a. Uslijed mogućnosti laserskog zračenja da penetrira kroz krošnje drveća, LiDAR tehnologija se pokazala kao efektivna i brza metoda za izradu DTM-a u šumskim područjima s vrlo velikom točnošću. Međutim, u mnogim zemljama svijeta, uključujući i Hrvatsku, zračno lasersko skeniranje nije u potpunosti provedeno, tj. samo su manji dijelovi zemlje pokriveni s podacima zračnog laserskog skeniranja. U tim slučajevima, DTM temeljen na stereo-fotogrametrijskoj izmjeri aerosnimaka potpomognut s terenskim podacima najčešće predstavlja glavni izvor informacija za izradu DTM-a. Poznato je da tako izrađen DTM u šumskim predjelima ima manju točnost od DTM-a dobivenog na temelju zračnog laserskog skeniranja zbog pokrivenosti terena vegetacijom. Također, u okviru nedavno provedenog istraživanja (Balenović i dr., 2018) utvrđeno je da takvi službeni fotogrametrijski digitalni podaci terena u šumskim predjelima sadrže određen broj tzv. grubih grešaka, koje mogu značajno utjecati na točnost izrađenog DTM-a. Nakon vizualnog detektiranja i manualnog uklanjanja tih pogrešaka, Balenović i dr. (2018) utvrdili su značajno poboljšanje točnosti fotogrametrijskog DTM-a.
Stoga je glavni cilj ovoga rada razviti automatsku metodu za detekciju i eliminaciju vertikalnih pogrešaka u fotogrametrijskim digitalnim podacima terena te na taj način poboljšati točnost fotogrametrijskog DTM-a u nizinskim šumskim područjima Hrvatske. Ideja je razviti brzu, jednostavnu i učinkovitu metodu koja će biti primjenjiva i za druga šumska područja sličnih karakteristika, a za koja ne postoje DTM dobiven zračnim laserskim skeniranjem.
Istraživanje je provedeno u nizinskim šumama na području gospodarske jedinice Jastrebarski lugovi, u neposrednoj blizini Jastrebarskog (Slika 1). Istraživanjem je obuhvaćena površina od 2.005,74 ha, na kojoj su u najvećoj mjeri zastupljene jednodobne sastojine hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), a u ma­njoj mjeri jednodobne sastojine poljskog jasena (Fraxinus angustifolia L.) te jednodobne sastojine običnoga graba (Carpinus betulus L.). Nadmorska visina područja istraživanja kreće se u rasponu od 105 do 121 m.
Fotogrametrijski DTM (DTMPHM) je izrađen iz digitalnih vektorskih podataka terena (prijelomnice, linije oblika, markantne točke terena i pravokutne mreže visinskih točaka) nabavljenih iz Državne geodetske uprave (Slika 2). Ti podaci predstavljaju nacionalni standard i jedini su dostupni podaci za izradu DTM-a u Hrvatskoj. Detaljan opis vektorskih podataka dan je u radu Balenović i dr. (2018). Prvo je iz digitalnih terenskih podataka izrađena nepravilna mreža trokuta, koja je potom linearnom interpolacijom pretvorena u rasterski DTMPHM prostorne rezolucije (veličine piksela) 0,5 m. Automatska metoda za detekciju i eliminaciju vertikalnih pogrešaka fotogrametrijskog DTM-a u nizinskim šumskim područjima razvijena je u slobodnom programskom paketu Grass GIS (Slika 3). Kombinacijom vrijednosti nagiba i tangencijalne zakrivljenosti terena rasterskog DTMPHM (Slika 4), automatskom metodom su detektirane 91 grube greške (engl. outliers). Drugim riječima, utvrđeno je da 91 točkasti vektorski objekt pogrešno prikazuje stvarnu visinu terena. Navedeni broj čini 3,2 % od ukupnog broja točkastih objekata korištenih za izradu DTMPHM-a. Nakon eliminacije detektiranih pogrešaka izrađen je novi, korigirani fotogrametrijski DTM (DTMPHMc).
Za ocjenu vertikalne točnosti izvornog (DTMPHM) i korigiranog DTM-a (DTMPHMc) korišten je visoko precizni DTM dobiven zračnim laserskim skeniranjem (DTMLiD). U tu svrhu su izrađeni rasteri razlika između DTMPHM i DTMLiD, te između DTMPHMc i DTMLiD. Kako je preliminarnom analizom utvrđeno da vertikalne razlike između DTMPHM i DTMLiD nisu normalno distribuirane (Slika 5), za ocjenu točnosti su uz normalne mjere točnosti korištene i tzv. robusne mjere točnosti (Tablica 2). Dobiveni rezultati ukazuju na poboljšanje vertikalne točnosti fotogrametrijskog DTM-a primjenom razvijene automatske metode. To je posebice uočljivo na podpodručjima 2 i 3 (Slika 6 i 7) u kojima se nakon uklanjanja detektiranih grešaka, korijen srednje kvadratne pogreške (RMSE, engl. root mean square error) smanjio za 8 % odnosno 50 % (Tablica 2).
Na temelju dobivenih rezultata i usporedbe s DTMLiD, može se zaključiti da predložena metoda uspješno detektira i eliminira vertikalne pogreške fotogrametrijskog DTM-a u nizinskim šumskim područjima, te slijedom toga poboljšava njegovu vertikalnu točnost.

Ključne riječi: digitalni model reljefa (DTM); vertikalna točnost; LiDAR; nizinska šumska područja

    autori:
    Mateo Gašparović  
    Anita Simic Milas  
    SELETKOVIĆ, Ante      ŠL
    BALENOVIĆ, Ivan    ŠL
 
Mirzeta Memišević Hodžić, Dalibor Ballian  UDK 630* 451 + 153 (001)
doi: 10.31298/sl.142.11-12.2
579
Fenološka varijabilnost hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u bosanskohercegovačkom testu provenijencija      
SAŽETAK
Ovo istraživanje obuhvaća opažanja fenološke varijabilnosti od 28 provenijencija hrasta lužnjaka u bosansko­hercegovačkom pokusu provenijencija u Žepču. Pokus je baziran na slučajnom blok sustavu sa tri (3) ponavljanja, gdje je svaka provenijencija u svakom bloku predstavljena sa 36 biljaka, osim provenijencija Drvar, Mutnica, Zvornik i Vinac, koje su djelomično zastupljene u pokusu. Proces listanja praćen je tijekom 2012. i 2013. godine, od kraja ožujka do početka svibnja. Praćeno je pet (5) fenofaza listova koje su za hrast kitnjak razradili Derory i dr. (2006.).
Analiza fenoloških faza pokazala je da postoje statistički značajne razlike između ispitivanih provenijencija. Razlike su potvrđene za početak, trajanje i završetak pojedinih fenoloških faza listanja između provenijencija, što ukazuje na genetsku varijabilnost između populacija i zavisnost fenoloških faza od vremenskih uvjeta.
U ovom istraživanju nije bilo moguće napraviti razliku između provenijencija na osnovi najranijeg pojavljivanja faza. Provenijencija Bijeljina nešto ranije ulazi u fazu B u 2012. godini, dok u 2013. godini u fazu B ulazi u isto vrijeme kao i ostale provenijencije. Provenijencija Bosanska Dubica kasni s ulaskom u sve faze u obje godine, i kašnjenje u odnosu na ostale provenijencije u prosjeku iznosi 7-10 dana. S obzirom na lokaciju populacije Bosanska Dubica u planinskim uvjetima možemo pretpostaviti da se radi o kasnoj formi.
Dobiveni rezultati već sada mogu biti korišteni u programu oplemenjivanja hrasta lužnjaka, kao i u očuvanju genetske varijabilnosti uz pomoć in situ i ex situ metoda. Dobivene rezultate treba koristiti za planiranje, repopulaciju i reintrodukciju hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini. Ovo istraživanje treba nastaviti kako bi se dobila detaljnija slika o fenologiji hrasta lužnjaka i utvrdila eventualna prisutnost ranih i kasnih formi, uzimajući u obzir i učinke klimatoloških uvjeta.

Ključne riječi: fenologija listanja; provenijencije; hrast lužnjak

    autori:
    Mirzeta Memišević Hodžić  
    Dalibor Ballian  
 
Sezgin Ayan, Nezahat Turfan, Esra Nurten Yer, Muhidin Šeho, Halil Barş Özel, Fulvio Ducci  UDK 630* 453 (001)
doi:10.31298/sl.142.11-12.3
593
Antioksidacijska varijabilnost sjemena u glavnim i marginalnim populacijama libanonoskog cedra (Cedrus libani A. Rich.)      
SAŽETAK
Genetska raznolikost je osnova za prilagodbu i opstanak vrsta drveća u promjenjivim uvjetima okoline te predstavlja ključni uvjet stabilnosti i produktivnosti šumskih ekosustava. Predmet ovog istraživanja su glavne i marginalne populacije libanonskog cedra (Cedrus libani A. Rich.) zbog njihove važnosti u očuvanju gena. Procjena genetske varijabilnosti u izoliranim populacijama od velike je važnosti za programe očuvanja i poboljšanja. U uvjetima djelovanja globalnih klimatskih promjena populacije mogu posjedovati genotipove budućeg prilagodljivog potencijala. Cilj ove studije je utvrditi: (a) količinu prolina, za bolje razumijevanje stresa uzrokovanog nedostatkom vode u populaciji, (b) ukupnih topljivih proteina, MDA, H202, a-amilaze te (c) varijabilnosti antioksidansa kao CAT, SOD, APX i GuPX kod sjemena pet glavnih populacija (AND-Kahramanmaraş-Andırın/Elmadağı, POZ-Adana-Pozantı/Pozantı, ANA-Mersin-Anamur/Abanoz, FIN-Antalya-Finike/Aykırıçay and KAS-Antalya-Kaş/Karaçay) i jedne marginalne populacije Amasya-Tokat-Niksar/Çatalan (NIK) u Turskoj. Prema dobivenim rezultatima, značajna razlika je otkrivena među populacijama. Značajno veće količine prolina otkrivene su za populaciju ANA (7,46 μmol/g) i POZ (7,22 μmol/g), dok su najniže količine prolina otkrivene u populaciji KAS (3,98 μmol/g) koje predstavljaju optimalnu distribuciju libanonskog cedra. Ovaj rezultat pokazuje da su populacije POZ i ANA, u prijelaznoj zoni iz mediteranske regije do područja stepa, otpornije na mraz nego druge populacije. Najveća količina enzima α-amilaze detektirana je u POZ populaciji koja raste u optimalnom rasprostiranju libanonskog cedra. Značajno više razine H2O2 detektirane su u populacijama NIK (11,97μmol/g) i ANA (11,60 μmol/g), što ukazuje na veće razine oksidacijskog stresa u uzorcima sjemena iz tih populacija. Ovim istraživanjem potvrđeno je da su enzimi poput SOD, CAT, GuPXi APX koji kontroliraju razine reaktivnih vrsta kisika (ROS) u biljnim stanicama, elementi antioksidacijskog obrambenog sustava koji djeluju kao zaštitni mehanizmi biljaka protiv stresnih stanja. S praktičnog gledišta, poboljšanje pošumljavanja može se postići na stepi Srednje Anatolijske regije koja posjeduje značajane površine za pošumljavanje u Turskoj, primjenom šumskog reprodukcijskog materijala iz populacija POZ i ANA koje pokazuju veću otpornosti na stres, kao i populacije NIK koja je izolirana i marginalna.

Ključne riječi: libanonski cedar; abiotički stres; rubna populacija; kemijski sastav

    autori:
    Sezgin Ayan  
    Nezahat Turfan  
    Esra Nurten Yer  
    Muhidin Šeho  
    Halil Barş Özel  
    Fulvio Ducci  
 
Cumhur Güngöroglu, Ç. Okan Güney, Abdullah Sari, Ayhan Serttaş  UDK 630* 537 + 238 (001)
doi:10.31298/sl.142.11-12.4
601
Procjena goriva iz biomase krošanja bora (Pinus brutia Ten.) u mediteranskim područjima Turske      
SAŽETAK
Točna procjena količine goriva je važan preduvjet za učinkovito upravljanje šumskim požarima. Ovo je istraživanje imalo za cilj razviti empirijske alometrijske jednadžbe za procjenu količine goriva iz krošnji stabala kalabrijskog bora (Pinus brutia Ten.) u jugozapadnom mediteranskom području Turske korištenjem dendrometrijskih varijabli. Destruktivnom metodom uzorkovana su 84 stabla. Uzorci grana u gorivu iz biomase krošnji klasificirani su kao iglice i kao grane prema sljedećem rasponu promjera: vrlo tanke (≤0,3 cm), tanke (0,31–0,6 cm), srednje (0,61–1,0 cm), debele (1,01–2,5 cm) i aktivno gorivo. Za procjenu biomase krošnjanja korištene su prsne visine, visine stabala, visine krošnji i širine krošnji kao neovisne varijable. Za analizu odnosa između goriva iz biomase i značajki uzorkovanih stabala korišteni su stepwise funkcija i modeli logaritamske linearne regresije. Od svih dobivenih alometrijskih jednadžbi, varijacija u tankim granama najbolje je objašnjena širinom krošnji i visinom krošnji, koje zajedno objašnjavaju R2adj od 90.2 varijacije u tankim granama. Varijacija u vrlo tankim granama objašnjena je najslabije visinom stabla, koja samo objašnjava R2adj od 60.4% varijacije u vrlo tankim granama. Ukupna količina goriva iz krošnji kalabrijskog bora u ovom istraživanju u usporedbi s istraživanjima u Grčkoj i Turskoj pokazuje da se gorivo iz biomase kalabrijskog bora može razlikovati od regije do regije.

Ključne riječi: biomasa krošnje; šumsko gorivo; kalabrijski bor; mediteranska područja

    autori:
    Cumhur Güngöroglu  
    Ç. Okan Güney  
    Abdullah Sari  
    Ayhan Serttaş  
 
Fahrettin Atar, Ibrahim Turna  UDK 630* 923 + 619 (001)
doi:10.31298/sl.142.11-12.5
611
Raznolikost plodova i sadnica u populacijama pitomoga kestena (Castanea sativa Mill.) u Turskoj      
SAŽETAK
Pitomi kesten, Castanea sativa Mill., plemenita je vrsta drveća od koje imamo višestruku gospodarsku korist (kvalitetno drvo, jestivi plodovi, med, ogrijev, listinac i dr.). Rasprostranjen je u mediteranskom području, od Kaspijskog jezera do Atlantskog oceana. U Turskoj najveće površine pod kestenovim šumama nalazimo na području sjeverne i zapadne Antolije te u regiji Marmara. U posljednjih nekoliko desetljeća pitomi kesten je ugrožen od raka kestenove kore i negativnih antropogenih utjecaja. S obzirom na to provedena su brojna istraživanja s ciljem očuvanje genofonda ove plemenite vrste drveća.
Glavni cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi morfološku varijabilnost plodova i jednogodišnjih sadnica pitomoga kestena u Turskoj. Plodovi za morfometrijsku analizu skupljeni su tijekom listopada u osam populacija pitomoga kestena na području istočne, središnje i zapadne Turske (slika 1, tablica 1). Unutar svake populacije sakupljeni su uzorci sa po 15 do 20 stabala. Ukupno su određene po četiri značajke na svakom plodu: dužina, širina i debljina ploda te omjer dužine i širine ploda. Osim toga, određen je i udio vlage u plodovima, kao i masa 1000 zračno suhih plodova. Plodovi su u proljeće posijani na unaprijed pripremljene gredice. Na kraju prvog vegetacijskog razdoblja mjerene su sljedeće značajke: visina sadnice, promjer sadnice pri osnovi i koeficijent čvrstoće. Za utvrđivanje varijabilnosti populacija korištene su deskriptivne i multivarijatne statističke metode. Podaci su obrađeni u programskom paketu SPSS 23.0.
Rezultati deskriptivne statističke analize prikazani su na slici 2. Najviše vrijednosti za dužinu, širinu i debljinu ploda utvrđene su u populaciji Izmira, dok su najviše prosječne vrijednosti za visinu sadnice, promjer sadnice pri njenoj osnovi i koeficijent čvrstoće utvrđene u populaciji Balikesira. Masa 1000 zračno suhih plodova kretala se je od 3815,1 g do 10516,5 g, a udio vlage u plodovima od 38.46 % do 52,21 % (tablica 2). Istraživanjem je utvrđen visok stupanj varijabilnosti populacija pitomoga kestena u Turskoj (slika 3). Rezultati provedene analize varijance pokazali su da se populacije međusobno signifikantno razlikuju za sve istraživane značajke. Pearsonovim koeficijentom korelacije utvrđena je statistički značajna korelacija između dužine, širine i debljine ploda, kao i mase 1000 zračno suhih plodova (tablica 3). Osim toga, pozitivna korelacija utvrđena je i između visine sadnice i koeficijenta čvrstoće. Duncanovim testom i hijerarhijskom klasterskom analizom utvrđeno je da se one populacije koje su geografski bliže i ekološki sličnije nalaze u istoj skupini (slika 1 i 4). Također je utvrđeno da se veličina plodova u kestenovim šumama Turske povećava od istoka prema zapadu.

Ključne riječi: Castanea sativa; pitomi kesten; Turska; morfologija; plodovi; sadnice

    autori:
    Fahrettin Atar  
    Ibrahim Turna  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Kristijan Tomljanović, Helena Nosek, Renata Pernar, Marijan Grubešić  UDK 630* 156 + 153
doi:10.31298/sl.142.11-12.6
621
Mogućnosti primjene lakih bespilotnih letjelica u prebrojavanju krupne divljači      
SAŽETAK
U provedenom istraživanju pokušalo se istražiti u kojoj mjeri je moguće aplicirati sustav bespilotne letjelice opremljene termalnom kamerom u procjeni nekih populacijskih parametara krupne divljači. Istraživanje je provedeno u nizinskom području kontinentalnog dijela Republike Hrvatske unutar lovišta Opeke II. Za istraživanje je odabrana divlja svinja kao najčešća vrsta krupne divljači u Republici Hrvatskoj. Unutar dva lokaliteta (I dobni razred,uređajni razred hrasta lužnjaka) provedeno je testiranje dvije metode prebrojavanja. Prvom metodom pokušala su se prebrojiti sva grla unutar istraživanog odsjeka. Rezultati dobiveni tom metodom pokazuju relativno visoku brojnost divlje svinje od prosječno 1,26 +/– 0,18 grla/ha unutar istraživanjem obuhvaćenog područja. Druga korištena metoda predstavlja prebrojavanje divljih svinja na unaprijed određenim prugama, čiji udio u ukupnoj promatranoj površini iznosi 10%. Kod te metode podaci su veće varijabilnosti te je ustanovljena nešto manja brojnost divljih svinja unutar promatranog odsjeka od 0,61 grla/ha uz vrlo visok sd= +/– 0,53. Istraživanjem je potvrđena mogućnost primjena sustava bespilotnih letjelica s termalnim kamerama. Od dvije primijenjene metode, prva (apso­lutno prebrojavanje svih životinja) je pogodna za manje površine, dok je metoda primjernih pruga pogodna za veće površine uz svjesni rizik generiranja veće pogreške prebrojavanja.

Ključne riječi: bespilotna letjelica; lovno gospodarenje; daljinska istraživanja; divlja svinja (Sus scrofa); prebroja­vanje divljači

    autori:
    TOMLJANOVIĆ, Kristijan    ŠL
    Helena Nosek  
    PERNAR, Renata      ŠL
    GRUBEŠIĆ, Marijan      ŠL