+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
1-2/2018
3-4/2018
5-6/2018
7-8/2018
9-10/2018
new


HR  EN   

9-10/2018

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*      TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   457
Povodom 120. obljetnice      
RIJEČ UREDNIŠTVA
Ovoga 20. listopada obilježit ćemo dvije obljetnice, 120 godina od izgradnje Šumarskoga doma i početka visokoškolske šumarske nastave u Hrvatskoj, upravo u Šumarskome domu. Naime, toga dana 20. listopada 1898. godine počela je s radom Šumarska akademija u sklopu tadašnjeg Mudroslovnog (Filozofskog) fakulteta, kao četvrta visokoškolska ustanova Sveučilišta u Zagrebu. Time je Hrvatsko šumarsko društvo ostvarilo još jedan temeljni cilj, nakon dovođenja u Hrvatsku više šumarske nastave (Gospodarsko šumarsko učilište u Križevcima 1860. god. te početak tiskanja svoga znanstveno-stručnoga i staleškoga glasila Šumarski list 1877. god.). Za poznavanje i gospodarenje najsloženijim ekosustavom – šumom, potreban je visokostručni kadar, geslo je tadašnje politike (sugestija Marije Terezije), koje je putem Hrvatskoga šumarskoga društva ostvareno. Za razliku od današnje politike tada je šumarstvu i šumi dano tako vidno mjesto, koje mu po značaju i pripada. Gospodariti po načelu potrajnosti na gotovo polovici (47 %) kopnene površine Hrvatske zahtijeva drukčiji pristup šumi i šumarstvu u odnosu na današnji. Ponajprije, šumi treba vratiti protuvrijednost koju ona pruža. Ona je danas za mnoge neprepoznata, a nju Hrvatsko šumarsko društvo kao predstavnik objedinjene struke (šumarskoga obrazovanja, prakse i znanosti) neprestano ističe. Sa žaljenjem ističemo da resorni ministar do danas, unatoč molbi, nije našao za shodno primiti na razgovor rukovodstvo Hrvatskoga šumarskoga društva i informirati se o problemima dijela resora kojega pokriva, i to na stručnoj, a ne političkoj razini. Baš nas interesira koliki će značaj dati obilježavanju spomenutih obljetnica?
Ostavit ćemo politiku i prelistati dvadeset prvo godište (ili tečaj kako piše) Šumarskoga lista i spomenuti samo neke značajnije napise iz davne 1898. god. Ponajprije treba istaknuti da je glavni urednik bio Josip Kozarac, državni nadšumar iz Vinkovaca, a časopis je tiskan u 12 brojeva.
Milan Tordony, kr. šumar polemizira na temu Preborna šuma – primjeri iz Šumarije Fužine – zagovara normalnost sastojine kojoj se gospodarenjem nastojimo približiti – cilj je potrajno dobivati prihod, što je ovisno o strukturi sastojina. Tekst i rasprava poznatog nam A. Kerna naslovljen je na temu „Uređivanje prebornih sastojina“. Gašo Vac, krapinski šumar piše „Šume i šumsko gospodarenje u Donjo Miholjačkom kotaru“ općenito, a potom o vlastelinskim i o šumama zemljišnih zajednica, posebice hrastovim šumama. Na temu „Kasni (pozni) hrast (Quercus pedunculata var. tardisima Simonkai, glavni urednik Josip Kozarac najavljuje dvije rasprave koje slijede: kr. ugarskog nadšumara Ivana Földesa i W. Nikodema šumarskog upravitelja Turn-Taxisa u Lekeniku.
S. Partaš piše na temu „O lugarnicama i lugarskim tečajevima; Aus dem Walde i vin H. Burckhardt u nastavcima o zaštitnom drveću: a) za zaštitu tla, b) za zaštitu sastojine i c) kao zaštitni rub; Jos pl. Ane, kotarski šumar „Oštećenje voluhara u hrastovoj sastojini“; Slavko Sulki „Poledica i njene posljedice na Krašu“ (početak prosinca u Općini Hreljin); Nadšumar Kraft „O biološkim podlogama za uzgoj sastojina“ (u šumarskoj struci uvijek je osnovica praksa – teorijom se ne mogu šumarska pitanja a priori riješiti, no ona ima zadaću ono što proizlazi iz prakse, znanstveno obrazložiti); Dragutin Hirc u nekoliko nastavaka piše „Iglasto drveće i grmlje hrvatske flore“; Prof. J. Partaš „Hrast u visokoj šumi“; F.X. Kesterčanek „Treba li nam uz akademiju u Zagrebu muzej šumarskog društva?“ Naravno, tu su tekstovi: „Šumsko i gospodarsko knjižtvo, Zakoni i normativne naredbe, Zapisnici sa sjednica Upravljajućeg odbora, Državni ispiti za šumarsku struku, Dražbe drvnih proizvoda (dakle prije 120 godina to se rješavalo po tržišnim načelima, a danas politika određuje cijene i puni džepove privatnika pod izlikom da čuva posebice male pilanare i potiče visoko finaliziranu (vidimo li je?) proizvodnju proizvoda iz drva, koja osigurava veće zapošljavanje?), Različite viesti“ i dr.
Naposljetku slijedi „Naredba kr. hrv.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove i za bogoštovje i nastavu od. 7. listopada 1898. br. 66102., kojom se izdaje naukovni i ispitni red za slušatelje šumarstva na mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta Franjo Josip I. u Zagrebu“, sa satnicom predavanja, načinom polaganja ispita i dr. Godište završava s popisom članova („začasnih, utemeljiteljnih, podupirućih te članova I. i II. razreda“).
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Krunoslav Teslak, Marijana Žunić, Karlo Beljan, Jura Čavlović  UDK 630* 923 + 619 (001)
doi:10.31298/sl.142.9-10.1
459
Stanje i izazovi gospodarenja privatnim šumama u Hrvatskoj u postojećim ekološkim i sociološkim okolnostima      
Sažetak
Gospodarenje šumama u Hrvatskoj je pretežito koncentrirano i usmjereno prema šumama u državnom vlasništvu, koje je stoga obilježeno stalnošću i dosljednošću planiranja i provedbe postupaka gospodarenja, te se provode načela održivog gospodarenja na svim razinama. Nasuprot tomu, privatne šume su uslijed povijesnih okolnosti te male zastupljenosti i usitnjenosti bile značajno zapostavljene sve do nedavno. Stoga je cilj ovog rada analizirati i prikazati postojeća obilježja privatnih šuma, šumoposjeda i šumoposjednika, kao i okolnosti gospodarenja tj. institucionalnog i regulatornog okvira u kojemu se ono odvija.
Površinski udio od 24% i drvnu zalihu od 156 m3/ha uz bogatstvo vrstama i razvojnim stadijima čini privatne šume vrlo vrijednim prirodnim resursom. Iako je posljednjih godina ostvaren značajni napredak, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, nedorečen Zakonski okvir te nepovoljna sociološka obilježja šumoposjednika (velik udio starije populacije i niska razina obrazovanja) otežavaju daljnje unaprjeđenje gospodarenja.
Za razliku od katastarske baze podataka anketni upitnici vrijedan su izvor informacija o obilježjima šumoposjeda i šumoposjednika, poglavito za znanstvena istraživanja. Prosječna obilježja šumoposjednika prikazana u ovome radu (prosječna dob od 60 godina i razmjerno niska razina obrazovanja) nisu ohrabrujuća. Međutim, ipak bi donošenje šumarskih politika trebalo biti utemeljeno na spoznajama o tipovima i stavovima šumoposjednika, posebno onih koji su spremni aktivno se baviti šumarstvom. Pri tome jasno treba razdvojiti šumoposjednika koji gospodari šumom i stavlja šumske proizvode na tržište (šumoposjednici upisani u Upisnik) i vlasnika sitnih šumskih čestica koji šumu u većoj ili manjoj mjeri koriste za vlastite potrebe.
Poseban problem planiranja uravnoteženog i održivog gospodarenja je postojeći usporedni sustav planiranja i gospodarenja razdvojen prema vlasništvu. Objedinjavanjem svih javnih nadležnosti nad šumama u jedinstvenu instituciju uz ustrojavanje većeg broja šumskogospodarskih područja omogućilo bi ispunjavanje zahtjeva potrajnog gospodarenja i održivosti šuma uz ostvarivanje dugoročnih javnih interesa.
Za učinkovitu i potpunu uspostavu sveobuhvatnog i potrajnog gospodarenja šumama potrebno je od strane svih dionika usvajanje spoznaja o specifičnostima gospodarenja privatnim šumama, uključujući i primjenu dobivenih rezultata provedenih znanstvenih istraživanja.

Ključne riječi: šumoposjednici; šumoposjed; socio-demografska obilježja; struktura privatnih šuma; raznodobno gospodarenje; potrajno gospodarenje

    autori:
    Krunoslav Teslak      ŠL
    Marijana Žunić      ŠL
    Karlo Beljan      ŠL
    Jura Čavlović      ŠL
 
Luka Kasumović, Ake Lindelöw, Boris Hrašovec  UDK 630* 453 (001)
doi:10.31298/sl.142.9-10.2
473
Utjecaj gustoće predatora i zimskog mortaliteta na reprodukciju bivoltnih populacija smrekovog potkornjaka Ips typographus L. (Coleoptera: Curculionidae)      
Sažetak
Smrekov pisar, Ips typographus je jedan od najštetnijih i najistraživanijih štetnika smreke u Europi. Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja utjecaja zimskog mortaliteta i gustoće predatora na uspjeh reprodukcije bivoltnih populacija smrekovog potkornjaka, Ips typographus L., koje koloniziraju posječena stabla u smrekovim kulturama jugozapadne Hrvatske. Početkom srpnja 2014. u kulturi smreke oboreno je 5 stabla istih dimenzija. Stabla su ostavljena u sjeni okolnih stabala kako bi ih kolonizirale jedinke smrekvog pisara. Početkom siječnja 2015. stabla su prevezena u skladište, gdje su detaljno analizirana. Najprije su podijeljena u sekcije dužine 1 m kojima je na temelju promjera na sredini sekcije izračunata površina kore (m2). Prije otkoravanja svake sekcije najprije su izbrojani izletni otvori. Nakon otkoravanja utvrđen je broj ličinki (prvog, drugog i trećeg larvalnog stadija), kukuljica, mladih imaga potkornjaka te broj ličinki predatora. Mortalitet ličinki, kukuljica i mladih imaga utvrđen je na temelju njihove pokretljivosti na sobnoj temperaturi. Na svakom uzorku kore izbrojane su galerije te je utvrđen broj galerija po bračnoj komorici, odnosno prosječan broj ženki po jednom mužjaku. Kod izračuna uspjeha reprodukcije izraženog brojem kćeri po majci (♀/♀) uzet je u obzir omjer spolova 50:50.
Niska gustoća kolonizacije izražena brojem majčinskih galerija po kvadratu kore rezultira visokim uspjehom reprodukcije izraženim brojem kćeri po majci (♀/♀). Suprotno od već provedenih istraživanja, mala srednja gustoća galerija po m2 kore (27 do 146) rezultirala je s malim uspjehom reprodukcije (0.5 do 4.2 ♀/♀). Mali uspjeh reprodukcije posljedica je visoke stope mortaliteta ličinki, kukuljica i mladog imaga tijekom zime, ali i visoke gustoće ličinki predatora. Rezultati upućuju na činjenicu da predatori, ponajprije muhe gusjeničarke–rod Medetera (Diptera: Dolichopodidae) imaju važan utjecaj na populaciju potkornjaka i pri niskim gustoćama populacije, za razliku od već provedenih istraživanja. U provedenom istraživanju sustavi s dvije galerije bili su najzastupljeniji (74 %), što znači da je mehanizam izbjegavanja unutarvrsne kompeticije ličinki za ishranu svježim floemom prisutan i kod endemičnih gustoća populacija kao svojevrsna evolucijska prilagodba, za razliku od dosadašnjih istra­živanja koja potvrđuju njegovu prisutnost samo kod visokih gustoća populacija.

Ključne riječi: kopulacija; niska gustoća; galerije; unutarvrsna; Medetera

    autori:
    Luka Kasumović      ŠL
    Ake Lindelöw    
    Boris Hrašovec      ŠL
 
Mirna Mihelčić, Josipa Habuš, Marko Vucelja, Petra Svoboda, Ivan-Christian Kurolt, Alemka Markotić, Nenad Turk, Josip Margaletić, Marina Šantić  UDK 630* 443 + 451 (001)
doi:10.31298/sl.142.9-10.3
481
Prevalencija bakterije Francisella tularensis u populaciji sitnih sisavaca u kontinentalnim šumama Hrvatske      
Sažetak
Francisella tularensisis uzročnik je zoonoze tularemije, koja ima široki raspon domaćina, uključujući člankonošce, sisavce i ptice. Dvije podvrste F. tularensis, subsp. tularensis (Tip A) i subsp. holartica (Tip B), opisane su kao najčešći uzročnici bolesti u ljudi (Kingry and Petersen, 2014; Kuehn et al., 2013). Tip A i Tip B razlikuju se po svojim biokemijskim značajkama, patogenosti, ekologiji, epidemiologiji te geografskoj rasprostranjenosti. Rasprostranjenost Tipa A uglavnom je ograničena na sjevernoamerički kontinent, za razliku od Tipa B, koji se javlja duž cijele sjeverne polutke, a ujedno je i najčešći uzročnik tularemije u Europi(Keim et al., 2007; Kuehn et al., 2013). No ekologija i kruženje ove bakterije u prirodi do danas još nisu u potpunosti razjašnjeni. Različiti glodavci (voluharice, miševi, tekunice, bizantski štakori, dabrovi) te dvojezupci (kunić i zec) opisani su kao mogući rezervoari F.tularensis. Zadnja epidemiološka i epizootiološka istraživanja tularemije u Hrvatskoj datiraju iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća(Borcić et al., 1975). Stoga je cilj ovoga rada bio prikupiti nove podatke o prevalenciji tularemije u populaciji sitnih sisavaca u Hrvatskoj. Ukupno 444 uzoraka sitnih glodavaca i kukcojeda sakupljeno je u razdoblju od dvije godine na osam različitih
lokaliteta u šumama kontinentalne Hrvatske: Lipovljani, Nova Subocka, Velika Gorica, Stara Gradiška, Županja, Sunja, Koprivnica i Čakovec (Slika 1). Pretraženi su uzorci slezene od: 197 Apodemus agrarius (poljski miš), 78 Apodemus sylvaticus (šumski miš), 92 Apodemus flavicollis (žutogrli miš), 17 Myodes glareolus (šumska voluharica), 27 Mycrotus agrestis (livadna voluharica), 20 Microtus arvalis (poljska voluharica) te 13 Sorex araneus (rovka). Uzorcisu pretraženi na prisutnost DNA Francisella spp. koristeći qRT-PCR metodu. Dobiveni rezultati pokazuju da su od ukupno 444 prikupljene životinje tri uzorka (0.67%), od kojih dva poljska miša te jedan šumski miš, bili pozitivni su na francizelu (Tablica 1). Sva tri pozitivna uzorka prikupljena su na istom području – lokalitetu Lipovljani.
Tularemija je bolest koja se primarno povezuje s „nizinskim“ i „vodenim“ ekosustavima (Borcić, 1973). Područje duž toka rijeke Save (Posavina) opisuje se kao prirodno žarište tularemije u Hrvatskoj (Borcic et al., 1976), akao glavni rezervoar tularemije na tom području navodi se poljska voluharica (Borcic et al., 1976). Trimiša pozitivna na F. tularensis upućuju da je ova bakterija i dalje prisutna u populaciji sitnih glodavaca u Hrvatskoj. Nadalje, svi pozitivni uzorci prikupljeni su na lokalitetu Lipovljani, smještenom u srednjem dijelu toka rijeke Save, stoga ova regija zadržava obilježje prirodnog žarišta tularemije u Hrvatskoj.

Ključne riječi: Francisella; tularemija; DNK; sitni glodavci; kukcojedi; rezervoari; endemsko područje; Hrvatska; prevalencija

    autori:
    Mirna Mihelčić    
    Josipa Habuš    
    Marko Vucelja    
    Petra Svoboda    
    Ivan-Christian Kurolt    
    Alemka Markotić    
    Nenad Turk    
    Josip Margaletić      ŠL
    Marina Šantić  
 
Silvija Šiljeg, Ivan Marić, Gojko Nikolić , Ante Šiljeg  UDK 630* 451 + 153 (001)
doi:10.31298/sl.142.9-10.4
487
Analiza dostupnosti urbanih zelenih površina u naselju Zadar, Hrvatska      
Sažetak
Dostupnost urbanih zelenih površina (UZP) sastavni je element zadovoljavajuće kvalitete života. Zbog nagle urbanizacije proučavanje zelenih površina postaje jedan od ključnih elemenata urbanističkog planiranja. Funkcionalna mreža prometnog sustava i optimalan prostorni raspored UZP-a preduvjeti su za održavanje ekološke ravnoteže urbanog krajolika. Analiza dostupnosti UZP-a u naselju Zadar izvršena je u sklopu projekta Urban Green Belts Project (UGB). Analizi je prethodila izrada prostorno-orijentirane baze UZP-a. Podaci su prikupljeni metodom nadzirane klasifikacije multispektralnih LANDSAT snimaka i metodom ručne vektorizacije DOF snimaka. U prvoj fazi istraživanja izvršena je analiza dostupnosti
UZP-a prema ANG standardu. Indikator dostupnosti generiran je na temelju sedam objektivnih mjera koji uključuju površinu UZP-a po stanovniku te dostupnost šest funkcionalnih razina UZP-a. Izvedeni indikator dostupnosti uspoređen je sa subjektivnim mjerama koje su izvedene anketnim ispitivanjem 718 ispitanika unutar 41 statističkog kruga. Prikupljeni podaci reflektiraju individualnu procjenu te zadovoljstvo dostupnošću UZP-om. Ovo istraživanje istaknulo je važnost korištenja objektivnih i subjektivnih mjera u procesu razumijevanja dostupnosti UZP-a. Rezultati su pokazali da prilikom vrednovanja dostupnosti stanovnici naglasak stavljaju na uže stambeno okruženje, zanemarujući time više funkcionalne razine UZP-a. Nadalje, velike količine UZP-a unutar grada (114 m² po stanovniku) ne moraju generirati slično zadovoljstvo njihovom dostupnošću. Izlazni rezultati mogu služiti kao smjernice za daljnji razvoj grada u kontekstu planiranja funkcionalne mreže UZP-a.

Ključne riječi: urbane zelene površine (UZP); indikator dostupnosti; subjektivne i objektivne mjere; Zadar.

    autori:
    Silvija Šiljeg    
    Ivan Marić  
    Gojko Nikolić   
    Ante Šiljeg  
 
Mădălina Fornea, Marcian Bîrda, Stelian Alexandru Borz, Bogdan Popa, Željko TomaŠić  UDK 630* 360 (001)
doi:10.31298/sl.142.9-10.5
499
Uvjeti pridobivanja drva, osobitosti tržišta ili tržišno natjecanje: Rumunjska studija slučaja o kretanju ugovornih stopa za drvo na panju      
Sažetak
U radu se istražuje povezanost postupaka pridobivanja drva i kretanja natječajnih cijena drva na panju. Istraživanje je provedeno na uzorku koji obuhvaća jednu šumsku regiju u Rumunjskoj, a cilj je bio utvrditi u kojoj mjeri pokazatelji pridobivanja prodanog drva utječu na natječajne cijene. Korišteni podaci Regionalne uprave šuma Baia Mare (RFA Baia Mare), Maramureş (slika 1), koja se sastoji od 13 šumarija, čine ugovore o sječi kroz tri godine gospodarenja (2012–2014). Autori smatraju da se navedeni podaci mogu smatrati reprezentativnim za rumunjske uvjete te mogu poslužiti kao ogledni primjer za svrhu istraživanja u ovoj studiji. Na temelju uzorka od 1192 potpisana ugovora, koji su obuhvaćali više od 20.000 ha sječne površine i više od 600.000 m3 užite drvne zalihe, na temelju deskriptivne statistike, dobiveni su modeli predviđanja budućih natječajnih cijena, ovisno o raznovrsnosti uvjeta pri pridobivanju drva. Značajke sustava pridobivanja drva kao što su: 1. vrsta sječe, 2. veličina sječine, 3. sječna gustoća, 4. dimenzije stabla, 5. nagib terena i 6. srednja udaljenost privlačenja drva, imali su prilično slab učinak na iznose natječajnih (početnih) (R2 = 0,20) i prodajnih (ostvarenih) cijena (R2 = 0,17), što pokazuje da se preostala varijabilnost cijena može odnositi i na druge čimbenike. Nije bilo jasno izraženih odnosa između odstupanja pokazatelja u sustavu pridobivanja drva i razlika u cijeni koju su ponuđači plaćali za kupnju drva na panju. Stoga je provedena detaljnija analiza cijena kako bi se vidjelo do koje se mjere cijene mogu objasniti promjenama u odnosu na ponudu i potražnju. Analiza je pokazala da je u razdoblju istraživanja došlo do povećanja potražnje drva na panju, istodobno i uz veću potražnju za vrstama četinjača. Rezultati ove studije mogli bi pomoći šumovlasnicima/šumoposjednicima pri gospodarenju šumama, ali i privatnim poduzetnicima u šumarstvu prilikom planiranja i vođenja njihovog poslovanja.

Ključne riječi: uvjeti pridobivanja drva; model predviđanja cijena; natječajna (početna) cijena; prodajna (ostvarena) cijena; ponuda; potražnja; četinjače; bukva

    autori:
    Mădălina Fornea  
    Marcian Bîrda  
    Stelian Alexandru Borz  
    Bogdan Popa  
    Željko Tomašić      ŠL
 
Ali Bayraktar, Fahrettin Atar, Nebahat Yildirim, Ibrahim Turna  UDK 630* 181.5 (001)
doi:10.31298/sl.142.9-10.6
509
Utjecaj različitih supstrata i hormona na zakorjenjivanje reznica obične tise (Taxus baccata L.)      
Sažetak
Obična tisa (Taxus baccata L.), prirodno rasprostranjena u sjevernoj i srednjoj Europi, mediteranskim zemljama, Azorima, Turskoj i Kavkazu, ima vrlo široku primjenu kao nedrvni šumski proizvod. S obzirom da je tisa u prirodi reducirana zbog učestalog korištenja, potrebno ju je zaštititi i razmnažati. Istraživali smo utjecaj različitih stakleničkih supstrata (SS), supstrata za ukorjenjivanje (SU) i hormona (H) na razmnožavanje obične tise reznicama. Za svrhu eksperimenta u ovoj su studiji odabrana tri staklenička supstrata (supstrati Staklenika-1 s temperaturom zraka od 20±2°C, temperaturom stola za ukorjenjivanje od 20±2°C, supstrati Staklenika-2 s temperaturom zraka od 20±2°C, temperaturom stola za ukorjenjivanje od 25±2°C te supstrati Staklenika-3 bez temperaturnih prilagodbi). Dva supstrata za ukorjenjivanje (perlit i treset) i četiri hormona (IBA 1000 ppm, IBA 5000 ppm, NAA 1000 ppm and NAA 5000 ppm). Određeni su postotak zakorjenjivanja (PZ), postotak kalusa (PK), duljina korijena (DK) i broj korijena (BK). Rezultati pokazuju da je najviši postotak ukorjenjivanja bio 80% u tretmanu IBA 5000 ppm te perlitu kao supstratu za ukorjenjivanje u supstratu Staklenika-2. Poželjno je da temperatura stola za ukorjenjivanje bude 5°C viša od temperature zraka, a za visok uspjeh zakorijenjivanja treba koristiti perlit i primjenjivati doze IBA hormona od 5000 ppm.

Ključne riječi: Taxus baccata; razmnožavanje reznicama; supstrati za staklenike; supstrat za ukorjenjivanje; auksin

    autori:
    Ali Bayraktar  
    Fahrettin Atar    
    Nebahat Yildirim  
    Ibrahim Turna  
 
Vanja Daničić, Branislav Kovačević, Dalibor Ballian  UDK 630* 164 (001)
doi:10.31298/sl.142.9-10.7
517
Varijabilnost morfoloških svojstava ploda europskog pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) u prirodnim populacijama Bosne i Hercegovine      
Sažetak
U radu je istraživana morfološka varijabilnost plodova šest prirodnih populacija pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) na području Bosne i Hercegovine (Bužim, Kostajnica, Prijedor, Banja Luka, Bratunac i Konjic). Na osnovi šest morfoloških svojstava ploda i šest izvedenih vrijednosti te boje ploda, ispitana je unutarpopulacijska i međupopulacijska varijabilnost. Utvrđeno je da su istraživana morfološka svojstva vrlo varijabilna i da se vrijednosti koeficijenta varijabilnosti, na razini svih populacija, kreću od 10,80% (kod širine ploda) do 34,54 % (kod mase ploda). Za izvedena svojstva koeficijent varijabilnosti kretao se od 9,62 % (za odnos visine ploda i širine ploda) do 20,46 % (kod odnosa širine i dužine ožiljka). U populacijama pitomog kestena Bosne i Hercegovine zastupljene su sve boje ploda (perikarpa), s time da preovladava tipična smeđa kestenjasta boja ploda. Rezultati istraživanja ukazuju na visoku varijabilnost istraživanih populacija, te se populacije međusobno statistički značajno razlikuju za sva istraživana svojstva. Prema klasterskoj analizi populacije su grupirane u tri klastera. Međutim, kanonička diskriminacijska analiza nije ukazala na jasno razdvajanje ispitivanih populacija u više grupa. Daljnja istraživanja trebala bi uključiti i druga svojstva, a posebno molekularne biljege.

Ključne riječi: pitomi kesten (Castanea sativa Mill.); morfološke karakteristike; plod; multivarijacijska analiza; Bosna i Hercegovina

    autori:
    Vanja Daničić  
    Branislav Kovačević  
    Dalibor Ballian  
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Xiaoyang Zeng  UDK 630* 114.2 + 272
doi:10.31298/sl.142.9-10.8
529
Utjecaj turizma na aktivnost ugljika, dušika i enzima u tlu u urbanom parku u Kini      
Sažetak
U ovom se radu istražuju učinci različitih intenziteta turističke djelatnosti na aktivnost ugljika, dušika i enzima u tlu u suptropskom urbanom parku u Kini. Udjel organskog ugljika tla (SOC), ukupnog ili totalnog ugljika (TN), otopljenog organskog ugljika (DOC), otopljenog organskog ugljika (DON), nitratni oblik dušika (NO3-–N) i amonijski oblik dušika (NH4+–N). SOC, TN, DOC, NO3-–N i NH4+–N u tlu značajno je reduciran kao posljedica turističkih djelatnosti. Aktivnost pojedinih enzima, uključujući sukrazu, katalazu, ureazu i hitinazu, također je reducirana. S iznimkom NH4+-N, svi indikatori ugljika-dušika u tlu pokazali su pozitivnu korelaciju s aktivnosti četiri enzima u tlu. Rezultati ukazuju da turistička djelatnost dovodi do degradacije tla u suptropskom urbanom parku te da je tlo u oštećenim područjima potrebno često preokretati i dodavati više organskih gnojiva.

Ključne riječi: turistička djelatnost; suptropski urbani park; ugljik i dušik tla; enzimatska aktivnost

    autori:
    Xiaoyang Zeng