+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
1-2/2018
3-4/2018
5-6/2018
7-8/2018
9-10/2018
11-12/2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
new


HR  EN   

7-8/2018

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   349
ŠUME U SVJETLU NOVOGA ZAKONA O ŠUMAMA      
RIJEČ UREDNIŠTVA
Za ovogodišnje lipanjske Dane hrvatskoga šumarstva održana je panel rasprava o trenutnoj situaciji u šumama Hrvatske. Naziv rasprave bio je „Hoće li nas šume nadživjeti?“. Svrha skupa bila je informirati širu javnost o stanju šumskih ekosustava, ali i o promjenama koje se događaju u njima. Govori li sam naziv skupa dovoljno o ozbiljnosti situacije u kojoj se nalaze naše šume? Promijenjeni klimatski uvjeti koji vladaju na početku 21. stoljeća, donijeli su mnogo neprilika u šumama posljednjih pet godina. Tome treba pribrojiti i nikad veću trgovačku globalizaciju, što doprinosi bržem i lakšem širenju invazivnih vrsta bolesti i štetnika. Danas gotovo da nema ni jedne značajnije šumske vrste drveća koja nema svojih problema. Šume Gorskog kotara sastavljene od jele, bukve i smreke stradale su uslijed klimatskih ekstrema, a potom potkornjaka, nizinske šume hrasta lužnjaka napadnute su hrastovom mrežastom stjenicom, a šume poljskog jasena ubrzano propadaju uslijed više čimbenika, posebice Halare, dok dalmatinske borove šume ozbiljno ugrožava borov potkornjak. Tu su i šumski požari nakon kojih uslijed erozija nestaje i šumsko tlo, što umnogome onemogućuje sanaciju i vodi degradaciji šume. Tako ugroženim šumama smanjuju se financijska sredstva za njihov zaštitu i obnovu, što je sad i definitivno ozakonjeno Zakonom o šumama (NN 68/2018) koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. O prijedlogu zakona pisali smo u Šumarskom listu 5-6/2018. Saborska rasprava nije donijela zaokret u odnosu na zakonski prijedlog koji je usvojila Vlada Republike Hrvatske. Zakon je ustvari na tragu programa Vlade RH za područje gospodarstva, poljoprivrede i ruralnog razvoja iz listopada 2016. godine. Šumarstvo se u tom programu spominje u potpoglavlju „Aktivno upravljanje šumama, veća proizvodnja i više radnih mjesta u domaćoj drvnoj industriji“ s rečenicom: Izmjenom zakonske regulative Vlada će poboljšati i otkloniti poteškoće u načinu raspolaganja šumama i šumskim zemljištima, provoditi razminiranje šuma i šumskog zemljišta, sprječavati ilegalne sječe i trgovine i poticati razvoj domaće drvne industrije koja proizvodi drvni proizvod. Smatramo da takav program baš i nije poticajan za šume i šumska zemljišta. Razminiranje je svakako unaprjeđenje u upravljanju i gospodarenju šumama koje se provodi godinama, kao i najavljeno sprječavanje ilegalne sječe i trgovine, samo za to nema dovoljno pozitivnih pokazatelja, jer je takva djelatnost postala jako unosna na štetu šume i šumovlasnika / šumoposjednika. Početkom godine donesen je i Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/2018, na snazi od 9. ožujka 2018.) koji je propisao, kao i Zakon o šumama, izdvajanje iz šumsko-gospodarske osnove zapuštenog poljoprivrednog zemljišta koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji i mogućnost davanja takvog zemljišta sukladno Programu raspolaganja u zakup ili prodaju. Omogućeno je i za zemljišta izvan građevinskog područja koja se u katastru vode kao poljoprivredna zemljišta, a u pravilu su zapuštena, da se uključe u šumskogospodarsko područje, jer su troškovi njihovog privođenja poljoprivrednoj namjeni veći od tržišne vrijednosti ili ukupnog iznosa zakupnine toga zemljišta. Ove odredbe trebale bi napokon omogućiti svrsishodnu raspodjelu zemljišta na poljoprivredno i šumsko te njihovo stvarno korištenje. Novi Zakon o šumama uvažio je višegodišnje primjedbe obveznika plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ), što je u javnosti i medijima često prvo bilo na udaru kao nepotreban i neshvaćen „parafiskalni“ namet. Sad se 90 % dosadašnjih obveznika (oko 180 tisuća) izuzima iz plaćanja naknade, jer je prag za obvezu plaćanja godišnji prihod ili primitak veći od 3 milijuna kuna uz zadržanu visinu stope naknade od 0,0265 %. Uvaženo je i traženje jedinica lokalne samouprave o povećanju stopa šumskog doprinosa, pa su one povećane s 3,5 % na 5 % i za jedinice na potpomognutim područjima s 5 % na 10 % prodajne cijene proizvoda na panju. Zakon je uveo i definiciju šumoposjednika: javni šumoposjednik ovlašten za gospodarenje šumom i/ili šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska i njezine znanstveno-nastavne sastavnice, koje svoju znanstveno-nastavnu djelatnost i znanstvenoistraživački rad obavljaju iz područja šumarstva, pravna osoba čiji je osnivač i vlasnik jedinica lokalne samouprave, a kojoj se odlukom Vlade povjerava gospodarenje te privatni šumoposjednik s podjelom na male (do 20 ha šume i/ili šumskog zemljišta), srednje (od 20 do 300 ha) i velike (većim od 300 ha) šumoposjednike. Za šumskogospodarsko područje ustanovljuje se Registar pri Ministarstvu koji se vodi u elektroničkom obliku, a bit će dostupan pod određenim uvjetima. Registar će sadržavati i dio za izvješćivanje potreban za ispunjavanja međunarodnih i nacionalnih obveza iz sektora šumarstva. Zakon predviđa i izdvajanje namjenskih sredstva u poseban fond za razvoj drvne industrije, što je također jedna od predviđenih aktivnosti u programu Vlade iz 2016. godine.
Novi Zakon o šumama pokušao je uvažiti razne promjene koje su se dogodile od donošenja prošloga zakona iz 2005. godine, a koje su nivelirane izmjenama i dopunama kroz proteklih 13 godina, njih ukupno osam. Pokušao se uskladiti i s drugim zakonima iz područja poljoprivrede, zaštite pri­ro­de i okoliša, te strategije EU za šume i sektor koji se temelji na šumama. Potrebno je još uskladiti i donijeti sve podzakonske akte vezane uz zakon.
Pitamo se hoće li odredbe novog Zakona o šumama biti na tragu rješavanja nagomilanih problema u šumama Hrvatske?
<br>Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Mladen Ognjenović, Ivica Čehulić, Ante Kaliger, Maja Križanec, Anamarija Laslo, Ivan Seletković, Nenad Potočić  UDK 630* 114 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.1
351
Utjecaj poboljšivača tla „Herbafertil“ na uspijevanje Kineskog javora (Acer tataricum L. ssp. ginnala Maxim.)u rasadničkom pokusu      
Sažetak
Prilikom sadnje stabala u urbanom okruženju često postoji potreba za popravljanjem kvalitete tla, što se može postići primjenom mineralnih gnojiva (utjecaj na kemijska svojstva tla) ili poboljšivača tla (utjecaj na kemijska i fizikalna svojstva tla). Kineski javor (Acer tataricum L. ssp. ginnala Maxim.) je listopadni grm ili niže stablo zanimljivo za uporabu u hortikulturi zbog atraktivne boje lišća, otpornosti na sušu i patogene, te dobrog podnošenja onečišćenja. Istraživanje je provedeno radi testiranja utjecaja poboljšivača tla „Herbafertil“ na prirast i stanje ishrane sadnica kineskog javora u usporedbi s klasičnom gnojidbom kompleksnim mineralnim gnojivom u poljskom pokusu. Pokus je postavljen kao slučajni blok dizajn s tri tretiranja i četiri ponavljanja. Najveći postotak visinskog prirasta ostvaren je kod tretiranja Herbafertilom, a najveća vrijednost postotka debljinskog prirasta utvrđena je u tretiranju Yara Mila Complex gnojivom. U oba ta tretiranja postignute su adekvatne koncentracije dušika u biljnom materijalu, ali uz neravnotežu prema ostalim biogenim elementima, što posebice vrijedi za tretiranje Herbafertilom.

Ključne riječi: poboljšivač tla; stanje ishrane; postotak prirasta; gnojidba; YaraMila Complex

    autori:
    Mladen Ognjenović  
    ČEHULIĆ, Ivica    ŠL
    Ante Kaliger  
    KRIŽANEC, Maja    ŠL
    Anamarija Laslo  
    SELETKOVIĆ, Ivan      ŠL
    POTOČIĆ, Nenad      ŠL
 
Violeta Dimitrova  UDK 630* 537 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.2
363
Zalihe biomase mrtvog drva u šumskim ekosustavima bukve (Fagus sylvatica L.) na području zapadnog Balkana, Bugarska      
Sažetak
Mrtva stabla imaju važnu ulogu u funkcioniranju i produktivnosti šumskih ekosustava kroz utjecaj na biološku raznolikost, akumulaciju ugljičnog dioksida, promet hranjivih tvari i tok energije, hidrološke procese, zaštitu tla te regeneraciju šumskih vrsta. Isto tako, mrtvo drvo osigurava uvijete za očuvanje važnih staništa. Povijesno gledano, uklanjanje mrtvog drva iz sastojine provodi se već dugi niz godina kao mjera zaštite od štetnih insekata i gljiva koji se smatraju prijetnjom zdravoj šumi. Takva praksa dovodi do smanjenja količine mrtvog drveta u šumskim ekosustavima do kritično niskih razina, koje nisu dovoljne za održavanje vitalnih populacija mnogih šumskih vrsta. Tijekom zadnjih godina, nacionalno zakonodavstvo uvelo je nove postavke, posebno one koje se odnose na razvoj i upravljanje Natura 2000 područjima, a kojima se, za procjenu stanja šumskih staništa, zahtijeva informacija o količini ove komponente. U tom smislu, cilj ovog istraživanja bio je dobiti kvantitativne podatke o zalihama mrtve šumske biomase u bukovim zajednicama u zapadnom Balkanu.
Količina dubećeg mrtvog drva izračunata je pomoću tablice visinskih klasa i promjer; metoda uzorkovanje na linijskim transektima korištena je za određivanje zalihe ležećeg mrtvog drva. Thomasova ljestvica korištena je za procjenu stupnja raspadanja dubeće mrtve biomase a 4-stupanjska harmonizirana ljestvica ležeće mrtvo drvo (Tablica 2) i panjeve (Tablica 3). Kao rezultat istraživanja provedenih u bukovim zajednicama,utvrđeno je da ukupna zaliha biomase mrtvog drva varira u rasponu od 14,48 do 41,8 m3 ha–1. Biomasa dubećeg mrtvog drva bila je 6,7-17,5 m3 ha–1, a biomasa ležećeg mrtvog drva bila je 3,4-26,5 m3 ha–1, dok je biomasa panjeva bila 0,28-6,4 m3 ha–1 (Tablica 5). Promatrano dubeće mrtvo drvo bilo je uglavnom u četvrtom stupnju razgradnje. Pretežna stopa razgradnje za ležeću biomasu bila je B, a za panjeve C i D (Tablica 6).
Prema rezultatima ovih istraživanja može se generalizirati da je postotak ukupne količine mrtvog drva u ukupnoj šumskoj zalihi nedostatan iz perspektive povoljnog stanja očuvanja.

Ključne riječi: mrtvo drvo; zaliha; zajednice bukve.

    autori:
    Violeta Dimitrova  
 
Michal Bugala, Zuzana Parobeková, Ján Parobek  UDK 630* 180 + 564 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.3
371
Utjecaj ekoloških uvjeta na proizvodni potencijal sive johe      
Sažetak
U radu se analizira produktivnost i osjetljivost rasta sive johe (Alnus incana (L.) Moench) u sastojini smještenoj na područja oko vodotoka u dolini Belianska, u orografskoj jedinici Velika Fatra Mts. (Slovačka). Cilj ove studije je na temelju dendrokronoloških metoda analizirati proizvodni potencijal sive johe uzduž visinskog uspona, kako bi se utvrdila uzročna veza proizvodnje i ekološkog optimuma, a u srvhu detektiranja klimatskih čimbenika koji utječu na rast sive johe. Uzduž visinskog raspona od 525–705 m n.v. na području istraživanja postavljeno je osam trajnih istraživačkih ploha (slika 1). Na svakoj plohi mjereni su prsni promjer (dbh) i visina stojećih stabala, čiji je dbh ≥ 8 cm te su odvojene jezgre pojedinih odabranih krošnji. Za mjerenje širine godova korišten je WinDENDROTM software. Pojedine serije godova sinkronizirane su tehnikom Skeleton crtanja i godišnji trend rasta određen je pomoću ARSTAN-a. Korelacija između standardne kronologije i srednjih mjesečnih klimatskih obilježja izračunata je za period 1969–2015 (slika 3). Značajna razlika prosječnom rastu temeljnice (BAIav) može se uočiti među različitim visinskim zonama (slika 2). Najveći BAIav (1661 ± 975 mm2y-1) uočen je u zoni na visini od 605 m asl (tablica 1). Konstantni pad srednje vrijednosti BAIav uočen je od te zone naviše, odnosno naniže s obzirom na nadmorsku visinu promatranih zona. Istraživanje osjetljivosti rasta na vanjske čimbenike pokazalo je generalno nisku osjetljivost promatrane populacije sive johe (tablica 3). Uopće, radijalni rast sive johe bio je značajno pozitivno uvjetovan jedino temperaturom tijekom travnja, a negativno uvjetovan količinom padalina prethodne vegetacijske sezone (tablica 3, slika 4). Na osnovi analize referentne godine može se ustvrditi da je promatrana populacija dva puta značajno pozitivno reagirala na klimatske uvjete (1970.g. i 1993.g.), a negativno samo jednom (2015.g.) (slika 5). Negativni rast u odnosu na referentnu godinu dogodio se za vrijeme vrućih i suhih vremenskih uvjeta, koji inače pogoduju rastu sive johe, ali je prethodna, ekstremno vlažna vegetacijska sezona izazvala oštećenja na korijenju. Iz toga slijedi da je stanje sustava korijena najznačajniji čimbenik glede radijalnog rasta te značajno ovisi o količini vode prethodne godine.


    autori:
    Michal Bugala  
    Zuzana Parobeková  
    Ján Parobek  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Zdravko Dolenec  UDK 630* 148.2 + 111
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.4
381
Rezultati dugogodišnjeg monitoringa nesidbe plavetne sjenice (Cyanistes caeruleus L.) u listopadnim šumama      
Sažetak
Evidentno, posljednjih stotinu godina došlo je do klimatskih promjena na našem planetu. Brojne promjene kod biljaka i životinja povezuju se sa klimatskim zatopljenjem, što je dokumentirano u velikom broju znanstvenih radova posljednjih dvadesetak godina. U većini slučajeva, glavni pokretač tih promjena je temperatura zraka. Najviše publiciranih članaka u vezi klimatskog zatopljenja i ptica odnosi se na fenologiju. Između ostalog, studije upućuju da je kod brojnih ptičjih vrsta došlo do ranijeg gniježđenja u posljednjih nekoliko desetljeća. Tijekom ovog istraživanja utvrđivan je trend nesidbe na temelju uzorkovanja nesenja prvog jajeta u gnijezdu lokalne populacije ptice stanarice i dupljašice plavetne sjenice (Cyanistes caeruleus) u nizinskim listopadnim šumama (prevladava hrast lužnjak Quercus robur L. i obični grab Carpinus betulus L.) u razdoblju od 1982. do 2016. godine na dijelu sjeverozapadne Hrvatske. Analiziran je i odnos između početka nesidbe i srednje proljetne temperature zraka. Podaci o polaganju jaja uzimani su iz drvenih škrinjica (umjetnih duplji) za gniježđenje ptica. Brojni ornitološki radovi temelje se na korištenju spomenutih umjetnih duplji. Sva uzorkovanja obavio je autor ovog članka. Srednja se proljetna temperature zraka značajno povećala tijekom istraživanja (od 1982. do 2016. godine). Odnos između datuma polaganja jaja i godina istraživanja bio je također statistički signifikantan. Datum početka nesidbe plavetne sjenice uznapredovao je za 11 dana u 35-godišnjem razdoblju. Dobiveni rezultati sugeriraju da je porastom proljetnih temperatura zraka tijekom dugogodišnjeg razdoblja došlo do ranijeg gniježđenja plavetne sjenice u nizinskim listopadnim šumama sjeverozapadne Hrvatske kao posljedica fenotipske plastičnosti. Očito, istraživana šumska populacija plavetne sjenice u stanju je nositi se s porastom proljetne temperature, čemu u prilog nam govori i relativna stabilnost populacije.

Ključne riječi: plavetna sjenica; Cyanistes caeruleus; proljetna temperatura zraka; datum nesenja; listopadne šume

    autori:
    Zdravko Dolenec  
 
Ebubekir Gündogdu  UDK 630* 451 + 153
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.5
387
Novi lokalitet pridolaska tvora (Mustela putorius L.) u šumskim područjima sjevernoistočne Turske      
Sažetak
Ovo istraživanje se bavi tvorom Mustela putoriu,s pronađenim na jednom lokalitetetu (blizu rijeke Kop u Bayburtu) u regiji Istočno Crno More u Turskoj. Ovo je novoutvrđena vrsta za sjevernoistočnu Anatoliju te grad Bayburt. Tvor je ranije primijećen u regiji Marmara i Zapadnom Crnom Moru. Prikazane su morfološke i distribucijske karakteristike ove vrste.

Ključne riječi: tvor; bioraznolikost; rasprostranjenost; novi nalaz; sjevernoistočna Anatolija

    autori:
    Ebubekir Gündogdu  
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Martina Đodan, Robert Brus, Anne-Mareen Eisold, Valeriu-Norocel Nicolescu, Milan Oršanić, Kristina Pratasiene, Sanja Perić  UDK 630* 181.5
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.6
391
Alohtone vrste s gledišta klimatskih promjena: prilike i mogućnosti u Hrvatskoj      
Sažetak
Gospodarenje alohtonim vrstama ima tradiciju u hrvatskome šumarstvu, ali njihov potencijal se treba ponovno razmotriti i ocijeniti u novonastalim okvirima klimatskih promjena te rastućim potrebama društva za šumskim proizvodima i uslugama. Unatoč činjenici da svaka država ima svoj popis introduciranih vrsta, uključujući i Hrvatsku, autori prihvaćaju definiciju COST Akcije FP1403 NNEXT te rad baziraju na šumskim vrstama drveća kojima se prirodni areal nalazi izvan granica Europe. Ovaj pregledni rad doprinos je saznanjima o introdukciji i aktivnoj uporabi alohtonih vrsta u zemlji, a obuhvaća dostupne znanstvene i stručne studije te primjere uspješne uporabe u gospodarenju šumama. Zbog složenosti ove problematike autori će objaviti pregled rizika i izazova uporabe alohtonih vrsta u zasebnome radu. Dostupni podaci o prisutnosti alohtonih vrsta na pokusnim objektima te u šumarskoj praksi ukazuju kako se u praksi koristi tek manji broj vrsta (Tablica 1), dok su stvarni potencijal i njihove koristi daleko veće. Analiza podataka ukazuje kako su najzastupljenije alohtone vrste u šumarskoj praksi: Robinia pseudoacacia L. (12003.88 ha), Pinus strobus L. (3218.69 ha), Juglans nigra L. (2376.66 ha), F. pennsylvanica Marshall. i Fraxinus americana L.(1099.77 ha), Pseudotsuga menziesii (Mirb.) Franco. (393,05 ha) i L Quercus rubra. (51,99 ha). Podaci o proizvodnji šumskoga
reprodukcijskog materijala navedenih vrsta ukazuje da rasadnička proizvodnja nije usklađena s potencijalom njihove uporabe u praksi. U radu se daje i iscrpan pregled različitih gledišta i koristi uzgoja alohtonih vrsta u Hrvatskoj. Samo neke od njih su (Slika 1, Tablica 2): nove mogućnosti proizvodnje visoko kvalitetnog drveta u kraćim ophodnjama, kao i drveta za bioenergiju, novih drvnih proizvoda i tehnologija; socijane koristi (mali i srednji poduzetnici, privatni šumoposjednici); povećanje stabilnosti i adaptabilnosti šumskih sastojina, ali samo u slučajevima velikih šteta i male plastičnosti i otpornosti domaćih vrsta; smanjenje intenziteta šumskouzgojnih radova, kao i uloženih sredstava na pripremi staništa prilikom pošumljavanja; ostvarivanje većih mogućnosti uporabe zapuštenoga poljoprivrednog zemljišta i ostalih prikladnih površina; sanacija progala ili većih površina nakon šteta u sastojinama domaćih vrsta (npr. obične smreke); supstitucija osjetljivih vrsta otpornijim i plastičnijim vrstama (mogućnosti mješovitih ili obogaćenih sastojina otpornijim alohtonim vrstama) te umanjenje negativnog djelovanja biotskih i abiotskih čimbenika. Njihova uporaba u sanaciji površina te konverziji degradiranih i devastiranih šuma pruža nove mogućnosti posebice na područjima s nepovoljnim ekološkim uvjetima, za koja se predviđa da će biti najpogođenija područja Hrvatske u budućnosti. Alohtone vrste mogu osigurati i niz opće korisnih funkcija šuma (npr. povećanje vezanja ugljika, fitoremedijacija zagađenih tala). Zbog složenosti problematike preporučujemo da se odluke o uporabi alohtonih vrsta donose na osnovi usporedbe s domaćim vrstama za svako stanište te na osnovi pregleda potencijalnih koristi, ali i rizika i izazova. Ističemo kako pojedine alohtone vrste treba poticati, dok neke zbog svoga invanzivnog potencijala trebaju biti strogo ograničene. Uporaba visokoproduktivnih, otpornijih i plastičnijih alohtonih vrsta predstavlja nova šumskouzgojna rješenja, koja su posebice važna u smislu pripreme staništa za prihvat autohtonih vrsta te povećanja otpornosti i plastičnosti šumskih sastojina, što je neizostavna komponenta adaptacijskih strategija gospodarenja šumama. Ipak, daljnja znanstvena istraživanja potrebna su kako bi se kvantificirala uporabljivost svake alohtone vrste, ali i olakšalo donošenje odluka u praksi.

Ključne riječi: nova šumskouzgojna rješenja; adaptacijske strategije; obnova šumskih krajolika.

    autori:
    TIJARDOVIĆ, Martina    ŠL
    Robert Brus  
    Anne-Mareen Eisold  
    Valeriu-Norocel Nicolescu  
    ORŠANIĆ, Milan      ŠL
    Kristina Pratasiene  
    PERIĆ, Sanja      ŠL
 
Markéta Špaková, Božena Šerá  UDK 630* 174 + 272
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.7
403
Drvenaste biljke glavnoga dijela Botaničkog vrta Bečov      
Sažetak
Botanički vrt Bečov, osnovan 1918. godine, jedan je od tri botanička vrta u općini Karlovy Vary (Češka). Vrt nije bio održavan u razdoblju od 1945. do 2005. godine. Za istraživanje su odabrana dva dijela izvornoga područja – prijašnji park i obronak s kamenjarom u kojem se nalaze biljke s područja Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Izvršena je osnovna dendrološka i dendrometrijska istraživanja.
Ukupno je zabilježena 471 drvenasta biljka, od kojih su 104 četinjače i 367 listače. Determinirano je 30 svojta četinjača iz devet rodova te 55 svojta listača iz 31 roda (Tablica 1). Dendrološko i dendrometrijsko vrednovanje drvenastih biljaka u glavnom dijelu Botaničkog vrta Bečov pokazalo je prosječne dendometrijske parametre te prosječne parametre stanja stabala (Slika 1). Prosječna starost stabala iznosila je 20-40 godina. Ova činjenica ukazuje na 60 godina propadanja prvotno posađenih svoji, kao i na abundantnost razvoja prirodne vegetacije u tom periodu.. Nakon 2005. provedeno je liječenje drvenastih biljaka. Istraživanjem smo utvrdili da su neke zanimljive drvenaste vrste preživjele u ovom području od vremena osnutka vrta, 1908. i 1935., od kojih izdvajamo: amurski barhat (Phellodendron amurense), japansko Judino drvo (Cercidiphyllum japonicum), kivi (Actinidia arguta) te smreke (Picea jezoensis i P. engelmannii).
Trenutno stanje vrta nije konačno, svake godine se u oba istraživana dijela sade nove drvenaste biljke.

Ključne riječi: dendrološko vrednovanje; Botanički vrt Bečov; Bečov nad Teplou; golosjemenjače; kritosjemenjače; Češka Republika

    autori:
    Markéta Špaková  
    Božena Šerá  
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Darko Posarić, Stjepan Nikolić  UDK 630* 582
https://doi.org/10.31298/sl.142.7-8.8
411
Izrada mreže izvoznih putova i uzgojnih staza u šumama hrasta lužnjaka kao mjera učinkovitije njege i učinkovitijega korištenja šumskih resursa      
Sažetak
Osnivanje uzgojnih staza u svrhu jednostavnijega rada njege pomlatka i učinkovitije kontrole u Hrvatskoj, prvi je puta napravljeno 1977. godine u Šumariji Đurđenovac (Sabljak 1990) i Šumariji Cerna. Od tada se postupno proširilo kao prihvaćena tehnologija rada uglavnom u slavonskim podružnicama Hrvatskih šuma, dok je u ostalima slabo prihvaćeno. Hrvatske šume d.o.o. do danas nisu analizirale učinkovitost ove tehnologije, već je odluka o njezinu provođenju ili ne provođenju prepuštana Upravama šuma podružnicama, pa čak i šumarijama. Suština tehnologije odnosi se na formiranje pravilne mreže izvoznih putova okomitih na glavni put ili makadamsku cestu širine 3 m te okomito na njih uzgojnih staza širine 1,5 m. Proizvodna površina između staza različitih je širina u pojedinim UŠP-ima, ali najčešće iznosi 5 m. Mreža se formira u godini prvoga uzgojnog zahvata nakon dovršnoga sijeka (prije popunjavanja sadnicama ili njege pomlatka). Radnicima je rad sa staza jednostavniji i lakši, a posebice je učinkovita kontrola. S druge strane, pokosi se između 24 i 29 % već pomlađene površine, što je osnovni argument protivnicima ove tehnologije. U ovome radu predlaže se iskušati i drukačije razmake i položaje uzgojnih staza. Izvozni putovi izrađuju se kad i uzgojne staze, a koriste se za izvoženje drvnoga materijala od vremena početka proreda pa do kraja ophodnje. Razmak osi izvoznih putova u odjelima dimenzija 750 × 750 m je 37,5 m, čime se površina odjela podijeli na 20 jednakih dijelova. U odjelima drukčijih dimenzija razmak varira, najčešće između 40 i 50 m, a povećanje razmaka umanjuje učinkovitost izvoženja drva s njih. Stoga bi pokusno svakako trebalo ispitati i drukčije razmake osi izvoznih putova, na prvome mjestu onaj od 25 metara. Budući da o ovoj problematici kod nas ima iznimno malo pisanih materijala, a tehnologija je u primjeni dugi niz godina, ovaj rad ima za cilj opisati postojeće stanje, navesti dobre i loše strane osnivanja mreže izvoznih putova i uzgojnih staza te pokrenuti raspravu s konačnim ciljem definiranja optimalnoga načina rada, a posebice njegova unificiranja i primjene u svim šumama hrasta lužnjaka u nas.

Ključne riječi: Hrast lužnjak; njega pomlatka; uzgojne staze; izvozni putovi; izvoženje drva.

    autori:
    POSARIĆ, Darko      ŠL
    NIKOLIĆ, Stjepan    ŠL