+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
1-2/2018
3-4/2018
5-6/2018
7-8/2018
9-10/2018
11-12/2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
new


HR  EN   

5-6/2018

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   233
KAKO DALJE S OVOM RUBRIKOM      
RIJEČ UREDNIŠTVA
U Šumarskome listu 7-8/2014. nakon neopravdane kritike tadašnjeg vodstva Hrvatskih šuma d.o.o., tema ove rubrike bila je ukazati na njenu zadaću. Između ostaloga, naglasili smo kako Uredništvo prenosi „riječ šumarske struke“, i da bi s obzirom na širinu i sveobuhvatnost činjenica glede šuma i šumarstva, pametnima i u politici i u šumskom gospodarstvu mogla poslužiti da shvate koliko to bogatstvo imamo u svojim rukama te kako bi s njime valjalo upravljati onako kako smo učili tj. na znanstvenim i stručnim načelima. U nastavku podsjetili smo čitateljstvo na neke od tema o kojima smo pisali, upućujući na brojeve Šumarskoga lista u kojima se mogu naći odnosni tekstovi. No, uz brojeve 1-2 Šumarskog lista, svake godine priložen je i Godišnji sadržaj u kojemu zainteresirani mogu naći sve naslove tema ove rubrike.
Listajući te godišnje sadržaje samo 4-5 godina unatrag, pa slijedom istih čitajući tekstove odnosnih tema, neupitno se nameće pitanje: da li je bar u glavnim segmentima poslušana riječ struke, ili je to bilo „gluhome dobro jutro“? Najbolje bi bilo da svaki čitatelj, a posebice odgovorni za sadašnje stanje struke, odgovori na to pitanje, makar i pred ogledalom, ako se ustručava reći javno. No, većina šuti, a odgovorni se ljute na kritiku, ne pružajući argumente da pobiju činjenice. Nema nam druge nego ponovo tražiti odgovore na pitanja, ili „zatvoriti“ ovu rubriku.
Primjerice, očekuje se donošenje novog Zakona o šumama koji se u Općim odredbama, čl. 2., točka 3 oslanja na Nacionalnu strategiju za šume i Nacionalni programa za šume, a članak 3., točka 3 prijedloga Zakona upućuje na „primjenu načela potrajnog gospodarenja šumama u svrhu trenutačnog i budućeg ispunjavanja odgovarajuće ekološke gospodarske i društvene funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini, uvažavajući socioekonomsku važnost šuma i njihovo pridonošenje ruralnom razvoju“. U nastavku se uz održivo gospodarenje šumama i višenamjensku ulogu šuma ukazuje na učinkovito korištenje resursa, a u članku 4. navedene su općekorisne funkcije šuma. Sve lijepo piše, no držimo li se mi tih načela ili njima pretpostavljamo klasičan profit, smanjujući radove koje šumu drže u optimumu i osiguravaju sve općekorisne funkcije šume. Kako to da uz lijepo obrazloženje svih funkcija šume još nismo uspjeli uvjeriti sve korisnike da nije obveza i dužnost samo šumarstva, već i svih ostalih sudjelovati bar djelimično u financiranju njezinih benefita.
Imali smo prigovor na čl. 65. (1) kojim se oslobađaju naknade za općekorisne funkcije šuma u iznosu od 0,0265 % godišnjeg prihoda oni s prometom manjim od 1,000.000 kn, a Ministar to podigne na 3,000.000 kn. Popotom iznos ubrane ukupne te naknade od do sada 5 % za znanost, smanji na 1 %. Naravno, pretpostavljamo kako bi mogli opravdati epitet Hrvatske kao zemlje znanja!
Glede učinkovitog korištenja resursa zadanog u Nacionalnoj strategiji za šume nema pomaka, jer se i nadalje posluje neracionalno, odnosno netržišno. Ustanove koje gospodare šumama u vlasništvu Republike Hrvatske Zakonom, čl. 16. (7), obvezuju se prodavati drvne sortimente javnim nadmetanjem, ali drvne sortimente javnog šumoposjednika (Hrvatske šume d.o.o.) ne. Kažu, podigli smo cijene drvnim sortimentima za prosječno 5 %, a onda smo „finalistima“ dali bonus od 25 %. Kojim finalistima i tko će podmiriti šumarijama manjak prihoda? Pravih finalista gotovo i nema. Kada se na televiziji hvali izvoz drvne industrije, stidljivo se priznaje da je to u većini drvna sirovina i poluproizvodi s malom dodanom vrijednošću – od namještaja nismo vidjeli primjerice regale, krevete, stolove i dr., nego samo ojastučeni namještaj, a tu su negdje i sjedala za autobuse, koja se kažu ubrajaju kao finalni proizvod drvne industrije. Potvrdu rečenog dobili smo nedavno i na televiziji u intervjuu gosp. Karduma s direktorom „Emezete“, koji na sugestiju da u svojim trgovinama ima mogućnost ponude hrvatskog namještaja pita: „kojeg namještaja – njega nema“! Rekli bi ljudi – „tko je tu lud“. No, drvni sortiment kao nacionalno bogatstvo nemilice se rasipa, da bi se napunili privatni džepovi. Štitimo kažu male pilanare, bez uvida u kapacitete u odnosu na raspoloživu drvnu sirovinu, broj zaposlenih, koje starosne i stručne razine te za koga proizvode piljenu građu. Za burzu piljene građe sigurno ne, jer nje nema kao što nema niti svojevremeno proklamirane i profanirane burze ribe. Uglavnom su to proizvodi za Bliski istok, s minimalnom dodanom vrijednosti. Glede proizvodnje drvnih peleta od 1,2 % svjetske proizvodnje, čime se hvali Drvni klaster, pravo pitanje bilo bi: od koje drvne sirovine se proizvode i što bi se dogodilo kada ne bi troškove sušenja sirovine kompenzirali nabavom drvnih sortimenata po netržišnoj cijeni. O proizvodnji parketa, kao proizvodu tzv. „dorade“, u više smo navrata izrekli svoje mišljenje.
<br>Uredništvo


    autori:
    Uredništvo  
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Damir UGARKOVIĆ, Ivica TIKVIĆ, Krešimir POPIĆ , Josip MALNAR , Igor STANKIĆ  UDK 630* 231 + 111.8 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.5-6.7
235
MIKROKLIMA I PRIRODNO POMLAĐIVANJE ŠUMSKIH PROGALA NASTALIH ODUMIRANJEM STABALA OBIČNE JELE (Abies alba Mill.)      
Sažetak
Zbog intenzivnog odumiranja stabala obične jele (Abies alba Mill.) učestale su sanitarne sječe te dolazi do prekidanja sastojinskog sklopa i stvaranja šumskih progala. Istraživanje je obavljeno u bukovo – jelovim šumama na području Gorskog Kotara. Cilj istraživanja bio je utvrditi promjene mikroklimatskih uvjeta i prirodno pomlađivanje u velikim i malim šumskim progalama. U središtu i na rubovima šumskih progala, te u pripadajućim kontrolnim plohama mjereni su mikroklimatski elementi, kao i brojnost biljaka iz prirodnog pomlađenja. Temperature tla su značajnije reagirale na promjene veličine šumskih progala u odnosu na vrijednosti temperature zraka i bile su najveće u progalama u usporedbi s rubom progala i kontrolnim šumskim sastojinama. Broj biljaka obične jele u velikim i malim šumskim progalama je nedovoljan za uraštanje ove vrste u više slojeve sastojine. Brojnost biljaka starijeg pomlatka na rubovima velikih i malih progala te u sredini progala je bila značajno veća za listopadne vrste u odnosu na običnu jelu. Kod biljaka starijeg pomlatka nismo utvrdili značajne razlike u brojnosti biljaka između malih i velikih šumskih progala. Mikroklima je imala značajan utjecaj na broj biljaka mlađeg pomlatka obične jele i bukve u velikoj šumskoj progali, dok za malu šumsku progalu to nije bio slučaj.

Ključne riječi: odumiranje stabala; obična jela (Abies alba Mill.); progala; mikroklima; prirodno pomlađivanje

    autori:
    UGARKOVIĆ, Damir    ŠL
    TIKVIĆ, Ivica      ŠL
    Krešimir POPIĆ   
    MALNAR, Josip    ŠL
    STANKIĆ, Igor      ŠL
 
Krunoslav SEVER, Saša BOGDAN, Jozo FRANJIĆ, Željko ŠKVORC  UDK 630* 160 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.5-6.6
247
NEDESTRUKTIVNA PROCJENA KONCENTRACIJE FOTOSINTETSKIH PIGMENATA U LIŠĆU HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.)      
Sažetak
U radu je predstavljena nedestruktivna procjena koncentracije fotosintetskih pigmenata (ukupnih klorofila i karotenoida) u lišću hrasta lužnjaka pomoću prijenosnog optičkog klorofilmetra CCM-200. Istraživanje je provedeno 2015. godine na biljnom materijalu izloženom različitim tretmanima vlažnosti tla. U kontrolnom tertmanu sadržaj vlage u tlu održavan je iznad poljskog vodnog kapaciteta, dok je u sušnom tretmanu biljkama voda bila uskraćena 112 dana (1. 4. – 21. 7.). U drugom dijelu vegetacijskog razdoblja (22. 7. – 22. 10.) u oba tretmana vlaga tla održavana je iznad poljskog vodnog kapaciteta. Na temelju lišća uzorkovanoga istovremeno u oba tretmana i to sredinom jeseni (27. 10.) izrađene su kalibracijske jednadžbe koje opisuju odnos indeksa relativnog sadržaja klorofila izmjerenoga pomoću klorofilmetra i stvarne koncentracije fotosintetskih pigmenata (utvrđene laboratorijski) pred sam kraj vegetacijskog razdoblja. Jednadžbe su konstruirane posebno za kontrolni, a posebno za sušni tretman. S obzirom na takav dizajn pokusa i vrijeme uzorkovanja, primarni cilj rada bio je ispitati utjecaj dugotrajnog sušnog razdoblja na homogenost parametara kalibracijskih jednadžbi (Y-odsječaka i nagiba pravaca). Na temelju dobivenih rezultata zaključeno je da parametri kalibracijskih jednadžbi nisu bili utjecani sušnim tretmanom. Prema tome, rezultati istraživanja ukazuju na to da klorofilmetar CCM-200, uz primjenu odgovarjućih kalibracijskih jednadžbi, predstavlja pouzdan alat za nedestruktivnu procjenu koncentracije ukupnih klorofila i karotenoida u lišću hrasta lužnjaka, bez obzira na različite režime vlažnosti tla kojima je biljni materijal bio izložen tijekom vegetacijskog razdoblja. Uz to, u radu je utvrđeno da bi preciznost procjene stvarne koncentracije fotosintetskih pigmenata bilo moguće i dodatno poboljšati korekcijom klorofilnog indeksa sa specifičnom lisnom masom.

Ključne riječi: Klorofilmetar CCM-200; indeks relativnoga sadržaja klorofila u lišću; specifična lisna masa; ukupni klorofili; karotenoidi

    autori:
    SEVER, Krunoslav    ŠL
    BOGDAN, Saša      ŠL
    FRANJIĆ, Jozo      ŠL
    ŠKVORC, Željko    ŠL
 
Martina TEMUNOVIĆ, Jozo FRANJIĆ, Federico VESSELLA, Marco C. SIMEONE  UDK 630* 165 + 17 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.5-6.5
259
TAKSONOMSKI STATUS MISTERIOZNOGA “ZELENOGA HRASTA” (Quercus× viridis Trinajstić) IZ HRVATSKE, TEMELJEN NA FILOGENETSKOJ ANALIZI      
Sažetak
„Zeleni hrast“ je već dugo poznato i specifično stablo hrasta nepoznatoga podrijetla, koje raste u selu Islam Latinski blizu Zadra u Hrvatskoj, a procjenjuje se da je staro preko 200 godina (Slika 1). Svoje ime zahvaljuje činjenici što njegovo debelo kožasto zeleno lišće ostaje na stablu duboko u zimu. Zeleni hrast prema našim saznanjima po prvi puta u literaturi spominje Jedlowski (1955) te pretpostavlja kako se radi o križancu cera (Quercus cerris L.) i hrasta plutnjaka (Q. suber L.). Kasnije ga Trinajstić (1974) opisuje kao novi takson Quercus × viridis Trinajstić, hybr. nov. koji je prema njegovom mišljenju križanac cera (Q. cerris) i hrasta crnike (Q. ilex L.) (Slika 2). Nakon toga ovaj hrast bio je predmet mnogih istraživanja, kako taksonomskih, tako i ekoloških, botaničkih, anatomskih i morfoloških. Posljednji pregledni članak o zelenom hrastu (Müller i sur., 2003) zaključuje kako rezultati većine dosadašnjih istraživanja podupiru mišljenje koje je dao Jedlowski, a ne opis taksona od Trinajstića. Međutim, do danas taksonomski status zelenoga hrasta i njegovo podrijetlo ostaju neizvjesni. Stoga je u ovome radu po prvi puta provedena analiza filogenetskih odnosa zelenoga hrasta na temelju molekularnih biljega u odnosu na ostale blisko srodne vrste hrasta koje rastu u njegovoj široj regiji, uključujući sve potencijalne roditeljske vrste (Q. cerris, Q. ilex, Q. suber i Q. coccifera L.) kao i takson Q. crenata Lam. koji je poznat kao stabilni križanac vrsta Q. cerris i Q. suber u Italiji. Također su u analizu uključeni predstavnici skupine Quercus (Q. robur L., Q. petraea /Matt./ Liebl. i Q. pubescens Willd.) kao vanjske grupe. Ukupno naš set podataka uključivao je devet taksona i 16 jedinki roda Quercus L. (Tablica 1). Kako bismo konačno utvrdili taksonomski status zelenoga hrasta koristili smo kloroplastne (trnK-matK i trnH-psbA) i jezgrine (5.8S + ITS2) DNK biljege (tzv. DNK barkod regije) na temelju kojih smo rekonstruirali srodstvene odnose pomoću mreže haplotipova/ribotipova (Slika 3) te pomoću filogenetskoga stabla dobivenoga metodom maksimalne štedljivosti (Slika 4 i 5). Rezultati filogenetskih odnosa između zelenoga hrasta i ostalih zastupljenih taksona u ovome istraživanju (Slika 3, 4 i 5) ne podržavaju teoriju da je Q. ilex jedna od njegovih roditeljskih vrsta. Umjesto toga, molekularna filogenija nedvojbeno dokazuje kako je zeleni hrast zapravo takson poznat pod prihvaćenim nazivom Q. crenata, te potvrđuje alternativnu hipotezu kako se radi o križancu između vrsta Q. cerris i Q. suber. Pojedini autori u starijoj literaturi već su navodili svojtu Q. crenata na temelju morfoloških karakteristika za područje Istre i Kvarnera te Dalmacije, koristeći se uglavnom sinonimom Q. pseudosuber Santi (Strobl, 1872; Freyn, 1877; Richter, 1897; Schneider, 1906; Ascherson i Graebner, 1908-1913; Adamović, 1911; Hirc, 1916; Hayek, 1924, 1927; Lovrić, 1981). Međutim, kasnije Trinajstić (2006) ipak zaključuje kako takson Q. crenata nije zastupljen u hrvatskoj flori te je do danas ovo pitanje ostalo dvojbeno. U novije vrijeme vrsta Q. crenata zabilježena je samo u kulturi u Perivoju Vladimira Nazora u Zadru (Perinčić, 2010; Nikolić 2017). Na osnovi naših rezultata temeljnih na molekularnoj filogeniji sa sigurnošću zaključujemo da je vrsta Q. crenata prisutna u hrvatskoj flori.

Ključne riječi: zeleni hrast; Quercus × viridis; Quercus crenata; hibridi; filogenija; taksonomija

    autori:
    Martina TEMUNOVIĆ  
    FRANJIĆ, Jozo      ŠL
    Federico VESSELLA  
    Marco C. SIMEONE   
 
Murat ALAN, Rumi SABUNCU, Turgay EZEN, Selim KAPLAN  UDK 630* 232.3 + 233 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.5-6.1
269
UTJECAJ PRIKRAĆIVANJA NA RAST I UROD ČEŠERČIĆA I ČEŠERA VRSTE Pinus brutia Ten U SJEMENSKIM PLANTAŽAMA RAZLIČITE DOBI      
Sažetak
U ekonomskom i biološkom smislu (brzi rast, vrlo rana sposobnost proizvodnje sjemena, itd.), Pinus brutia Ten. jedna je od najvažnijih vrsta šumskog drveća u Turskoj. Postignut je značajan napredak u uzgoju Pinus brutia Ten. u Turskoj te su razvijene sjemenske plantaže na 615 hektara površine, fenotipski i prema rezultatima ispitivanja polusrodnika. Područje koje zauzimaju sjemenske plantaže Pinus brutia Ten., koji pokriva najveće područje od svih vrsta, iznosi 43 % ukupne površine sjemenskih plantaža.
Kako bi se prikupili podaci o upravljanju sjemenskim plantažama, izvršeno je prikraćivanje krošnje na trima sjemenskim plantažama Pinus brutia Ten. različite dobi (starim, srednjim i mladim). Dva su režima prikraćivanja primijenjena na ovim trima sjemenskim plantažama, jednom 2008. godine u starijoj plantaži, dok je jedan režim ovršivanja primijenjen 2008. i 2012. godine na srednjoj i mladoj plantaži. Svake su godine mjereni visina, prsni promjer te promjer krošnje u dva smjera te su izbrojani svi češerčići i češeri na rametama tijekom i nakon rezidbe.
Po isteku četiri godine, indeks visine, prsnog promjera i volumena povećao se kod kontrolnih rameta u starim i mladim sjemenskim plantažama u usporedbi s plantažom srednje dobi. S druge strane, iako su kontrolne ramete u plantažama srednje dobi dosegle veću visinu, rezane ramete dosegle su veći indeks volumena i prsnog promjera. Dok su se na početku primijećene razlike u visini između kontrolnih i rezanih rameta u svim sjemenskim plantažama postupno smanjile, primijećeno je da su visine rezanih rameta bile proporcionalno veće.
Između kontrolnih i rezanih rameta nije bilo razlike u smislu uroda češerčića i češera. Intervali i režimi prikraćivanja varirali su u starim, srednjim i mladim plantažama, te se uočilo da bi se prikraćivanje moglo koristiti u starim, srednjim i mladim sjemenskim plantažama.

Ključne riječi: brucijski crveni bor; uzgoj; proizvodnja sjemenja; upravljanje sjemenskom plantažom; pošumljavanje

    autori:
    Murat ALAN  
    Rumi SABUNCU  
    Turgay EZEN  
    Selim KAPLAN  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Mirza DAUTBAŠIĆ, Osman Mujezinović, Kenan ZAHIROVIĆ, Josip MARGALETIĆ  UDK 630* 453
https://doi.org/10.31298/sl.142.5-6.4
283
PRVI NALAZ BRIJESTOVE OSE LISTARICE (Aproceros leucopoda) U BOSNI I HERCEGOVINI      
Sažetak
Brijestova osa listarica je invazivni štetnik, podrijetlom iz Japana i Kine. Unesena je u Europu posredstvom egzotičnih vrsta brijesta. U Bosni i Hercegovini je prvi puta otkrivena ovim nalazom 2017. godine na području općine Vareš na nekoliko lokaliteta. Ni na jednom od lokaliteta štetnik nije uzrokovao značajniju defolijaciju. Budući da je ovo strana i potencijalno invazivna vrsta, može se očekivati njeno širenje po čitavom području Bosne i Hercegovine.

Ključne riječi: brijest; osa listarica; invazivna vrsta; Vareš

    autori:
    Mirza DAUTBAŠIĆ  
    Osman Mujezinović  
    Kenan ZAHIROVIĆ  
    MARGALETIĆ, Josip      ŠL
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Nedim TUNO, Admir MULAHUSIĆ, Jusuf TOPOLJAK  UDK 630* 582
https://doi.org/10.31298/sl.142.5-6.3
287
KOMPARATIVNA ANALIZA RAZLIČITIH PRISTUPA KORIGIRANJU GEOMETRIJSKIH DISTORZIJA STARE ŠUMARSKE KARTE      
Sažetak
Geometrijske distorzije povijesnih šumarskih karata predstavljaju glavnu smetnju u postupcima integracije tih karata i drugih geoprostornih podataka. Efekti praktične primjene različitih postupaka uklanjanja deformacija karte detaljno su sagledani na ispitivanom listu stare šumarske karte Bosne i Hercegovine. Analizom različitih transformacijskih postupaka pokazano je da se najbolji rezultati ukupne točnosti transformacije karte ostvaruju uporabom kompleksnih polinomnih i lokalno osjetljivih modela, s obzirom na njihove sposobnosti uklanjanja neuniformnih i neravnomjerno raspoređenih distorzija sadržaja karte. Transformacijski model se znatno poboljšava ako se u njegovu osnovu uključe sve točke koordinatne mreže karte.

Ključne riječi: stara šumarska karta; geometrijske distorzije; istovjetne točke; transformacije koordinata

    autori:
    Nedim TUNO  
    Admir MULAHUSIĆ  
    Jusuf TOPOLJAK  
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Damir DRVODELIĆ  UDK 630* 181.5
https://doi.org/10.31298/sl.142.5-6.2
297
RAZMNOŽAVANJE PAULOVNIJE KORIJENSKIM REZNICAMA      
Sažetak
U rod Paulownia, porodica Paulowniaceae, ubraja se od devet vrsta i nekoliko prirodnih hibrida koji od prirode rastu u Kini. Važne vrste u ovom rodu su: P. albiflora, P. australis, P. catalpifolia, P. elongata, P. fargesii, P. fortunei, P. kawakamii i P. tomentosa. U novije vrijeme hibridizacijom su dobiveni brojni hibridi s ciljem povećanja brzine rasta i prirasta te otpornosti na niske temperature. U Hrvatskoj se najčešće razmnožavaju hibridi paulovnije Shan Tong i 9501 iako postoje i drugi dobiveni vlastitim selekcijama. Cilj ovoga članka je objasniti načine razmnožavanja paulovnije u prirodi i problematiku njezine invazivnosti te razmnožavanje u rasadniku pomoću autovegetativne metode makropropagacije korjenovim reznicama. Postoje tri faze zakorjenjivanja reznica: inicijacija, indukcija i ekspresija. Postoji direktna i indirektna indukcija. Najosjetljiviji trenutak je povezivanje provodnih elemenata korjenčića i dijela stanice. Uspješnost pojave korjenčića na reznici ovisi o: fiziološkom stanju matične biljke, količini šećera, metabolizmu auxina, mineralnoj ishrani, metabolizmu fenola i dr. Postoje četiri faze razmnožavanja paulovnije iz korijenskih reznica: uzimanje i dorada korijenskih reznica s matične biljke u matičnjaku, pikiranje reznica u pvc lončiće ispunjene supstratom za zakorjenjivanje, zakorjenjivanje korjenskih reznica i osnivanje novog matičnjaka. Korijenske reznice paulovnije Shang Tong i 9501 uzimane su s obzirom na polaritet na način da se donji (distalni) dio korijena rezao pod kutom od 45 stupnjeva a gornji (proksimalni) pod kutom od 90 stupnjeva. Reznice su podijeljene su na kratke (8 cm) i dugačke (15 cm). Svaka skupina reznica dodatno je podijeljena na tanke i debele na način da razlika bude na oko vidljiva. Iz svake skupine u istraživanje je uzeto po 15 reznica. Napravljen je pokus na način da jedan dio reznica bude pikiran u grijanom stakleniku 7 dana od vađenja korijena a drugi dio nakon sušenja na sobnoj temperaturi u komori rasta. Prva skupina od 60 reznica uzeta je 14. prosinca i pikirana u perforirane pvc vrećice volumena 5,0 l i u gotovi supstrat za zakorjenjivanje Klasman Steckmedium. U supstrat za zakorijenjivanje dodano je 3g/l gnojiva s produženim djelovanjem treće generacije Osomocote Exact Standard 5-6M formulacije 15-9-12+2MgO+TE. Reznice nisu tretirane fitohormonom niti fungicidima protiv truleži. Pikiranje reznica je obavljeno na način da je gornja površina reza od 90 stupnjeva bila u razini supstrata. Duga skupina od 60 reznica stavljena je na sušenje u komoru rasta Kambič RK-980 CH. Temperatura u komori iznosila je 21 °C i relativna vlaga zraka od 40 % što predstavlja čuvanje reznica u konstantnim sobnim uvjetima. Reznice su čuvane u komori rasta 5 dana. Pikiranje je obavljeno na isti način kao i u slučaju prve skupine reznica 21.12.2017. godine. Prvo registriranje zakorjenjivanja obavljeno je 19.02.2018. godine što znači za prvu skupinu 67 dana od pikiranja a za drugu skupinu 60 dana od pikiranja. Sušenje reznica hibrida paulovnije Shan Tong dovelo do povećanja zakorjenjivanja u svim varijantama, a posebno je izraženo kod debelih reznica duljine 8 cm i debelih reznica duljine 15 cm. Može se preporučiti uzimanje debljih reznica i njihovo sušenje na sobnoj temperaturi u trajanju od 5 dana jer se dobiva značajnije veći postotak zakorjenjivanja. Pretjerana vlaga u supstratu za zakorjenjivanje korijenskim reznicama paulovnije negativno utječe na razvoj korijenskog sustava. Kod hibrida paulovnije 9501 također je utvrđeno kako sušenje reznica dovodi do povećanja zakorjenjivanja u svim varijantama, osim kod tankih reznica duljine 8 cm kod kojih je dobiven isti postotak zakorjenjivanja (33%). Posebno
je zanimljiva situacija kod debelih reznica duljine 8 cm kod kojih se bez sušenja nije zakorjenila niti jedna reznica a sa sušenjem čak 80 %. Može se preporučiti uzimanje debljih reznica hibrida paulovnije 9501 i njihovo sušenje na sobnoj temperaturi u trajanju od 5 dana jer se dobiva značajnije veći postotak zakorjenjivanja. Postotak zakorjenjivanja reznica bez sušenja bio bi sigurno veći da su se uzele odmah nakon vađenja korijenskog sustava bagerom što se preporuča u praksi. U ovom slučaju minimalne temperature zraka od -4 °C i -5,6 °C dovele su do smrzavanja korijenskog sustava. Prosječna minimalna temperatura zraka u razdoblju od 8. do 14. prosinca. iznosila je svega 0,8 °C. Kod smrznutog korijena kora se odvaja rukom od drva a takve reznice ili propadaju ili tjeraju iz nižih adventivnih pupova. Korijenske reznice hibrida paulovnije Shan Tong i 9501 trebale bi se uzimati odmah nakon vađenja korijenskog sustava matične biljke a prosječne temperature zraka trebale bi biti iznad 0 °C. U ovim istraživanjima dokazana je štetnost temperatura od -4 °C i -5,6 °C na korijenske reznice jer su one dovele do njihovog smrzavanja. Najbolje kalendarsko vrijeme za vađenje korijenskih reznica, ovisno o godini, bilo bi u mjesecu ožujku. Utvrđena je mogućnost zakorjenjivanja korijenskih reznica hibrida paulovnije 9501 u običnoj vodi u kontroliranim uvjetima (bez svjetla, konstantna temperatura od 20 °C). Reznice su stavljene u „in vitro“ klijalicu Snijders Scientific B.V., ECD01E dana 21.12.2017. a fotografirane 21.02.2018. odnosno 62 dana od stavljanja u vodu.

Ključne riječi: Paulovnija Shan Tong; Paulovnija 9501; rasadnička proizvodnja; faze razmnožavanja; zakorjenjene reznice.

    autori:
    DRVODELIĆ, Damir      ŠL