+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
1-2/2017
3-4/2017
5-6/2017
7-8/2017
9-10/2017
11-12/2017
+ 2018
new


HR  EN   

11-12/2017

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*      TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   545
ŠUMARSKA STRUKA I ODNOS S JAVNOŠĆU      
RIJEČ UREDNIŠTVA
Prema Wikipediji, odnos s javnošću ima za cilj: „njegovanje odnosa s dionicima koji čine okruženje organizacije radi pridobivanja potpore njenim ciljevima te izgradnje povjerenja i ugleda“. Američka strukovna udruga odnosa s javnošću, odnos s javnošću definira kao „proces strateške komunikacije koji gradi uzajamne odnose između organizacija i njenih javnosti“ (vlasti, građana, medija, tržišta . . . . . ).
Nakon pojašnjenja termina iz naslova, nameće se pitanje, da li je šumarska struka dovoljno učinila za „pridobivanje potpore njenim ciljevima/zadaćama te izgradnje povjerenja i ugleda“? Prema sadašnjem stanju i percepciji šumarstva u očima prethodno navedenih „njenih javnosti“, očito nije. Uvijek je moguće bolje, i od toga nije potrebno bježati, no sve nas više činjenica upućuje na ignoriranje šumarske struke. O razlozima možemo raspravljati, ali po našem mišljenju jedan od glavnih razloga je upravo navedeno pomanjkanje „strateške komunikacije“. Za nju su ponajprije potrebni meritorni partneri na razini javnosti, koje Hrvatsko šumarsko društvo unatoč neprekidnom nastojanju, posebice zadnjih godina, nije imalo. Nije teško strateški komunicirati, jer imamo argumente koji mogu mijenjati tretman javnosti, samo ih treba češće, ne bježeći od ponavljanja, na pravim mjestima prezentirati, naravno onima koji žele slušati. Te argumente često smo u rubrikama Šumarskog lista, a posebice u ovoj rubrici isticali.
Ponajprije zagovaramo načelo tržišnog gospodarenja šumama kod prodaje šumskih proizvoda, što znači nadmetanje za kupnju drvne sirovine, a ne dobava po ugovorima/raspodjeli s cijenama puno nižima od onih, ne samo u EU, nego i u bližem okruženju. Upozoravali smo da tako niske cijene, posebice najvrjednijih drvnih sortimenata omogućuju rasipanje nacionalnog bogatstva i dobru zaradu već u primarnoj obradi drva, čime se ne potiče proizvodnja visoko finaliziranih proizvoda, koji osim uz ekonomično korištenje sirovine, osiguravaju veliku zaposlenost i to stručnih radnika i inženjera. Pravim finalistima tržišne cijene sirovine nikada nisu predstavljale problem. Čitajući u novinama – tekst objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, u kojemu se hvali preradu drva kao važnu sastavnicu BDP-a i izvoza koji raste, osim namještaja, upitajmo se zašto ne raste samo izvoz namještaja. Odgovor je vrlo jednostavan – mi smo izvoznici drvne sirovine uglavnom najniže obrade, a time i radnih mjesta  u korist inozemnih kupaca. Još kada tome dodamo da smo im uz tu sirovinu osigurali FSC certifikat, kompletirali smo svoje rasipništvo.
Kada smo govorili o općekorisnim funkcijama šume (OKFŠ) i naknadi za njih, upozoravali smo da se ovdje radi o najvrjednijim resursima koje imamo: tlu, šumi, vodi i zraku, posebice važnim sastavnicama klime. Prisjetimo se samo nekih podataka, primjerice da iz naših šuma uz prosječne oborine od 1200 mm godišnje, istječe oko 13 milijardi tona pitke vode, strateškog resursa 21. stoljeća, ili pak da naše šume vežu više od 5 mil. tona ugljika. Računa se da drvo kao energent za grijanje obiteljske kuće s 20 000 kWh godišnje, kod izgaranja ispušta 100 kg, plin 4 600, a loživo ulje 5 600 kg CO2, a da je zaposlenost kod korištenja drva kao energenta za istu količinu energije 1 : 9 u korist drva. Danas se u svijetu govori ne samo o smanjenju tzv. ugljične ekonomije, nego je sve više zagovornika bezugljične ekonomije. Kada se pak radi o naknadi za OKFŠ, ona se u Zakonu o šumama neprestano smanjuje, pa i u prijedlogu novog Zakona, čime pogodujemo najviše krupnom kapitalu koji taj zajednički trošak naziva „parafiskalnim nametom“, a u sklopu društveno odgovornog poslovanja dio prihoda trebali bi vratiti zajednici i okolišu, što se preko naknade OKFŠ-a i čini. U prijedlogu Zakona u nastavku smanjenja naknade, od osnovice za plaćanje izuzelo bi se sve do 1 mil. kn. prihoda godišnje. Razmišljamo li o tome da savjesni gospodarstvenici, shvaćajući potrebu ovog izdvajanja za opću korist društva, smatraju ovu naknadu svojom obvezom a ne nametom.
Prema informacijama iz medijskih razgovora s odgovornima, primjenjivat će se nova Strategija prilagodbe klimatskim promjenama, koja promiče strože kriterije za njihovo usporavanje. Predviđaju se ulaganja od oko 70 mil. eura godišnje – kažu opravdano, jer se štete procjenjuju na preko 80 mil. eura godišnje. Da li će se mijenjati i odnos prema šumarskoj struci i šumama koje bitno utječu na klimatske promjene, vidjet ćemo. Nadajući se boljem tretmanu šumarske struke i općenito inženjerskih struka, koje jedine stvaraju dodanu vrijednost, našim čitateljima želimo Čestit Božić i uspješnu 2018. godinu.
<br>Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Snježana MALIĆ-LIMARI, Sanja TIŠMA, Anamarija PISAROVIĆ, Sven D. JELASKA  UDK 630* 272 (001)
doi:10.31298/sl.141.11-12.1
547
PROSTORNA ANALIZA ZEMLJIŠNOG POKROVA I RELJEFA PARKA PRIRODE MEDVEDNICA – DOPRINOS OPTIMIZACIJI PRITISKA POSJETITELJA      
Sažetak
Park prirode „Medvednica“ prema IUCN kriterijima pripada kategoriji zaštite V, koja podrazumijeva opstojnost interakcija ljudi i prirode, uključujući rekreaciju i turističke aktivnosti, kao i znanstvena istraživanja i očuvanje biološke raznolikosti, uz održivo korištenje prirodnih resursa. Šume predstavljaju jednu od temeljnih vrijednosti Parka te uvjetuju način upravljanja.
Utvrđeno je da zavisno od prostorne razlučivosti (mjerila 1:25000, 1:50000, 1:100000), vrijednosti indeksa raznolikosti staništa variraju. Karta staništa mjerila M 1:25000 pokazala se kao najprikladnija za analize upravljanja Parkom, dok bi za pojedina područja Parka bilo poželjno imati i podatke još veće prostorne razlučivosti. Prilikom prepoznavanja područja od interesa za posjetitelje, neophodno je uključiti i podatke o vrijednosti biološke raznolikosti s ciljem postizanja održivosti i ravnoteže između zaštite prirodnih i kulturnih dobara s jedne, te turističkog iskorištavanja s druge strane. Uz kartu staništa, korišteni su i podaci o broju biljnih vrsta po osnovnoj prostornoj jedinici (kvadrant MTB 1/64 mreže), te indeks raznolikosti prethodno određenih reljefnih morfoloških cjelina na temelju digitalnog elevacijskog modela.
Nizom operacija prostornog preklapanja korištenjem GIS-a identificirali smo područja sličnih reljefnih i vegetacijskih značajki, poput onih na najposjećenijim dijelovima Parka, sa ciljem planiranja potencijalnog razvoja ponude i u tim dijelovima Parka, što bi moglo dovesti do rasterećenja trenutno najposjećenijih područja. Uporaba GIS-a pokazala se opravdanom i učinkovitom u ove svrhe, te je pokazala funkcionalnost u prikupljanju, kao i generiranju multidisciplinarnih podataka, kao i izradi prostornih modela, doprinoseći brzom donošenju odluka, uz uštedu vremena i sredstava.

Ključne riječi: reljefne morfološke cjeline; GIS; karta staništa; vegetacijska karta; indeks raznolikosti.

    autori:
    Snježana MALIĆ-LIMARI  
    Sanja TIŠMA  
    Anamarija PISAROVIĆ  
    Sven D. JELASKA  
 
Mahmut REIS, Ilknur ALTUN ALADAG, Nursen BOLAT, Hurem DUTAL  UDK 630* 116 (001)
doi:10.31298/sl.141.11-12.3
563
KORIŠTENJE MODELA GEOWEPP ZA ODREĐIVANJE PRODUKCIJE NANOSA I OTJECANJA U SLIVU RIJEKE KEKLIK U KAHRAMANMARASU U TURSKOJ      
Sažetak
GeoWEPP predstavlja geoprostorno sučelje modela iz Projekta predviđanja vodene erozije (eng. WEPP), kojim se predviđa produkcija nanosa i otjecanja pomoću digitalnih georeferentnih informacija integriranih s alatima GIS-a. Osim toga, modelom se može odrediti mjesto produkcije nanosa i otjecanja te moguća mjesta sakupljanja nanosa. U ovom je istraživanju model GeoWEPP korišten za procjenu produkcije nanosa i otjecanja u slivu rijeke Keklik, koja je smještena 12 km od Kahramanmarasa u istočnoj sredozemnoj regiji. Digitalne karte ulaznih datoteka koje su potrebne za model GeoWEPP generirane su pomoću alata GIS-a. Procijenjeni prosječni godišnji protok nanosa sliva iznosio je 34533,5 tona, dok je produkcija nanosa iznosila 44,2 tone/ha. Ovo je istraživanje pokazalo da model GeoWEPP može donositeljima odluka dati brzu i vrlo preciznu procjenu produkcije nanosa u velikim slivovima.

Ključne riječi: produkcija nanosa; otjecanje; Projekt predviđanja vodene erozije (WEPP; GeoWEPP); GIS

    autori:
    Mahmut REIS  
    Ilknur ALTUN ALADAG  
    Nursen BOLAT  
    Hurem DUTAL  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Zdravko DOLENEC  UDK 630* 148.2 + 111.8
doi:10.31298/sl.141.11-12.4
571
SVE RANIJI POVRATAK KUKAVICE (Cuculus canorus L.) SA ZIMOVANJA U ŠUME SJEVEROZAPADNE HRVATSKE      
Sažetak
Srednja temperatura zraka našeg planeta u stalnom je porastu, a to globalno zagrijavanje povezuje se s brojnim i različitim pojavama u cijelom svijetu te ima snažan utjecaj na ekosustave. Odgovori na klimatske promjene variraju između vrsta i unutar vrsta te različitih područja. Mnoge ptice umjerenog područja počele su se vraćati ranije s mjesta zimovanja, a taj raniji povratak ptica povezuje se sa proljetnim zatopljenjem. Cilj ovoga rada je opisati promjene proljetnog povratka kukavice (Cuculus canorus) za razdoblje od 1989. do 2016. godine. Također, cilj je utvrditi odnos između datuma povratka i srednje proljetne temperature u istraživanom razdoblju. Kukavica je obligatni nametnik koji u Europi parazitira na gnijezdima 125 vrsta iz reda vrapčarki (Passeriformes) i uobičajena je vrsta istraživanog područja. U istraživanju je korištena srednja temperatura travnja (proljetna temperatura), budući da se tada kukavice uobičajeno vraćaju sa zimovanja. Kod većine ptica bilježi se prvo promatranje, međutim kod kukavice je učinkovitije bilježiti, odnosno evidentirati vrijeme (datum) prvog glasanja. Datum prvog opažanja najčešći je pristup u istraživanju odnosa klimatskih promjena i migracije ptica. Rezultati ovog istraživanja sugeriraju da su klimatske promjene uzrokom ranijeg povratka kukavice sa zimovanja na područje gniježđenja. Povratak kukavice je raniji 2016. godine za sedam dana u odnosu na 1989. godinu. Korelacija između datuma povratka i prosječne proljetne (travanjske) temperature zraka također je statistički značajna. Proljetna je temperatura zraka porasla značajno od 1989. do 2016. godine. Rezultati upućuju na zaključak da srednja proljetna temperatura zraka utječe na datum povratka kukavice. Za kukavicu kao obligatnog nametnika gnijezda važno je da klimatske promjene ne uzrokuju znatne razlike u datumu njenog gniježđenja i gniježđenja njenih domaćina.

Ključne riječi: kukavica; Cuculus canorus; proljetna temperatura zraka; proljetna selidba; šume

    autori:
    Zdravko DOLENEC  
 
Dejan KULIJER, Mirza DAUTBAŠIĆ, Boris HRAŠOVEC, Adi VESNIĆ, Šemso ŠARIĆ, Osman MUJEZINOVIĆ  UDK 630* 453
doi:10.31298/sl.141.11-12.5
577
Leptoglossus occidentalis HEIDEMANN, 1910 (Heteroptera: Coreidae) U BOSNI I HERCEGOVINI – RECENTNA RASPROSTRANJENOST I PRVI DOKUMENTIRANI NALAZI      
Sažetak
Sjeverno-američka stjenica, Leptoglossus occidentalis Heidemann, 1910, jedna je od 16 neeuropskih vrsta stjenica do danas unešenih u Europu, od kojih 10 potječe upravo iz Sjeverne Amerike (Rabitsch, 2010). Zbog svojeg prirodnog područja pridolaska u Sjevernoj Americi, područja Pacifičke obale omeđena lancem Stjenjaka na zapadu, Amerikanci su je nazvali „zapadnom stjenicom sjemena četinjača” (western conifer seed bug), čime su, uz područja pridolaska, naznačili i njenu štetnost za sjeme drvenastih vrsta iz porodice Pinaceae. Zbog osobite morfološke značajke, spljoštenog proširenja goljenice stražnjih nogu, također je poznata i kao „stjenica listolikog stopala“ (leaf-footed bug). Slovenski autori iskoristili su ovaj naziv kao predložak i dodali mu češer kao objekt prehrane, pa su je nazvali „storževa listonoška“ (Jurc & Jurc, 2005). U svakom slučaju, ova se stjenica nakon dolaska na europski kontinent u Italiji 1999. godine (Taylor et al. 2001.) vrlo brzo širila Europom, pa je u nepunih 10 godina prodrla u velik broj europskih zemalja, od Velike Britanije na zapadu, do Ukrajine i Rusije na istoku, od Norveške na sjeveru do Turske na jugu (Malumphy & Reid, 2007; Fent & Kment, 2011; Gapon, 2013). Među zemljama juga Europe, kojima se proširio ovaj novi invazivni štetnik, našla se i Bosna i Hercegovina. U radu su prikazani svi provjereni i dokumentirani nalazi L. occidentalis na području BiH, od prvog pronalaska i do sada neobjavljenog nalaza iz travnja 2008. godine (zgrada Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu), pa do najsvježijih nalaza ljeti i ujesen 2016. godine (Igman, Neum, Banja Luka). Recentno područje na kojemu je evidentirana ova nova invazivna stjenica u BiH, pregledno je prikazano prostorno označenim podacima nalaza na slici 1. Iako očekivan, značajan je i prvi nalaz ove nove invazivne stjenice u
reliktnim sastojinama bora munjike (Pinus heldreichii H. Christ) u masivu Prenja u studenom 2010. godine.Uvid u kronološki slijed i prostornu distribuciju nalaza L. occidentalis u Bosni i Hercegovini od 2008. do 2016. godine ukazuju na razmjerno brzo širenje ovog štetnika i vjerojatno lokalno povećanje populacije, što je zasigurno rezultiralo i njenom lakšom detekcijom. Nalaze se ipak treba shvatiti u kontekstu u kojem su nastali, a to su u velikoj većini bili neciljani, slučajni nalazi entomologa tijekom nekih drugih terenskih istraživanja. Radi uočljivosti i krupnoće same stjenice i činjenice da se ujesen zavlači u ljudske nastambe, nije rijetkost da se često i građanstvo pojavljuje kao „dojavljivač“ novih invazivnih vrsta. Važno je stoga ukazati na nepostojanje sustavnog praćenja pojave i širenja L. occidentalis na ovim prostorima. Uspostava ciljanog monitoringa i praćenja pojave, a posebice potencijalnog štetnog utjecaja L. occidentalis u borovim sastojinama i sjemenskim objektima u Bosni i Hercegovini, nužan su preduvjet potrajnog gospodarenja šumskim bogatstvom i kvalitetniju organizaciju i učinkovitost sustava zaštite šuma od ovog novog invazivnog štetnika.

Ključne riječi: strane vrste; Balkanski poluotok; četinjače; Hemiptera; kukac; invazivni štetni organizam; Pinus heldreichii; stjenice; stjenica listolikog stopala

    autori:
    Dejan KULIJER  
    Mirza DAUTBAŠIĆ  
    HRAŠOVEC, Boris      ŠL
    Adi VESNIĆ  
    Šemso ŠARIĆ  
    Osman MUJEZINOVIĆ  
 
Erhan ÇALIŞKAN  UDK 630* 383
doi:10.31298/sl.141.11-12.6
583
PLANIRANJE OKOLIŠNO PRIHVATLJIVE TRASE ŠUMSKE CESTE POMOĆU GIS & S-MCDM      
Sažetak
Šumske ceste su osnovni preduvjet za održivo upravljanje šumskim resursima. Te ceste uključuju složene inženjerske napore, jer mogu izazvati znatnu ekološku štetu šumama i uključuju vrlo skupu izgradnju. Stoga pri izrada trasa šumskih cesta, treba uzeti u obzir i utjecaj na okoliš. Da bi se to i napravilo, geografski informacijski sustav (GIS) s tehnikama prostornog višekriterijskog donošenja odluka (S-MCDM) koristan je alat za izradu modela. Jedan takav S-MCDM je prostorno-integrirana tehnika preferiranja sličnosti do idealnog rješenja (S-TOPSIS). U ovoj studiji S-TOPSIS primijenjen je za integriranje ekoloških učinaka u izradu trase šumske ceste. Korištenjem sadašnje trase šumske ceste (CFOR) te S-TOPSIS metode na temelju GIS-a, utvrđena je ekološki osjetljiva trasa šumske ceste (ESFOR) prema ekološkim kriterijima. Za usporedbu korišteno je pet ekoloških kriterija (lavina, rijeka, tlo, geologija, nagib). Rezultati dobiveni iz analiza uspoređeni su sa sadašnjom trasom šumske ceste. Dužina CFOR-a je 15.385 km dok je ESFOR utvrđen S-TOPSIS-om bio 14.385 km. Da se razlike u dužini između dviju cesta pomnože sa širinom ceste (1 km x 5 m) rezultat bi bio 0,5 ha.
Rezultati su pokazali da ova metodologija može pružiti ekološki osjetljivu mrežu cesta, te može pomoći u bržoj izradi i biti jeftinija. Ovi rezultati sugeriraju da metoda prostorne procjene višestrukim kriterijima može biti točnija u smislu izrade ekološki osjetljivih šumskih cesta u planinskim područjima.

Ključne riječi: Geografski informacijski sustav; višekriterijsko donošenje odluka; TOPSIS; šumska cesta; ekološki osjetljivo

    autori:
    Erhan ÇALIŞKAN  
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Tomislav PORŠINSKY, Andreja ĐUKA, Ivica PAPA, Zoran BUMBER, David JANEŠ, Željko TOMAŠIĆ, Tibor PENTEK  UDK 630* 686 + 383
doi:10.31298/sl.141.11-12.7
593
KRITERIJI ODREĐIVANJA GUSTOĆE PRIMARNE ŠUMSKE PROMETNE INFRASTRUKTURE – PRIMJERI NAJČEŠĆIH SLUČAJEVA      
Sažetak
Pri svakom je planiranju, pa tako i pri planiranju mreže šumskih prometnica, vrlo važno poznavati postojeće stanje, odnosno imati detaljan i točan uvid u postojeću mrežu šumskih prometnica područja zahvata otvaranja šuma, što omogućuje registar šumske prometne infrastrukture. Želi li se valjano procijeniti kvantiteta postojeće šumske prometne infrastrukture (gustoća šumskih prometnica), potrebno je jasno i nedvosmisleno definirati kriterije određivanja gustoće postojeće šumske prometne infrastrukture.
U hrvatskome šumarstvu, trenutno važeće kriterije za određivanja gustoće primarne šumske prometne infrastrukture definiraju »Tehnički uvjeti za gospodarske ceste« (Šikić i dr. 1989), koji su u sažetom obliku uključeni u Pravilnike o uređivanju šuma (NN 111/06, NN 141/08) te (NN 79/15). Spomenuti su kriteriji nedovoljno precizni i nejasni te šumarskim stručnjacima prepuštaju donošenje niza subjektivnih odluka.
Kako bi se izbjegla/smanjila svaka subjektivnost, dobili objektivni podaci te omogućila usporedivost izračunate gustoće primarne šumske prometne infrastrukture različitih gospodarskih jedinica, prišlo se izradi potpuno novih kriterija koji će poslužiti za precizno, objektivno i transparentno određivanje gustoće primarne šumske prometne infrastrukture. Kriteriji su razvijeni i detaljno opisani u okviru Obrasca za izradu Elaborata učinkovitosti mreže šumskih prometnica – primarne šumske prometne infrastrukture, koji je sastavni dio Pravilnika o provedbi mjere M04 »Ulaganja u fizičku imovinu«, podmjere 4.3. »Potpora za ulaganja u infrastrukturu vezano uz razvoj, modernizaciju i prilagodbu poljoprivrede i šumarstva«, tipa operacije 4.3.3. »Ulaganje u šumsku infrastrukturu« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. (NN 106/15, 65/17).
U radu su na ortosnimkama prikazani te združeni sa fotografijom (slikovni dio registra primarne šumske prometne infrastrukture iz studije slučaja) najčešći/karakteristični primjeri primjene kriterija pri određivanju gustoće primarne šumske prometne infrastrukture.

Ključne riječi: gustoća primarne šumske prometne infrastrukture; osnovni/eleminacijski kriteriji; posebni/prostorni kriteriji

    autori:
    PORŠINSKY, Tomislav      ŠL
    Andreja ĐUKA  
    Ivica PAPA  
    BUMBER, Zoran    ŠL
    David JANEŠ  
    TOMAŠIĆ, Željko    ŠL
    PENTEK, Tibor      ŠL