+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
1-2/2017
3-4/2017
5-6/2017
7-8/2017
9-10/2017
11-12/2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
new


HR  EN   

7-8/2017

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   337
UZ 20-tu OBLJETNICU DANA HRVATSKOGA ŠUMARSTVA      
RIJEČ UREDNIŠTVA
UZ 20-tu OBLJETNICU DANA HRVATSKOGA ŠUMARSTVA
Na 101. Godišnjoj skupštini Hrvatskoga šumarskoga društva, održanoj 9. svibnja 1997. god. (188 sudionika) u Zaključcima pod red. br. 15 Skupština „proglašava 20. lipnja za Dan hrvatskoga šumarstva, koji će se od 1998. godine u organizaciji HŠD-a obilježavati svake godine“. Naime, toga je datuma na 96. Redovitoj skupštini 20. lipnja 1991.g. jednoglasnom odlukom promijenjen naziv udruge iz Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske u Hrvatsko šumarsko društvo. Tako je od 1998.g. Dan hrvatskoga šumarstva redovito obilježavan. Uz redovita izvješća o radu i financijskom poslovanju udruge, u nastavku je uvijek slijedila aktualna stručna tema. Stručna tema ove Skupštine bila je „Hrvatsko šumarstvo danas i sutra“. Uvod u raspravu dali su tadašnji predsjednik HŠD-a prof. dr. sc. Slavko Matić i direktor „Hrvatskih šuma“ p.o. Zagreb Anđelko Serdarušić, dipl. ing. šum. Kao temu za razmišljanje, navest ćemo samo dio iz tih uvoda i rasprave objedinjenih u 15 zaključaka.
Prof. Matić ponajprije naglašava kako je HŠD najmjerodavnija stručna organizacija koja mora raspravljati o stanju u hrvatskome šumarstvu, posebno onda kada su svakim danom problemi sve brojniji i uočljiviji. No, nitko ne očekuje njihovo rješenje preko noći. Najvažniji problemi su: zapošljavanje diplomiranih inženjera i općenito smanjenje broja zaposlenih u šumarstvu; nepotrebno izdvajanje velikih površina šuma u nacionalne parkove i parkove prirode i davanje na upravljanje raznoraznim upravnim odborima gdje gotovo i nema šumara; podređeni odnos prema struci gdje Hrvatske ceste, vodoprivreda i elektroprivreda, protivno Zakonu o šumama, ulaze u šume bez naknade; drvni sortimenti se raspoređuju po komisijama, uz niske cijene a svi se zaklinjemo u slobodno tržište; u šumu nam ulaze needucirani i slabo opremljeni poduzetnici s nekvalificiranom radnom snagom; poseban trud treba ulagati u afirmaciju struke utemeljene ponajprije na profesionalnoj etici; trebamo se riješiti onih „zalutalih“ u šumarsku struku, kojima je cilj samo laka zarada.
Direktor Serdarušić nakon uvoda daje desetak prijedloga za zaključke; uputiti zahtjev Hrvatskoj radioteleviziji za termin redovitog priloga o hrvatskom šumarstvu; da predstavnici HŠD-a, Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta i Hrvatskih šuma p.o. izrade suvremeni Zakon o šumama i Dugoročni program šumarstva i upute ga Ministarstvu uz zahtjev za ukidanje tzv. „liste finalista“, reprogramiranja dugova, dodjela dionica, odgoda plaćanja itd.; usklađivanje odnosa šumarstva i drugih djelatnosti; da se osigura više financijskih sredstava za gospodarenje privatnim šumama i sanaciju ratnih šteta, te da na prostornom uređenju i djelatnostima zaštite prirode, neizostavno sudjeluju i šumarski stručnjaci.
Tomislav Starčević naglašava kako je vrijeme da se analizira da li smo i koliko, dosljedno provodili temeljne koncepcijske pretpostavke za razvoj hrvatskoga šumarstva, gdje u provedbi tih opredjeljenja još nema jasne šumarske politike; Šumariji kao temeljnoj organizacijskoj jedinici ne daje se dovoljno važnosti i ovlaštenja, iz čega proizlazi gubitak motiva; kod uzgojnih radova vidljivo opada kvaliteta; doradom planova gospodarenja povećava se sortimentna struktura planova sječa, pa nemamo definirane planske veličine; naposljetku ovu Skupštinu smatra poticajnom za temeljiti razvoj šumarstva.
Prof. Joso Vukelić smatra da Vlada RH nema koncepciju razvoja šumarstva i javnog poduzeća, ne uvažava stručna mišljenja, postavlja nekompetentan Upravni odbor; resorno Ministarstvo je neadekvatno organizirano i šumarstvo i lovstvo bi trebalo izdvojiti u posebnu Državnu upravu, kao što su to vode. Posebno ističe nezadovoljstvo društveno-moralnim položajem šumarske struke.
Prvi resorni ministar Ivan Tarnaj ističe kako nijedna organizacija nije konačna, pa tako ni šumarska; ova dosadašnja, obrazlažući je detaljno, smatra da je bila dobra, jer trebalo je u teškim uvjetima preživjeti, no nakon 7 godina možda je vrijeme za novu.
Prof. Branimir Prpić iskazuje nezadovoljstvo podređenošću šumarstva u Strategiji prostornog uređenja RH i smanjenjem opsega šumarskih djelatnosti, posebice u prostornom planiranju i zaštiti prirode i okoliša, gdje šumarske poslove preuzimaju nestručni kadrovi.
Prošlo je 20 godina pa imajući pred sobom ovaj skraćeni prikaz navedene stručne teme (detaljno u Šumarskom listu br. 5-6/1997., str. 323-332), pokušajmo odgovoriti barem na dva pitanja: što se to do danas promijenilo i da li je „svatko od nas korigiranjem svoga rada dao najbolji doprinos poboljšanju stanja u šumarstvu“, što je tada sugerirao prof. Matić u uvodnom izlaganju?
<br>Uredništvo


    autori:
    Uredništvo  
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Ante ŠILJEG, Ivan MARIĆ, Mladen JURIŠIĆ, Ivan PLAŠČAK  UDK 630* 165 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.141.7-8.1
339
MODEL VIDLJIVOSTI KAO STRATEGIJA ZA PREVENCIJU ŠUMSKIH POŽARA – PRIMJER ZADARSKE ŽUPANIJE      
Sažetak
Odabir motrilačkih lokacija protupožarnog sustava najčešće uključuje izvođenje analiza vidljivosti. Primjena analitičkih mogućnosti GIS-a, informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) te prostorno-orijentiranih podataka pruža osnovu nastanka i djelovanja protupožarnih video sustava.
U radu je na temelju indikatora vidljivog zemljišnog pokrova i udjela vidljivog područja u odnosu na ukupnu kopnenu površinu županije, vrednovano šest predloženih lokacija za postavljanje nadzornih kamera unutar Zadarske županije. Vrednovanje je izvršeno analizom preklapanja binarnog modela vidljivosti, tipa zemljišnog pokrova i sloja naselja. Analiza pogodnosti lokacija odrađena je u sklopu projekta „HOLISTIC“ IPA programa jadranske prekogranične suradnje 2007.-2013. Rezultati analize ukazuju na to da dvije od šest predloženih lokacija nisu pogodne za postavljanje nadzornih kamera.
Na primjeru dvije potencijalne lokacije nadzornih kamera analiziran je utjecaj pogreške DMR-a na model vidljivosti. Prvi put je na specifičnom primjeru u RH kvantificirana razlika između vjerojatnog algoritma i standardne binarne metode određivanja vidljivosti. Iz rezultata se može zaključiti da pouzdanost modela vidljivosti, odnosno razlika između testiranih algoritama, ovisi o geomorfometrijskim obilježjima terena na kojem se analiza odvija.

Ključne riječi: analiza vidljivosti; vjerojatna i binarna vidljivost; digitalni model reljefa

    autori:
    Ante ŠILJEG  
    Ivan MARIĆ  
    Mladen JURIŠIĆ  
    Ivan PLAŠČAK  
 
Dalibor BALLIAN, Ute TRÖBER  UDK 630* 165 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.141.7-8.2
351
GENETSKA KARAKTERIZACIJA EUROPSKE CRNE TOPOLE (Populus nigra L.) U BOSNI I HERCEGOVINI      
Sažetak
Europska crna topola (Populus nigra L.) u Europi predstavlja jednu od ekološki najznačajnijih vrsta šumskog drveća ritskih šuma, a u nekim zemljama ona je i od gospodarskog značenja. U Bosni i Hercegovini, uz europsku crnu topolu raste i dlakava crna topola (Populus nigra subsp.caudina). Ovoj vrsti nije se u prošlosti poklanjao značajan interes, dok se danas intenzivno radi na njezinom očuvanju i revitalizaciji prirodnih sastojina, iako ima zemalja gdje je i dalje marginalizirana.
U Bosni i Hercegovini postoji dobar potencijal za osnivanje topolovih šuma, a prema posljednjoj inventuri raspolaže se s površinom od oko 40 000 ha gdje mogu rasti topole, u malim čistim sastojinama ili većinom u mješovitim sastojinama s vrbom i drugim hidrofilnim vrstama drveća.
Za molekularnu analizu koristili smo deset mikrosatelitskih početnica, odnosno analizirali smo deset genskih lokusa, s ukupno 422 alela u svim istraživanim populacijama, a sadržavali su 17 specifičnih alela.
Broj alela po genskim lokusima za istraživane populacije kretao se od 1 do 17. Stvarna i teorijska heterozigotnost bila je najniža u populaciji Neretva, dok je najveća vrijednost bila u populaciji gornjeg toka Bosne. Fiksacijski indeks u svim populacijama bio je pozitivan i blizu nule, što ukazuje na dobru stabilnost istraživanih populacija, osim kod populacije Neretva, gdje su više vrijednosti upućivale na prisutnost inbridinga. Najveću genetsku diferencijaciju uz odsutnost protoka gena također pokazuje populacija Neretve, za razliku od ostalih istraživanih populacija.

Dobiveni rezultati omogućuju preporuku potrebnih mjera za očuvanje genetskih izvora, te obnovu i uporabu klonskog šumskog reprodukcijskog materijala crnih topola u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: Europska crna topola; Populus nigra subsp.caudina; genetska varijabilnost; Bosna i Hercegovina

    autori:
    Dalibor BALLIAN  
    Ute TRÖBER  
 
Ebru BILICI,Mehmet EKER,Mesut HASDEMIR, Abdullah E. AKAY  UDK 630* 433 + 379 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.141.7-8.3
363
PROCJENA AKTIVNOSTI SANACIJSKE SJEČE NAKON POŽARA U MEDITERANSKOM PODRUČJU TURSKE      
Sažetak

Nakon šumskih požara nastaju različiti problemi, kao što je velik gubitak drvne mase, erozije tla, degradacija pitkih izvora vode te onečišćenje zraka. Neophodno je kvalitetno i učinkovito isplanirati i implementirati potrebne šumske operacije nakon šumskog požara, kako bi se odmah moglo započeti s pošumljavanjem u svrhu održanja šumske vegetacije u izgorenim područjima. Cilj ovoga istraživanja je bio razvoj modela planiranja aktivnosti nakon požara, kako bi se smanjilo vrijeme utrošeno na aktivnosti sanitarne sječe. Model planiranja aktivnosti nakon požara pomoći će donositeljima odluka u pravovremenom uklanjanju saniranih debla nakon velikih šumskih požara, uzimajući u obzir ekonomska i ekološka ograničenja te rješavajući mogućnost zapošljavanja u lokalnoj drvnoj industriji. Mogućnosti ovoga modela provjerene su pomoću standardizacije operativnog planiranja i razvoja procesa brzog donošenja odluka. Model je implementiran u šumariji Taşağıl Regionalne uprave za šume Antalya, gdje su šume svrstane u prvi stupanj opasnosti od požara te se drugi najveći šumski požar u povijesti Turske uprave za šume dogodio upravo na ovome području 2008. godine. Rezultati ovoga modela uspoređeni su s podatcima stvarnih sanacijskih sječa dobivenih od šumarija. Rezultati su pokazali da se korištenjem operativnog planiranja temeljem modela planiranja aktivnosti nakon požara može smanjiti ukupno vrijeme utrošeno na sanacijske sječe za 60%. S obzirom na različite šumske odjeljke u istraživanome području, procijenjeno trajanje sanacijske sječe bilo je 15 do 75 dana kraće od stvarnih operacija na terenu. Prema tome, očekuje se da korištenje operativnog planiranja temeljem modela planiranja aktivnosti nakon požara ima velik potencijal u osiguravanju ekonomski i ekološki korisnih šumskih radova nakon šumskih požara.

Ključne riječi: šumski požar; sanacijska sječa; šumski prijevoz; operativno planiranja; modeliranje

    autori:
    Ebru BILICI  
    Mehmet EKER  
    Mesut HASDEMIR  
    Abdullah E. AKAY  
 
Erhan ÇALIŞKAN, Uzay KARAHALIL  UDK 630* 614 + 360 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.141.7-8.4
375
PLANIRANJE SJEČE I OPERATIVNO PLANIRANJE ZA PLANINSKA PODRUČJA: STUDIJA SLUČAJA PLANSKE JEDINICE IKISU      
Sažetak

Planiranje sječe dugotrajna je i zahtjevna aktivnost, posebice kad uključuje operativne planove bez sustava za donošenje odluka. Ovime se istraživanjem odredila razina etata i sustavi privlačenja drva za svaku sastojinu u jedinici za upravljanje smrekovom šumom u planinskoj jedinici İkisu u Turskoj pomoću modela linearnog programiranja napravljenog za vremenski horizont planiranja od 50 godina. Prvo, kako bi se odredila razina sječe, razmatrala se maksimizacija debla koja ne prelazi određenu udaljenost od centroida odjeljka i najbliže ceste. Za prvi period vremenskog horizonta planiranja određen je godišnji etat od otprilike 68728 m3. Zatim je uključeno šest različitih sustava za privlačenje drva tijekom određivanja metode privlačenja drva za period od prvih 10 godina horizonta planiranja. To su ljudska snaga, životinjska snaga, šumski traktor, mala pokretna dizalica, srednja pokretna dizalica i vitlo na saonicama. U donošenju odluka također su razmatrani različiti čimbenici kao što su smjer transporta, nagib, udaljenost od ceste, učinkovitost ili troškovi. Razvijene su različite strategije planiranja, uključujući maksimizaciju profita, minimizaciju gubitaka u proizvodnji, vremenska ograničenja, te su problemi riješeni pomoću sustava LINDOTM. Jedna od strategija odabrana je temeljem dostupnosti strojeva, zakonskih rješenja, osoblja i ekonomskih uvjeta šumarije. Prema odabranoj strategiji (STR2), uz maksimalni ukupni profit od proizvodnje debla, uključujući vremensko ograničenje od manje od 2000 sati rada žičare i vitla na saonicama, zaradit će se 6365205 €, potrošit će se 19055 sati, i izgubit će se 1697.8 m3 debla te će nastati šteta od 91.77. Kao rezultat, ta odluka bi mogla donijeti i koristi, posebice u ekološkoj svijesti, vremenu, radu i novcu kada se usporedi s klasičnim pristupima.

Ključne riječi: upravljanje šumom; planiranje sječe; operativno planiranje; sustavi privlačenja drva; planska jedinica İkisu; regija Crnog mora

    autori:
    Erhan ÇALIŞKAN  
    Uzay KARAHALIL  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Osman MUJEZINOVIĆ, Mevaida MEŠAN, Mirza DAUTBAŠIĆ, Kenan ZAHIROVIĆ  UDK 630* 453
https://doi.org/10.31298/sl.141.7-8.5
387
MONITORING POPULACIJE ZLATOKRAJA (Euproctis chrysorrhoea L.) NA PODRUČJU SREDIŠNJE BOSNE      
Sažetak

Za potrebe ovog rada utvrđena je štetnost zlatokraja (E. chrysorrhoea L.) na području ŠPD-a “Srednjobosanske” šume, odnosno na području Šumarija Novi Travnik, Travnik i Kreševo. Proveden je monitoring populacije zlatokraja primjenom represivnih mjera koje su obuhvatile primjenu klopki i feromona. Za potrebe ovog istraživanja korištene su klopke WitaTrap Delta PQ i feromoni Chrysowit. Monitoring populacije zlatokraja je analiziran tijekom 2014. i 2015. godine sa po dva mjerenja. Za Šumariju Novi Travnik utvrđeno je da je broj ulovljenih jedinki zlatokraja u 2015. godini znatno manji u odnosu na 2014 godinu. Za Šumariju Travnik i Kreševo je broj ulovljenih jedinki zlatokraja u 2015 godini znatno veći u odnosu na 2014 godinu. Prosječan broj ulovljenih jedinki na lokalitetima istraživanja kretao se od 1,68 do 22,39 jedinki.


Ključne riječi: srednja Bosna; hrast; Lymantriidae; WitaTrap Delta PQ; Chrysowit.

    autori:
    Osman MUJEZINOVIĆ  
    Mevaida MEŠAN  
    Mirza DAUTBAŠIĆ  
    Kenan ZAHIROVIĆ  
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Matija LANDEKIĆ, Ivan MARTINIĆ, Matija BAKARIĆ, Rosa M. RICART, Mario ŠPORČIĆ  UDK 630* 969
https://doi.org/10.31298/sl.141.7-8.6
395
STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE RADNIKA U SEKTORU ŠUMARSTVA – STANJE U HRVATSKOJ I TRENDOVI U EUROPI      
Sažetak
U radu se razmatraju ključna pitanja osposobljavanja radnika za siguran rad u operativnom šumarstvu kao temeljnom uvjetu kvalitete i ekonomičnosti rada u šumarskoj proizvodnji. U osvrtu na stanje osposobljavanja u razvijenim europskih zemljama navode se obveze poslodavaca vezano za odgovarajuće osposobljavanje rukovatelja strojeva, uređaja i alata pri izvođenju šumskih radova. Pritom se prikazuju pristupi i trendovi u osposobljavanju u posljednjem desetljeću te modeli i postignuti dosezi s posebnim naglaskom na do sada razvijene sustave certificiranja osposobljavanja u Europi i ključne elemente takvih sustava. Kao primjer uspješnih rješenja prikazuju se modeli osposobljavanja putem šumarskih trening centara, gdje se obukom stečena znanja i vještine potvrđuju obveznom provjerom i izdavanjem certifikata. Stanje stručnog osposobljavanja šumskih radnika u Hrvatskoj razmatra se u kontekstu moguće primjene pojedinih europskih sustava certificiranja šumskog rada u Hrvatskoj. S obzirom na potrebe, postojeće stanje osposobljavanja i profil ključnih aktera šumarskog sektora Hrvatske, kao najizglednijom za skoru primjenu u Hrvatskoj, ocjenjuje se provedba europskog standarda za rukovatelja motornom pilom. Zaključno se daje pregled zakonodavnih i organizacijskih zahtjeva za primjenu do sada razvijenih europskih modela u izgradnji sustava certifikacije osposobljavanja šumskih radnika u Hrvatskoj.

Ključne riječi: šumarstvo; šumski radnik; stručno osposobljavanje; obuka; certifikacija

    autori:
    Matija LANDEKIĆ  
    MARTINIĆ, Ivan      ŠL
    BAKARIĆ, Matija    ŠL
    Rosa M. RICART  
    ŠPORČIĆ, Mario      ŠL