+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
1-2/2013
3-4/2013
5-6/2013
7-8/2013
9-10/2013
11-12/2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
new


HR  EN   

3-4/2013

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Boris Hrašovec


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   133
KUDA NAS JE TO DOVELO STRANAČKO KADROVIRANJE I NETRŽIŠNO GOSPODARENJE        
Stranačko (političko) kadroviranje u resornom Ministarstvu i Hrvatskim šumama d.o.o. išlo je jedno vrijeme donekle prihvatljivo ruku pod ruku sa stručnim stajalištima, a onda je sve više i više skretalo, da bi prešlo gotovo u potpunosti na stranu onoga prvog. Desetljećima proklamirano jedinstvo šumarskoga obrazovanja, znanosti i prakse, negdje se zagubilo. Penjući se po političkoj ljestvici mnogi su postali najpametniji i najbolji stručnjaci, a zapravo su zaboravili na struku i na obećanje koje su dali na promociji primajući diplomu šumarskog inženjera, kako će stečeno znanje časno koristiti. Nije ni čudo što smo tako stigli i do Fimi Medije i Planinske. Lošoj percepciji šumara pripomogli su i šumari dušobrižnici iz oporbenih stranaka, ne razlučujući objedu kolega od objede struke, pa sada imamo što imamo. Nakon promjene vlasti dolazimo do novog kadroviranja, proklamirano, pa i očekivano stručnog. No, strogo stranačko nastavljeno je po načelu ne samo iz moje stranke, nego iz moga sela i moj prijatelj ili susjed, a što je najžalosnije, čak ni struka nije važna. Valjda je sada konačno svima jasno da je krenuo atak na šumarstvo, jer samo naivci mogu vjerovati da je šumarstvo slučajno izostavljeno iz naziva resornog ministarstva. Trenutno je Ministarstvo već gotovo dva mjeseca bez pomoćnika ministra za šumarstvo i nikome ništa. Opravdane sumnje struke u stručnost i nedoraslost zadatku imenovanog, obistinile su se upravo njegovom ostavkom. Sada struka nema svoga zastupnika, jer resorni ministar ne može izaći na kraj s poljoprivredom, a ne da bi mislio o šumarstvu. On se nije pomakao dalje od krava i mlijeka, a već ga opetovano čeka pšenica.
Prije 115 godina pametni su ljudi zaključili kako za vođenje šumskog gospodarstva nisu dovoljni šumarski stručnjaci srednjeg ili višeg obrazovnog profila, već oni visoko stručni. To je ostvareno 1898. god. početkom rada Šumarske akademije (danas Šumarskoga fakulteta) kao 4. visokoškolske ustanove Sveučilišta u Zagrebu. To znači da su već tada tražena iznimna biotehnička znanja. Danas, posebice za čelne pozicije, uz časne iznimke, dovoljna je isključivo politička podobnost, a sve više nas iznenađuje činjenica da se šumarski stručnjaci, zamjenjuju s nazovi menadžerima općeg profila. Šumarstvo je biotehnička znanost i struka, pa mu nisu primjereni rukovodeći kadrovi "opće prakse", posebice ne oni poslani po zadatku i zadojeni isključivo "šuštavim" profitom. Oni, kao politički poslušnici ne poznaju načela potrajnog gospodarenja i nemaju odgovor na pitanje što je s profitom koji daje čisti zrak, čista i uskladištena voda, zaštita od erozije, turistički i zdravstveni benefiti i ostale općekorisne funkcije šume. Važno je ostvariti profit, pa makar i s neobavljanjem i preskakanjem radova na biološkoj reprodukciji šuma, ukidanjem radnih mjesta ili najnovije smanjenjem plaća zaposlenika (recimo ukidanje nekih radnih mjesta, i raspoređivanje zaposlenika na niže rangirana radna mjesta s daleko manjom plaćom, što se upravo čini). Čemu prijevremene mirovine uz otpremnine, i koja je to politika ako se govori da umirovljenika ima gotovo isti broj kao zaposlenih, a podiže se starosna dob za odlazak u mirovinu, dok je onih koji imaju puni radni staž za mirovinu svega oko 17 %. Mladi stručnjaci se pak ne zapošljavaju. Zašto u isti koš trpati firmu koja posluje pozitivno s gubitašima u koje su bez rezultata ulupane puste milijarde. Gdje su najavljivani novi poslovi temeljeni na biomasi, rekreaciji, športu, turizmu i sl., kao što primjerice rade Austrijanci. Već smo se umorili ističući kako je drvo samo klasični šumski nusproizvod potrajnog gospodarenja šumama. Ali neprestano se profit bazira samo na njemu i to na netržišnim načelima, jer ne postoji slobodno formiranje cijena i nadmetanje za sve raspoložive količine šumskih drvnih proizvoda. Finalni proizvod iz drva samo je deklarativno opredjeljenje politike, jer je nespojivo proklamirati ga, a istovremeno i pogodovati prekobrojnim pretendentima iz primarne proizvodnje (pilanarima) na propisane, a time i ograničene količine šumskih drvnih sortimenata. Više puta smo već napomenuli da drvo kao sirovina svega do 20 % sudjeluje u proizvodnji finalnog proizvoda, pa bi bilo logično potražiti određena olakšanja u proizvodnji kod onih s 80 % toga udjela, a ne isključivo u šumarstvu.
Na kraju, šumarstvo je kao gospodarska grana nastalo prije 2,5 stoljeća upravo zbog bojazni od nestručnog gospodarenja i prekomjernog korištenja šumskih drvnih proizvoda. Danas se, imajući u vidu ovdje rečeno, nameće pitanje: neće li nam uskoro trebati Zakon koji će narediti da se vratimo isključivo struci, s time da sada, kao nekada, neće trebati tražiti visoko­školsko šumarsko obrazovanje, jer ga već 115 godina imamo, ali stečena znanja prisilno sve manje koristimo.
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Andrej Rozman, Alen Vajdetič, Jurij Diaci  UDK 630*234
(Abies alba Mill.) (001)
135
ŠUMSKI REZERVAT JELE (Abies alba Mill.) U SEKUNDARNOJ SUKCESIJI NA OPUŠTENIM PAŠNJACIMA POLJANSKE DOLINE U SLOVENIJI        
Sažetak:
Obična jela (Abies alba Mill.) je kao klimatogena vrsta izrazito skiofilna i jako učinkovita što se tiče primanja hrane iz okoliša. U Sloveniji obično raste na dubokim, teškim, svježim, neutrofilnim do acidofilnim staništima, u submontanskom i montanskom pojasu (Galio rotundifolii-Abietetum M. Wraber 1959, Bazzanio-Abietetum M. Wraber 1958), mjestimično se pojavljuje u sastojinama i na kamnitim karbonatima ili silikatnima podlogama (Calamagrostio-Abietetum Horvat (1950) 1962, Paraleucobryo-Abietetum Belec et al. ex Belec 2009, Neckero-Abietetum Tregubov 1962). U članku smo predstavili istraživanje gotovo čiste sastojine obične jele (Abies alba Mill.) na za nju neuobičajnom staništu. Jelova sastojina u šumskom rezervatu Lipje u Poljanskoj dolini (Slovenija) uspijeva na prisojnom položaju, razmjerno niskoj nadmorskoj visini (370–380 m) i na karbonatnoj matičnoj podlozi. Sustavnih istraživanja u rezervatu do sada još nije bilo, ali se pretpostavlja da je sastojina nastala poslije sekundarne sukcesije na nekadašnjim pašnjacima. Svrha ovoga istraživanja je (1) analizirati povijest šumskog rezervata i jelove sastojine, (2) istražiti strukturne i razvojne karakteristike jelove sastojine, (3) usporediti florni sastav rezervata sa srodnim asocijacijama fitocenoza. Povijest sukcesije sastojine utvrdili smo uz pomoć stare vojničke karte. U sastojini smo na većoj pokusnoj plohi napravili totalnu klupažu, na dominantnim stablima izmjerili visine i uzeli izvrtke. Na manjim plohama analizirali smo pomlađivanje i brst divljači. Dodatno je napravljeno pet fitocenoloških snimaka po standardnoj srednjeeuropskoj metodi.
Na vojničkoj karti iz godine 1763–1787. godine, područje današnjeg rezervata leži na prijelazu iz šume u pašnjake, koji su u tom razdoblju većih površina, što potvrđuje sumnje na sekundarnu sukcesiju. Dobna struktura sastojine ukazuje na početak sukcesije jele u godinama 1900–1910.godine. Prirastni uzorci dominantnog drveća jele i njihova umjerena starosna varijabilnost ukazuju da jela nije odjednom kolonizirala nešumsku površinu, nego se postepeno širila sjemenom u postojećoj pionirskoj sastojini. Vitalnost jele i njena dominacija u sastojini, kao i struktura i pomlađivanje, ukazuju da se vjerojatno radi o dugotrajnom stadiju pretežito čiste jelove sastojine (udio jele u drvnoj zalihi iznosi 76.5 %). Karakteristika sastojine je i visoka drvna zaliha (773.6 m3 ha–1) i malen udio mrtvog drveta (4.1 %). Analiza prizemne vegetacije ukazuje na povoljne stanišne prilike u šumskom rezervatu Lipje. To i potvrđuje veći udio vrsta razreda Carpino-Fagetea s. lat. U usporedbi s ostalim zajednicama šuma bukve i bijelog graba ima više umjereno acidofilnih vrsta razreda Vaccinio-Piceetea, što je povezano s djelomičnim zakiseljenjem staništa zbog jelovih iglica koja dominira u gornjem sloju. Veći udio fanerofita i geofita ukazuje na potencijalno stanište bukve ili bijelog graba. Indikacija stanišnih prilika s Ellenbergovima fitoindikacijskima vrijednostima svrstava šumu jele u rezervatu bliže staništima bijelog graba, što ukazuje da se tu vjerojatno radi o sekundarnoj šumi jele kao posljedici zarastanja te da će budući sukcesijski razvoj vjerojatno ići u smjeru bjelogorične šume. DCA analiza popisa iz Lipja i srodnih fitocenoza ukazuje na prijelazni karakter, između šuma jele (Galio rotundifolii-Abietetum M. Wraber 1959), šuma bukve i jele (Omphalodo-Fagetum (Tregubov 1957) Marinček & al. 1993), šuma bijelog graba (Abio albae-Carpinetum betuli Marinček 1994, Asperulo-Carpinetum M. Wraber 1969) i submontanskih šuma bukve (Hacquetio-Fagetum Košir 1962). S obzirom na prevladavajući udio jele u dominantnom sloju, koja inače djelomično mijenja kiselost i svjetlosne prilike u sastojini, rezultati ukazuju na potencijalno stanište bijelog graba ili bukve. U florističkom smislu stanište najviše sliči sekundarnoj asociaciji Asperulo-Carpinetum betuli i zajednici bijelog graba i jele (Abio albae-Carpinetum betuli).
Istraživanje je pokazalo da jela može kolonizirati nova staništa u procesu sekundarne sukcesije, nasuprot stajalištu koje zagovara izostanak jele zbog antropozoogenih utjecaja. Poznato je više sličnih staništa, gdje izvor dominacije jele nije poznat. Za objašnjenje uzroka općenitog propadanja jele potrebno je izvršiti istraživanja koja će osvijetliti zapletene međusobne odnose između jele i kompetitorskih vrsta, okolišnih prilika i antropogenog utjecaja. Možemo zaključiti da proučavana sastojina jele koja uspijeva na samom rubu ekološke niše jelovih šuma, ulijeva optimizam za budućnost jele.

Ključne riječi: šumski rezervat; sekundarna sukcesija; Abies alba; Picea abies; faza isključivanja stabala; propadanje i širenje obične jele

    autori:
    Rozman, Andrej
    Vajdetič, Alen
    Diaci, Jurij
 
Drago BRUMEC, Črtomir ROZMAN, Marjan JANŽEKOVIČ, Jernej TURK, Štefan ČELAN  UDK 630*10+156 (001) 147
OCJENA RAZLIČITIH SCENARIJA POLJOPRIVREDNO-ŠUMARSKE OKOLIŠNE REGULACIJE DEGRADIRANOG ZEMLJIŠTA PRIMJENOM INTEGRIRANIH SIMULACIJA I VIŠEKRITERIJSKOG ODLUČIVANJA – STUDIJ SLUČAJA        
Sažetak:
Degradirani krajolici nastaju kao nusprodukt ekonomske, funkcionalne, prostorne i društvene transformacije gradova i regija, a sve to popraćeno obezvređivanju i napuštanju područja (Loures 2009). Prema Gruenewald et al. (2007), uspostavljanje poljoprivredno-šumarskih (agroforestry) sustava može biti održivo rješenje za degradirana zemljišta. Ukoliko je upravljan na održiv način, silvo-pastoralni sustav može povoljno utjecati na bioraznolikost, krajobraz i ruralnu problematiku okolišnih ciljeva kroz niz atributa. To uključuje učinkovito kruženje nutrijenata, ispunjavanje kriterije dobrobiti životinja, zapošljavanje i dohodak, preokret ruralne napuštenosti i stvaranje održivih seoskih zajednica (Mosquera-Losada et al. 2005, Rigueiro-Rodriguez et al. 2011). Interakcije u silvo-pastoralnom sustavu generiraju ekonomske, ekološke i socijalne koristi (De Baets et al. 2007).
Znanstvena literatura predlaže različite pristupe za ocjenu poljoprivredno-šumarskih sustava prije odlučivanja u velike investicije (Alavalapati i Mercer 2004, Tojnko et al. 2011). Višekriterijska analiza odlučivanja (MCDA) koristan je metodološki pristup kada se ocjena više varijabli ne može lako pretvoriti u kvantitativne jedinice i na naš konačni cilj utječe više međusobno konkurentskih kriterija (Mendoza i Martins 2006). Osnovni problem u istraživanju je u razvoju sustava koji bi podržao donošenje odluka u odabiru najprikladnijih alternativa, s kombinacijom tehnološko-ekonomskog simulacijskog modela (analiza troškova i koristi (CBA)) i analitički hijerarhijski proces (AHP) višekriterijske analize odlučivanja (Belton i Stewart 2002).
U ovom radu razmotrili smo različite scenarije za agroforestry regulaciju degradiranog područja sa silvo-pastoralnim sustavom, koristeći integrirano deterministički i višekriterijski model odlučivanja. Ispitali smo mogućnost za uzgoj divljači, običnog jelena (Cervus elaphus) i jelena lopatara (Dama dama) u ogradi.
Područje istraživanja smješteno je oko deponije Gajke, Ptuj, sjeverno-istočna Slovenija (46°25’ N, 15°54’ E, 224 m n.v.). Širenje mirisa znatno je smanjilo vrijednost zemljišta. Zbog prekoračenja 75 % graničnih vrijednosti, podzemna voda je također degradirana. Površina zemljišta (područja istraživanja) oko deponije Gajke je 234.5 ha i podijeljena je na pet manjih područja (Područje 1 – 41.6 ha, Područje 2 – 68.8 ha, Područje 3 – 68.5 ha, Područje 4 – 48.1 ha, Područje 5 – 7.5 ha. Površina 5 namijenjena je proizvodnji stočne hrane, a ne za uzgoj divljači (ograda).
Za potrebe naše studije slučaja, razvili smo integrirani tehnološko-ekonomski deterministički simulacijski model, s kojim ocjenjujemo ekonomsko opravdanost ulaganja. Struktura determinističkog simulacijskog modela (DSM) prikazana je na slici 1. Simulacijski model razvijen je u programu Excel i Visual Basic za aplikacije, što omogućuje simulaciju različitih scenarija. Sastoji se od tri osnovna modela: (i) Kalkulacijski model proizvodnja stočne hrane, (ii) Simulacijski model uzgoj divljači (upravljanje stada – jelen lopatar i obični jelen), i (iii) Simulacijski model ograda. Kalkulacijski model proizvodnja stočne hrane sastoji se od povezanih pod-modela: gnojidba (plan gnojidbe), rad i strojevi, i materijal. Simulacijski model uzgoj divljači sastoji se od povezanih pod-modela: upravljanje stada i obrok stočne hrane. Simulacijski model ograda sastoji se od povezanih pod-modela: stabla – silvo-pastoralni sustav i stabla – šuma. Struktura simulacijskog modela prikazana je na slici 2.
Simulacijski model može simulirati različite scenarije za razdoblje 30 godina i 50 godina. S ovim simulacijskim modelom simulirali smo 384 različitih scenarija. Svaki scenarij sastoji od kombinacije od sljedećih ulaznih atributa: jelen lopatar, obični jelen, silvo-pastoralni sustav, šuma, ekološki uzgoj, naseljavanje područja 1, naseljavanje područja 2, naseljavanje područja 3, naseljavanje područja 4 i košuta za prodaju (tablica 8).
U svakom scenariju uključena je barem jedna od navedene divljači i najmanje jedno područje naseljavanja. Varijabla "naseljavanje područja 1" znači da u prvoj godini, divljač naseljavamo u područje 1. Naseljavanje u području 2 počinje u trećoj godini, naseljavanje u području 3 počinje u šestoj godini, a naseljavanje područja 4 počinje tek u devetoj godini. Ako su odabrane varijable "naseljavanje područja 1" i "naseljavanje područja 2", područje 1 i 2 naseljeni su divljačinom u prvoj godini. Naseljavanje područja 3 počinje u trećoj godini. a naseljavanje područja 4 započinje u šestoj godini. Ako su odabrane varijable "naseljavanje područja 1", "naseljavanje područja 2" i "naseljavanje područja 3", područja 1, 2 i 3 naseljena su u prvoj godini, a naseljavanje područja 4 počinje u trećoj godini. Ukoliko su odabrane sve četiri varijable "naseljavanje područja", sva područja naseljena su u prvoj godini.
Varijabla "Košuta za prodaju" znači da košute prodamo (prodana kao junad) i ne upotrijebimo za rasplod u stadu. U scenarijima gdje se košute koriste za rasplod, pod-model "Upravljanje stada" dizajniran je tako da košute automatski premjesti u sljedeće područje – parenje u srodstvu (inbreeding) tako je isključeno. Svi jeleni dvogodišnjaci su prodani.
Uz kalkulacijski model "Proizvodnja stočne hrane" može se simulirati cijena paše, sijena i travnate silaže u smislu ekološke i konvencionalne proizvodnje. Ovisno o vrsti proizvodnje (konvencionalna ili ekološka), promjenjuje se vrsta, količina i cijena inputa.
Pod-model "Upravljanje stada" može simulirati ekološki i konvencionalni uzgoj običnog jelena i jelena lopatara. U ekološkom uzgoju običnog jelena gornja granica je 5 odraslih životinja/ha, dok je gornja granica za jelena lopatara 10 odraslih životinja/ha. Životinje u prvoj godini svog života, rođena u stadu, također se smatraju u toj kvoti. Gornje granice propisane su u Pravilniku o ekološkoj proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda(Službeni glasnik RS, broj 71/2010). U smislu konvencionalnog uzgoja gornja granica za uvjetno grlo/ha običnog jelena i jelena lopatara je 1,4/ha (Kästner i Baumgärtel 2010). Performanse čimbenici (kao trudnoća košuta/jednogodišnjak (70 %), trudnoća košuta (90 %), uspješnost uzgoja teladi (85 %), godišnje pomlađivanje ženskih životinja (25 %) a godišnje pomlađivanje muških životinja (25 %)) upotrijebljeni su u pod-modelu, a oni se također mogu mijenjati. Informacije o prirastu i težini polovica običnog jelena i jelena lopatara preuzete su iz Kästner i Baumgärtel (2010).
Pod-model "Obrok stočne hrane" omogućuje nam izračunavanje troškova stočne hrane, ovisno o vrsti uzgoja (ekološki ili konvencionalni). Pretpostavljajući norme i potrebe divljači (Naderer i Huber 2004, Riemelmoser i Riemelmoser 2006, Golze 2007) i hranjivih tvari hrane (Dlg 2011), uz pomoć optimizacijskog softvera "What’s Best Industrial for Excel, WB", moguće je dobiti optimalan sastav hrane (minimiziranje troškova hrane za životinje).
Simulacijski model "Ograda" može simulirati razmještaj ograde. Svi ulazni podaci mogu se mijenjati. Pod-model "Stabla – silvo-pastoralni sustav" simulira strukturu i gustoću stabala u ogradi kada je u scenariju izabran silvo-pastoralni sustav. Kako bi područje bilo prihvatljivo za subvencije, broj stabala po hektaru ne smije prelaziti 250 stabala/ha. Kod ovog broja stabala pretpostavlja se, da je pokrov trave najmanje 80 %, a pokrov krošnji manji od 75 % (opisano u pravilniku o evidentaciji stvarnog korištenja poljoprivrednog i šumskog zemljišta) (Službeni glasnik RS, broj 122/2008). Pod-model "Stabla – šuma" namijenjen je za simulaciju pojedinih "otoka" stabala u ogradi. Na taj način povećala bi se biološka raznolikost, jer 17 različitih vrsta drveća uključeno je u ovaj pod-model. Površine u scenarijima gdje je "šuma" uključena su u Području 1 (4.2 ha), Području 2 (4.7 ha), Području 3 (4.4 ha) i Području 4 (4.2 ha). Kao što se može vidjeti u tablici 1, koristili smo gustoću 1.080 stabala/ha za šumske plantaže. U scenarijima gdje šuma nije uključena, spomenute površine su pod silvo-pastoralnim sustavom. Površina pod drvećem, gustoća stabala, vrsta drveća te cijena sadnica mogu se mijenjati u oba pod-modela.
Scenariji se dodatno ocjenjuju s višekriterijskim modelom odlučivanja, pomoću analitičkog hijerarhijskog procesa (AHP) (podržano od strane stručnog softverskog alata Expert Choice (EC) 2000TM) (slika 4) Više­kriterijski model odlučivanja izgrađen je od tri glavna kriterija (tehnološki, okolišni i ekonomski) (tablice 2, 3 i 4). Softverski alat EC omogućuje usporedbu kvantitativnih i kvalitativnih parametara. Kvantitativne vrijednosti prvo su prilagođene klasifikacijskim intervalima (tablica 5) a kvalitativne vrijednosti izravno se unose u EC (tablica 6). Ponder svakog kriterija temelji na parnoj usporedbi matrice. Preference u matrici procjenjuju se na skali od 1 do 9, gdje 1 iskazuje jednaku sklonost između dvoje kriterija a 9 najjaču sklonost za jedan kriterij iznad drugog. Ponderi kriterija bili su određeni tijekom brainstorminga između 6 stručnjaka putem parnih usporedba. Slika 3 prikazuje parno usporedbu između pojedinih kriterija. S višekriterijskom ocjenom, EC = 0,054 scenarij 160 za razdoblje od 50 godina smatra se najprikladnijim za regulaciju degradiranog zemljišta (tablice 7 i 9). Scenarij uključuje ekološki uzgoj običnog jelena u silvo-pastoralnom sustavu, naseljavanje svih četiri područja u prvoj godini i košute namijenjene za prodaju. Silvo-pastoralni sustav uključuje vrste drveća Acer pseudoplatanus, Fraxinus excelsior, Prunus avium i Alnus glutinosa, sa gustoćom 248 stabala/ha (62 svake vrste drveća/ha) namijenjene sječom nakon 50 godina (tablica 1). Neto sadašnja vrijednost (NSV) ovog scenarija na 8.0 % godišnje diskontne stope je 280.685 €, dok je interna stopa rentabilnosti (ISR) nešto više od 10 %. Posljednji korak u procesu odlučivanja je analiza osjetljivosti. Ponderi tehnološkog, ekonomskog i okolišnog kriterija bile su blago modificirane, kako bi mogli promatrati utjecaj na krajnji rezultat – scenarij 160-50 bio je rangiran najviše (tablica 10).
Krajnja odluka investirati u bilo koji poljoprivredno-šumarski sustav leži na investitorima. No, najbolji eko­nomski rezultat ne mora nužno predstavljati najbolje odluke. Prednosti silvo-pastoralnog sustava su uglavnom u uslugama zaštite okoliša (eksternalije) kao što su biološka raznolikost, sekvestracija ugljika i dobrobit životinja. Zaključili smo, da se predstavljen model može smatrati kao koristan alat za ocjenu regulacije okoliša i pruža investitorima priliku za planiranje i donošenje odluka u virtualnom okruženju prije intervencije u stvarnim uvjetima.

Ključne riječi: simulacijski model; višekriterijska analiza odlučivanja; analitički hijerarhijski proces (AHP); silvo-pastoralni sustav; divljač; ograda

    autori:
    BRUMEC, Drago
    ROZMAN, Črtomir
    JANŽEKOVIČ, Marjan
    TURK, Jernej
    ČELAN, Štefan
 
Athanasios STAMPOULIDIS, Elias MILIOS*, Kyriaki KITIKIDOU  UDK 630*23
(Juniperus excelsea M. Bieb.) (001)
163
REGENERACIJA ŠUMA Juniperus excelsa M. Bieb. U NACIONALNOM PARKU PRESPA U GRČKOJ        
Sažetak:
Kontekst: Juniperus excelsa M. Bieb je vrsta s plastičnosti rasta sposobna za rast u teškim abiotskim uvjetima, kao i u teškim biotskim uvjetima (Hall 1984.; Ahmed et al. 1989., 1990., Fisher i Gardner 1995.; Gardner i Fisher 1996.; Carus 2004.; Milios sur. 2007., 2009., 2011.; Ozkan i sur. 2010.).
Cilj: Cilj ovog rada bio je analizirati regeneraciju jednoličnih populacija J. excelsa u nacionalnom parku Prespa u Grčkoj i utvrđivanje je li dominantna regeneracija na čistinama ili uz pomoć biljaka zaštitnica.
Metoda: Promatrano područje podijeljeno je u devedeset parcela od 500 m2 (20 m x 25 m), u šest strukturnih tipova, koji se nalaze u dva tipa lokacije, s pomoću stratificirane metode slučajnog uzorka. Za karakterizaciju lokacija koristila se dubina tla, koja je određena kroz profil tla (jedan u svakoj parceli) (vidi Papalexandris i Milios 2010.). Lokacija tipa A je lokacija dobre kvalitete (uglavnom produktivni dijelovi područja), dok je lokacija tipa B lokacija srednje kvalitete (manje produktivni dijelovi) (vidi također Stampoulidis i Milios 2010.). Šest strukturnih vrsta jednolikih populacija vrste J. excelsa u nacionalnom parku Prespa su: 1) rijetke (STADS) i 2) guste (STADD) populacije ili skupine na lokaciji tipa A, gdje se u značajnom broju stabala pojavljuje živo lišće (LF) u visini od 50 do 60 cm iznad zemlje, 3) rijetke (STBDS) i 4) guste (STBDD) populacije ili skupine na lokaciji tipa B, gdje se u značajnom broju stabala LF pojavljuje u visini od 50 do 60 cm iznad tla, 5) rijetke (STBDSGR) i 6) guste (STBDDGR) populacije ili skupine na lokaciji tipa B, gdje se LF stabala pojavljuje tik uz zemlju. U svakoj parceli, sve regeneracijske biljke J. excelsa podijeljene su u dvije kategorije. Prva katego­rija predstavlja sadnice koje su se primile i rasle uz pomoć drugih biljaka (F), dok se druga kategorija odnosi na sadnice koje se nalaze u prazninama između raslinja bez značajnog bočnog hlada (G).
Rezultati i rasprava: Samo dvije regeneracijske biljke J. excelsa kategorije F pronađene su pod raslinjem jedinki drugih vrsta, a ostatak F biljaka rastao je uz pomoć stabala ili skupina stabala J. excelsa. Pomaganje ne dominira u procesu regeneracije J. excelsa u nacionalnom parku Prespa. S druge strane, to ne znači da je regeneracija u prazninama dominantna (Tablice 1 i 3). Iako pomaganje nije dominantan proces u regeneraciji vrste J. excelsa u nacionalnom parku Prespa, značajan broj regeneracijskih biljaka izrasao je uz pomaganje (Tablice 1 i 3). Produktivnost lokacije vjerojatno utječe na proces pomaganja. Primanje većeg broja F sadnica na lokaciji tipa A u usporedbi s lokacijom tipa B (Tablica 2) je vjerojatno rezultat veće količine raspoloživog prostora za rast (vidi Oliver i Larson 1996.) koji se nalazi u blizini i ispod biljaka pomagačica na lokaciji tipa A. To je uglavnom zbog veće dostupnosti vode (kao rezultat dubljeg tla) (vidi Papalexandris i Milios 2010.). Ta veća količina dostupnog prostora rasta daje F biljkama sposobnost da se bolje natječu s biljkama pomagačicama. U 2008. 430 koza, 670 ovaca i 45 krava pase na proučavanom području (podaci lokalnog veterinara). U prošlosti, puno više stoke paslo je na tom području (podaci od starijih stanovnika). U ovom istraživanju ispaša je odlučujući čimbenik koji određuje regeneracijski proces vrste J. excelsa, koja se može primiti i rasti kako na svjetlu tako i u hladu. Iako nisu pronađene popasene sadnice, regeneracijske biljke vjerojatno uništava gaženje. Intenzivna ispaša listača u obližnjim mješovitim populacijama eventualno objašnjava odsutnost tragova ispaše na sadnicama vrste J. excelsa, budući da koze, ovce i goveda preferiraju listače. Čini se da gaženje smanjuje gustoću sadnica u prazninama, što sprječava dominaciju regeneracijskih biljaka koje rastu na punom svjetlu, čak i na dva od tri strukturnih tipa, gdje su područja bez pokrova lišća drveća, a grmlje je oko 60 do 70 % ukupnog područja. S druge strane, ako bi se broj životinja koje pasu znatno povećao, dominantan proces regeneracije vjerojatno bi bila zaštita sadnica od gaženja koju pruža pomaganje biljaka zaštitnica. Vrste J. excelsa mogu biti vrlo zanimljivi kandidati za obnovu degradiranog zemljišta.

Ključne riječi: Juniperus excelsa; regeneracija; pomaganje; biljke zaštitnice; čistina

    autori:
    STAMPOULIDIS, Athanasios
    MILIOS, Elias
    KITIKIDOU, Kyriaki
 
Miloš Koprivica, Bratislav Matović, Snežana Stajić, Vlado Čokeša, Đorđe Jović  UDK 630*814+524+537 (001) 173
MRTVO DRVO U GOSPODARENIM BUKOVIM ŠUMAMA NA PODRUČJU SRBIJE        
Sažetak:
U cilju rješavanja problema energetske krize i klimatskih promjena u svijetu se pridaje veliko značenje proučavanju biomase, odnosno zalihe i kruženja ugljika u šumskim ekosustavima. Proučavan je najčešće utjecaj klimatskih promjena i načina gospodarenja na razvoj i stabilnost šumskih ekosustava, kao i njihov doprinos ublažavanju negativnih utjecaja klimatskih promjena na životni okoliš (Cannell 1995., Lebaube et al. 2000., Joosten et al. 2004., Mund 2004., Mund and Schulze 2006., Liski et al. 2006). Mrtvo drvo je najviše proučavano u prašumama, odnosno rezervatima bukovih šuma (Christensen et al. 2005). Uz to, proučavano je u približno prirodnim bukovim šumama (Beneke and Manning 2003., Mountford 2002) i u gospodarenim bukovim šumama (Green and Peterken 1997., Fridman and Walheim 2000., Ferguson and Archibald 2002., Mund 2004., Mund and Schulze 2006). Rađena je i komparacija karakteristika mrtvog drveta u prirodnim – negospodarenim i gospodarenim šumama (Andersson and Hytteborn 1991., Kirby et al. 1998). U Europi, volumen dubećeg i ležećeg mrtvog drveta u uređivanim – proizvodnim šumama označena je kao važan indikator za održivo gospodarenje i očuvanje biodiverziteta (MCPFE 2003). Prema tomu, mrtvo drvo je važna komponenta šumskih ekosustava. Međutim, u šumama Srbije do sada nije detaljnije proučavano. Zbog toga, cilj ovog rada bio je dobivanje pouzdanih informacija o najznačajnijim karakteristikama mrtvog drveta (volumenu, biomasi i ugljiku) u visokim gospodarenim bukovim šumama koje su u državnom vlasništvu.
Istraživane sastojine bukve po strukturnoj su izgrađenosti specifične, a početkom dvadesetog stoljeća bile su pretežito prašume, pa su neurednim prebornim sječama prevedene u privredne šume. Radi se o izrazito raznodobnim sastojinama bukve, specifične starosne strukture. Uzorkom je obuhvaćeno jedanaest čistih sastojina bukve izabranih u šest šumskih područja (Slika 1). Jedna sastojina pripada brdskoj (Fagetum moesiacae submontanum B. Jov. 1967) a deset sastojina planinskoj šumi bukve (Fagetum moesiacae montanum B. Jov. 1953).
Klima je umjereno kontinentalna. Površina sastojina je 9,8–32,3 ha (ukupno 241,9 ha). Bonitet staništa je I/II–III/IV, nadmorska visina 400–1380 m, prosječan nagib terena 11–27°, najčešća ekspozicija sjeverozapadna, stupanj sklopa 69–94 %, srednji promjer po temeljnici 30–42 cm, srednja visina po Loraju 22–34 m, broj stabala 214–308 po ha, temeljnica 22–33 m2 ha–1, volumen 290–522 m3 ha–1 i volumni prirast 5,0–10,5 m3 ha–1. Kvalitativna i sortimentna struktura istraživanih sastojina bukve bila je loša (Koprivica et al. 2010b).
Za utvrđivanje prisutnosti, količine, debljinske strukture volumena i stanja mrtvog drveta glede stupnja raspadanja u dubećem i ležećem položaju primijenjen je sistematski uzorak. Kao elementi uzorka u sastojinama korištene su probne plohe veličine 500 m2, raspoređene na rastojanju 100 x 100 m. Postavljene su ukupno 242 probne plohe. Volumen mrtvog drveta na probnim plohama iznad zemlje određen je po klasičnim dendrometrijskim metodama, a suha biomasa na bazi njegovog volumena i gustoće drveta pri različitom stupnju raspadanja (Marjanović et al. 2010). Biomasa mrtvog drveta ispod zemlje (korijena panjeva i suhih stabala) određena je izravno po regresijskoj jednadžbi (Wutzler et al. 2008). Sadržaj vezanog ugljika u mrtvom drvetu dobijen je množenjem suhe biomase mrtvog drveta s koeficijentom 0,5 (IPCC 2003). Za procjenu prosječnog i ukupnog volumena, biomase i zalihe ugljika primijenjen je jednostavni i stratifikacijski uzorak.
Prosječan volumen živog i mrtvog drveta iznad zemlje po hektaru u sastojinama i za sve istraživane sastojine zajedno prikazan je u tablici 2. Za sastojine dobiveni su podaci nedovoljne točnosti. Međutim, podaci dobiveni za sve istraživane sastojine zajedno su dovoljno točni – pouzdani. Prosječan volumen mrtvog drveta iznad zemlje svih istraživanih sastojina bukve zajedno (p = 0,95, n-1 = 241) je 19,24 +/– 2,63 m3 ha–1 ili 5,01 % od prosječnog volumena živog drveta (383,9 +/– 20,58 m3 ha–1). Metodom analize varijance utvrđeno je da je razlika između sastojina, s obzirom na prosječan volumen mrtvog drveta po hektaru, statistički značajna. Volumen mrtvog drveta s obzirom na način javljanja i stupanj raspadanja prikazan je u tablici 5, a s obzirom na debljinsku strukturu volumena u tablici 6. Na osnovi jednostavnog uzorka od 242 probne plohe utvrđeno je da je raspored mrtvog drveta iznad zemlje po hektaru jako pozitivno asimetričan i jako izdužen u odnosu na normalni raspored. Koeficijent varijacije je 108 %. Relativna greška uzorka (p = 0,95) je +/– 13,61 %. Primjenom stratifikacijskog uzorka dobivena je relativna greška uzorka +/– 13,01 %. Na osnovi stratifikacijskog uzorka, interval povjerenja (p = 0,95, n-4 =238) za prosječan volumen mrtvog drveta je 16,74–21,74 m3/ha. Prosječna suha biomasa mrtvog drveta i zaliha ugljika po hektaru u istraživanim sastojinama bukve prikazana je u tablici 7. Biomsa istraživanih sastojina zajedno iznad zemlje je 6,06 t ha–1, a ispod zemlje 17,34 t ha–1, odnosno ukupno 23,40 t ha–1. Zaliha vezanog ugljika u ukupno procijenjenoj suhoj biomasi mrtvog drveta iznad zemlje je 3,03 t C ha–1 a ispod zemlje 8,67 t C ha–1, odnosno ukupno 11,70 t C ha–1.
Gospodarene visoke sastojine bukve u Srbiji imaju veći volumen, biomasu i zalihu vezanog ugljika u mrtvom drvetu po hektaru u odnosu na intenzivno gospodarene sastojine bukve u Europi. Sadašnje stanje je posljedica dugogodišnjeg provođenja neurednog gospodarenja i česte promjene načina gospodarenja bukovim šumama (preborni, grupimični, naplodni i sl.). Na bazi provedenog istraživanja procijenjeno je (p= 0,95, n-1 = 241) da se u visokim gospodarenim bukovim šumama na području Srbije (350.000 ha) nalazi 6,73+/– 0,92 milijuna m3 mrtvog drveta iznad zemlje, čija je suha biomasa 2,12 +/– 0,29 milijuna tona a uskladišteni ugljik u ovoj biomasi 1,06 +/– 0,14 milijun tona. Biomasa mrtvog drveta ispod zemlje je 6,07 +/– 0,73 milijuna tona, a uskladišteni ugljika u ovoj biomasi 3,03 +/– 0,36 milijuna tona. Prema tomu, ukupna procijenjena biomasa mrtvog drveta iznad i ispod zemlje je 8,19 +/– 0,82 milijuna tona, a uskladišteni ugljik 4,10 +/– 0,41 milijuna tona.

Ključne riječi: mrtvo drvo; gospodarene bukve šume; sastojina; volumen; biomasa; ugljik; uzorak

    autori:
    Koprivica, Miloš
    Matović, Bratislav
    Stajić, Snežana
    Čokeša, Vlado
    Jović, Đorđe
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Kristijan Tomljanović, Marijan Grubešić, Dean Konjević, Zlatko Tomašić  UDK 630*156 (Perdix perdix L.) 185
USPJEH ISPUŠTANJA I PODIVLJAVANJA TRČKE (Perdix perdix L.) IZ UMJETNOG UZGOJA U OTVORENIM LOVIŠTIMA SREDIŠNJE HRVATSKE        
Sažetak:
Mogućnosti ispuštanja i podivljavanja trčke iz umjetnog uzgoja istraživalo se tijekom dvije godine i na području dva otvorena lovišta. Tražio se način, mjesto i vrijeme kojim bi se postigao najveći uspjeh preživljavanja ptica ispuštenih iz umjetnog uzgoja. Tijekom dvije godine ukupno je ispušteno 34 jedinke, od čega je 17 obilježeno telemetrijskom ogrlicom. Trčke iz umjetnog uzgoja ispuštane su u tri različite godišnje periode. Prvo ispuštanje poluiznešenog matičnog jata izvršeno je u lovištu "Ježdovec–Stupnik" (lokalitet 1, 45°45´20,41" N; 15°49´59,36" E) gdje je ukupno ispušteno pet parova trčki. Drugo ispuštanje matičnog jata (8 kljunova) izvršeno je u jesenskom razdoblju na području lovišta "Crnovščak" (lokalitet 2, 45°45´20,41" N; 16°20´30,10" E). Treće ukupno i drugo po redu ispuštanje na području istog lokaliteta izvršeno je u rano proljeće te je tom prilikom ispušteno 16 i obilježeno 8 jedinki. Na ispuštenim lokacijama nije se radila nikakva priprema staništa. Za obilježavanje su korištene telemetrijske ogrlice koje emitiraju signal svake 2 sec. Radijskom antenom svakodnevno su praćene i bilježene lokacije zadržavanja ispuštenih jedinki. Od ukupno 17 obilježenih i ispuštenih jedinki njih 13 je nakon duljeg ili kraćeg razdoblja pronađeno usmrćeno. Utvrđeno je da se duljina preživljavanja ispuštenih jedinki signifikantno razlikuje s obzirom na vrijeme ispuštanja. Najdulje preživljavanje imale su jedinke ispuštene u ljetnom periodu, dok su najkraće preživljavale jedinke ispuštene u rano proljeće. Nakon provedenog istraživanja može se zaključiti da je ispuštanje trčki iz umjetnog uzgoja u svrhu formiranja matičnog fonda upitno i ima svoju opravdanost tek kada su zadovoljeni svi potrebni uvjeti, odnosno uz pogodno stanište kod one brojnosti predatora koja neće ugrožavati opstanak ispuštenih jedinki. Najbolje vrijeme ispuštanja je definirano kao rani ljetni period kada jedinke u staništu pronalaze dovoljno hrane i zaklona, klimatske prilike uz osiguranje vode su također povoljne, međutim ostaje problem preživljavanja tih jedinki nakon uklanjanja poljoprivrednih kultura kada postaju lak plijen za dlakave, a posebice pernate predatore na čiju se brojnost prema važećoj zakonskoj regulativi ne može izravno utjecati.

Ključne riječi: trčka Perdix perdix L.; otvoreno lovište; preživljavanje; telemetrijsko praćenje

    autori:
    TOMLJANOVIĆ, Kristijan    ŠL
    GRUBEŠIĆ, Marijan      ŠL
    Konjević, Dean
    Tomašić, Zlatko
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Dinka Matošević, Ivana Pajač Živković  UDK 630*453+145.7 191
STRANE FITOFAGNE VRSTE KUKACA I GRINJA NA DRVENASTOM BILJU U HRVATSKOJ        
Sažetak
Cilj ovog preglednog rada je napraviti aktualni cjeloviti popis prisutnih stranih vrsta fitofagnih kukaca i grinja na drvenastom bilju u Hrvatskoj s hrvatskim referencama. Strane vrste smatraju se jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti nakon uništavanja staništa i čine ogromne štete ekosustavima i ekonomiji te ih se opisuje kao izuzetan globalni problem. Brojne strane vrste kukaca unesene u zadnjih 200 godina uspješno su se udomaćile u različitim ekosustavima, i u Europi i u Hrvatskoj. Osnovna znanja o porijeklu, biologiji, načinu i vremenu unosa izuzetno su bitna kako bi se mogle procijeniti opasnosti od stranih vrsta. Prvi korak kod procjena štetnog utjecaja stranih vrsta na ekosustave je popis prisutnih stranih vrsta na nekom području ili u nekoj zemlji. U Hrvatskoj do sada nije napravljen jedinstveni popis stranih vrsta fitofagnih kukaca na drvenastom bilju. Ovim pregledom ukupno je utvrđena 101 strana vrsta fitofagnih kukaca i grinja (98 vrsta kukaca iz 6 redova i 3 vrste grinja iz podrazreda Acarina) na drvenastom bilju koji su udomaćeni u hrvatskoj entomofauni. Najzastupljeniji su redovi Hemiptera (56,4 %), Lepidoptera (14,9 %), Hymenoptera (12,9 %), a slijede ih Diptera (5,9 %), Coleoptera (5,9 %), Acarina (3 %) i Thysanoptera (1 %). Jedna trećina (33,7 %) stranih vrsta kukaca u Hrvatskoj potječe iz Azije, 26,7 % iz sjeverne Amerike, dok je 12,9 % tropskog porijekla. Značajan porast broja unosa novih stranih vrsta kukaca godišnje u Hrvatskoj vidljiv je od 2007. do 2012. godine (6,4 vrste/godini) u usporedbi s razdobljem od 2002. do 2007. (1,8 vrsta/godini). Poljoprivredne površine su staništa na kojima se najčešće udomaćuju strane fitofagne vrste kukaca u Hrvatskoj (56,4 %), nakon njih su to parkovi i vrtovi (28,7 %) i šume (14,9 %). Ovaj pregled je pokazao da su opasni štetnici koji mogu uzrokovati ekonomske gubitke već uneseni i šire se Hrvatskom. Sljedećih godina može se očekivati daljnji porast broja stranih vrsta fitofagnih kukaca u Hrvatskoj, a među onima koji se već nalaze nedaleko od granica Hrvatske nalaze se potencijalno opasni šumski štetnici. Globalizacija će sigurno i utjecati na rastući trend unosa i širenja novih stranih vrsta kukaca u Hrvatskoj što će se negativno odraziti na ekonomiju i ekosustave.

Ključne riječi: invazivne vrste; popis stranih vrsta; taksonomija; geografsko porijeklo; brzina unosa; stanište; štetnost

    autori:
    MATOŠEVIĆ, Dinka      ŠL
    Pajač Živković, Ivana