+ 2008
+ 2009
1-2/2010
3-4/2010
5-6/2010
7-8/2010
9-10/2010
11-12/2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
new


HR  EN   

9-10/2010

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Branimir Prpić


     
 
RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA
 
Branimir Prpić   445
UZ NOVI ZAKON O ŠUMAMA      
Kao što znamo, priprema se novi Zakon o šumama, a jedna od glavnijih odredbi Zakona trebala bi odrediti korištenje i stvarnu površinu šuma i šumskog zemljišta. Prema čanku 1. stavci 1. važećeg Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezi ­nu osobitu zaštitu. Kao specifično prirodno bogatstvo, prema članku 3. stavci.1., s općekorisnim funkci­jama uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja, a u stavci 3. u 15 točaka naznačene su općeko­risne funkcije šume (na žalost mnogi zaboravljaju da uz klasično gospodarsku djelatnost, šumarska stru­ka ponajprije osigurava obavljanje upravo tih funkcije šume). Očekujemo da novi Zakon u spomenutim člancima neće ništa mijenjati. Članak 4. Zakona pak govori o tome, što se smatra šumom i šumskim zemljištem i u spornim slučajevima nadležnim za arbitražu određuje resorno Ministarstvo. Pitanje je da li su se svi u skladu s navedenim člancima uvijek odnosili prema šumi i šumskom zemljištu?
Hrvatsko šumarsko društvo je u više navrata raspravljalo o tome i izražavalo nadležnima nezadovolj­stvo nekim rješenjima u zakonskim i podzakonskim aktima, o čemu je i u svome izvješću na 114. izbor­noj skupštini HŠD-a za čeverogodišnje razdoblje, govorio predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević. Posebno je iskazao nezadovoljstvo odredbom Zakona o šumama da se za podizanje višegodišnjih nasa­da uz neobraslo šumsko zemljište “koristi i makija, a moramo znati i ponavljati: makija je šuma”. Također je naveo, kako se upravo na tim područjima gdje je i najveća potražnja za šumskim zemljištima, nalazi na stotine tisuća hektara neobraslog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, na kojemu usput reče­no, nastaje preko 50 % šumskih požara. Posebno je označio samo simboličnim a nerealnim visine sada­šnjih naknada za šume i šumska zemljišta, čiji iznosi ni približno ne osiguravaju podizanje novih šuma u istoj površini, a da nisu u skladu s vrijednošću dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, navedenih u članku 1. Zakona o šumama, nije potrebno ni govoriti. Kao što je i u spomenutom Izvješću navedeno, svjesni smo činjenice “da su u proteklom razdoblju zbog raznih okolnosti, u površine državnih šuma i šumskih zemljišta, ušla i bivša napuštena poljoprivredna zemljišta, danas sukcesijom obrasla šumom”. Upravo netočna definiranost površina šuma i šumskih zemljišta, uzrokom je mnogobrojnih sporova i razmimoilaženja između šumarske struke i nekih drugih struka, ponajprije poljoprivredne.
Očekujemo da će odredbe novog Zakona o šumama, ali i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, no vom kategorizacijom, šume i šumska zemljišta pravilno definirati, a onda se prema njima odnositi sukladno s člankom 1. važećeg Zakona o šumama, za kojega očekujemo da se neće mijenjati.Tako ćemo izbjeći pri­mjerice slučajeve da podižemo kulture, maslinike i vinograde na apsolutno šumskim tlima, samo zato što je definiran vlasnik, ili pak prestati tjerati iz državnih šuma divljač, kao neprijeporno sastavni dio šumske faune, da bi u šumi mogla pasti i brstiti privatna domaća stoka (primjer s naših otoka). Isto tako očekuje­mo, da će sve one površine koje se danas vode kao poljoprivredne, a nepogodne su za poljoprivrednu proizvodnju (prema podacima oko 800 000 ha), biti iskorištene za podizanje šumskih kultura i plantaža s pionirskim i brzorastućim vrstama drveća, s mogućnošću korištenja u bionergetske i druge svrhe.

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić


    autori:
    PRPIĆ, Branimir    ŠL
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Pandža,M., V.Krpina  UDK 630* 187 + 188 (001) 447
Šumska vegetacija vrgadskih otočića i Vrgade (Dalmacija, Hrvatska)      
Sažetak:U radu su analizirane fitocenološke značajke vegetacije na području otočne skupine Vrgada (otoci zadarskog arhipelaga). S obzirom da otok Vrgada u svom najvišem dijelu vrh Strabinovac doseže visinu od 112 m, na njoj možemo razlikovati samo mediteransko-litoralni vegetacijski pojas. Taj je pojas zastupljen u eumediteranskoj vegetacijskoj zoni, a najznačajnija zajednica je Myrto-Quercetum ilicis, a na zaštićenim položajima Vrgade, te na južnoj i jugozapadnoj ekspoziciji otoka i na otočićima zastupljena je stenome­diteranska asocijacija Pistacio-Juniperetum phoeniceae. Ukupno je naprav­ljena 31 fitocenološka snimka. Snimke su rađene i analizirane po metodi Braun-Blanquet-a. Na svim snimkama provedene su dvije metode numeričke analize - klasterska analiza i multidimenzionalno skaliranje. Rezultati su pri­kazani u tablicama 1–5 klasičnim prikazom fitocenoloških snimaka, a numeri­čkom analizom dobiven je grafički prikaz (sl. 3 i 4). Sintaksonomskom analizom utvrđene su šumske zajednice gariga –Erico-Cistetum creticiH-ić 1958 i makije: Myrto-Quercetum ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985, Fraxino orno–Quercetum ilicisH-ić (1956) 1958,Pistacio-Juniperetum phoe­niceaeTrinajstić 1987 i Querco ilici-Pinetum halepensisLoisel 1971.
Osim ovih zajednica koje se jasno uočavaju na terenu, dio otoka Vrgade i otočića Arntina obraštaju sastojine alepskog bora koji se spontano širi, a na otočiću Murvenjaku sastojine mirte i tršlje –Myrto-Pistacietum lentisciMoli­nier (1936, 1954) Rivas Martinez 1975.

Ključne riječi: Dalmacija; Hrvatska; istacio-Juniperetum phoeniceae; Myrto-Quercetum ilicis; numerička analiza; otok Vrgada i vrgadski otočići

    autori:
    Pandža, Marija    
    KRPINA, Vesna    ŠL
 
Pejnović,D., K.Krapinec, M.Slamar  UDK 630* 156 (001) 461
Lovci u Hrvatskoj kao socijalno-geografska skupina i njihove demosocijalne karakteristike      
Sažetak:U radu su prikazani rezultati istraživanja lovaca u Hrvatskoj kao socijalno-geografske skupine i njihovih demosocijalnih značajki. U okviru toga pobliže su razmotreni kriteriji izdvajanja lovaca kao socijalno-geografske skupi ­ne, kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2001. i njihov razmještaj po župa ni ­jama 2001., lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet na razini županija, te temeljne demogeografske i socijalne karakteristike hrvatskih lovaca 2007. go-di ne. Metodološki pristup temelji se na prostornoj analizi i sintezi relevantnih indikatora, odnosno anketnim istraživanjem prikupljenih podataka o demograf­skim i socijalnim obilježjima. Anketom su obuhvaćena 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge iz gotovo svih hrvatskih županija. Rezultati pokazuju sljedeće: 1. lovci u Hr vatskoj predstavljaju razmjerno brojnu (više od 50.000 članova) socijalnu sku pinu s jasno izraženim značajkama socijalno-geografske grupe, koju u re­centnom razdoblju karakterizira brzi porast broja članova; 2. najvećim brojem lovaca na razini županija ističe se Istarska, a najmanjim Varaždinska županija, najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira Međimursku, a najmanji Virovi­ti čko-podravsku županiju, dok se najvećim lovno-demografskim intenzitetom iz dva ja Ličko-senjska, a najmanjim, poslije Grada Zagreba, Varaždinska župa­nija. Ličko-senjska županija bilježi i najveći koeficijent iskorištenosti lovno-de­mografskog potencijala među hrvatskim županijama, a najmanji, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija; 3. glavni nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj su muškarci u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na dobnoj skupini 50–54 godine, prosječne starosti 49 godina, od kojih većina ima srednju stručnu spremu i u radnom su odnosu, a pretežno žive u ruralnim područjima. Za razdoblje 2001–2007. utvrđen je blagi, ali postojan i statistički signifikantan rast broja lo­vaca (r = 0,66; p <0,05). Najveća povezanost dobivena je između odnosa lovaca prema broju stanovnika te gustoći naseljenosti (r = 0,93; p <0,05), odnosno pro-sječnom broju stanovnika po naselju (r = 0,90; p <0,05). Ovo nedvojbeno poka­zuje kako udio lovaca u stanovništvu signifikantno pada, što je koncentracija stanovnika po jedinici površine veća. Tako je 2001. godine odnos lovaca prema ukupnom stanovništvu bio 1:117, da bi 2007. ovaj odnos bio 1:73 stanovnika, od­nosno prema tome se nalazimo na sredini ljestvice europskih zemalja.

Ključne riječi: demografske karakteristike; Hrvatska; koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala; lovac; lovište; lovno-demografski intenzitet; lovno-geografski intenzitet; so­cijalne karakteristike; socijalno-geografska skupina; županije

    autori:
    Pejnović, Dane    
    KRAPINEC, Krešimir      ŠL
    Slamar, Maja    
 
Šerić Jelaska, L., A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić  UDK 630* 114.6 + 411 (001) 475
Razlike u sastavu i morfološko-ekološkim značajkama mrava i trčaka u prirodnim šumama na području Parka prirode Medvednica      
Sažetak:Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi razlike u sastavu te morfološkim i ekološkim značajkama trčaka i mrava u različlitim šumskim staništima na području Parka prirode Medved­nica. Kako bi kvantificirali razlike između istraživanih područja, odredili smo raznolikost strukture prisutne vegetacije te raznolikost biljnih vrsta na šest ploha. Značajke kao što su pokrovnost drveća, grmlja, prizemnog bilja te listinca na svakoj plohi, koristili smo u mjerenju kompleksnosti strukture staništa. Strukturna kompleksnost staništa opadala je s nadmorskom visinom. Mravi i trčci uzorko­vani su metodom lovnih posuda.
Bogatstvo vrsta mrava pozitivno je korelirano s kompleksnošću staništa, posebice s količinom listinca, za razliku od trčaka. Veći udio mrava koji su ekološki oportunisti zabilježen je u otvoreni­jim staništima sa slabije izraženom heterogenom strukturom staništa, za razliku od trčaka kod kojih veličina tijela korelira s kompleksnošću staništa. Stabilnija struktura zajednica trčaka s većom brojnosti dominantnih vrsta na plohama smještenim na nižoj nadmorskoj visini može se objasniti kompetitivnim isključivanjem, kao posljedicom stabilnijih ekoloških uvjeta u odnosu na plohe smještene na vrhu planine. Vrste koje su prilagođene hladnijim klimatskim uvjetima te na­stanjuju zasjenjena područja na višim nadmorskim visinama, kao što su beskrilne vrste trčaka, specijalistiCychrus caraboidesiCarabus irregularis, te boreo-montana vrsta mrava Camponotus herculeanus, zabilježene su na najvišim nadmorskim visinama i sjevernim ekspozicijama Medved­nice. Neke od ovih vrsta ne nastanjuju niža područja, te u slučaju uništavanja povoljnih staništa njihov opstanak na Medvednici može postati ugrožen. Jedan od razloga može biti i uslijed klimat­skih promjena koje utječu na visokoplaninske vrste hladnijih područja. Sveukupni rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu očuvanja složene strukture šumskih staništa, posebice na vršnim dijelovima Medvednice.

Ključne riječi: biološka raznolikost; listinac; nadmorska visina; očuvanje prirode; struktura vegetacije; šumsko stanište

    autori:
    Šerić Jelaska, Lucija    
    Ješovnik, Ana  
    Jelaska, Sven D.  
    Pirnat, Aljoša  
    Kučinić, Mladen  
    Durbešić, Paula  
 
Čas, Miran  UDK 630* 156 (001) 487
Uznemiravanje i predacija tetrijeba na pjevalištima u Alpskom i Dinarskom prostoru      
Sažetak:Populacije tetrijeba (Tetrao urogallusL.) u središnjoj i jugois ­toč noj Europi obuhvaća fragmentirani rub staništa,. Brojnost je u opadanju još od 1960. Staništa (pjevališta) tetrijeba u Sloveniji prisutna su na jugois ­toč nom rubu alpske metapopulacije i na sjeverozapadnom rubu dinarske me­tapopulacije. Te populacije praćene su na pjevalištima u dva razdoblja, u 1980. g. (466 praćenih lokaliteta) i 2000. g. (599). Svi lokaliteti pratili su lo­kalni stručnjaci (lovci i / ili šumari). Promatrali su glavne uzroke pada popu­lacija u staništima, koje su utvrdili za svaki ugroženi lokalitet. Poseban na glasak istraživanja bila je predacija staništa, kao što je predložio D. Jen­kins (2008). Glavni razlozi (od šest) ugrožavanja pjevališta (39 pjevališta) u 1980. g. bili su: sječa starih šuma (na 71,8 % lokaliteta) i izgradnje šumskih cesta (7,7 %) i branja šumskih plodova (7,7 %), dok je u 2000. g. bilo devet razloga na 92 ugrožena lokaliteta: (i) planinski turizam (26,1 %), (ii) sječa starih šuma (19,6 %), (iii) predatori (18,5 %), (iv) šumski radovi tijekom pro­ljeća (9,8 %), (v) ispaša stoke u šumama, žičane ograde (6,5 %), (VI i VII) branje šumskih plodova i zaraštanje pašnjaka, (viii) izgradnja šumskih cesta (ix) i ostale infrastrukture. Najznačajniji razlozi promjena i ugrožavanja stani­š ta između 1980. i 2000. g. bili su: razvoj planinskog turizma, predatora na staništima, radovi u šumama u proljeće, divlje pašarenje goveda i ovaca u šu-mama, zaraštanje posljednjih pašnjaka u šumskim područjima. Usporedba po većanja postotaka ugroženih lokaliteta od grabežljivaca od 1980 godine pokazala su pozitivne korelacije s povećanjem gustoće populacija glavnih grabežljivaca. Gustoća naseljenosti kuna (Martes spp.) i divlje svinje (Sus scrofa) porasla je za 150 %, dok se gustoća naseljenosti lisice (Vulpes vulpes) povećala od 1990. g. (za 35 %). Naši rezultati potvrđuju ocjenu uzroka nega­tivnog utjecaja na pjevališta, a temelje se na opisima i iskustvima promatrača kao prikladan pristup za procjene rizika za staništa tetrijeba. Spoznaje o uzro­cima sadašnjeg pada pojavnosti tetrijeba nameću donošenje smjernica koje bi omogućile promjenu načina gospodarenja šumama i divljači u cilju podizanju kvalitete staništa za ovu vrstu.

Ključne riječi: gospodarenje šumama i lovištima; planinski turizam; predacija; tetrijeb (Tetrao urogallus); uzroci ugroženosti staništa; zaštite popu­lacija rijetkih vrsta

    autori:
    Čas, Miran    
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Matošević, D., M. Pernek, B. Hrašovec  UDK 630* 453 497
Prvi nalaz kestenove ose šiškarice (Drycosmus kuriphilus) u Hrvatskoj      
Sažetak:U radu se prvi puta opisuje prisutnost karantenskog štetnika pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu, zaustavljaju rast izbojaka i sma­njuju urod pitomog kestena. Porijeklom je iz Kine, a u Europi je prvi puta zabilježen 2002. godine u Italiji. Domaćini su vrste iz roda Castanea. U radu je opisana biologija ovog štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i mjere zaštite. Navedeni su točni lokaliteti i datumi prvog nalaza ovog štetnika u Hrvatskoj, na temelju čega je napravljena karta rasprostranjenosti u 2010. godini. Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj i sljedećih godina se može očekivati njezino širenje u svim kestenovim sastojinama.

Ključne riječi: karantenski štetnik; pitomi kesten; šiške; štetnost

    autori:
    MATOŠEVIĆ, Dinka      ŠL
    PERNEK, Milan      ŠL
    HRAŠOVEC, Boris      ŠL
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Tomićević, J., M. A. Shannon, D. Vuletić  UDK 630* 903 + 907.1 503
Razvoj lokalnih kapaciteta za sudjelovanje u upravljanju zaštićenim područjem Nacionalnog parka Tara      
Sažetak: Ovdje predstavljeno istraživanje usmjereno je na ulogu lokalne zajednice u upravljanju zaštićenim područjima, s osnovnom pretpostavkom da će bez suradnje i sudjelovanja lokalne zajednice u očuvanju biološke raznoliko­sti na području gdje su zemlja i resursi temeljni oslonci za život ljudi, biti manje uspješno ako lokalno stanovništvo aktivno ne podupire zadane ciljeve očuvanja.
Upravljački kapaciteti zaštićenih područja ovise o općem sustavu uprav­ljanja, stanju samog resursa i podršci lokalne zajednice. Stoga se postavlja ključno pitanje od općeg interesa: imaju li odgovorne strukture kapaciteta za učinkovito upravljanje zaštićenim područjima, te da li se željeni rezultati po­stižu na terenu. Mjerenje navedenih dimenzija upravljanja kontekstualnog je karaktera, jer ono što je učinkovito u jednoj zemlji ili lokalno, može biti sa­svim neprihvatljivo u drugoj. Zbog toga se procjena upravljačkih kapaciteta po svome karakteru smatra kontekstualnom, odnosno bavi se prvo objašnja­vanjem odnosa, a onda institucionalnih i strukturnih okvira.
Prijedlog proglašenja Nacionalnog parka Tara Rezervatom Biosfere uka­zao je na važnost istraživanja koje bi opisalo institucionalni okvir, socio-de­mografsku situaciju u naseljima unutar granica Parka. Jasno je raspoznata ovisnost potrajnog gospodarenja zaštićenim prostorima o podršci lokalnog stanovništva. U cilju postizanja očuvanja biološke raznolikosti nacionalni za­konodavac i okolišni planeri trebaju uključiti lokalno stanovništvo u upravlja­nje zaštićenim prostorima, te utvrditi i razvijati socijalne procese kako bi omogućili lokalnim zajednicama očuvanje i unapređenje biološke raznolikosti kao dio njihovog životnog okruženja.
Metoda istraživanja je kvalitativna, što proizlazi iz prirode prikupljenih po­dataka i primijenjenih metoda analize i interpretacije. Primijenjena je studija slučaja (Case study) u sklopu koje su podaci prikupljeni tijekom 2004. godine, kada su obavljena 102 intervijua s lokalnim stanovništvom. Istraživanjem su obuhvaćena dva sela smještena na području Nacionalnog parka Tara: Rastište (67 intervjua) i Jagoštica (37). Oba sela su zbog slabe razvijenosti mreže puto ­va prometno izolirana, te stoga izrazito ovisna o lokalnim prirodnim resursima kao i gospodarskim i upravljačkim aktivnostima samoga Parka. Intervjui s lo­kalnim stanovništvom obuhvaćali su: demografske informacije o kućanstvu; stavove prema životu na selu; percepciju prirode i krajobraza; odnos sa Upra­vom Parka; i pitanja vezana uz strategije kućanstva kroz povijest, sadašnje i njihova očekivanja za budućnost (Tomićević 2005). Sama pitanja bila su otvo­rena, s ponuđenim odgovorima te mogućnošću davanja više odgovora. Svi in­tervjui obavljeni su u samim kućanstvima, što je omogućavalo ispitanicima da i primjerom objasne kako žive i rade te na koje načine utječu na krajobraz. Tako­đer su mogli lako objasniti kako institucionalne promjene utječu na njihovu volju za suradnjom s Upravom Parka, kao i njihova očekivanja u budućnosti. Intervjui su u potpunosti prepisani, što je omogućilo njihovu obradu i analizu korištenjem SPSS (Statističkog probrama za socijalna istraživanja) programa.
Dodatno su obavljeni i problemski orijentirani intervjui sa stručnjacima i donositeljima odluka u Parku, nadležnim institucijama i znanstvenim organi­za cijama (obavljeno je 5 intervjua) kako bi se dobio uvid u način sagledavanja problema s razine donositelja odluka. To znači da ispitanici nisu predstavljali sebe kao osobu, već su pružali stručno mišljenje u svom institucionalnom i/ili organizacijskom kontekstu (Meuser i Nagel 1991). Korištena pitanja bila su otvorena i polu strukturirana, koncentrirajući se na ključne probleme vezane uz sudjelovanje lokalnog stanovništva u upravaljanju Parkom, uključujući konflikte između lokalnog stanovništva i korištenja prirodnih resursa. Prikup ­ljena su i razmišljanja stručnjaka o budućnosti Parka.
Svi prikupljeni podaci uneseni su u bazu te analizirani korištenjem SPSS programa, posebno namijenjenom za analizu kvalitativnih podataka. Tijekom analize i interpretacije dobivenih rezultata korištena je metoda triangulacije (unakrsnog potvrđivanja) gdje se jedna grupa podataka analizira u odnosu na drugu grupu, čime se omogućava razumijevanje prošlih, postojećih i budućih postupaka. Ova metoda posebno se pokazala korisnom u razumijevanju strate­gija primijenjenih u lokalnim kućanstvima. Također je analizom drugih priku­pljenih dokumenata i pravnih akata, dobiven uvid u odnose između lokalnog stanovništva i uprave Parka te karakteristike šireg zemljopisnog i instituciona­lnog okruženja koje utječu na kapacitete zaštite prirode unutar Nacionalnog parka Tara.
Ovim istraživanjem analizirani su mogućnosti razvoja kapaciteta stano­vništva, koje živi u granicama samog Parka, te učinkovitog sudjelovanja u upravljanju zaštićenim područjem, kroz uključivanje u aktivnosti unapređenja biološke raznolikosti u svoje svakodnevne životne odluke. Polučeni rezultati ukazuju na neophodnost očuvanja i osiguravanja alternativnih životnih stra­te gija, s ciljem zaustavljanja iskorištavanja zaštićenih područja od strane lo­kalnog stanovništva, koje se istovremeno bori za očuvanje i unapređenje vla stitih životnih uvjeta.
Analiza stručnih intervjua ukazala je na nedostatak općih strateških doku­menata, koji bi regulirali zaštitu biološke raznolikosti i upravljanje zaštićenim prostorima u Srbiji, posebice onim od međunarodnog značenja.

Ključne riječi: komunikacijske aktivnosti; lokalna zajednica; sudjelovanje u upravljanju; zaštićena područja

    autori:
    Tomićević, Jelena    
    Shannon, Margaret A.    
    VULETIĆ, Dijana      ŠL