|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 1-2/2025 3-4/2025 5-6/2025 7-8/2025 9-10/2025 11-12/2025 new HR EN |
7-8/2025 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo HŠD | 317 | |
| Šumarija - osnovna organizacijska jedinica šumarstva |  
|
|
| Hrvatsko šumarstvo ove godine obilježava 260 godina osnutka prvih šumarija. Opće je poznato da su to bile šumarije Oštarije, Krasno i Petrova gora. Do danas samo je Šumarija Krasno zadržala kontinuitet postojanja. Međutim, ni preostale dvije šumarije nisu nestale nego su samo promijenile mjesta sjedišta. Šumarija Oštarije spustila se na morsku obalu u Karlobag dok je šumarija Petrova gora izašla iz šume u mjesto Vojnić iako polovicom šumskog bogatstva Petrove gore gospodare i šumarije Gvozd i Topusko, pa se može reći da su i one sljednici jedne od prve tri šumarije. Prve šumarije nastale su u sklopu vojnog ustroja tadašnje Hrvatske vojne krajine, što je potrajalo sljedećih stotinjak godina. Te su šumarije prešle u civilni ustroj razvojačenjem Vojne krajine početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća. U civilnom dijelu Hrvatske, šumarije su osnivali uglavnom veliki šumoposjednici, a manji broj i država, koja u tom dijelu nije imala veće šumske komplekse, te kasnije i neke općine za svoje šume. Vrijedno se podsjetiti što šumarije kao osnovne organizacijske jedinice šumarstva znače. Pogledom na sačuvane šumarske karte iz 18. i 19. stoljeća može se primijetiti da su se za sjedišta šumarija birala mjesta u srcu šumskih kompleksa. Nakon izgradnje mreže željeznica to je postao bitan čimbenik za odabir sjedišta šumarija. Ustroj šumarija za državne šume stvoren je sedamdesetih godina 19. stoljeća na područje tadašnje Kraljevine Hrvatske i Slavonije bez područja Istre i Dalmacije. Sadržavao je 43 šumarije s prosječnom površinom od 15 000 ha. Početni ustroj dograđivao se formiranjem šumarija za šume imovnih općina koje su odvojene od državnih šuma. Tako je 1923. godine broj šumarija narastao na 79, s tim da su neka mjesta imala dvije šumarije – jednu za državne šume, a drugu za šume imovnih općina. Prosječna površina po šumariji smanjila se na 9 000 ha. Početkom 1942. godine, nakon ukidanja imovnih općina i vraćanja njihovih šuma u državno vlasništvo, broj šumarija povećao se na 102, s tim da je u šumsko područje uračunat i dio Dalmacije. Trend povećanja nastavio se nakon Drugoga svjetskog rata povećanjem površina državnih šuma te je 1952. godine u sklopu tadašnjih devet šumskih gospodarstava od Iloka do Dubrovnika broj šumarija bio 138. Maksimalan broj od 187 šumarija na području Hrvatske u današnjim granicama dosegnut je 1955. godine kada su šumarije funkcionirale kao ustanove sa samostalnim financiranjem bez postojanja šumskih gospodarstava. Ponovnim osnivanjem šumskih gospodarstava početkom šezdesetih godina 20. stoljeća broj šumarija se ustalio jer više nije bilo tako čestih reorganizacija kao prethodnih 15 godina. Praksa je većinom pokazala da lutanja u promjenama nisu donosila bolje pa se vraćalo na stara rješenja. Formiranjem Hrvatskih šuma, jedinstvenog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, broj šumarija 1991. godine bio je 167. Današnji broj je neznatno veći sa 169 postojećih šumarija i prosječnom površinom šumarije od 12 000 ha. Ne računajući 26 šumarija s područja Istre i Dalmacije, prosječna površina šumarije nešto je manja od 10 000 ha. U usporedbi s prosječnom veličinom šumarije 1873. godine to je manje za 5 000 ha. Uvjeti poslovanja i zadaci šumarije u proteklih stoljeće i pol neusporedivo su drukčiji. Na svojim počecima osnovna uloga šumarije bila je zaštititi šume od nelegalne i neracionalne sječe pa su većina osoblja bili čuvari šume. Kroz vrijeme uloga šumarije se mijenjala pa je rasla potreba za educiranim šumskim zaposlenicima koji mogu obavljati sve poslove u šumi. Šumarija je zato imala i ima značajnu socijalnu ulogu u svojoj sredini. U današnjim vremenima kada pratimo negativne demografske promjene u Hrvatskoj, smanjenje broja šumarija samo bi pomoglo negativnom trendu u ruralnim područjima. Zatvaranjem šumarija u manjim sredinama dodatno bi se umanjio motivacijski potencijal za život u takvim mjestima gdje nestaju pošte, škole pa i trgovine. Iako su prošla vremena kada su najcjenjenije osobe u selu bile učitelj, svećenik i šumar, ipak je uloga šumara u manjim sredinama još uvijek značajna. Danas su šumari rijetki građani Hrvatske koji svojim poslom pokrivaju sva područja države, kao i granična područja, što im daje dodatnu težinu u kontroli prostora, pogotovo uz izgradnju šumskih cesta i protupožarnih prosjeka. U teritorijalnoj organizaciji države šumarije imaju važnu ulogu za šumarski sektor pa bi, na primjer, ukidanje Šumarije Čakovec, jedine šumarije na području Međimurske županije, svelo šumarstvo u toj županiji na razinu revira koji nema snagu institucije i ne može predstavljati ni struku ni šumarstvo poput upravitelja šumarije. Bez obzira na promjene država, društvenih uređenja, vrste vlasništva nad šumama i organiziranosti šumarstva, šumarije su bile i ostat će osnovne organizacije vezane za obavljanje operativnih poslova na terenu. Stabilnost njihovog postojanja jamči veću posvećenost osnovnoj ulozi šumarstva u potrajnom gospodarenju šumama. Zbog svega toga čuvajmo šumarije. One su dokaz naše prisutnosti u svim dijelovima domovine. Uredništvo |
autori: Uredništvo HŠD | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Krunoslav Sever, Filip Milaković, Antonia Vukmirović | https://doi.org/10.31298/sl.149.7-8.1 |
319 |
| Utjecaj suše na koncentraciju fotosintetskih pigmenata u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka te povratnu kalibraciju klorofilmetra MC-100 |
|
|
| Ciljevi ovoga rada bili su ispitati utjecaj vrste i suše na koncentraciju fotosintetskih pigmenata (klorofila i karotenoida) i njihove recipročne omjere u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka te utjecaj suše na preciznost nedestruktivne procjene koncentracije ukupnih klorofila u lišću spomenutih vrsta pomoću prijenosnog optičkog klorofilmetra MC-100. Istraživanje je provedeno na prirodnom pomlatku obične bukve i hrasta kitnjaka koji je tijekom vegetacijskoga razdoblja 2022. godine bio uredno zalijevan, dok je tijekom vegetacijskoga razdoblja 2023. godine bio izložen suši. S tako tretiranog pomlatka tijekom obiju godina uzorkovano je lišće kojemu je izmjeren klorofilni indeks pomoću prethodno spomenutog klorofilmetra (in situ). Nakon toga, uzorkovano lišće bilo je podvrgnuto daljnjim laboratorijskim analizama s ciljem utvrđivanja njegovih morfoloških značajki i koncentracije fotosintetskih pigmenata (klorofila a, klorofila b, ukupnih klorofila a+b i karotenoida). Budući da se obična bukva odlikuje mezofilnijim, a hrast kitnjak kserofilnijim fiziološko-morfološkim svojstvima, može se hipotetski pretpostaviti da će suša imati negativniji utjecaj na koncentracije fotosintetskih pigmenata u lišću obične bukve nego u lišću hrasta kitnjaka. Prema rezultatima faktorske ANOVA-e u kombinaciji s rezultatima deskriptivne statistike suša je izazvala opadanje koncentracije klorofila i porast koncentracije karotenoida u lišću obiju vrsta. Međutim, tijekom sušne 2023. godine porast koncentracije karotenoida bio je značajno veći u lišću obične bukve nego u lišću hrasta kitnjaka, dok su koncentracije klorofila i recipročni omjeri koncentracije klorofila i karotenoida bili podjednaki u lišću obiju vrsta. Takav rezultat ukazuje da bi efikasnija produkcija karotenoida tijekom sušnoga razdoblja mogla pomoći običnoj bukvi u ublažavanju fotooksidacijskih oštećenja kloroplasta i/ili značajnijem opadanju koncentracije klorofila. U skladu s tim, može se pretpostaviti da obična bukva zahvaljujući efikasnijoj produkciji karotenoida tijekom sušnoga razdoblja održava svoju konkurentnost prema suši tolerantnijem hrastu kitnjaku. Rezultati ANCOVA-e u kombinaciji s rezultatima regresijske analize otkrivaju da godina odnosno suša nije imala značajni utjecaj na parametre kalibracijskih jednadžbi koje opisuju odnos između klorofilnog indeksa i koncentracije ukupnih klorofila u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka. To znači da je klorofilmetar MC-100 uz primjenu odgovarajućih kalibracijskih jednadžbi pouzdan alat za procjenu koncentracije ukupnih klorofila u lišću obične bukve i hrasta kitnjaka, neovisno o utjecaju suše. |
autori: Krunoslav Sever ŠL Filip Milaković Antonia Vukmirović | |
| Matej Knezičić, Toni Spitz, Ivan Juraj Čehulić, Karlo Bukal, Kristijan Tomljanović | https://doi.org/10.31298/sl.149.7-8.2 |
331 |
| Ornitofauna prvog dobnog razreda šume hrasta lužnjaka srednje Posavine |
|
|
| Prvi dobni razred jednodobno gospodarenih šuma, koji obuhvaća sastojine starosti do 20 godina, pokazuje značajne razlike u stanišnim prilikama u odnosu na starije dobne razrede, što ga čini pogodnim staništem za pojedine vrste ptica. Kako bi se utvrdila pogodnost tih staništa, istraživanje ornitofaune provedeno je na području prvog dobnog razreda šume hrasta lužnjaka u gospodarskoj jedinici Opeke koja je dio nizinskog šumskog kompleksa Lonjskog polja. Monitoring je proveden metodom vizualne i audio identifikacije u kombinaciji s foto zamkama. Istraživanje je provedeno od travnja do lipnja 2023. godine. Monitoringom je utvrđena prisutnost 19 vrsta ptica, od kojih su dvije vrste (bjelovrata muharica i rusi svračak) na Prilogu 1 Direktive o pticama. Za vrijeme monitoringa u preletu je uočena jedinka škanjca. Ona se također redovito zadržavala na rubnim stablima obližnjih odjela i promatrala površinu istraživanog odsjeka. Zanimljiva je pojavnost velikog djetlića koji je uočavan tijekom cijelog istraživanja, što sugerira da mlada sastojina hrasta lužnjaka može zadovoljiti neke od njegovih životnih potreba. Vrste ptica rubnih staništa poput rusog svračka među najugroženijim su skupinama ptica u Europi i zbog intenziviranja poljoprivrednih aktivnosti smanjuju im se dostupna prikladna staništa. Pojava rusog svračka ukazuje na potencijal mladih sastojina kao alternativnih staništa za te vrste ptica. Prisustvo tih vrsta u sastojinama prvog dobnog razreda sugerira da pomlađivanje šuma oplodnim sječama može stvoriti djelomično pogodna staništa za te vrste. Šumski ekosustavi poplavnih područja poput Lonjskog polja ne mogu u potpunosti zamijeniti primarna staništa tih vrsta, međutim utvrđeno je kako pojedine ugrožene vrste koriste prvi dobni razred kao svoje stanište. Prilikom planiranja gospodarskih aktivnosti trebalo bi izbjegavati osjetljive faze za razvoj ptica. Ovo istraživanje naglašava važnost razumijevanja i očuvanja ornitofaune u mladim sastojinama hrasta lužnjaka. Proširivanje znanja o ovim ekosustavima može doprinijeti razvoju učinkovitijih smjernica za gospodarenje šumama koje će podržavati bioraznolikost i očuvanje ugroženih vrsta. |
autori: Matej Knezičić Toni Spitz Ivan Juraj Čehulić ŠL Karlo Bukal Kristijan Tomljanović ŠL | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Ivan Martinić, Anđela Antičević, Lara Zgrablić | https://doi.org/10.31298/sl.149.7-8.6 |
375 |
| Programi šumske pedagogije u Hrvatskoj - pristup evaluaciji i nalazi |
|
|
| Šumska pedagogija, kao obrazovni koncept koji koristi šumu kao prirodnu učionicu sve je više prepoznata u Hrvatskoj. Osnivanje Centra za šumsku pedagogiju Silva.Rei 2022. godine značajan je korak u razvoju koncepta šumske pedagogije i pripadajućeg edukacijskog pristupa u Hrvatskoj. Cilj ovog rada je predstaviti evaluacijske nalaze dvaju programa šumske pedagogije provedenih od strane Centra u okviru projekta „Znanje iz šume za šumu.“ Evaluacija je obuhvatila dvije terenske radionice za učenike osnovnih škola te seminar šumske pedagogije za pedagoške djelatnike. Ocjenjivana je razina zadovoljstva sudionika elementima radionica, relevantnost i primjenjivost ponuđenog sadržaja u pedagoškoj praksi, opseg novousvojenih sadržaja te ocjena učenika o najzanimljivijim elementima radionica. Rezultati evaluacije ukazuju na visoku motiviranost i angažiranost sudionika u programima šumske pedagogije, na zamjetne socijalne i ekološke dobrobiti koje šumska pedagogija unosi u odgoj i obrazovanje te na preporuke za poboljšanje programa u budućnosti. |
autori: Ivan Martinić ŠL Anđela Antičević Lara Zgrablić | |