+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
1-2/2024
3-4/2024
5-6/2024
7-8/2024
9-10/2024
11-12/2024
new


HR  EN   

5-6/2024

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo HŠD-a   217
Znanstveni i stručni karakter Šumarskog lista      
Riječ uredništva
Prilikom reorganizacije Jugoslavenskoga šumarskog udruženja, na konstituirajućoj skupštini Hrvatskoga šu-marskog društva održanoj u Zagrebu 17. ožujka 1940., između nekoliko prijedloga akcijskog odbora HŠD jedan je glasio: „Upravni odbor je dužan brinuti se da List donosi što više članaka iz dnevne šumarske prakse i da List što više približi dnevnim događajima i stvarnim potrebama šumara i šumarske službe na terenu.“ (Šumarski list broj 3-4/1940)
Urednik Šumarskog lista dr. sc. Milan Androić u izvještaju o časopisu na 76. redovitoj Skupštini Šumarskog dru-štva Hrvatske 13. veljače 1955. se osvrnuo na poteškoće u odabiru članaka: “…Nije dakle teško razumjeti što naš list uzima često takav visoko naučni karakter. U pomanjkanju materijala sa terena štampamo članke naših drugova sa fakulteta, kojima je zapravo i dužnost da pišu. Što je zbog toga više puta list obilan tim člancima, ne bismo to mogli uzeti za zlo. Ti članci su po sadržaju stručni i ne bi se moglo reći da su oni uvijek bez praktične vrijednosti. Smatramo, da naši ljudi nauke zahvaćaju probleme koji i te kako tište praksu. Ne bi se dakle moglo predbaciti Šumarskom listu da je visoko naučan, jer ako bi takav i bio, to može samo da mu podigne ugled kod nas i u svijetu…U listu treba da se nauka i praksa nadopunjuju, jer bi to bilo na obostranu korist. Nažalost mi nismo naišli na odaziv stručnjaka iz prakse za suradnju u listu. Moguće će 1955. god. u tome biti preokret, a to bi sigurno bila velika želja budućeg urednika.“ (Šumarski list broj 3-4/1955)
Na 17. sjednici Upravnog odbora Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske održanoj 11. studenoga 1975. u Zagrebu izvješteno je o održanom sastanku užeg i terenskog Redakcijskog odbora Šu-marskog lista. Pod iznesenim konstatacijama i prijedlozima na sastanku navedeno je i sljedeće: „1. Šumarski list ne objavljuje u dovoljnoj mjeri događaje i promjene organizacijske i stručne prirode, koji su se zbivali i zbivaju u šumarstvu i drvnoj industriji od 1945. g. na ovamo. Sadašnja tematika i fizionomija lista ne zadovoljava stru-čnjake terenske operative., 2. Kroz selekciju pristiglih članaka i usmjerenije pisanje, Šumarski list mora biti prikladniji, korisniji i atraktivniji po svojem sadržaju i više usmjeren potrebama terena., 3. Aktualne znanstve-ne članke i dalje objavljivati, ali u sažetom i prihvatljivijem obliku i kratkim uputstvima autora na koji način i kako da stručnjaci na terenu pristupe primjeni ovako objavljenih znanstvenih zaključaka., 4. Članci iz povijesti našega šumarstva i drv. industrije trebaju biti bogatije zastupani na stranicama Šumarskog lista…“ (Šumarski list 11-12/1975)
Tehnički urednik Šumarskog lista Oskar Piškorić, dipl. ing. šum., u izvješću o Šumarskom listu na 90. redovitoj Skupštini Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske održanoj 27. veljače 1985. u Za-grebu završno je naveo: „Na kraju je podvukao, da još uvijek malo priloga – članaka dobivamo sa terena. Nagla-šava da su u ranijim razdobljima (prije 50 i više godina) glavni suradnici Šumarskog lista bili stručni ljudi sa terena iz prakse.“ (Šumarski list 5-6/1985)
Glavni urednik Šumarskog lista prof. dr. sc. Boris Hrašovec na 1. sjednici Upravnog odbora HŠD 20. veljače 2015. u Zagrebu konstatira sljedeće: „Glede znanstvenog vrednovanja Šumarskog lista on danas ima visoki fak-tor indeksiranosti. Upitno je da li i koliko on još može rasti zbog karaktera lista koji nije samo znanstveni, već i stručni i staleški časopis s formom koja je kroz dugu povijest utemeljena. Danas ako želite visoki faktor inde-ksiranosti časopis mora imati isključivo znanstveni karakter s člancima većinom objavljenim na engleskom jeziku. No ipak, raduje da sve više referentnih časopisa prati Šumarski list i mnoge svjetski poznate knjižnice uvrštavaju ga u svoj fundus…“ (Šumarski list 1-2/2015)
Na 3. sjednici Upravnog odbora HŠD-a 17. listopada 2015. u Krasnu glavni urednik Šumarskog lista prof. dr. sc. Josip Margaletić u svom izvještaju iznio je: „Činjenica je da preko 70 % znanstvenih radova objavljenih u Šu-marskom listu dolazi iz okruženja, tj. iz susjednih država, pa se s pravom možemo pitati što je s našim znan-stvenicima, no to je današnja realnost.“ Na to se nadovezuje i sljedeća zabilježba: „Mr. sc. Josip Dundović izrazio je potrebu poticanja naših kolega s terena za objavljivanjem stručnih radova, čiji nedostatak je evidentan. Pre-dložio je da se i danas s ove sjednice uputi poziv kolegama s terena za većim angažmanom u tom smislu.“ (Šu-marski list 11-12/2015)
Pročitavši sve prethodno navedeno i prikupljeno iz razdoblja od 1940. do 2015. godine izgleda da je kritičan odnos prema sadržaju i nedostatku stručnih članaka autora iz prakse u Šumarskom listu jedna konstanta. Toga su uvijek bili svjesni urednici časopisa, ali i šumari koji su pomnije čitali Šumarski list. Postoje i oni koji sami kažu da ne čitaju Šumarski list jer se u njemu nema što pročitati, a u posljednje vrijeme zamjeraju i nedostatak domaćih autora. Može li se po tom pitanju nešto promijeniti? Čim se o nečemu piše i priča znači da se to i prati. Konstruktivna kritika je korisna i može voditi poboljšanju, ali za objektivne kritike potrebno je sveobuhvatno sagledavanje uvjeta i prilika za stvaranje časopisa koji se kroz vrijeme mijenjao i prilagođavao baš u cilju ops-tanka.
Usprkos svemu Šumarski list od svoga prvog broja objavljenog 1. siječnja 1877. neprekidno izlazi pa i u kriznim i ratnim vremenima. To ga je svrstalo u najstariji hrvatski znanstveni časopis s neprekinutim izlaženjem, a u svjetskim razmjerima je na diobi 5. i 6. mjesta. Za manje od dvije godine krenut će izdavanje 150. volumena lista. Sve to govori o opstojnosti strukovnog glasila unatoč svim izazovima kroz koje je prolazilo.
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo HŠD-a
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Igor Poljak, Zlatko Šatović, Antonio Vidaković, Katarina Tumpa, Marilena Idžojtić  
https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.1
219
Populacijska varijabilnost sivkaste vrbe (Salix eleagnos Scop.) temeljena na morfologiji listova: dokaz o postojanju malolisnih i velelisnih morfotipova      
Sažetak
Fenotipska diferencijacija često je rezultat ekološke raznolikosti u vrsta sa širokom prirodnom rasprostranjenošću. Općenito gledano, morfološka varijabilnost populacija neke vrste rezultat je djelovanja osnovnih mikroevolucijskih procesa (prirodne selekcije, mutacije, genetičkog pomaka i protoka gena) te fenotipske plastičnosti. To se posebno odnosi na vrste obalnih staništa i vrste s laganim sjemenkama koje lako raznose i voda i vjetar. Jedna takva vrsta je i sivkasta vrba (Salix eleagnos Scop.), koja raste i na vlažnim obalnim staništima i na sušnim, krškim područjima u srednjoj i južnoj Europi. Upravo zbog široke ekološke valencije, ova je vrsta izabrana kao modalna vrsta za određivanje potencijalnih morfotipova prilagođenih na različite stanišne uvjete. Osim toga, analiziran je i učinak okolišnih uvjeta na morfološke karakteristike listova, kao i struktura istraživanih populacija. Istraživanje je obuhvaćalo tri populacije sivkaste vrbe iz krških staništa i pet populacija s obalnih staništa. Uzorci lišća prikupljeni su s deset jedinki u svakoj populaciji, a analizirano je devet morfoloških svojstava listova. Fenotipska svojstva lista pokazala su jasnu bimodalnu distribuciju po populacijama, pri čemu su uzorci iz suhih, krških staništa imali manje listove od onih iz obalnih i vlažnih staništa. Osim toga, pokazalo se da uvjeti staništa snažno utječu na morfologiju, što potvrđuje značajan utjecaj obrasca izolacije uslijed ekoloških udaljenosti (IBE). Takvi rezultati također su potkrijepljeni i AMOVA analizom, koja je 34,53 % ukupne varijabilnosti pripisala varijabilnosti jedinki između dvaju staništa (krško naspram obalnog). Nadalje, krške populacije pokazale su homogene i niske vrijednosti multivarijatnog indeksa raznolikosti (MDI), kao i manju varijabilnost između populacija u usporedbi s obalnim populacijama, što odražava fenotipsku prilagodljivost na jednolične uvjete okoliša. Nasuprot tome, obalne populacije pokazale su i visoku i nisku razinu raznolikosti, uz veću međupopulacijsku varijabilnost od one u krških populacija, što se može pripisati različitom podrijetlu populacija i uvjetima staništa. Naši rezultati jasno upućuju da je interakcija između biljke i staništa vrlo složen proces i da ove dvije, jasno odvojene skupine populacija sivkaste vrbe potencijalno mogu predstavljati dva različita ekotipa.
Keywords: fenotipska plastičnost, adaptabilnost, ekotipska diferencijacija, izolacija uslijed ekoloških udaljenosti, morfometrija lista, fenotip, multivarijatni indeks raznolikosti


    autori:
    Igor Poljak
    Zlatko Šatović
    Antonio Vidaković
    Katarina Tumpa
    Marilena Idžojtić    ŠL
 
Ivan Perković, David Počekal, Vibor Roje, Darko Bakšić, Nikola Pernar  
https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.2
237
Utjecaj matičnog supstrata na značajke kalkokambisola na području NP Plitvička jezera      
Sažetak
Kalkokambisol (smeđe tlo na vapnencima i dolomitima) jedno je od najzastupljenijih tipova tala u Hrvatskoj. Kako i sam naziv sugerira razvijeno je na vapnencima i dolomitima, koji uključuju niz prijelaznih formi stijena u pogledu načina i intenziteta fizičkog i kemijskog trošenja. Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera otvoreno je 30 pedoloških profila od kojih je 18 na vapnencima i 12 na dolomitima. Na terenu su bili određeni ektomorfološka i endomorfološka svojstva tla. Na prikupljenim uzorcima tla iz humusno-akumulativnog (A) i kambičnog (B) horizonta određeni su sljedeći parametri: granulometrijski sastav tla, reakcija tla odnosno pH-vrijednost u vodi i vodenoj otopini CaCl2, udjel karbonata te udjel organskog i ukupnog dušika. Najveće razlike u ektomorfološkim parametrima između tala povrh vapnenaca i dolomita utvrđene su u stjenovitosti i kamenitosti – na vapnencima se ona kreće u rasponu od vrlo niske do vrlo visoke, dok je na dolomitima nema. Na profilima kalkokambisola povrh dolomita utvrđen je veći udjel frakcija pijeska i manji udjel gline od kalkokambisola povrh vapnenaca. Dominantna teksturna oznaka u B-horizontu koji je ujedno i dijagnostički horizont kalkokambisola povrh vapnenaca je praškasta glina dok je kod kalkokambisola povrh dolomita praškasto glinasta ilovača. Prosječne pH-vrijednosti i udjeli CaCO3 u kalkokambisolima povrh vapnenaca bili su statistički značajno niže od kalkokambisola povrh dolomita duž cijelog profila. Nije utvrđena značajna razlika u udjelima Corg i Ntot između kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita pa tako nema ni velike razlike u omjeru C/N. Prosječni odnos C/N duž cijelog profila kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita iznosi 14, odnosno dekompozicija traje neometano. Ovim istraživanjem je utvrđeno da postoje značajne razlike u ektomorfološkim (stjenovitost i kamenitost) i endomorfološkim (granulometrijski sastav tla, pH-vrijednost tla i udjel CaCO3) svojstvima kalkokambisola na različitim matičnim supstratima.
Keywords: kalkokambisol, vapnenci, dolomiti, NP Plitvička jezera


    autori:
    Ivan Perković    ŠL
    David Počekal
    Vibor Roje
    Darko Bakšić    ŠL
    Nikola Pernar    ŠL
 
Mirzeta Memišević Hodžić, Dalibor Ballian  
https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.3
249
Fenološka svojstva listanja i zadržavanja listova crnih topola (Populus nigra L.) u klonskom arhivu u Žepču      
Sažetak
Crna topola (Populus nigra L.) je jedna od najznačajnijih europskih vrsta drveća koja nastanjuje aluvijalna staništa uz obale velikih rijeka. U Bosni i Hercegovini postoji značajan neiskorišten zemljišni potencijal pogodan za reintrodukciju autohtonih crnih topola, kao i podizanje intenzivnih i ekstenzivnih nasada hibridnih i američkih crnih topola. Cilj ovoga istraživanja je utvrditi početak i završetak fenoloških faza listanja, kao i zimsko zadržavanje lista, što će pomoći pri selekciji pogodnih klonova autohtonih crnih topola za reintrodukciju na određenom lokalitetu i za određene mikroklimatske uvjete u svrhu očuvanja autohtonog genofonda, te klonova hibridnih topola za osnivanje plantaža u Bosni i Hercegovini.
Istaživan je materijal 161 klona autohtonih crnih topola iz 26 populacija iz slivova 6 rijeka, te 11 klonova proizvodnih hibridnih topola (euro-američke ili kanadske) i američkih crnih topola. Klonovi se nalaze u klonskom arhivu u Žepču, koji je podignut 2006. godine. Promatrana je fenologija listanja i to od 14.3.- 22.4.2019. godine i to u šest fenoloških faza 0 - uspavani pupoljak, 1 – napukli pup, 2 – probijanje pupa, 3 – pup otvoren, listovi skupljeni, 4 – listovi se razdvajaju, 5 – listovi potpuno razvijeni). Zadržavanje lista praćeno je od 30.8.-4.11.2019. godine i ocjenjivano u tri kategorije: 1 - prisutni svi listovi na stablu, 2 - 50% listova je preostalo na stablu, 3 – nema preostalih listova na stablu. Efektivna duljina vegetacijske sezone definirana je kao vrijeme između pojavljivanja faze pucanja pupova (ocjena 3) i ocjena opadanja lišća 2 (tj. kada je 50% lišća ostalo na stablu).
Analiza varijance pokazala je statistički značajne razlike između klonova iz različitih populacija za duljinu trajanja fenoloških faza listanja. Fenološka faza 1 (napukli pupovi) najranije se javila 14.3. a faza 5 (potpuno otvoreni listovi) najranije 8.4. Rezultati zadržavanja listova pokazuju da su 4.11. svi klonovi u klonskom arhivu odbacili list 100%. Najkraću efektivnu duljinu vegetacijskog perioda imali su klonovi populacije Bugojno (154 dana), a najdužu klonovi Populus boleana i Populus nigra var. italica te klonovi populacija Čapljina (sliv rijeke Neretve); Dobrinje, Visoko, Babina rijeka, Maglaj, Doboj (sliv rijeke Bosne); Kopači i Tegare (sliv rijeke Drine).
Rezultati istraživanja su značajni za odabir klonova sa boljom prilagodbom na uvjete staništa, te obnovu i uporabu klonskog reprodukcijskog materijala crnih topola u Bosni i Hercegovini.
Keywords: crne topole, klonski arhiv, fenologija listanja, zimsko zadržavanje lista


    autori:
    Mirzeta Memišević Hodžić
    Dalibor Ballian
 
Ahmet Acarer  
https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.4
261
Rasprostranjenost smeđeg medvjeda (Ursus arctos L.) u Europi: trenutno stanje i utjecaj klimatskih promjena      
Sažetak
Smeđi medvjed ima izrazito snažno tijelo i opisan je kao najveći mesožder u Europi. U svom staništu kreće se sigurno i spretno zahvaljujući svojoj veličini, dok mu je putovanje na velike udaljenosti izazovno. Negativne promjene koje mogu uslijediti zatopljenjem uzrokovanog klimatskim promjenama mogu uzrokovati ograničavanje, smanjenje ili uništenje postojeće populacije i staništa medvjeda. U ovoj studiji nastojali smo opisati učinak modela Chelsea klimatske varijable na staništa smeđeg medvjeda u Europi. U tu svrhu koristili smo MaxEnt metodu, koja se često koristi u modeliranju distribucije životinjskih vrsta. Trenutačni model prikladnosti staništa za smeđeg medvjeda bio je u kategoriji "dobar model" s vrijednošću ROC skupa podataka za obuku od 0,834 i vrijednosti ROC skupa testnih podataka od 0,828. Varijable koje doprinose trenutnom modelu su godišnji raspon temperature (48,2%), srednja mjesečna količina oborine u najtoplijem tromjesečju (22,1%), sezonalnost temperature (18,2%) i godišnja količina oborine (11,5%). Kada se korišteni rezultati kartiranja varijabli koje su pridonijele modelu prikladnosti trenutnog staništa smeđeg medvjeda usporede s rezultatima popisa IUCN-a, trenutna staništa smeđeg medvjeda u Europi promijenit će se regionalno. Međutim, utvrđeno je da će se staništa smeđeg medvjeda smanjiti prema klimatskom scenariju SSP126 Chelsea za 2100. godinu, a ta će se staništa fragmentirati prema scenariju SSP370, te da će staništa medvjeda nestati u nekim regijama prema scenariju SSP585.
Keywords: smeđi medvjed, klimatske promjene, maksimalna entropija, modeliranje i mapiranje upravljanja divljim životinjama


    autori:
    Ahmet Acarer
 
Mevlüt Zenbilci, Serkan Özdemir, Alican Çivg˘a, Yasin Ünal, Idris Og˘urlu  
https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.5
273
Modeliranje prikladnosti staništa divljih koza (Capra aegagrus Erxleben, 1777) u različitim razdobljima      
Sažetak
Divlja koza (Capra aegagrus Erxleben, 1777) istaknuti je planinski sisavac koji obitava u mnogim staništima u Turskoj, ali malo je istraživanja provedeno o vezi divlje koze i njenog staništa. Na ovu vrstu značajno utječu razne antropogene aktivnosti poput ilegalnog lova i kamenoloma mramora. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi promjene u potencijalno pogodnim staništima za divlje koze tijekom vremena stvaranjem modela prikladnosti staništa. Istraživanje je provedeno u pokrajini Isparta. Podaci o pojavljivanju divljih koza prikupljeni su uglavnom iz okruga Sütçüler i Egirdir. Podaci su prikupljani za dva razdoblja, 2009. i 2019. godinu. Modeliranje prikladnosti staništa provedeno je metodom maksimalne entropije (MaxEnt). Rezultati su pokazali da na korištenje staništa divlje koze utječu čimbenici kao što su nadmorska visina, krševitost, nagib, indeks zračenja, godišnja količina padalina (bio12) i srednja godišnja temperatura (bio1). Utvrđeno je da AUC vrijednosti za skupove podataka za obuku i testiranje modela dobivene korištenjem podataka iz 2009. godine iznose 0,990, odnosno 0,987. Sukladno tome, za 2019. godinu utvrđene su vrijednosti od 0,987, odnosno 0,978. Uočeno je da su identificirana pogodna područja za oba razdoblja bila uglavnom ograničena na lokalna područja na jugozapadu i jugoistoku područja istraživanja. Konačno, karte prikladnosti staništa postavljene su na vrijednost od 0,5. Kao rezultat toga, karte prikladnosti staništa sa zadanom vrijednosti predviđaju da bi moglo doći do povećanja potencijalnih prikladnih područja za 2659 hektara (ha) u 2019. godini.
Keywords: modeliranje distribucije, preferencije staništa, MaxEnt, upravljanje divljim životinjama, divlja koza


    autori:
    Mevlüt Zenbilci
    Serkan Özdemir
    Alican Çivg˘a
    Yasin Ünal
    Idris Og˘urlu
 
Gizem Misirliog˘lu, Selçuk Gümüş  
https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.6
285
Promjena prirodne vegetacije u vremenskom razdoblju na kosinama nasipa šumskih cesta i njeni učinci na smanjenje erozije      
Sažetak
Tijekom izgradnje šumskih prometnica kosine postaju podložnije eroziji budući da ostaju gole zbog iskopavanja tla i sječe stabala uz trasu ceste. U Turskoj se provode studije za sprječavanje erozije i održavanje stabilnosti kosina, a poznato je da su te studije prilično skupe. U ovom istraživanju analizirane su tri šumske ceste izgrađene prije manje od godinu dana, prije 5 godina i prije 10 godina iz mreže šumskih cesta koje se nalaze na istom položaju i razini te se istraživanjem željelo utvrditi jesu li ti troškovi potrebni. Uzeti su uzorci tla s kosina nasipa prometnica te je metodom rešetke na snimkama snimljenim dronom određen stupanj vegetacijske pokrivenosti. Na uzorcima tla napravljene su analize organske tvari, teksture, omjera kamenja te je određen pH-EC. Za desetogodišnju cestu utvrđena je vegetacijska pokrivenost površina nasipa od 93 %, za petogodišnju cestu 80 % i za novoizgrađenu cestu 0 %. Prema ABAG metodi (koja je simulacija USLE modela pretvorena u metrički sustav i prilagođena europskim uvjetima), godišnji iznos gubitka tla za desetogodišnju šumsku cestu iznosi 1,59 tona/ha godišnje, za petogodišnju šumsku cesta 1,75 tona/ha godišnje te za novoizgrađenu šumsku cestu 15,52 tona/ha godišnje. S obzirom na to da do većine gubitka tla dolazi u prvim godinama, količina gubitka tla utvrđena na 5 godina staroj šumskoj cesti na odgovarajućoj je razini prema erozijskim vrijednostima koje se javljaju u prirodnim područjima. Iz tog razloga, s obzirom da su padine nasipa prirodno prekrivene vegetacijom, utvrđeno je da nema potrebe za skupim procesom stabilizacije padina nasipa na ovom području istraživanja.
Keywords: šumske ceste, nagib, erozija, ABAG, vegetacija


    autori:
    Gizem Misirliog˘lu
    Selçuk Gümüş