|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 1-2/2024 3-4/2024 5-6/2024 7-8/2024 9-10/2024 11-12/2024 + 2025 new HR EN |
5-6/2024 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo HŠD-a | 217 | |
| Znanstveni i stručni karakter Šumarskog lista |  
|
|
| Riječ uredništva Prilikom reorganizacije Jugoslavenskoga šumarskog udruženja, na konstituirajućoj skupštini Hrvatskoga šu-marskog društva održanoj u Zagrebu 17. ožujka 1940., između nekoliko prijedloga akcijskog odbora HŠD jedan je glasio: „Upravni odbor je dužan brinuti se da List donosi što više članaka iz dnevne šumarske prakse i da List što više približi dnevnim događajima i stvarnim potrebama šumara i šumarske službe na terenu.“ (Šumarski list broj 3-4/1940) Urednik Šumarskog lista dr. sc. Milan Androić u izvještaju o časopisu na 76. redovitoj Skupštini Šumarskog dru-štva Hrvatske 13. veljače 1955. se osvrnuo na poteškoće u odabiru članaka: “…Nije dakle teško razumjeti što naš list uzima često takav visoko naučni karakter. U pomanjkanju materijala sa terena štampamo članke naših drugova sa fakulteta, kojima je zapravo i dužnost da pišu. Što je zbog toga više puta list obilan tim člancima, ne bismo to mogli uzeti za zlo. Ti članci su po sadržaju stručni i ne bi se moglo reći da su oni uvijek bez praktične vrijednosti. Smatramo, da naši ljudi nauke zahvaćaju probleme koji i te kako tište praksu. Ne bi se dakle moglo predbaciti Šumarskom listu da je visoko naučan, jer ako bi takav i bio, to može samo da mu podigne ugled kod nas i u svijetu…U listu treba da se nauka i praksa nadopunjuju, jer bi to bilo na obostranu korist. Nažalost mi nismo naišli na odaziv stručnjaka iz prakse za suradnju u listu. Moguće će 1955. god. u tome biti preokret, a to bi sigurno bila velika želja budućeg urednika.“ (Šumarski list broj 3-4/1955) Na 17. sjednici Upravnog odbora Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske održanoj 11. studenoga 1975. u Zagrebu izvješteno je o održanom sastanku užeg i terenskog Redakcijskog odbora Šu-marskog lista. Pod iznesenim konstatacijama i prijedlozima na sastanku navedeno je i sljedeće: „1. Šumarski list ne objavljuje u dovoljnoj mjeri događaje i promjene organizacijske i stručne prirode, koji su se zbivali i zbivaju u šumarstvu i drvnoj industriji od 1945. g. na ovamo. Sadašnja tematika i fizionomija lista ne zadovoljava stru-čnjake terenske operative., 2. Kroz selekciju pristiglih članaka i usmjerenije pisanje, Šumarski list mora biti prikladniji, korisniji i atraktivniji po svojem sadržaju i više usmjeren potrebama terena., 3. Aktualne znanstve-ne članke i dalje objavljivati, ali u sažetom i prihvatljivijem obliku i kratkim uputstvima autora na koji način i kako da stručnjaci na terenu pristupe primjeni ovako objavljenih znanstvenih zaključaka., 4. Članci iz povijesti našega šumarstva i drv. industrije trebaju biti bogatije zastupani na stranicama Šumarskog lista…“ (Šumarski list 11-12/1975) Tehnički urednik Šumarskog lista Oskar Piškorić, dipl. ing. šum., u izvješću o Šumarskom listu na 90. redovitoj Skupštini Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske održanoj 27. veljače 1985. u Za-grebu završno je naveo: „Na kraju je podvukao, da još uvijek malo priloga – članaka dobivamo sa terena. Nagla-šava da su u ranijim razdobljima (prije 50 i više godina) glavni suradnici Šumarskog lista bili stručni ljudi sa terena iz prakse.“ (Šumarski list 5-6/1985) Glavni urednik Šumarskog lista prof. dr. sc. Boris Hrašovec na 1. sjednici Upravnog odbora HŠD 20. veljače 2015. u Zagrebu konstatira sljedeće: „Glede znanstvenog vrednovanja Šumarskog lista on danas ima visoki fak-tor indeksiranosti. Upitno je da li i koliko on još može rasti zbog karaktera lista koji nije samo znanstveni, već i stručni i staleški časopis s formom koja je kroz dugu povijest utemeljena. Danas ako želite visoki faktor inde-ksiranosti časopis mora imati isključivo znanstveni karakter s člancima većinom objavljenim na engleskom jeziku. No ipak, raduje da sve više referentnih časopisa prati Šumarski list i mnoge svjetski poznate knjižnice uvrštavaju ga u svoj fundus…“ (Šumarski list 1-2/2015) Na 3. sjednici Upravnog odbora HŠD-a 17. listopada 2015. u Krasnu glavni urednik Šumarskog lista prof. dr. sc. Josip Margaletić u svom izvještaju iznio je: „Činjenica je da preko 70 % znanstvenih radova objavljenih u Šu-marskom listu dolazi iz okruženja, tj. iz susjednih država, pa se s pravom možemo pitati što je s našim znan-stvenicima, no to je današnja realnost.“ Na to se nadovezuje i sljedeća zabilježba: „Mr. sc. Josip Dundović izrazio je potrebu poticanja naših kolega s terena za objavljivanjem stručnih radova, čiji nedostatak je evidentan. Pre-dložio je da se i danas s ove sjednice uputi poziv kolegama s terena za većim angažmanom u tom smislu.“ (Šu-marski list 11-12/2015) Pročitavši sve prethodno navedeno i prikupljeno iz razdoblja od 1940. do 2015. godine izgleda da je kritičan odnos prema sadržaju i nedostatku stručnih članaka autora iz prakse u Šumarskom listu jedna konstanta. Toga su uvijek bili svjesni urednici časopisa, ali i šumari koji su pomnije čitali Šumarski list. Postoje i oni koji sami kažu da ne čitaju Šumarski list jer se u njemu nema što pročitati, a u posljednje vrijeme zamjeraju i nedostatak domaćih autora. Može li se po tom pitanju nešto promijeniti? Čim se o nečemu piše i priča znači da se to i prati. Konstruktivna kritika je korisna i može voditi poboljšanju, ali za objektivne kritike potrebno je sveobuhvatno sagledavanje uvjeta i prilika za stvaranje časopisa koji se kroz vrijeme mijenjao i prilagođavao baš u cilju ops-tanka. Usprkos svemu Šumarski list od svoga prvog broja objavljenog 1. siječnja 1877. neprekidno izlazi pa i u kriznim i ratnim vremenima. To ga je svrstalo u najstariji hrvatski znanstveni časopis s neprekinutim izlaženjem, a u svjetskim razmjerima je na diobi 5. i 6. mjesta. Za manje od dvije godine krenut će izdavanje 150. volumena lista. Sve to govori o opstojnosti strukovnog glasila unatoč svim izazovima kroz koje je prolazilo. Uredništvo |
autori: Uredništvo HŠD-a | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Igor Poljak, Zlatko Šatović, Antonio Vidaković, Katarina Tumpa, Marilena Idžojtić | https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.1 |
219 |
| Population variability of rosemary willow (Salix eleagnos Scop.) based on leaf morphometry: evidence of small and large-leaf morphotypes |
|
|
| Summary Phenotypic differentiation is often the result of the ecological diversity of a species with a wide natural range. It is favoured by natural selection, as well as factors such as gene flow, genetic drift, or founder events. This is especially true for species of the riparian habitats and for species with light seeds that are easily dispersed by both water and wind. One such species is rosemary willow (Salix eleagnos Scop.), which occurs in both humid riparian habitats and arid karstic sites in central and southern Europe. The species was used as a model species in this research to determine the potential morphotypes suitable for different habitat conditions. In addition, the extent of the influence of environmental conditions on leaf morphometrics was analysed and the structuring of populations was investigated. We analysed three populations of S. eleagnos from karstic habitats and five populations found in riparian habitats. Leaf samples were collected from ten individuals per population, and nine leaf traits were analysed. Leaf phenotypic traits showed a clear bimodal distribution across populations, with samples from dry karstic habitats having smaller leaves than those from riparian habitats. In addition, habitat conditions showed to have a strong influence on morphology, consistent with a pattern of isolation by environment (IBE). These results were also substantiated by the AMOVA analysis, with 34.53% of the overall variability assigned to the variability of individuals between the two habitats (karstic vs. riparian). Furthermore, karstic populations exhibited homogeneous and low multivariate diversity index (MDI) values, as well as lower variability between the populations when compared to the riparian populations, thus reflecting phenotypic adaptability to uniform environmental conditions. In contrast, riparian populations exhibited both high and low levels of diversity, as well as greater interpopulation variability than that of karstic populations, which may be attributed to different origins of the populations and different environmental conditions. Overall, our results suggest that plant-habitat interactions are a complex process and that these two clearly distinct groups of populations of rosemary willow may represent two ecotypes. Keywords: phenotypic plasticity, adaptability, ecotypic differentiation, isolation-by-environment, leaf morphometrics, phenotype, multivariate diversity index |
autori: Igor Poljak Zlatko Šatović Antonio Vidaković Katarina Tumpa Marilena Idžojtić ŠL | |
| Ivan Perković, David Počekal, Vibor Roje, Darko Bakšić, Nikola Pernar | https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.2 |
237 |
| Utjecaj matičnog supstrata na značajke kalkokambisola na području NP Plitvička jezera |
|
|
| Sažetak Kalkokambisol (smeđe tlo na vapnencima i dolomitima) jedno je od najzastupljenijih tipova tala u Hrvatskoj. Kako i sam naziv sugerira razvijeno je na vapnencima i dolomitima, koji uključuju niz prijelaznih formi stijena u pogledu načina i intenziteta fizičkog i kemijskog trošenja. Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera otvoreno je 30 pedoloških profila od kojih je 18 na vapnencima i 12 na dolomitima. Na terenu su bili određeni ektomorfološka i endomorfološka svojstva tla. Na prikupljenim uzorcima tla iz humusno-akumulativnog (A) i kambičnog (B) horizonta određeni su sljedeći parametri: granulometrijski sastav tla, reakcija tla odnosno pH-vrijednost u vodi i vodenoj otopini CaCl2, udjel karbonata te udjel organskog i ukupnog dušika. Najveće razlike u ektomorfološkim parametrima između tala povrh vapnenaca i dolomita utvrđene su u stjenovitosti i kamenitosti – na vapnencima se ona kreće u rasponu od vrlo niske do vrlo visoke, dok je na dolomitima nema. Na profilima kalkokambisola povrh dolomita utvrđen je veći udjel frakcija pijeska i manji udjel gline od kalkokambisola povrh vapnenaca. Dominantna teksturna oznaka u B-horizontu koji je ujedno i dijagnostički horizont kalkokambisola povrh vapnenaca je praškasta glina dok je kod kalkokambisola povrh dolomita praškasto glinasta ilovača. Prosječne pH-vrijednosti i udjeli CaCO3 u kalkokambisolima povrh vapnenaca bili su statistički značajno niže od kalkokambisola povrh dolomita duž cijelog profila. Nije utvrđena značajna razlika u udjelima Corg i Ntot između kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita pa tako nema ni velike razlike u omjeru C/N. Prosječni odnos C/N duž cijelog profila kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita iznosi 14, odnosno dekompozicija traje neometano. Ovim istraživanjem je utvrđeno da postoje značajne razlike u ektomorfološkim (stjenovitost i kamenitost) i endomorfološkim (granulometrijski sastav tla, pH-vrijednost tla i udjel CaCO3) svojstvima kalkokambisola na različitim matičnim supstratima. Keywords: kalkokambisol, vapnenci, dolomiti, NP Plitvička jezera |
autori: Ivan Perković ŠL David Počekal Vibor Roje Darko Bakšić ŠL Nikola Pernar ŠL | |
| Mirzeta Memišević Hodžić, Dalibor Ballian | https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.3 |
249 |
| Fenološka svojstva listanja i zadržavanja listova crnih topola (Populus nigra L.) u klonskom arhivu u Žepču |
|
|
| Sažetak Crna topola (Populus nigra L.) je jedna od najznačajnijih europskih vrsta drveća koja nastanjuje aluvijalna staništa uz obale velikih rijeka. U Bosni i Hercegovini postoji značajan neiskorišten zemljišni potencijal pogodan za reintrodukciju autohtonih crnih topola, kao i podizanje intenzivnih i ekstenzivnih nasada hibridnih i američkih crnih topola. Cilj ovoga istraživanja je utvrditi početak i završetak fenoloških faza listanja, kao i zimsko zadržavanje lista, što će pomoći pri selekciji pogodnih klonova autohtonih crnih topola za reintrodukciju na određenom lokalitetu i za određene mikroklimatske uvjete u svrhu očuvanja autohtonog genofonda, te klonova hibridnih topola za osnivanje plantaža u Bosni i Hercegovini. Istaživan je materijal 161 klona autohtonih crnih topola iz 26 populacija iz slivova 6 rijeka, te 11 klonova proizvodnih hibridnih topola (euro-američke ili kanadske) i američkih crnih topola. Klonovi se nalaze u klonskom arhivu u Žepču, koji je podignut 2006. godine. Promatrana je fenologija listanja i to od 14.3.- 22.4.2019. godine i to u šest fenoloških faza 0 - uspavani pupoljak, 1 – napukli pup, 2 – probijanje pupa, 3 – pup otvoren, listovi skupljeni, 4 – listovi se razdvajaju, 5 – listovi potpuno razvijeni). Zadržavanje lista praćeno je od 30.8.-4.11.2019. godine i ocjenjivano u tri kategorije: 1 - prisutni svi listovi na stablu, 2 - 50% listova je preostalo na stablu, 3 – nema preostalih listova na stablu. Efektivna duljina vegetacijske sezone definirana je kao vrijeme između pojavljivanja faze pucanja pupova (ocjena 3) i ocjena opadanja lišća 2 (tj. kada je 50% lišća ostalo na stablu). Analiza varijance pokazala je statistički značajne razlike između klonova iz različitih populacija za duljinu trajanja fenoloških faza listanja. Fenološka faza 1 (napukli pupovi) najranije se javila 14.3. a faza 5 (potpuno otvoreni listovi) najranije 8.4. Rezultati zadržavanja listova pokazuju da su 4.11. svi klonovi u klonskom arhivu odbacili list 100%. Najkraću efektivnu duljinu vegetacijskog perioda imali su klonovi populacije Bugojno (154 dana), a najdužu klonovi Populus boleana i Populus nigra var. italica te klonovi populacija Čapljina (sliv rijeke Neretve); Dobrinje, Visoko, Babina rijeka, Maglaj, Doboj (sliv rijeke Bosne); Kopači i Tegare (sliv rijeke Drine). Rezultati istraživanja su značajni za odabir klonova sa boljom prilagodbom na uvjete staništa, te obnovu i uporabu klonskog reprodukcijskog materijala crnih topola u Bosni i Hercegovini. Keywords: crne topole, klonski arhiv, fenologija listanja, zimsko zadržavanje lista |
autori: Mirzeta Memišević Hodžić Dalibor Ballian | |
| Ahmet Acarer | https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.4 |
261 |
| Brown bear (Ursus Arctos L.) distribution model in Europe: Current situation and the potential role of climate change |
|
|
| Summary Brown bear, described as the largest carnivore in Europe, has a large body. While the brown bear can move safely and comfortably in its own habitat thanks to its large size, it is challenging for them to travel to different habitats over long distances. Therefore, negative changes that may occur with global warming may cause the existing brown bear populations and their habitats to be restricted, reduced, or destroyed. In this study, it was aimed to reveal the effect of Chelsa climate envelope models for current and future years on brown bear habitats in Europe. For this purpose, it was used the MaxEnt method, frequently used in wildlife species distribution modelling. The current habitat suitability model of the brown bear was in the “good model” category with the training data set ROC value of 0.834 and the test data set ROC value of 0.828. The variables contributing to the current model are annual range of temperature (48.2%), mean monthly precipitation amount of the warmest quarter (22.1%), temperature seasonality (18.2%) and annual precipitation amount (11.5%), respectively. When the mapping results used the variables contributed to the brown bear current habitat suitability model are compared with the IUCN inventory results, the current brown bear habitats in Europe will change regionally. However, it has been determined that brown bear habitats will shrink according to the SSP126 Chelsa climate scenario of the year 2100, and these habitats will fragment according to the SSP370 scenario, and that brown bear habitats disappear in some regions in the SSP585 scenario. Keywords: brown bear, climate change, maximum entropy, modelling and mapping, wildlife management |
autori: Ahmet Acarer | |
| Mevlüt Zenbilci, Serkan Özdemir, Alican Çivg˘a, Yasin Ünal, Idris Og˘urlu | https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.5 |
273 |
| Habitat suitability modeling of wild goat (Capra aegagrus Erxleben, 1777) in different periods |
|
|
| Summary Wild goat (Capra aegagrus Erxleben, 1777) is a prominent mountain mammal found in many habitats in Türkiye, but few studies have investigated its relationship with the habitat. This species is significantly affected by various anthropogenic activities such as illegal hunting and marble quarries. This study aimed to determine the changes in potential suitable habitats for wild goats over time by creating habitat suitability models. This study was carried out in the province of Isparta. The occurrence data of wild goats were collected mostly from Sütçüler and Egirdir districts. The data were obtained for two periods, 2009 and 2019. The habitat suitability modeling was performed using the Maximum Entropy (MaxEnt) method. The results showed that habitat use of wild goat was influenced by factors such as elevation, ruggedness, slope, radiation index, annual precipitation (bio12), and annual mean temperature (bio1). The AUC values for the training and test datasets of the model obtained using data from the year 2009 were found to be 0.990 and 0.987, respectively. Similarly, for the year 2019, the values were found to be 0.987 and 0.978, respectively. It was observed that the identified suitable areas for both periods were mostly limited to local areas in the southwest and southeast of the study area. Finally, the habitat suitability maps were thresholded at a value of 0.5. As a result, the thresholded habitat suitability maps predict that there could be a 2,659-hectare (ha) increase in potential suitable areas in 2019. Keywords: distribution modeling, habitat preferences, MaxEnt, wildlife management, wild goat |
autori: Mevlüt Zenbilci Serkan Özdemir Alican Çivg˘a Yasin Ünal Idris Og˘urlu | |
| Gizem Misirliog˘lu, Selçuk Gümüş | https://doi.org/10.31298/sl.148.5-6.6 |
285 |
| Time-dependent change of natural vegetation on forest road fill slopes and its effects on erosion decrease |
|
|
| Summary During the construction of forest roads, slopes become more susceptible to erosion as they remain bare due to soil excavation and felling of trees along the road route. In Türkiye, studies are carried out to prevent erosion and maintain slope stability, and it is known that these studies are quite costly. In this study, analyses were made on three forest roads built less than a year ago, 5 years ago and 10 years ago from the forest road network located at the same aspect and level, and the aim was to determine whether these costs were needed. Soil samples were taken from the fill slopes of these roads and the degree of covering of the plants was determined by using the grid method on the images taken with the drone. Analyses of organic matter, texture, stony ratio, and pH-EC determination were made on these soil samples. The vegetation cover of the fill slope surfaces was determined as 93% for the 10-year-old road, 80% for the 5-year-old road and 0% for the newly built road. According to the ABAG method (which is a simulation of the USLE model converted to the metric system and adapted to European conditions), the annual soil loss amount for the 10-year-old forest road was 1.59 tons/ha/years, for the 5-year-old forest road it was 1.75 tons/ha/years and, finally, for the newly built forest road, this value was 15.52 tons/ha/years. Considering that most of the soil loss occurs in the first years, the amount of soil loss determined on the 5-year-old forest road is at an acceptable level according to the erosion values that occur in natural areas. For this reason, considering that the fill slopes are naturally covered with vegetation, it has been determined that there is no need for costly stabilization process in the fill slopes in this study area Keywords: forest roads, slope, erosion, ABAG, vegetation |
autori: Gizem Misirliog˘lu Selçuk Gümüş | |