|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 1-2/2022 3-4/2022 5-6/2022 7-8/2022 9-10/2022 11-12/2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
9-10/2022 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 385 | |
| Šume u službi decentralizacije i demografskog oporavka Hrvatske |  
|
|
| Riječ uredništva Posljednje desetljeće, posebice unazad nekoliko godina, šumarska struka izražava bojazan za stanje šumskih ekosustava i najvrjednijih vrsta drveća, jer nema vrste koja nije pod pritiskom starih, posebno novih štetnika i bolesti, koji u sinergiji s klimatskim promjenama značajno smanjuju njihovu vitalnost. Tako je vrsta poljski jasen, značajna sastavnica nizinskih šumskih sastojina, već dostigla kritičnu fazu u svom odumiranju. I mi smo se u našim uvodnicima osvrtali na navedeno, ukazivali na važnost i značaj svih poteza na globalnoj i državnoj razini koji idu u smjeru brige za veliko šumsko bogatstvo koje Republika Hrvatska posjeduje. Hrvatski mediji u recentnom vremenu bavili su se objavljenim rezultatima popisa stanovništva provedenog 2021. godine. Time su u interes javnosti opet došli demografi, koji istu priču ponavljaju desetljećima, no nositelji odluka ih ne slušaju. Mogli bi povući paralelu i s našom desetljetnom pričom o nazivu resornog ministarstva, a posebice uloge koje to ministarstvo ima prema šumi, resursu koje pokriva skoro polovicu države. Zanimljivo je da su i demografi uočili ulogu javnog šumoposjednika Hrvatskih šuma koje gospodare državnim šumama na čitavom državnom području. Njihov prijedlog je decentralizacija: „Danas Hrvatske šume gospodare čitavim prostorom u Hrvatskoj, to je uvjetno rečeno centralizirano. To treba zaista prepustiti lokalnim zajednicama da one snose odgovornost, ali i da imaju isto tako ovlasti.“ Primjerice, Gorski kotar kraj koji je preko 70 % prekriven šumom, u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća, kada je šumarstvo bilo u funkciji razvoja lokalne zajednice, razvijao se i podizao životni standard ljudi i kraja. Danas je to kraj izložen depopulaciji, a šumski potencijali kojima raspolaže nisu iskorišteni, ili se troše negdje drugdje. Slična priča odnosi se i na Slavoniju koja posjeduje ekonomski najvrjednije šume, ali koje dodanu vrijednost stvaraju dalje od mjesta gdje rastu. Iz ove bogate regije bilježi se u posljednje vrijeme i najveće iseljavanje. Može li se preokrenuti opisani trend? Prilikom donošenja strateških planova i njihovih provođenja trebalo bi se više bazirati na komparativnim prednostima određenog kraja. Smatramo da usmjerenost samo na gospodarenje sirovinom bez gospodarenja prostorom i bez strateškog zapošljavanja kadrova, dovodi ruralne prostore Hrvatske u još nepovoljniji položaj te vodi sve većem pražnjenju tog istog prostora. Ekonomske politike koje pogoduju uskim interesnim skupinama već su uzele svoj danak. Poticaji iz Europskih fondova, koji su dosta izdašni, motiviraju korisnike na instant bavljenje određenom djelatnošću, a krajnji cilj povećanje proizvodnje obično nije ispunjen. Često i korisnici sredstava iz fondova ne obitavaju u području za koje su sredstva namijenjena. Zakonom o šumama i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu predviđeno je razgraničenje šumskog i poljoprivrednog zemljišta prema stanju u naravi i usklađivanje s katastrom, čijom bi se provedbom olakšalo gospodarenje šumama i uklonilo probleme koje su nastali zakupima velikih površina za pašarenje, čiji su rezultati jako upitni. Nažalost, ovaj jako bitan preduvjet za kvalitetnije gospodarenje prostorom i zadržavanje, ali i povećavanje broja stanovnika u njemu, nije ispunjen. Kao i u drugim segmentima, godine prolaze bez provedbe zakona i strategije glede zacrtanih ciljeva. Organizacija šumarstva u nekim susjednim državama možda nudi odgovore na naša pitanja. Austrijske i mađarske šumarske tvrtke ne bave se samo proizvodnjom i prodajom drvnih sortimenata, već su im djelatnosti vezane i za obnovljive izvore energije i zaštitu prirode, čime se proširuje mogućnost zapošljavanja lokalnog stanovništva. Na kraju i njihovi šumari imaju bolja primanja i standard. Uredništvo |
autori: Uredništvo  | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Tomislav Poršinsky, Zdravko Pandur, Zoran Bumber, Mihael Lovrinčević, Branko Ursić, Andreja Đuka | UDK 630* 312 (001) https://doi.org/10.31298/sl.146.9-10.1 |
387 |
| Dimenzijske i masene značajke forvardera |
|
|
| Sažetak Izvoženje drva forvarderima, obilježava kotrljanje drva na kotačima, prihvat i sakupljanje sortimentnom metodom izrađenoga drva hidrauličnom dizalicom, iz čega proizlazi i zahtjev za paralelnom mrežom sekundarnih šumskih prometnica međusobnoga razmaka dvostrukoga dosega dizalice. Rad se bavi prikazom: 1) dimenzijskih i masenih značajki forvardera u svijetlu norme ISO 13860 (2016) te 2) plana raspodjele tereta forvardera kojega je razvio njemački Kuratorij za šumski rad i šumsku tehniku (KWF), s ciljem pomoći šumarskim stručnjacima pri nabavci, odnosno korištenju ovih šumskih vozila. Za primjerni forvarder odabran je teški osmokotačni forvarder Komatsu 875, za koji su na osnovi mjerenja prikazane njegove dimenzijske i masene značajke, kao i plan raspodjele tereta s ciljem njegove ocjene. Kritički osvrt je dan i na normu ISO 13860 (2016) s obzirom na neobuhvaćanje nekih dimenzijskih (duljina i visina prednjeg te stražnjeg prepusta forvardera, kutovi i polumjeri prohodnosti vozila) i masenih (položaj točke težišta) pokazatelja forvardera, a koje opisuju i/ili služe modeliranju njegove kretnosti pri izvoženju drva s obzirom na smjer i uzdužni nagib terena. Isto tako, norma izrijekom ne spominje niti jedan pokazatelj okolišne pogodnosti (npr. nominalni tlak na podlogu). Ključne riječi: prohodnost i kretnost forvardera; ISO 13860 (2016); raspodjela tereta |
autori: PORŠINSKY, Tomislav  ŠL Zdravko Pandur BUMBER, Zoran ŠL Mihael Lovrinčević Branko Ursić Andreja Đuka | |
| Ping Qin, Ying Huang, Wenjun Zheng, Haitao Yu, Qing Zhang, Zhiyuan Xie, Yangyang Gao, Yichuan Bu, Yu Gan | UDK 630* 231 (001) https://doi.org/10.31298/sl.146.9-10.2 |
403 |
| Čimbenik prirodne obnove vrste Platycladus orientalis (L.) Franco u Guilinu, Kina |
|
|
| Sažetak Obična azijska tuja (Platycladus orientalis (L.) Franco) je jedno od važnih zimzelenih stabala za pošumljavanje u neplodnim planinama, za konsolidaciju tla i očuvanje vode, ali prirodna regeneracija obične azijske tuje je složena i spora. Razumijevanje mehanizma utjecaja na prirodnu regeneraciju obične azijske tuje bitno je za poticanje preživljavanja i regeneraciju. Cilj ovog istraživanja je objasniti odnos između šumskih sastojina, okolišnih čimbenika i regeneracije nasada obične azijske tuje. Ukupno 42 uzorka čempresa u Guilinu, Kina, odabrane su za procjenu utjecaja različitih čimbenika sastojine i okolišnih čimbenika na regeneraciju čempresa korištenjem statistike ankete i korelacijske analize Pearson i Spearmanrank. U ovoj studiji, obična azijska tuja ima najveću učestalost i gustoću regeneracije među svim sadnicama ( 18 ) u istraživanoj šumi, ali je visinska struktura sadnica obične azijske tuje raspoređena neravnomjerno, a radi se uglavnom o sadnicama I klase (visina < 30 cm). Bilje niske gustoće i malčiranje mahovine velike gustoće, imali su izravan pozitivan učinak na broj sadnica za regeneraciju obične azijske tuje. Veći sadržaj kamena u tlu i opustošenih površina mogu potaknuti regeneraciju obične azijske tuje, ali je to prikladnije za obične azijske tuje u fazi sadnice. Zaključno, pravodobno plijevljenje korova, pravilno rahljenje tla i poboljšanje propusnosti svjetla mogli bi potaknuti regeneraciju obične azijske tuje. Ključne riječi: obična azijska tuja; čimbenik sastojina; čimbenik okoliša; prirodna regeneracija |
autori: Ping Qin Ying Huang Wenjun Zheng Haitao Yu Qing Zhang Zhiyuan Xie Yangyang Gao Yichuan Bu Yu Gan | |
| Emrah Erdog˘an, Hayati Zengin, Mehmet Özcan, Ahmet Salih Deg˘ermenci, Necmi Aksoy | UDK 630* 232.4 (001) https://doi.org/10.31298/sl.146.9-10.3 |
415 |
| Indeks biljne raznolikosti u sastojini trojanske jele u Aladag¨ regiji Bolu |
|
|
| Sažetak Procijenjeno je 640 uzoraka 0,5x0,5 m dobivenih metodom sustavnog uzorkovanja. Uzorkovanje je obavljeno u dva ponavljanja u GA (staroj), GB (mladoj), GC (srednjedobnoj), GD (nepravilnoj) sastojini, na sjevernim i južnim izloženostima. Terenska istraživanja provedena su tijekom 4 različita razdoblja (lipanj, srpanj, kolovoz, rujan) unutar vegetacijskog razdoblja. Određene su 122 biljne svojte na razini vrsta i infraspecifičnih svojti. U samo jednoj sastojini jele zabilježeno je 48 biljnih svojti, 41 svojta zabilježena je u svim sastojinama. 5 svojti biljaka viđeno je samo u GA sastojinama, 7 u GB, 15 u GC i 13 samo u GD sastojinama. Najbogatiji tip sastojine po broju svojti utvrđen je kao GC tip sastojine sa 84 biljne svojte, ali je više jedinki po ha izbrojano u GA i GD sastojinama. Ključne riječi: trojanska jela; raznolikost biljaka; indeksi raznolikosti; sastojina; Aladağ; Turska |
autori: Emrah Erdog˘an Hayati Zengin Mehmet Özcan Ahmet Salih Deg˘ermenci Necmi Aksoy | |
| Vladimir Petković, Dane Marčeta, Igor Potočnik | UDK 630* 319 https://doi.org/10.31298/sl.146.9-10.4 |
427 |
| Optimiziranje otvorenosti visokih šuma s prirodnom obnovom |
|
|
| Sažetak Optimiziranje primarne otvorenosti šuma promatrano je sa stajališta inteziteta gospodarenja njima i terenskih, odnosno reljefnih karakteristika određenog šumskog područja. Proces optimiziranja primarne otvorenosti šuma je prvi dio procesa planiranja primarne šumske transportne infrastrukture, a drugi dio je projektiranje novih trasa primarne transportne infrastrukture. Ovaj proces je neophodan, jer trenutačna primarna otvorenost šuma u BIH omogućava tek ekstenzivno gospodarenje šumama. Visoke šume s prirodnom obnovom odabrane su za optimizaciju primarne otvorenosti, zbog toga što je ova kategorija šuma najvrijednija s kvantitativnog i kvalitativnog gledišta drvne mase. Planiranje primarne transportne infrastrukture podrazumijeva: analizu trenutačne primarne otvorenosti visokih šuma s prirodnom obnovom, određivanje optimalne gustoće primarne šumske transportne infrastrukture, definiranje pogodnosti šumskog područja za gradnju primarne transportne infrastrukture na osnovi višekriterijske analize i projektiranje novih trasa primarne šumske transportne infrastrukture kao nadogradnja trenutačne. Optimiziranje primarne otvorenosti brdskih i planinskih visokih šuma s prirodnom obnovom obavljeno je u dvije gospodarske jedinice, GJ Prosara i GJ Bobija-Ribnik. Korištena je AHP metoda višekriterijske evaluacije i GIS. Određena je optimalna gustoća primarne šumske transportne infrastrukture od 24, odnosno 26 m/ha za prvu odnosno drugu jedinicu, što će omogućiti normalan intezitet gospodarenja visokim šumama u odabranim GJ. Ključne riječi: primarna šumska transportna infrastruktura; GIS; višekriterijska analiza |
autori: Vladimir Petković Dane Marčeta Igor Potočnik | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Milan Pernek, Marta Kovač, Andrija Jukić , Tomislav Dubravac, Nikola Lacković, Carrie Brady | UDK 630*459+111.8 https://doi.org/10.31298/sl.146.9-10.5 |
439 |
| Akutno odumiranje hrastova (AOH) – nova kompleksna bolest na hrastu crniki (Quercus ilex L.) i mogućnosti širenja na ostale vrste hrastova u Hrvatskoj |
|
|
| Sažetak U radu se prikazuje pregled dosadašnjih saznanja o Akutnom odumiranju hrastova (AOH), u svijetu opisanom kao AOD (Acute oak decline). Ova polimikrobna bolest je nedavno otkrivena u Hrvatskoj (2021. godine) na poluotoku Pelegrin (otok Hvar), gdje se na stablima hrasta crnike zadnjih nekoliko godina javljaju tipični simptomi: sušenje vrhova krošnje koje prate uzdužne raspukline kore, gdje istodobno ispod kore dolazi do odumiranja tkiva u obliku crnih nekroza. U kasnijoj fazi javljaju se i tekline te se vide izlazne rupe kukaca, a stablo nakon 3-4 godine odumire. Bolest se širi sa stabla na stablo, a krajnja posljedica je masovno sušenje. Uzročnici odumiranja tkiva pod korom su patogene bakterije Brenneria godwinii, Gibbsiella quercinecans i Lonsdalea britannica, a njihovi mogući prijenosnici su krasnici Agrilus sulcicolis i A. olivicolor. AOH je do sada opisana u Ujedinjenom kraljevstvu, Latviji, Španjolskoj, Iranu i Švicarskoj. Važnost prvog nalaza AOH u Hrvatskoj je što hrast crnika kao autohtona vrsta ima posebno značenjej za Mediteranske šume, a k tome su po prvi puta nađene i vrste krasnika koje do sada nisu potvrđene kao vektori AOH. Posebno se naglašava rizik prijelaza AOH na kontinentalne šume hrasta lužnjaka i kitnjaka, jer za razliku od svih dosadašnjih nalaza AOH u svijetu, lužnjakove i kitnjakove šume u Hrvatskoj su jedine koje su već godinama izložene napadima hrastove mrežaste stjenice (Corythucha arcuata). Moguća kombinacija hrastove mrežaste stjenice i AOH mogla bi biti iznimno opasna. Stoga se naglašava promptna primjena mjera zaštite, posebice preventivnih te važnost znanstvenih istraživanja. Ključne riječi: hrast lužnjak; hrast kitnjak; Quercus spp.; Agrilus sulcicollis; Agrilus olivcolor; Agrilus biguttatus; klimatske promjene |
autori: PERNEK, Milan ŠL Marta Kovač ŠL Andrija Jukić DUBRAVAC, Tomislav ŠL Nikola Lacković Carrie Brady | |
| Slavko Mladenović, Milan Malinić, Boris Radić, Dragica Vilotić, Srđan Stamenković, Dragan Gačić | UDK 630* 156 https://doi.org/10.31298/sl.146.9-10.6 |
447 |
| Monitoring reintroduciranog jelena običnog na području Tare (Zapadna Srbija): opseg guljenja kore u prihvatilištu i kretanje poslije ispuštanja |
|
|
| Sažetak Suvremeni pristup u izradi programa za reintrodukciju jelena običnog bio je primijenjen po prvi put u Srbiji. U radu je dan prikaz planiranih i primijenjenih aktivnosti obnove populacije jelena običnog na lokalitetu Tara tijekom razdoblja 2018.-2021., kao i procjena ostvarena na području Tara. Plan je bio da se jelen obični (5♂ + 15♀) drži u prihvatilištu nekoliko mjeseci, a nakon toga ispusti u odabrano povoljno područje (150 km2) tijekom tri uzastopne godine. Jelen obični je uglavnom gulio koru tanjih stabala obične lijeske (≤ 9.9 cm). Tijekom razdoblja transporta i boravka u prihvatilištu, od 72 jedinke jelena običnog uginulo ih je 6 (8.3%). Nakon ispuštanja iz prihvatilišta, četiri godine stara košuta (držana 15 sedmica u prihvatilištu) imala je najdulje pravocrtno kretanje od 24 km. Tijekom proučavanog razdoblja, izvan prihvatilišta nije evidentirano guljenje kore, niti su evidentirana uginuća ispuštenih jedinki jelena običnog. U razoblju 2019.-2021., 74 jedinke su ispuštene iz prihvatilišta u područje planine Tara, što iznosi oko 60% od procijenjenog kapaciteta odabranog povoljnog područja. Ključne riječi: Cervus elaphus L.; reintrodukcija; populacija; upravljanje; GPS ogrlica |
autori: Slavko Mladenović Milan Malinić Boris Radić Dragica Vilotić Srđan Stamenković Dragan Gačić | |