|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 1-2/2021 3-4/2021 5-6/2021 7-8/2021 9-10/2021 11-12/2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
9-10/2021 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 413 | |
| Što donosi nova EU strategija za šume do 2030. |  
|
|
| Riječ uredništva Članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, sve veća globalizacija, kao i globalne klimatske promjene, utječu i na hrvatske šume i šumarstvo. Iako u EU, koja ima 43 % površine pod šumom, ne postoji zajednička politika EU-a za šume u razdoblju od 2014. do 2020. godine, postojala je Nova strategija za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama. Europska komisija usvojila je i objavila u srpnju ove godine Novu EU strategiju za šume do 2030. Nova strategija se nadovezuje na Strategiju biološke raznolikosti EU do 2030. Smatra se ključnom za ostvarivanje ciljeva Europskoga zelenog plana, što podrazumijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050. godine. Pomaže i ispunjavanje ciljeva EU-a za povećanje uklanjanja CO2 prirodnim ponorima prema Zakonu o klimi. Strategijom se šumi, šumarima i sektoru koji se temelji na šumi daje središnja uloga u ostvarivanju tih ciljeva. Uz njihovu pomoć očekuje se europski prelazak na moderno, klimatski neutralno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo. Strategijom se želi dobiti zdravije, otpornije i bioraznolikije šume koje mogu ispuniti svoje socioekonomske i ekološke funkcije, osigurati opstanak stanovništva u ruralnim područjima, dakako i zapošljavanje te rekreacijske funkcije koje pridonose fizičkom i mentalnom zdravlju građana i na taj način postići najodrživije gospodarenje. Također se želi pomiriti potražnja i sječa šuma u granicama održivosti, postići optimalno korištenje šume s kaskadnim načelom, kao i kružno gospodarstvo. Kaskadno načelo već je ugrađeno u Strategiju EU za šume 2014. – 2020. U skladu s tim načelom drvo se koristi prema sljedećem redoslijedu prioriteta: 1. drvni proizvodi, 2. produljenje njihova vijeka trajanja, 3. ponovna uporaba, 4. recikliranje, 5. bioenergija i 6. odlaganje. Želi se strogo zaštititi sve primarne i stare šume. Europska komisija razvija smjernice o šumarstvu u skladu s prirodom te uključivanje u dobrovoljni program certificiranja „u skladu s prirodom”. Potrebno je učiniti sve kako bi se sprječile štete povezane s klimom i povećala otpornost šuma. Strategija predviđa financijske poticaje za vlasnike i upravitelje šuma radi povećanja količine i kvalitete šuma u EU. Komisija je pozvala države članice da uspostave nove sheme plaćanja u okviru Zajedničke poljoprivredne politike. Kao jedan primjer javnih i privatnih programa plaćanja za usluge ekosustava navodi se i hrvatska naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, koja je u domaćoj javnosti već godinama napadana kao jedan od većih parafiskalnih nameta i nažalost značajno smanjena te šumi više ne doprinosi kao nekada. Europska komisija očekuje što širu raspravu o budućnosti europskih šuma te uključivanje građana i zajednica u sadnju najmanje 3 milijarde dodatnih stabala do 2030. na temelju općeg načela sadnje i rasta pravog stabla na pravom mjestu i u pravu svrhu. Ipak se prirodna sukcesija napuštenih ruralnih područja smatra glavnom silom za povećanje šumskih područja u EU. Donesen je i Plan djelovanja Komisije za provedbu obveze sadnje 3 milijarde dodatnih stabala do 2030., a isti se treba početi odvijati od prvog tromjesečja 2022. godine. Sve aktivnosti bit će stalno promovirane i praćene, što je ključno za praćenje napretka u postizanju cilja. Na strategiju je bilo osvrta i sa strane korisnika drvne sirovine koji strahuju od smanjenja količina za korištenje, ali i sa strane pobornika veće zaštite okoliša koji smatraju da strategija nije dovoljno jasna i s razrađenim kriterijima praćenja ostvarenja. Već sljedeće godine vidjet će se koliko će usvojene smjernice Europske komisije olakšati provedbu strategije i koliko će utjecati na različite dionike vezane uz šume. Uredništvo |
autori: Uredništvo  | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Željko Škvorc, Lucija Lisica, Vanja Zorić, Marko Bačurin, Krunoslav Sever | UDK 630* 164 +111.8 (001) https://doi.org/10.31298/sl.145.9-10.1 |
415 |
| Funkcionalna diferencijacija provenijencija hrasta crnike na istočnoj obali Jadranskoga mora |
|
|
| Sažetak Hrast crnika (Quercus ilex L.) je sredozemna vazdazelena vrsta drveća, koja na svom području pridolaska pokazuje veliku morfološku i funkcionalnu varijabilnost. Cilj ovoga rada bio je utvrditi postoji li diferencijacija hrasta crnike na klimatskom gradijentu istočne obale Jadranskoga mora (opisanom s prosječnom godišnjom količinom oborina, prosječnom količinom oborina tijekom ljetnog perioda i klimatskim deficitom vlage) s obzirom na funkcionalne značajke lišća (opisane sa specifičnom lisnom površinom, indeksom relativnog sadržaja ukupnih klorofila u lišću i stopom neto fotosinteze mjerene u lišću). Specifična lisna površina mjerena je na lišću uzorkovanom u tri provenijencije na prirodnom staništu te lišću uzorkovanom u pokusnom nasadu na mladim biljkama porijeklom iz tih istih provenijencija. U pokusnom nasadu mjeren je i indeks relativnog sadržaja ukupnih klorofila i stopa neto fotosinteze. Provenijencija Pula u odnosu na provenijencije Zadar i Bar ima veću specifičnu lisnu površinu te manji indeks relativnog sadržaja ukupnih klorofila i stopu neto fotosinteze. To potvrđuje prilagodbu provenijencije Pula na vlažnije stanište, a provenijencija Zadar i Bar na suše stanište te ujedno ukazuje na funkcionalnu diferencijaciju provenijencija hrasta crnike na istočnoj obali Jadranskoga mora s obzirom na klimatske prilike. Isti obrazac diferencijacije prema specifičnoj lisnoj površini u prirodnim sastojinama i pokusnom nasadu ukazuje na ekotipsku diferencijaciju istraživanih provenijencija. Prema tomu, hrast crnika mogao bi imati značajnu mogućnost funkcionalne prilagodbe na promijenjene klimatske uvjete. Ključne riječi: Quercus ilex L.; sklerofilni list; specifična lisna površina; stopa neto fotosinteze; klima |
autori: ŠKVORC, Željko ŠL Lucija Lisica Vanja Zorić Marko Bačurin SEVER, Krunoslav ŠL | |
| Vlado Jumić, Tihomir Florijančić, Tomica Marić, Siniša Ozimec, Krešimir Krapinec | UDK 630* 156 (001) https://doi.org)10.31298/sl.145.9-10.2 | 423 |
| Mogu li elementi ocjene trofeja poslužiti kao populacijski indeksi u cervida?:Primjer na jelenu običnom iz brdskog područja Panonske nizine |
|
|
| Sažetak Kod cervida je izbor praktičnog populacijskog indeksa složeniji nego u bovida. Rogovlje nose uglavnom mužjaci (postoje i vrste kod kojih su oba spola šuta) i ono uglavnom predstavlja lovački trofej te je težište lovnog gospodarenja u većini zemalja usmjereno proizvodnji tog derivata. Stoga je i za očekivati da su se populacijski indeksi u cervida trebali razvijati upravo na bazi pojedinih elemenata izmjere trofeja (rogovlja). Za očekivati je kako u uvjetima prihrane cervida ne bi smjelo biti velikih razlika u kohortama neke populacije. No, postavlja se pitanje koji je od populacijskih indeksa dovoljno “osjetljiv” u prepoznavanju razlika. Budući da ocjenjivanje rogovlja ima relativno dugu tradiciju u srednjoj Europi, u posljednje vrijeme postavlja se pitanje da li je podloga ocjenjivanja isključivo predmet lovačkih nadmetanja ili izmjerene vrijednosti elemenata ocjene trofeja mogu poslužiti za procjenu kvalitete populacije. Stoga je svrha ovoga rada ispitati može li se trofejna snaga upotrijebiti kao populacijski indeks. Istraživanje je provedeno na trofejima jelena običnog iz državnog lovišta “Garjevica”, koje se nalazi u središnjem dijelu panonskog područja Hrvatske u istočnom dijelu Moslavačke gore (Fig. 1) Za analizu su uzimani podaci iz trofejnih listova rogovlja jelena običnog ocijenjeni prema pravilima CIC-a: duljina grana, duljina nadočnjaka, duljina srednjaka, opseg vijenca, opseg grane između nadočnjaka i srednjaka (donji opseg) opseg grane između srednjaka i krune (gornji opseg) masa rogovlja, broj parožaka i trofejna vrijednost. Dob jelena određivana je brojanjem naslaga zubnog cementa na prvom donjem kutnjaku (M1). Na temelju godine odstrela (ili uginuća) jelena i procijenjene dobi, određivana je godina u kojoj je grlo oteljeno (kohorta). Nakon toga je načinjena usporedba kohorti za svaku vrijednost spomenutih elemenata ocjene trofeja, kao i za ukupnu trofejnu vrijednost. Rezultati analize kovarijance pokazali su kako s obzirom na parametar (indikator), broj otkrivenih razlika među kohortama varira (Tablica 1 do 9). Najviše signifikantnih razlika u kohortama moguće je otkriti trofejnom vrijednošću (35 od 55, 64 %), gornjim opsegom (35 razlika, 64 %), opsegom vijenaca (34 razlika, 62 %), masom rogovlja (31 od 55, 56 %) i donjim opsegom (30 od 55, 55 %). Parametrima duljina moguće je otkriti nešto manje razlike. Najmanje razlika otkriveno je duljinom srednjaka (15 od 55, 27 %), a nešto više duljinom grane i duljinom nadočnjaka (29 od 55, 53 %), dok je s pomoću broja parožaka broj otkrivenih razlika bio najmanji – svega 16 (29 %). Broj kvalitativnih skupina koje je svaki pojedini parametar uspio prepoznati varira od 4 do 8. Kako se broj skupina bazira na broju ustanovljenih signifikantnih razlika, što je više pronađenih razlika uporabljivost nekog parametra trebala bi biti viša. Međutim, pomoću mase rogovlja dobiveno je 8 skupina koje se uglavnom međusobno signifikantno ne razlikuju. Mali broj skupina dobiven primjenom duljine srednjaka i broja parožaka nije uspio jasno izdvojiti najbolje kohorte, tako da je u kategoriju “najboljih” stavio i neke osrednje (1992 i 1993). Stoga bi se kao indikator procjene kvalitete populacije u budućnosti mogla koristiti ukupna trofejna vrijednost, ali i opsezi (opseg vijenaca, donji i gornji opseg) budući da su kao kvalitetnije kohorte uspjeli izdvojiti iste kohorte – 1994, 1995, 1996 i 1997. Rezimirajući rezultate naših istraživanja, može se reći kako su uglavnom potvrđene razlike u razini gospodarenja jelenom običnim u istraživanom lovištu. Kohorte s početka intenzivnog gospodarenja (druga polovica 1980-ih i početak 1990-ih godina) imaju niže vrijednosti parametara od kohorti koje su došle na svijet tijekom intenzivnog gospodarenja (sredina 1990-ih godina 20. stoljeća.). Ključne riječi: ocjenjivanje trofeja; rogovlje; masa rogovlja; duljine; opsezi; trofejna vrijednost |
autori: JUMIĆ, Vlado ŠL Tihomir Florijančić Tomica Marić Siniša Ozimec KRAPINEC, Krešimir  ŠL | |
| Zoran Galić, Alen Kiš, Radenko Ponjarac, Miljan Samardžić, Anđelina Gavranović, Zoran Novčić, Irina V. Andreeva | UDK 630* 114 (001) https://doi.org)10.31298/sl.145.9-10.3 | 445 |
| Prostorna analiza tala i utjecaj na produktivnost u gospodarskoj jedinici Mužljanski rit |
|
|
| Sažetak Razumijevanje produktivnosti drveća u gospodarskim jedinicama vezano je za poznavanje više stanišnih čimbenika. U radu se prikazuju istraživanja s obzirom na rasprostranjenost tala, dajući im veću važnost u odnosu na izbor klona, vodni režim, klimatske ekstreme, kao i postupak obnove nasada. Opravdanost navedenog pristupa je vezana za više provedenih istraživanja, u kojima je jedan od osnovnih čimbenika tip tla, a s njime i odgovarajuća vrsta drveća. Pregled prostorne rasprostranjenosti tala omogućeno je razvojem programskih paketa za prostornu analizu geoinformacijskih podataka. U radu je prikazana analiza prostorne raspodjele tala i produktivnosti nasada Populus x euramericana I-214 gospodarske jedinice (GJ) Mužljanski Rit. Definiranju rasprostranjenosti tala u GJ Mužlјanski rit prethodila je izrada modela terena. Model terena napravljen je na bazi osnovne državne karte (R 1:5000) za definiranje mikrorelјefa. Svaka poznata točka je osim vrijednosti na x i y osi, dobila vrijednost i na z osi. U programskom paketu ArcGIS je izvršena interpolacija, a rezultat je 3D model terena u GJ Mužljanski rit na površini od približno 1820 ha. Na ovaj način je omogućena analizirati ekvidistance na 10 cm na prostoru gospodarske jedinice. Prostornom analizom su prema Klasifikaciji zemlјišta Jugoslavije (Škorić i sur., 1985) determinirani različiti tipovi i niže sistematske jedinice tala. Prethodno navedena klasifikacija je nadopunjena podjelom na fiziološki aktivnu dubinu profila prema Wildeu (1940), zbog pretpostavljene različite produktivnosti tala ovisno o vrsti stabala koja će se tamo uzgajati. Postupak je na ovaj način definirao područja niza i greda na prostoru čitave GJ, te je poslužio kao osnova za daljnje analize. Mrežom pedoloških profila su definirani tipovi tala. Rezultati istraživanja ukazuju da je pokrov tla u istraživanoj GJ heterogen, te su kao tipovi tla determinirani euglej i humoglej. Podjela na niže sistematske jedinice kod eugleja je vezana za fiziološki aktivnu dubinu profila i to na α, β ili β/γ glej (ograničavajući čimbenik je stagnacija podzemne vode u profilu). Posljedica je 18,43% nasada Populus x euramericana I-214 koji se nalazi na dvije ili više različitih vrsta sustavnih jedinica tala, unutar istog odsjeka, u dijelu šume koja tvori glavnu prostornu jedinicu sa sličnom ekologijom. Povećanje ili smanjenje udjela sustavne jedinice tla dovodi do postizanja različite produktivnosti. U radu je utvrđena potreba podjele eugleja kao tipa tla na niže sistematske jedinice. Rezultati istraživanja ukazuju da trendovi povećanja udjela α i β-gleja u tlu, kao i humogleja, utječu na smanjenje prinosa nasada Populus x euramericana I-214, dok udio β/γ-gleja (u statističkoj značajnosti od 0,3745) pozitivno korelira s volumenom nasada Populus x euramericana I-214. Iz rezultata je također vidljivo da je mali udio α gleja (do 10%) dovoljan po površini odsjeka da bi doveo do smanjenja produktivnosti nasada Populus x euramericana I-214, dok je taj udio kod β-gleja nešto većite ne bi trebao prelaziti 20%, odnosno najviše 30%. Nasadi Populus x euramericana I-214 prostorno su koncentrirani, što ukazuje na alternativnu ekonomski održivu podjelu na temelju karakteristika tala uz izbor odgovarajuće vrste drveća. Na području niza je u najvećoj mjeri zastupljen euglej (fiziološki α i β glej) i potrebno ih je izbjegavati, budući da i mali udio navedenih sustavnih jedinica zemljišta bitno utječe na produktivnost, a posljedično i na sortimentne strukture nasada Populus x euramericana I-214. U najvećem broju slučajeva, kao zamjenska vrsta na humoglejevima i fiziološki plićim sustavnim jedinicama bio bi hrast lužnjak kao stabilna i vitalna vrsta. Na osnovi prostornog rasprostranjenja tala to se vrlo jasno može definirati, a u konačnici se i ispunjavaju ostale funkcije šuma. |
autori: Zoran Galić Alen Kiš Radenko Ponjarac Miljan Samardžić GAVRANOVIĆ, Anđelina ŠL Zoran Novčić Irina V. Andreeva | |
| Milica Caković, Aleksandar Baumgertel, Sara Lukić, Nada Dragović, Miodrag Zlatić | UDK 630* 164 (001) https://doi.org/10.31298/sl.145.9-10.4 |
459 |
| Učinci bioloških radova u integriranom uređenju bujičnih slivova Grdeličke klisure i Vranjske doline (Srbija) |
|
|
| Sažetak Područje Grdeličke klisure i Vranjske doline (slika 1) je zbog specifičnih prirodnih i socijalno-ekonomskih prilika u prošlosti bilo ugroženo procesima prekomjerne erozije. Sredinom prošloga stoljeća zabilježene su bujične poplave s izraženim destruktivnim učinkom. S ciljem ublažavanja negativnih učinaka bujičnih poplava i erozionih procesa na ovom području, prvi put u Republici Srbiji, u okviru integrirane regulacije, izvedeni su brojni biološki i tehnički radovi i određene administrativne mjere. Za ovo područje izrađena je karta erozije (1953.) (slika 3), koja je bila polazna točka za planirano izvođenje protuerozijskih radova. Cilj ovoga rada je analizirati učinke izvedenih bioloških radova metodama daljinskog istraživanja. Velik dio protuerozijskog pošumljavanja na istraženom području proveden je krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Za analizu učinaka bioloških mjera protuerozijskog pošumljavanja u istraživanju korišteni su podaci dobiveni metodama daljinskog istraživanja. Iz satelitskih snimaka za 1972., 1986., 1996. i 2017. izračunat je vegetacijski indeks normalizirane vrijednost (NDVI) koji pokazuje stanje vegetacije (slika 2), koja je u kontekstu zaštite tla od erozionih procesa najvažnija komponenta. Razdvajanje klasa vegetacijskog pokrivača na istraženim površinama provedeno je na temelju klasifikacije prikazane u tablici 1. Obrada satelitskih snimaka, izračun indeksa vegetacije i prostorna analiza izvedena je pomoću programskog paketa ArcMap 10.8.1 (ESRI, Redlands, CA). Kako se pozitivni učinci bioloških radova mogu primijetiti tek nakon duljeg razdoblja, a zbog postupnog i sporog razvoja zaštitnog vegetacijskog pokrova na snimci 1972. godine, nije moguće primijetiti pune učinke radova izvedenih pedesetih godina prošloga stoljeća. Stoga je 1972. godina uzeta kao nulto stanje. Sljedeće promatrane godine (1986.) primijećene su promjene u postotnoj raspodjeli područja s višim vrijednostima indeksa NDVI. Na temelju analize NDVI primijećen je značajan porast površina pokrivenih vegetacijom. Trend povećanja površine pod vegetacijom, a istodobno i smanjenja procesa erozije, primijećen je i 1996. godine (slika 4). U usporedbi pokrivenosti vegetacije 1996. godine s prethodnim razdobljem (1986.) došlo je do smanjenja površine u nižoj klasi i značajno povećanja površine u klasi umjereno niske (oko 30 %). Na kraju proučenog razdoblja 2017. godine, najzastupljenija su područja s umjereno niskim, umjereno visokim i visokim pokrivanjem vegetacije. Upravo takav trend povećanja površina pod vegetacijom utjecao je na smanjenje erozijskih procesa, što potvrđuje činjenica da je koeficijent erozije za 2010. godinu iznosio Zsr = 0,24 (tablica 2). Prema dobivenim rezultatima provedenih istraživanja, može se zaključiti da su izvedeni biološki radovi u okviru cjelovitog uređenja bujičnih bazena značajno pridonijeli poboljšanju vegetacijskog stanja i prevenciji erozionih procesa te pokazali pozitivan učinak. |
autori: Milica Caković Aleksandar Baumgertel Sara Lukić Nada Dragović Miodrag Zlatić | |
| Deniz Güney, Ali Bayraktar, Fahrettin Atar, Ibrahim Turna | UDK 630* 232 (001) https://doi.org/10.31298/sl.145.9-10.5 |
467 |
| Utjecaj različitih čimbenika na razmnožavanje zrelim reznicama nekih crnogoričnih ukrasnih biljaka |
|
|
| Sažetak Chamaecyparis lawsoniana ‘Ellwoodii’, Cryptomeria japonica ‘Elegans’ i x Cupressocyparis leylandii od velike su važnosti s obzirom na njihovo područje uporabe kao ukrasnog bilja. Prevladavanje problema s kojim se može susresti u generativnoj reprodukciji ovih svojti vegetativnim načinom razmnožavanja vrlo je važno za proizvođače koji se bave parkovnim i vrtnim radovima. Istražen je utjecaj različitih stakleničkih supstrata (SS), supstrata za ukorjenjivanje (SU) i fitohormona (F) na razmnožavanje reznicama proučavanih svojti. U ovom istraživanju odabrana tri staklenička medija (Staklenik-1, 2 i 3), ????dva supstrata za ukorjenjivanje (perlit i treset) i dvije aktivne tvati fitohormona (IBA i NAA) s dvije koncentracije ppm (1000 i 5000 ppm). Određeni su datumi nastanka prvog korijena i kalusa, postotak zakorjenjivanja (PZ), postotak kalusiranja (PK), ukupna duljina korijena (DK) i broj korijena (BK). Rezultati su pokazali da su najviši postoci (100%) ukorjenjivanja zabilježeni kod C. lawsoniana ‘Ellwoodii’ u supstratu od treseta (IBA 1000 ppm) na podlogama staklenika-2 i podlogama staklenika-3 i podlogu za ukorjenjivanje perlita (kontrola) na stakleniku-3 mediji. S druge strane, najveći postotak ukorjenjivanja za C. japonica ‘Elegans’ dobiven je kao 100% u tretmanima IBA 1000, IBA 5000 i NAA 1000 ppm na podlogama SS-1, dok se ova vrijednost za x C. leylandii dogodila u tretmanu NAA 5000 ppm (73.33%) na podlogama SS-2, u medijima za ukorjenjivanje perlita za oba. Uvjeti potrebni za najbolje ukorjenjivanje u razmnožavanju zrelim reznicama razlikuju se ovisno o istraživanim svojstama, a općenito se mogu preporučiti primjena auksina, temperatura supstrata za ukorjenjivanje 5 °C viša od temperature zraka i uporaba perlita za ukorjenjivanje. Ključne riječi: razmnožavanje reznicama; supstrati za staklenike; supstrat za ukorjenjivanje; auksin; postotak ukorjenjivanja |
autori: Deniz Güney Ali Bayraktar Fahrettin Atar Ibrahim Turna | |
| STRUČNI ČLANCI | ||
| Damir Ugarković, Matko Matijević, Ivica Tikvić, Krešimir Popić | UDK 630* 111.8 https://doi.org/10.31298/sl.145.9-10.6 |
479 |
| Neka obilježja klime i klimatskih elemenata na području grada Zagreba |
|
|
| Sažetak Klimu kao prosječno stanje vremena određuju srednje vrijednosti, ali i kolebanja klimatskih elemenata. S obzirom na to da je klima najvažniji stanišni čimbenik, nužno ju je motriti, opisivati, analizirati i pratiti njezine promjene. Prikupljeni su podaci o vrijednostima temperature zraka (°C), količine oborine (mm) i relativne vlažnosti zraka (%) za meteorološke postaje Grič, u središtu grada, i Maksimir, u suburbanom dijelu grada. Na osnovi promatranih i mjerenih klimatskih elemenata izračunati su različiti klimatski indeksi koji pobliže opisuju klimu grada Zagreba. Analiziran je i trend Palmerova indeksa oštrine suhoće (scPDSI). Temperatura zraka (°C), količina oborine (mm), kao i iznos potencijalne evapotranspiracije (mm) imali su znatno više vrijednosti u središtu grada u odnosu na suburbani dio grada. Suburbani dio grada humidniji je u odnosu na središte grada. Trend Palmerova indeksa oštrine suhoće za travanj, srpanj i kolovoz upućuje na povećanje aridnosti na području Zagreba. Ključne riječi: klima; Zagreb; urbani ekosustav |
autori: UGARKOVIĆ, Damir ŠL Matko Matijević TIKVIĆ, Ivica ŠL Krešimir Popić | |
| Katarina Tumpa, Marilena Idžojtić, Mirna Ćurković-Perica, Marin Ježić, Davor Juretić, Damir Drvodelić, Mario Šango, Milovan Žigante, Igor Poljak | UDK 630* 181.5 https://doi.org/10.31298/sl.145.9-10.7 |
489 |
| Vegetativno razmnožavanje pitomog kestena i maruna |
|
|
| Sažetak Maruni su selekcionirane sorte europskog pitomog kestena, uzgajane radi krupnoće i kvalitete plodova. Većina zemalja u kojima raste europski pitomi kesten ima svoje autohtone sorte, koje su dobivene dugotrajnom selekcijom i uzgojem, tijekom više stoljeća. Kultiviranje maruna ima dugu povijest u zapadnoj Hrvatskoj, većinom na području Lovrana i okolice. Nažalost, stabla maruna ugrožena su štetnicima i bolestima, kao i napuštanjem nasada, no dio uzgajivača i dalje njeguje tradicionalan način uzgoja. U ovome se radu daje pregled najčešćih metoda vegetativnog razmnožavanja pitomog kestena i maruna, kao i kraći pregled načina uzgoja, razmnožavanja te značaja nasada maruna u Hrvatskoj. Budući da je prenošenje istovjetnih karakteristika plodova s matične biljke na potomstvo moguće jedino izravnim prenošenjem genotipa roditeljske biljke, maruni se mogu razmnožavati samo vegetativnim metodama. Najčešća metoda vegetativnog razmnožavanja maruna, kao i pitomog kestena, u rasadnicima je cijepljenje. Ostale korištene metode vegetativnog razmnožavanja su razmnožavanje povaljenicama, reznicama i kulturom tkiva. Ključne riječi: vegetativno razmnožavanje; cijepljenje; maruni; pitomi kesten; kultivari |
autori: Katarina Tumpa IDŽOJTIĆ, Marilena ŠL Mirna Ćurković-Perica Marin Ježić Davor Juretić DRVODELIĆ, Damir ŠL ŠANGO, Mario ŠL Milovan Žigante Igor Poljak | |