|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 1-2/2019 3-4/2019 5-6/2019 7-8/2019 9-10/2019 11-12/2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
3-4/2019 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 101 | |
| Osnivanje još jednog studija šumarstva u Hrvatskoj |  
|
|
| RIJEČ UREDNIŠTVA Izgleda da se povijest, kao i moda, periodički ponavlja. Svako toliko pojave se ¨pametnjakovići¨, kako bi narod rekao s „morskim idejama“, naravno upitnim i bez razumnih argumenata. Naime, o naslovljenom problemu, aktualiziranome u Glasu Slavonije (14. 2. 2019.), u Šumarskome listu br. 11-12 /2006. u rubrici Izazovi i suprotstavljanja, pisao je prof. dr. sc. Joso Vukelić, komentirajući tada neslužbene inicijative glede odnosnog studija, suprotstavljajući im se argumentiranim činjenicama. Njegovome tekstu nemamo gotovo ništa pridodati, osim da je ovih dana to službena inicijativa jedne lokalne zajednice i da uspješnost ili neuspješnost bolonjskoga procesa sada možemo konkretizirati, s obzirom na vremenski odmak. Sve ostalo bilo bi ponavljanje što ne želimo, ali ćemo samo kratko natuknuti neka pitanja i ukazali na argumente, kako bi Vas ponukali da potražite i pročitate i danas aktualni tekst prof. Vukelića. Ponajprije autor ukazuje na stihijsku pojavu otvaranja sličnih studija s istovrsnim programima izvan postojećih sveučilišta i prijašnjih visokih škola u Republici Hrvatskoj, koja usput rečeno traje i danas, a rezultatima nisu opravdale njihovo ustrojavanje, koje je bilo isključivo političke prirode. Kao krucijalno pitanje postavio je potrebu i opravdanost studija šumarstva uz postojeći na Šumarskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, navodeći taksativno činjenice: – nema zaključnih spoznaja o uspješnosti primjene bolonjskoga procesa (nema ga ni danas – samo djelomično je ostvario očekivanja); – bolonjski proces ne prate na odgovarajući način ostale promjene u zakonodavno-organizacijskoj sferi u hrvatskome šumarstvu; – preko 200 inženjera (magistara) šumarstva je prijavljeno na Zavodu za zapošljavanje (i danas ima oko 100 nezaposlenih); – sve manji je interes za studij klasičnog šumarstva; – resorno ministarstvo sve manje financira terensku nastavu i režijske troškove postojećeg fakulteta; – postoji novo-izgrađeni suvremen i dostatan radni prostor, kojega treba i suvremeno opremiti; – postoji pet međunarodno priznatih nastavnih poligona, međunarodna razmjena studenata i vrsni mladi nastavnici te 108 (danas 120) godišnja visokoškolska tradicija šumarske nastave u Hrvatskoj - četvrta na Sveučilištu u Zagrebu; – broj diplomiranih studenata je dostatan, da ne kažemo i prevelik za potrebe struke. U nastavku autor se osvrće na potrebe županijskih vlasti, koje su fokusirane na svoj razvoj, a koje se u ovome slučaju krivo usmjeruju na rješavanje lokanih problema. Također navodi i konkretne primjere obrazovanja, potpuno nesvrsishodne te skreće pozornost na stručnost kadrova bez pedagoške naobrazbe i iskustva. Umjesto nepotrebnih proširenja sveučilišne nastave šumarstva, predlaže da se posvetimo permanentnom obrazovanju, koje je danas nužnost, a kod nas se provodi tri puta manje nego u EU. Svakako treba težiti ka izvrsnosti, usmjeravajući prema tome cilju stručnjake specijaliste i financijska sredstva. Nažalost, očito ništa nismo naučili i nismo spremni analizirati negativnosti kao npr. iz srednjoškolskoga šumarskog obrazovanja, utemeljenog upravo na argumentima lokalne a ne nacionalne razine. Programi bi uz specifičnosti trebali biti gotovo jednaki za svih desetak šumarskih škola u Hrvatskoj, a da li možemo među njima usporediti kvalitetu nastave (da li je ona uopće moguća s obzirom na kadrove i opremu) i potrebe struke? Gdje je tu izvrsnost, kojoj i na toj razini treba težiti? Svakako, o ovoj inicijativi potrebna je argumentirana rasprava na nacionalnoj razini (tko će to provesti kada nažalost resorni ministar ignorira šumarsku struku), bez političkih pritisaka, površnosti i bez privatnih interesa, pa i želja za „tezgarenjem“, kojih nesporno ima. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Jelena Kranjec Orlović, Ivan Andrić, Ida Bulovec, Danko Diminić | UDK 630*443 (001) https://doi.org/10.31298/sl.143.3-4.1 |
103 |
| Vrste gljiva u sjemenu poljskoga jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) |
|
|
| Sažetak Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) je u Republici Hrvatskoj trenutno najoštećenija šumska vrsta drveća, sa 75 % stabala značajno osute krošnje prema podacima međunarodnog programa ICP Forests iz 2017. godine. Dosadašnja su istraživanja potvrdila patogenu gljivu Hymenoscyphus fraxineus kao primarnog uzročnika odumiranja krošanja poljskoga jasena na više lokacija te utvrdila njenu prisutnost u listovima, izbojcima, granama, bazi debla te korijenu stabala. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati prisutnost navedenog patogena u sjemenu poljskoga jasena, a također i identificirati ostale vrste potencijalno parazitskih gljiva, kako bi se s navedenog aspekta moglo procijeniti zdravstveno stanje i uporabljivost sjemena u rasadničkoj proizvodnji poljskoga jasena za obnovu sastojina i pošumljavanje. Sjeme je prikupljeno na pet lokacija u sastojinama kategoriziranim kao sjemenski izvor ili sjemenska sastojina na području šumarija Novoselec, Lipovljani, Gunja, Županja i Vukovar. Za analizu sjemena skladištenog jedan do dva mjeseca korištene su tri različite metode, uključujući klasičnu metodu izolacije gljiva iz tkiva na hranjive podloge te molekularne metode izolacije ukupne stanične DNK iz sjemena i umnažanja ciljanih sekvenci u lančanoj reakciji polimerazom korištenjem univerzalnih početnica (ITS 1, ITS 1 – F, ITS 4) i početnica specifičnih za gljivu Hymenoscyphus fraxineus. Analizom je utvrđeno ukupno 15 različitih taksona gljiva u manje od 40 % ispitivanog sjemena, ukazujući na njegovo relativno dobro zdravstveno stanje. Najčešće su identificirani pripadnici roda Alternaria, od kojih su A. alternata i A. tenuissima identificirane do razine vrste, te vrsta Sphaerulina berberidis. Ostali identificirani taksoni zabilježeni su na svega jednoj do tri sjemenke. Iako utvrđeni taksoni gljiva nisu uzrokovali vidljive simptome ili propadanje sjemena nakon jednog do dva mjeseca skladištenja, velik broj njih se u literaturi navode kao patogeni sjemena i plodova različitih vrsta drveća, a dio i kao oportunistički paraziti prisutni u nekrotičnom tkivu jasena (Fraxinus spp.), zbog čega se ne može u potpunosti isključiti njihov negativan utjecaj na sjeme tijekom duljih perioda skladištenja ili izlaganja nepovoljnim uvjetima. Vrsta Hymenoscyphus fraxineus niti jednom korištenom metodom nije utvrđena u analiziranom sjemenu, te nije dokazana mogućnost njena širenja na uzgojene sadnice ovim putem. Time nije isključena mogućnost njene prisutnosti na površini plodova, tj. perutki, koje su u ovom istraživanju površinski sterilizirane kako bi se smanjio utjecaj uobičajeno prisutnih epifitnih gljiva na rezultate. Ključne riječi: izolacija gljiva; ugniježđeni PCR; Alternaria sp.; Sphaerulina berberidis |
autori: Jelena Kranjec Orlović  ANDRIĆ, Ivan ŠL Ida Bulovec DIMINIĆ, Danko ŠL | |
| Ida Katičić Bogdan, Davorin Kajba, Saša Bogdan | UDK 630* 232.3 (001) https://doi.org/10.31298/sl.143.3-4.2 |
111 |
| Varijabilnost klonova u proizvodnji žira i njezin učinak na efektivne veličine populacija i genetsku raznolikost potomstva u klonskim sjemenskim plantažama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj |
|
|
| Sažetak U ovom radu željeli smo ispitati različite parametre koji nam daju informaciju o učinkovitosti plantaža u proizvodnji genetski raznolikog potomstva. Koristili smo raspoložive inventurne podatke tvrtke “Hrvatske šume” d.o.o. o brojnom stanju i starosti rameta, te zabilježenim urodima u dvije klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka; KSP “Plešćice” i KSP “Petkovac”. U slučaju KSP „Plešćice” korišteni su inventurni podaci, te podaci o urodu za 2003.,2006.,2007.,2008.,2009. i 2010. godinu. Nakon 2010. godine zbog organizacijskih se razloga prestalo pratiti urod po klonovima i prešlo se na evidentiranje ukupnog uroda na plantaži, pa je za period 2010.-2017. godine nemoguće procjeniti genetsku raznolikost uroda. U slučaju KSP „Petkovac” korišteni su inventurni podaci, te podaci o urodu za 2003.,2004.,2005.,2006.,2008.,2009. i 2010. godinu. U slučaju KSP „Petkovac” također se nakon 2010. godine napustilo evidentiranje uroda po klonovima. Količine i varijabilnost uroda žira po godinama, kao i projekcije uroda za 2018. i 2019. godinu na temelju polinomijalnih regresijskih krivulja izračunali smo za sve godine evidentiranog uroda za cijelo razdoblje 2003. – 2017. godina. Rezultati su prikazani u tablici 1 i na slikama 1 i 2. Sve druge analize bile su moguće samo za godine kada se sakupljanje žira u plantažama provodilo odvojeno po klonovima. Korelacijama po metodama Pearsona i Spearmana usporedili smo raspodjelu uroda žira između parova istraživanih godina po klonovima, odnosno poredak udjela klonova u urodima žira između istraživanih godina. Obje korelacije bile su većinom statististički značajne između parova godina, sa ponekim iznimkama (tablica 2). Ravnoteža uroda klonova po godinama, opisana kumulativnim krivuljama proizvodnje žira po godinama, po postocima rodnih klonova, prikazana je na slikama 3 i 4. Krivulje ravnoteže uroda klonova za obje plantaže prikazuju izrazito neravnomjernu raspodjelu uroda po klonova, što znači da je manjina klonova u istraživanim godinama doprinosila većinskom količinom uroda. U uvjetima jednake plodnosti i sinkroniziranosti klonova doprinos u urodu bio bi razmjeran zastupljenosti klonova (clone size) tj. klonovi s većim brojem rameta značajnije bi doprinosili urodu. Iz tablice 3. može se primjetiti da je u slučaju KSP “Plešćice” ova korelacija bila slabija nego kod KSP “Petkovac”. Dapače, u tri od šest promatranih godina ona uopće nije bila značajna. U slučaju KSP “Petkovac” korelacija je bila značajna u svim promatranim godinama Procjena efektivnih veličina populacije i genetske raznolikosti potomstva po godinama prikazani su u tablici 4. isključivo za žensku plodnost klonova. Prilikom izračuna doprinosa oba roditelja muška plodnost procijenjena je pomoću tri scenarija koja obuhvaćaju raznolik raspon potencijalnog muškog doprinosa u efektivnoj veličini populacije. Rezultati su prikazani u tablici 5. Usporedbom tri scenarija muškog doprinosa ukupnom efektivnom tj. statusnom broju (Np) vidljivo je da su vrijednosti za prvi ,gdje je muški doprinos razmjeran udjelu rameta datog klona u ukupnom broju rameta, intermedijarne u odnosu na druga dva scenarija. Najniži efektivni brojevi roditelja (Np), a time i najniži relativni efektivni brojevi (Nr), te najviše vrijednosti koeficijenta grupnog srodstva (Θ) dobivene su za drugi scenarij u kojem je muški doprinos jednak ženskome. Te su vrijednosti identične vrijednostima za samo žensku plodnost. Najviši su efektivni brojevi i analogno druge vrijednosti dobivene za treći scenarij u kojem se pretpostavlja jednak muški doprinos svih klonova. Za obje plantaže korelacija poretka ženskih efektivnih brojeva klonova za pojedine godine uroda, sa poretkom za količine uroda tih godina (po metodi Spearmana) je statistički značajna na razini p < 0,05. Za primjenu mjera procjene genetske raznolikosti proizvedena u klonskim sjemenskim plantažama potrebna su sukcesivna višegodišnja praćenja cvjetanja/uroda, kao i saznanja o genetskoj dobiti dobivena testiranjem potomstva i uzgojne vrijednosti klonova u nedavno postavljenim testovima potomstva iz plantaža. Zbog svega toga je apsolutno preporučljivo da se daljnje sakupljanje uroda u ovim klonskim sjemenskim plantaža obavlja odvojeno po klonovima, jer se jedino na taj način, bez skupih molekularnih analiza, može doći do relevantnih informacija o doprinosu pojedinih klonova genetskoj raznolikosti potomstva. Ključne riječi: Hrast lužnjak; klonske sjemenske plantaže; varijabilnost uroda po godinama; genetska raznolikost uroda; ravnoteža uroda klonova |
autori: KATIČIĆ, Ida ŠL KAJBA, Davorin  ŠL BOGDAN, Saša ŠL | |
| Marilena Idžojtić, Igor Anić, Ivan Šimić, Maja Anastazija Kovačević, Igor Poljak | UDK 630* 174(001) https://doi.org/10.31298/sl.143.3-4.3 |
125 |
| Dendrološke značajke Arboretuma Trsteno |
|
|
| Sažetak Arboretum Trsteno je povijesni ladanjski posjed s perivojima, starim maslinicima i prirodnom vegetacijom, kojim upravlja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Povijest ladanjske cjeline može se pratiti od 1494. godine, a Arboretum površine 28 ha osnovan je 1948. godine. Radi utvrđivanja sadašnjega bogatstva drvenastih svojti, biljke su determinirane tijekom 2017. i 2018. godine. Napravljena je dendrološka analiza te je učinjena usporedba sadašnjega bogatstva dendroflore u odnosu na literaturne podatke dostupne iz sredine i kraja prošloga, kao i početka ovoga stoljeća. U Arboretumu Trsteno sada raste 317 drvenastih svojti, od čega je 233 vrsta, 8 podvrsta, 2 varijeteta, 10 križanaca i 64 kultivara. Svojte pripadaju u 179 različitih rodova iz 82 porodice. Golosjemenjača je 19 svojti, a kritosjemenjača 298 svojti. Svojti autohtonih u Hrvatskoj je 84, odnosno 26 %, a među njima prevladavaju mediteranske biljke. Od egzotičnih vrsta i podvrsta, odnosno onih koje rastu isključivo izvan europskoga kontinenta, najviše je azijskih vrsta (64), zatim slijede vrste s područja Amerike (45 vrsta), Afrike (14 vrsta) i Australije (6 vrsta). Jedinstvene ili vrlo rijetko prisutne svojte u Hrvatskoj su npr. Acacia cyclops A. Cunn. ex G. Don, A. karoo Hayne, Albizia amara (Roxb.) B. Boivin, Callitris preisii Miq., Casuarina cunninghamiana Miq., Persea indica (L.) Spreng., Retama sphaerocarpa Raf., Schinus weinmannifolius Engl. i Vitex negundo var. heterophylla (Franch.) Rehder. Od prvog popisa biljaka prije 65 godina do danas u Arboretum su unošene nove svojte. Ukupan broj svojti povećan je s 226 na 317. Tome je znantno pridonijelo obogaćanje zbirki pojedinih rodova, ali također i revizije prijašnjih determinacija koje su donijele na svjetlo brojne stare kultivare, kao npr. rodova Olea, Citrus, Aloe, Pelargonium i dr. Svojti koje su se od popisa 1953. godine do danas zadržale u Arboretumu je 148, što znači da je od današnjih 317 svojti nešto manje od pola bilo u Arboretumu i prije 65 godina. To je posljedica djelovanja niza čimbenika, uključujući klimu, uvjete uzgoja, požare, ali i bolesti i štetnike. Egzotične biljke toplih područja drugih kontinenata uglavnom su dobro prilagođene na stanišne uvjete u Arboretumu, međutim, povremeno stradaju od ekstremno niskih temperatura koje traju više dana. Arboretum Trsteno jedini je naš arboretum koji je pod upravom znanstvene institucije – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te ispunjava zadatke postavljene pred povijesni arboretum u suvremenom svijetu. Ključne riječi: Arboretum Trsteno; Hrvatska; Mediteran; drveće; grmlje; polugrmovi; dendrološka analiza |
autori: IDŽOJTIĆ, Marilena ŠL ANIĆ, Igor ŠL Ivan Šimić Maja Anastazija Kovačević Igor Poljak | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Mladen Zadravec, Toni Koren, Boris Lauš, Ivona Burić, Barbara Horvatić | UDK 630* 419 https://doi.org/10.31298/sl.143.3-4.4 |
145 |
| Preliminarni podaci o fauni kornjaša (Coleoptera) Turopoljskog luga |
|
|
| Sažetak Vlažna staništa pružaju mnoge usluge ekosustava, npr. služe kao prirodne retencije poplavnih voda, a mogu biti i područja za rekreaciju šire javnosti. Predstavljaju i životno važna staništa za brojne životinjske vrste, stoga su mnoga vlažna staništa pod nekim stupnjem zaštite. Unatoč tomu, fauna mnogih vlažnih staništa i dalje je većinom nepoznata, posebice po pitanju kornjaša. Nepoznavanje faune određenog područja otežava upravljanje istim. Jedna takva lokacija je šuma Turopoljski lug, smještena jugoistočno od glavnog grada Zagreba. Terensko istraživanje provedeno je od ožujka do rujna 2017. Koristile su se četiri metode: kečiranje, zamke s mamcima na stablima, svjetlosne zamke s UV žaruljama po noći i sakupljanje rukom. Rezultatima je pridodano i nekoliko nalaza od ranije. Ukupan broj poznatih vrsta kornjaša za Turopoljski lug podignut je s 51 na 133. Devet vrsta imaju gotovo ugrožen IUCN status ugroženosti, od kojih je sedam saproksilnog načina života. Iz područja su poznate tri vrste navedene u Dodacima II i IV Direktive o staništima, od kojih smo zabilježili samo Cerambyx cerdo. Također, pronađen je zanemaren nalaz iz literature za četvrtu – Phryganophilus ruficollis. Potrebno je preispitati i, po potrebi, izmijeniti dosadašnji način upravljanja šumom. Buduća usmjerena istraživanja određenih skupina kornjaša trebala bi uroditi dodatnim povećanjem broja vrsta poznatih za lug, dok bi ciljano kartiranje prisutnosti vrsta s Dodataka iznjedrilo prijeko potrebne podatke za zaštitu prirode. Ključne riječi: poplavna šuma; Ekološka mreža Natura 2000; Cerambyx cerdo; Phryganophilus ruficollis; Trox perrisii; zaštićena područja |
autori: Mladen Zadravec Toni Koren Boris Lauš Ivona Burić Barbara Horvatić | |
| Kenan Zahirović, Tarik Treštić, Azra Čabaravdić, Mirza Dautbašić , Osman Mujezinović | UDK 630* 443 https://doi.org/10.31298/sl.143.3-4.5 |
155 |
| Uzročnici truleži drveta obične smreke /Picea abies (L.) Karst./ na planini Zvijezda |
|
|
| Sažetak Utjecaj gljiva truležnica roda Heterobasidion i Armillaria na pojavu truleži na stablima obične smreke provedeno je na Šumskogospodarskom području “Gornjebosansko”, gospodarska jedinica “Gornja Stavnja”, odjeljenje 65. Utvrđivanje prisutnosti truleži vršeno je na srušenim stablima obične smreke na premjernim površinama koje su raspoređene u sistematski postavljenoj mreži 100 m x 100 m. Uzorci su prikupljeni sa tri mjesta na dijelu debla zahvaćenom procesom truleži (početak zone truleži, sredina i vršna zona truleži). Na mjestima uzorkovanja uzimani su kolutovi drva debljine 5 cm. Analize uzoraka su provedene u laboratorijima Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Za izravnu izolaciju gljivične DNA su pripremljeni uzroci drva mase 10-20 mg. Za amplifikaciju ciljanog segmenta DNK korištene su tubice s pripremljenim reagensima, proizvod ReadyToGo PCR beads tvrtke Amersham, Bioscience. Za amplifikaciju ciljanog segmenta ITS regije za rod Heterobasidion su korišteni početnice MJ-F, MJ-R, KJ-F i KJ-R, pomoću kojih je utvrđena međuvrsna raznolikost (tablica 2). Za amplifikaciju ciljanog segmenta ITS regiona za rod Armillaria su korišteni početnice ITS-1 i ITS-4, pomoću kojih je utvrđena samo pripadnost rodu. Za međuvrsnu raznolikost je vršena amplifikacija ciljanog segmenta IGS regiona za rod Armillaria pomoću početnice LR12 i O-1, te razgradnja endonukleazom AluI (tablica 3). Uspješnost amplifikacije je provjerena elektroforezom na agaroznom gelu. Interpretacija profila je izvršena pomoću molekularnog markera poznate veličine (100 bp) (slika 1). Na osnovi provedenih istraživanja unutar istraživane sastojine utvrđeno je 9 stabala s gljivom H. parviporum, 2 stabla s gljivom A. ostoyae, 1 stablo s gljivom A. cepistipes, te 17 stabala čiju trulež su uzrokovale ostale gljive truležnice (tablica 4). Gljiva H. annosum je uspješno identificirana iz plodišta. Na osnovi svega navedenog, može se zaključiti da je molekularnim analizama moguće utvrđivati međuvrsnu raznolikost gljiva ova dva roda iz uzoraka drveta sa truleži i plodišta gljiva. Ključne riječi: Heterobasidion; Armillaria; gljive truležnice; molekularne analize; početnice; Bosna i Hercegovina |
autori: Kenan Zahirović Tarik Treštić Azra Čabaravdić Mirza Dautbašić Osman Mujezinović | |
| Martin Bobinac, Siniša Andrašev, Andrijana Bauer-Živković, Nikola Šušić | UDK 630* 561 https://doi.org/10.31298/sl.143.3-4.6 |
161 |
| Elementi rasta stabala i sastojine Gymnocladus dioicus (L.) K. Koch na Fruškoj gori (Srbija) |
|
|
| Sažetak Istraživanje je provedeno u kulturi alohtone vrste Gymnocladus dioicus (L.) K. Koch na Fruškoj gori, osnovanoj 1932. godine s razmakom sadnje 3 × 3 m, na staništu lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris /Anić 59/ Rauš 1971.), na nadmorskoj visini 120 m. Elementi rasta stabala i sastojine u dobi od 75, 80 i 85 godina ukazuju na visoku proizvodnost kulture. U 85 godina od sadnje zabilježeno je 502 stabla po hektaru s prosječnim promjerom od 39,6 cm (dg), dominantnim promjerom (D100) 51,5 cm, srednjom visinom 33,0 m, dominantnom visinom (H100) 35,0 m, s temeljnicom 61,74 m2·ha-1 i volumenom od 918,23 m3·ha-1. Tečajni prirast volumena bio je u razdoblju od 76 do 80. godine 18,80 m3·ha-1, a u razdoblju 81-85. godine 18,27 m3·ha-1 (Tablica 1). Provedena analiza pokazala je da strukturna svojstva i veličine elemenata rasta sastojine definira prostor za rast stabala u kulturi. Skupina unutarnjih stabala u kulturi (A) zaostaje u debljinskom i visinskom rastu u odnosu na skupinu rubnih stabala (B), što pokazuju postignuti srednji i dominantni promjeri i visine (Tablica 5), kao i značajne razlike između tečajnog prirasta promjera, visine, temeljnice i volumena (Tablica 8). Uz sva ograničenja za generalizaciju zaključaka, zbog malog uzorka stabala u kulturi, može se ipak zaključiti da stabla dominantnog položaja i pravilno razvijenih kruna predstavljaju realizirani fenotip zanimljiv za proizvodnju tehničkih sortimenata (slika 5). Ključne riječi: Gymnocladus dioicus(L.)K. Koch; introdukcija; kultura; elementi rasta; uvjeti za rast; Srbija |
autori: Bobinac, Martin Siniša Andrašev Andrijana Bauer-Živković Nikola Šušić | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Zdenko Franić | UDK 630*892 https://doi.org/10.31298/sl.143.3-4.7 |
171 |
| Apišumarstvo – pčelarstvo i šumarstvo |
|
|
| Sažetak U radu je kroz pregled znanstvene i stručne literature prikazana povijest interakcije pčelarstva i šumarstva (apišumarstva) u Hrvatskoj. Sistematizirane su najvažnije preporuke i zaključci. Gotovo svi autori kao preduvjet naprednog pčelarenja i umanjivanja negativnog utjecaja klimatskih promjena na pčele preporučuju sadnju medonosnog bilja bogatog nektarom i peludom. Prilikom obnove i sadnje šuma od medonosnog drveća posebice se preporučuje sadnja bagrema, lipe i kestena. Korist od pčela vezana uz oprašivanje i održavanje bioraznolikosti, a koja je na razini EU procijenjena na oko 1280 € po pčelinjoj zajednici, višestruko nadmašuje neposrednu korist od meda i ostalih pčelinjih proizvoda. U Hrvatskoj apišumarstvo, posebice u kestenovim šumama, pruža priliku za razvoj inovativnih aktivnosti i usluga koje se zasnivaju na pčelarstvu. Primjer jest apiterapija kao zdravstveni segment pčelarskog turizma. Problematika apišumarstva i dalje treba biti predmet multidisciplinarnih istraživanja, a koordinaciju i suradnju između sektora šumarstva i pčelarstva treba neprestano poboljšavati. Ključne riječi: šumarstvo; pčelarstvo; medonosno bilje; oprašivanje; bioraznolikost |
autori: Zdenko Franić | |