+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
1-2/2018
3-4/2018
5-6/2018
7-8/2018
9-10/2018
11-12/2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
+ 2024
new


HR  EN   

11-12/2018

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   565
Za koliki je postotak populacije vidljiva šumarska struka?      
RIJEČ UREDNIŠTVA<br>
U Večernjem listu početkom studenog čitali smo tekst Premjera iz njegovog izlaganja na sjednici Rektorskog zbora u sklopu Rasprave o odluci Vlade RH o programskom financiranju javnih Visokih učilišta u Ak. god. 2018-/2019. – 2021/2022. U jednom dijelu teksta on pita i procjenjuje da je akademska zajednica „vidljiva“ za oko 0,3 % populacije, što je katastrofalno. Stoga poziva na veći društveni, javni angažman, koji može biti i sto posto kritičan prema Vladi – važno je biti vidljiviji i čuti se u društvu, ali i biti prezentiran od ljudi „s imenom“, a ne onih „bezimenih“, što je najčešći slučaj. Ako to usporedimo sa šumarskom strukom, nismo daleko od sličnoga postotka „vidljivosti“ u društvu, pa bi ovo mogao biti i poziv šumarskoj struci. Ako je ta vidljivost veća, ona je ponajčešće negativnoga predznaka, a struka je zapostavljena. Počesto je struka prezentirana od šumarsko „bezimenih“ ljudi ili pak od nedovoljno šumarski educiranih novinara koji teže ponajprije aferama. To se odnosi i na volontere raznih „zelenih udru­ga“ koji nisu spremni slušati struku i promijeniti svoje zacementirano mišljenje o šumarskoj struci, unatoč pojašnjenju stručnih zahvata u šumi. Ne poštuje se činjenica da šumarska struka već preko dva i pol stoljeća gospodari šumom po načelima potrajnog gospodarenja, i da ona na velikoj površini zadovoljava sve kriterije posebne zaštite. Tko je onda, ako ne šumari, zaslužan za status i rang zaštitnih područja i od koga to treba čuvati šumu?
Na državnoj razini nema argumentirane rasprave o šumarstvu i šumi, o njenoj važnosti, kako o klasično sirovinsko gospodarskoj grani gospodarstva, tako i o njenoj ulozi s ekološko zaštitnog i socijalno zdravstvenog stajališta. Uz već više puta spomenutu činjenicu kako je šumarstvo izbačeno iz naziva resornog ministarstva, unatoč podatku da je 47 % kopnene površine RH pokriveno šumom, što inducira važnost struke, u jednom od napisa u ovoj rubrici kritizirali smo činjenicu da je šumarstvo unutar resornog ministarstva svedeno na razinu primjerice mljekarstva, povrćarstva i sl. Nažalost, sada nije niti na toj razini. Pisali smo o netržišnom gospodarenju glede prodaje drvnih sortimenata, i tako već nažalost uvriježenom terminu o raspodjeli drvnih sortimenata. Raspodjela drvnih sortimenata i tržišno gospodarenje su dva suprotna pojma. No, pitanje je kako tržišno gospodariti kada su prethodna rukovodstva Hrvatskih šuma d.o.o. potpisala višegodišnje ugovore po načelu raspodjele, koje je bez posljedica teško mijenjati. Kako pak pokriti troškove uzgojnih, uređivačkih i zaštitarskih radova iz tako smanjenih prihoda, a ne „preskakati“ ih? Glede racionalne uporabe drvne sirovine i njene kvalitete koja u raznim fazama prerade osigurava dodanu vrijednost i zapošljavanje, posebice visoko stručnih kadrova, ne navode se podaci. Npr. u promidžbenom spotu „Ambijente“ vidjeli smo uglavnom ojastučeni namještaj bez drvnih elemenata. Kada se drvni sektor hvali proizvodnjom namještaja i izvozom, nigdje ne vidimo podatke o proizvodnji primarne prerade (furnira, masivnog drva, panela i sl.) i njenoj uporabi u domaćoj proizvodnji, regala, ostalog sobnog i kuhinjskog namještaja te kojih i koliko je drvnih sortimenata završilo u domaćoj finalnoj preradi.
Zašto smo i pod čijim pritiscima odustali od uspješnog integralnog gospodarenja šumama koje uključuje sporedne i prateće djelatnosti u šumarstvu, koje imaju značajan udio u prihodu primjerice austrijskih šuma, a osiguravaju i veću zaposlenost? Interesantno bi bilo raspraviti, kako su, zašto, kome, na koje vrijeme i po kojoj cijeni dani u koncesiju razni objekti, npr. odmarališta za radnike, koji su se odricali dijela svojih prihoda da bi sagradili i koristili te objekte. Koliko je to promijenilo njihov socijalni status, a skloni smo pričama o brizi za čovjeka i obitelj. O svemu tome i mnogo čemu još nema rasprave, a mi krajem svake godine zaželimo da se u idućoj godini značajnije promijeni status šumarstva. Kako nada umire posljednja, tako mi i na kraju ove godine priželjkujemo pozitivne promjene, čestitajući našim čitateljima Čestit Božić i uspješnu 2019. godinu.<br>
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo  
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Mateo Gašparović, Anita Simic Milas, Ante Seletković, Ivan Balenović  UDK 630* 587 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.11-12.1
567
A novel automated method for the improvement of photogrammetric DTM accuracy in forests      
SUMMARY
Accuracy of a Digital Terrain Model (DTM) in a complex forest environment is critical and yet challenging for accurate forest inventory and management, disaster risk analysis, and timber utilization. Reducing elevation errors in photogrammetric DTM (DTMPHM), which present the national standard in many countries worldwide, is critical, especially for forested areas. In this paper, a novel automated method to detect the errors and to improve the accuracy of DTMPHM for the lowland forest has been presented and evaluated. This study was conducted in the lowland pedunculate oak forest (Pokupsko Basin, Croatia). The DTMPHM was created from three-dimensional (3D) vector data collected by aerial stereo-photogrammetry in combination with data collected from existing maps and field surveys. These data still present the national standard for DTM generation in many countries, including Croatia. By combining slope and tangential curvature values of raster DTMPHM, the proposed method developed in open source Grass GIS software automatically detected 91 outliers or 3.2% of the total number of source points within the study area. Comparison with a highly accurate LiDAR DTM confirmed the method efficiency. This was especially evident in two out of three observed subset areas where the root mean square error (RMSE) values decreased for 8% in one and 50% in another area after errors elimination. The method could be of great importance to other similar studies for forested areas in countries where the LiDAR data are not available.

Key words: digital terrain model (DTM); vertical accuracy; LiDAR; lowland forest

    autori:
    Mateo Gašparović  
    Anita Simic Milas  
    SELETKOVIĆ, Ante      ŠL
    BALENOVIĆ, Ivan    ŠL
 
Mirzeta Memišević Hodžić, Dalibor Ballian  UDK 630* 451 + 153 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.11-12.2
579
Fenološka varijabilnost hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u bosanskohercegovačkom testu provenijencija      
SAŽETAK
Ovo istraživanje obuhvaća opažanja fenološke varijabilnosti od 28 provenijencija hrasta lužnjaka u bosansko­hercegovačkom pokusu provenijencija u Žepču. Pokus je baziran na slučajnom blok sustavu sa tri (3) ponavljanja, gdje je svaka provenijencija u svakom bloku predstavljena sa 36 biljaka, osim provenijencija Drvar, Mutnica, Zvornik i Vinac, koje su djelomično zastupljene u pokusu. Proces listanja praćen je tijekom 2012. i 2013. godine, od kraja ožujka do početka svibnja. Praćeno je pet (5) fenofaza listova koje su za hrast kitnjak razradili Derory i dr. (2006.).
Analiza fenoloških faza pokazala je da postoje statistički značajne razlike između ispitivanih provenijencija. Razlike su potvrđene za početak, trajanje i završetak pojedinih fenoloških faza listanja između provenijencija, što ukazuje na genetsku varijabilnost između populacija i zavisnost fenoloških faza od vremenskih uvjeta.
U ovom istraživanju nije bilo moguće napraviti razliku između provenijencija na osnovi najranijeg pojavljivanja faza. Provenijencija Bijeljina nešto ranije ulazi u fazu B u 2012. godini, dok u 2013. godini u fazu B ulazi u isto vrijeme kao i ostale provenijencije. Provenijencija Bosanska Dubica kasni s ulaskom u sve faze u obje godine, i kašnjenje u odnosu na ostale provenijencije u prosjeku iznosi 7-10 dana. S obzirom na lokaciju populacije Bosanska Dubica u planinskim uvjetima možemo pretpostaviti da se radi o kasnoj formi.
Dobiveni rezultati već sada mogu biti korišteni u programu oplemenjivanja hrasta lužnjaka, kao i u očuvanju genetske varijabilnosti uz pomoć in situ i ex situ metoda. Dobivene rezultate treba koristiti za planiranje, repopulaciju i reintrodukciju hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini. Ovo istraživanje treba nastaviti kako bi se dobila detaljnija slika o fenologiji hrasta lužnjaka i utvrdila eventualna prisutnost ranih i kasnih formi, uzimajući u obzir i učinke klimatoloških uvjeta.

Ključne riječi: fenologija listanja; provenijencije; hrast lužnjak

    autori:
    Mirzeta Memišević Hodžić  
    Dalibor Ballian  
 
Sezgin Ayan, Nezahat Turfan, Esra Nurten Yer, Muhidin Šeho, Halil Barş Özel, Fulvio Ducci  UDK 630* 453 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.11-12.3
593
Antioxidant variability of the seeds in core and marginal populations of taurus cedar (Cedrus libani A. Rich.)      
SUMMARY
Genetic diversity is the basis for adaptation and survival of tree species under changing environmental conditions, representing the key issue of stability and productivity of forest ecosystems. In this study, core and marginal populations of Taurus cedar (Cedrus libani A. Rich.) were investigated due to their importance in gene conservation. Assessment of genetic diversity in isolated populations is of great importance for the conservation and improvement programs. Under global climate change conditions, they may possess genotypes of future adaptive potential. The aim of this study is to determine the amount of proline to understand water deficiency stress of the population, total soluble proteins, MDA, H2O2, α-amylase, the variability of antioxidant as CAT, SOD, APX and GuPX of Taurus Cedar seeds fromfive core populations (Kahramanmaraş-Andırın/Elmadağı (AND), Adana-Pozantı/Pozantı (POZ), Mersin-Anamur/Abanoz (ANA), Antalya-Finike/Aykırıçay (FIN) and Antalya-Kaş/Karaçay (KAS)) and one marginal provenance (Amasya-Tokat-Niksar/Çatalan (NIK)) in Turkey. According to the results, a significant difference was detected between populations. Significantly higher amounts of proline were detected for ANA (7,46 µmol/g) and POZ (7,22 µmol/g) populations, whereas the lowest amounts of proline were detected in KAS (3,98 µmol/g) population, which represent the optimal distribution of Taurus cedar. This finding indicates that POZ and ANA populations, in the transition zone from Mediterranean region to steppe territory, are more resistant to the frost, than the other populations. The highest α-amilase enzyme amount was detected in POZ population, growing in the optimum range for Taurus cedar. Significantly higher levels of H2O2 were detected in NIK (11,97 µmol/g) and ANA (11,60 µmol/g). This is an indication of higher levels of oxidative stress in the seed samples of these populations. With the present research it’s verified that, enzymes such as SOD, CAT, GuPX and APX, controlling reactive oxygen species (ROS) levels in plant cells, are the elements of the antioxidant defence system functioning as protective mechanisms for plants against stress conditions. From the practical point of view, improvement in afforestation performance can be achieved on the steppe of Central Anatolia Region holding the potential afforestation areas of Turkey, through use of forest reproductive materials from POZ and ANA stands with their higher resistance against stress, and NIK as an isolated and marginal population.

Key words: Taurus cedar; abiotic stress; peripheral population; chemical components

    autori:
    Sezgin Ayan  
    Nezahat Turfan  
    Esra Nurten Yer  
    Muhidin Šeho  
    Halil Barş Özel  
    Fulvio Ducci  
 
Cumhur Güngöroglu, Ç. Okan Güney, Abdullah Sari, Ayhan Serttaş  UDK 630* 537 + 238 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.11-12.4
601
Predicting crown fuel biomass of Turkish red pine (Pinus brutia Ten.) for the Mediterranean regions of Turkey      
SUMMARY
Accurate fuel load estimation is an important prerequisite for effective forest fire management. The aim of this study was to develop empirical allometric equations for the estimation of crown fuel loading of Calabrian pine (Pinus brutia Ten.) trees of Southwestern Mediterranean region of Turkey using dendrometric variables. For this study, 84 trees were sampled destructively. Branch samples of crown fuel biomass were classified as foliage and as branches within the following diameter ranges: very fine (≤0,3 cm), fine (0,31–0,6 cm), medium (0,61–1.0 cm), thick (1,01–2,5 cm) and active fuels. To estimate the crown biomass, the diameter at breast height, tree height, crown length, and crown width were used as the independent variables. Stepwise function and logarithmic linear regression models were used to analyze the relationships between the fuel biomass and properties of the sampled trees. Among all of the obtained allometric equations, the variation in fine branches was explained the most by crown width and crown length which together explained R2adj of 90.2 of the variation in fine branches. The variation in very fine branches was explained the least by tree height, which only explained R2adj of 60.4% the variation in very fine branches. The total crown fuel loading of Calabrian pine in present study compared with studies distributed in Greece and Turkey indicate, the fuel biomass of Calabrian pines can differ between regions.

Key words: crown biomass; fuel load; Calabrian pine; Mediterranean regions

    autori:
    Cumhur Güngöroglu  
    Ç. Okan Güney  
    Abdullah Sari  
    Ayhan Serttaş  
 
Fahrettin Atar, Ibrahim Turna  UDK 630* 923 + 619 (001)
https://doi.org/10.31298/sl.142.11-12.5
611
Fruit and seedling diversity among sweet chestnut (Castanea sativa Mill.) populations in Turkey      
SUMMARY
Sweet chestnut, Castanea sativa Mill., is an important multipurpose tree species in Asia Minor and Europe. The objective of this study was to investigate variation among eight sweet chestnut populations in Turkey by using different morphological characteristics of fruits and seedlings. A total of four fruit characteristics were analysed: fruit length, width and thickness, and fruit shape, i.e. the ratio of fruit length and width. Additionally, 1000 fruit mass and fruit moisture content were determined as well. Measurements of seedling length, root collar diameter and sturdiness quotient were carried out at one-year old seedlings. The highest values of fruit length, width and thickness were found in İzmir population, while the highest values of seedling length, root collar diameter and sturdiness quotient were found in Balıkesir population. The 1000 fruit mass ranged between 3815.1 g and 10516.5 g, and the highest average fruit moisture content was 52.21 %. In general, the fruit size increased from eastern to western populations. Furthermore, the results of statistical analyses showed that there were significant differences between analysed populations for measured morphological characteristics related to both fruit and seedling. Application of cluster analysis revealed grouping of populations according to the eco-geographic principle. However, human influence on the population structure cannot be excluded as well.

Key words: Castanea sativa; sweet chestnut; Turkey; morphology; fruit; seedling

    autori:
    Fahrettin Atar  
    Ibrahim Turna  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Kristijan Tomljanović, Helena Nosek, Renata Pernar, Marijan Grubešić  UDK 630* 156 + 153
https://doi.org/10.31298/sl.142.11-12.6
621
Mogućnosti primjene lakih bespilotnih letjelica u prebrojavanju krupne divljači      
SAŽETAK
U provedenom istraživanju pokušalo se istražiti u kojoj mjeri je moguće aplicirati sustav bespilotne letjelice opremljene termalnom kamerom u procjeni nekih populacijskih parametara krupne divljači. Istraživanje je provedeno u nizinskom području kontinentalnog dijela Republike Hrvatske unutar lovišta Opeke II. Za istraživanje je odabrana divlja svinja kao najčešća vrsta krupne divljači u Republici Hrvatskoj. Unutar dva lokaliteta (I dobni razred,uređajni razred hrasta lužnjaka) provedeno je testiranje dvije metode prebrojavanja. Prvom metodom pokušala su se prebrojiti sva grla unutar istraživanog odsjeka. Rezultati dobiveni tom metodom pokazuju relativno visoku brojnost divlje svinje od prosječno 1,26 +/– 0,18 grla/ha unutar istraživanjem obuhvaćenog područja. Druga korištena metoda predstavlja prebrojavanje divljih svinja na unaprijed određenim prugama, čiji udio u ukupnoj promatranoj površini iznosi 10%. Kod te metode podaci su veće varijabilnosti te je ustanovljena nešto manja brojnost divljih svinja unutar promatranog odsjeka od 0,61 grla/ha uz vrlo visok sd= +/– 0,53. Istraživanjem je potvrđena mogućnost primjena sustava bespilotnih letjelica s termalnim kamerama. Od dvije primijenjene metode, prva (apso­lutno prebrojavanje svih životinja) je pogodna za manje površine, dok je metoda primjernih pruga pogodna za veće površine uz svjesni rizik generiranja veće pogreške prebrojavanja.

Ključne riječi: bespilotna letjelica; lovno gospodarenje; daljinska istraživanja; divlja svinja (Sus scrofa); prebroja­vanje divljači

    autori:
    TOMLJANOVIĆ, Kristijan    ŠL
    Helena Nosek  
    PERNAR, Renata      ŠL
    GRUBEŠIĆ, Marijan      ŠL