|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 1-2/2018 3-4/2018 5-6/2018 7-8/2018 9-10/2018 11-12/2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
1-2/2018 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| UREDNIŠTVO | 5 | |
| VRIJEDI LI ZAKON O ŠUMAMA ZA SVE VLASNIKE ŠUMA? |  
|
|
| RIJEČ UREDNIŠTVA Šumama se gospodari prema osnovi i programu gospodarenja za pojedinu gospodarsku jedinicu. Osnova i program gospodarenja izrađeni su na temelju Zakona o šumama i Pravilnika o uređivanja šuma. No, poštuju se i odredbe još nekih zakonskih akata i podakata, kao što su: Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu, Zakon o lovstvu, Zakon o zaštiti od požara, Zakon o vodama, Zakon o cestama, Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Zakon o održivom gospodarenju otpadom te Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu, Pravilnik o zaštiti šuma od požara, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama i Pravilnik o sakupljanju samoniklih biljaka te Uredba o ekološkoj mreži. Naravno, gospodarska osnova usklađena je s propisima Šumsko gospodarske osnove područja Republike Hrvatske. Sve rečeno dobro je poznato šumarskim stručnjacima, posebice onima iz odjela za uređivanje šuma koji pripremaju i izrađuju osnove gospodarenja, no dobro je podsjetiti se i pomoći neupućenima shvatiti da je drvo kao sirovina za daljnju preradu, samo jedan od proizvoda šume. Upravo dokumenti na koje se oslanja izrada osnova gospodarenja, ukazuju na zadaću šume i njenu općekorisnu funkciju te naknade za nju, koja je većini građana sporna, ponajprije iz neznanja. No, poticaj za pisanje bilo kojega, pa i ovoga podsjetnika-uvoda i pitanja postavljenog u naslovu, uvijek su neki događaji koji nas iz našeg okruženja trenutačno okupiraju . Već nekoliko godina sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, vraćaju se određene površine šuma bivšim vlasnicima - u pojedinim slučajevima radi se i o povećim površinama. Prema Pravilniku o uređivanju šuma, kada dođe do promjene vlasničkih odnosa uzrokovanih povratom imovine na temelju posebnog Zakona i kada se radi o povratu šumske površine veće od 100 ha, potrebno je izraditi izvanrednu reviziju osnove gospodarenja. To rade Hrvatske šume d.o.o., kojima je povjereno gospodarenje šumama u vlasništvu države, a odobrava resorno ministarstvo putem stručnog povjerenstva. Očekuje se da to rade i „novi-stari“ vlasnici šuma, jer Zakon o šumama vrijedi za sve vlasnike šuma. Odjeli za uređivanje šuma Hrvatskih šuma d.o.o. novim-starim vlasnicima šuma nude izradu osnova gospodarenja, kažu uglavnom neuspješno. Pretpostavljamo da te programe za njih rade neke druge licencirane šumarske tvrtke. Nije za vjerovati, ali kažu da ima čak primjera da se gospodarenje povjerava pilanaru! Dakle, već znano „haračenje“ u privatnim šumama izgleda nastavlja se, samo sada na nešto većim površinama. Prema tomu, sječe se nemilice i očito to netko odobrava ili zatvara oči pred time. Ne želimo nikoga optuživati, jer nismo inspektori, nego samo na temelju indicija upozoravamo resorno ministarstvo da poduzme odgovarajuće mjere, posebice Komoru inženjera šumarstva i drvne tehnologije da zaštiti žig ovlaštenog inženjera od eventualnog profaniranja. Inače, interesantno bi bilo znati na koji način i gdje završava ta drvna sirovina iz privatnih šuma i u kojoj fazi obrade. Za drvnu sirovinu Hrvatskih šuma d.o.o. znamo da se većina „raspoređuje“ kupcima po netržišnim cijenama, iako već male količine koje se prodaju po tržišnom načelu putem javnog nadmetanja, pokazuju osjetnu razliku u prihodu, no napravljene promjene u prodajnoj politici državnih šuma tek su na tragu željenih i realnijih prihoda. Država-vlasnik gubi, a pune se privatni džepovi drvoprerađivača s opravdanjem očuvanja radnih mjesta. Vijesti u dnevnome tisku o povećanju cijena drvne sirovine samo je nova administrativna, a ne tržišna mjera. Prije nekoliko dana gledamo na HTV preradu drva u Petrinji i prvi zaključak je „sada su na redu Hrvatske šume d.o.o.“ koje trebaju osigurati drvnu sirovinu, kao što se to tražilo za sličnu proizvodnju u Vukovaru, naravno “po povoljnim cijenama“. A koja je to finalna proizvodnja? Parket, koji poštujući racionalno korištenje drvne sirovine zapravo predstavlja proizvod pilanske dorade i najnižeg stupnja finalne obrade drva. Furnir je pak poluproizvod-sirovina za daljnju obradu drva. Prave finalizacije tu nigdje nema, a upravo ona osigurava stvaranje dodane vrijednosti i nova radna mjesta, koja mi našom netržišnom politikom izvozimo umjesto drvnih proizvoda visoke finaliziranosti. Nije potrebno reći da finalizacija onda potiče prateću industriju (okovi, ljepila, lakovi i sl.) i stručno osposobljavanje i zapošljavanje, kako proizvodnih radnika, tako i inženjera drvne tehnologije. Zbog čega je to tako teško shvatiti? Uredništvo |
autori: UREDNIŠTVO | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Igor ANIĆ, Stjepan MIKAC, Mladen OGNJENOVIĆ | UDK 630* 568 + 815 (001) https://doi.org/10.31298/sl.142.1-2.1 |
7 |
| IZBOR VRSTA DRVEĆA ZA SUPSTITUCIJU NASADA TOPOLA UZ RIJEKU DRAVU KOD OSIJEKA |
|
|
| Sažetak U radu su prikazani rezultati istraživanja preživljenja i rasta nekih vrsta drveća kojima bi se u slučaju potrebe mogla obaviti zamjena topola u nasadima. Pokus je postavljen na području Šumarije Valpovo, u Gospodarskoj jedinici Valpovačke podravske šume, šumski predjel Topolje, odsjek 23a. Taj lokalitet predstavlja tipičan primjer slabog uspijevanja i odumiranja nasada topola, čak i nakon višekratnih popunjavanja sadnicama topole i njege. Pokus je postavljen po shemi slučajno-bloknog rasporeda, sa šest tretiranja u četiri bloka. Tretirani su sljedeći sastojinski oblici: A – hrast lužnjak, B – poljski jasen, C – bagrem, D – hrast lužnjak s običnim grabom, E – divlja trešnja s poljskim jasenom i F – divlja trešnja s običnim grabom. Pokus je postavljen 18. studenog 2009. godine. Preživljenje biljaka je utvrđeno svake godine tijekom petogodišnjeg praćenja pokusa. Tijekom zime 2015. godine izmjerene su visine svih stabala te je određen prostorni položaj živih i odumrlih jedinki po plohicama. S obzirom na preživljenje i visine kao indikatore rasta i razvoja biljaka, najbolje su rezultate pokazali redom obični bagrem, poljski jasen i hrast lužnjak. Najlošije rezultate postigli su divlja trešnja i obični grab. S obzirom na mikroreljef, najbolje preživljenje je pokazao obični bagrem koji podjednako dobro raste u nizi i na gredi. Poljski jasen i hrast lužnjak bolje preživljenje imaju u nizi. Divlja trešnja i obični grab imaju općenito loše preživljenje, neovisno o mikroreljefu. Rezultati istraživanja pokazali su kako je nasade topola u promijenjenim stanišnim prilikama nakon višekratnih ophodnji moguće zamijeniti sa sastojinom koja svojim sastojinskim oblikom odgovara terminalnoj šumskoj zajednici istraživanoga podučja – veza i poljskog jasena s hrastom lužnjakom (Fraxino-Ulmetum laevis Slavnić 1952). Postupku treba prethoditi izrada detaljnog šumskouzgojnog plana, koji bi između ostalog definirao područja niza i greda u određenom odjelu. Nize i vlažne grede treba prepustiti poljskom jasenu koji je pokazao vrlo dobre rezultate u pokusu. Hrast lužnjak je pokazao zavidnu stabilnost i vitalitet, pa ga treba upotrebljavati u smjesi s poljskim jasenom. Obični bagrem preporuča se za najsuše lokalitete s pjeskovitim tlima koja su naglo ostala bez podzemne i poplavne vode, na kojima nema uvjeta za nastavak uzgajanja topola. Ključne riječi: topole; hrast lužnjak; poljski jasen; obični bagrem; analiza varijance |
autori: ANIĆ, Igor  ŠL MIKAC, Stjepan ŠL Mladen OGNJENOVIĆ  | |
| Igor POLJAK, Marilena IDŽOJTIĆ, Irena ŠAPIĆ, Patrik KORIJAN, Joso VUKELIĆ | UDK 630* 181.8 + 164 (001) https://doi.org/10.31298/sl.142.1-2.2 |
19 |
| RAZNOLIKOST I STRUKTURIRANOST HRVATSKIH KONTINENTALNIH I ALPSKO-DINARSKIH POPULACIJA BIJELE JOHE (Alnus incana /L./ Moench subsp. incana): GEOGRAFSKA I OKOLIŠNA IZOLACIJA KAO UZROK FENOTIPSKE DIVERGENCIJE |
|
|
| Sažetak Bijela, odnosno siva joha, Alnus incana (L.) Moench subsp. incana, listopadna je, jednodomna i anemofilna drvenasta vrsta iz porodice Betulaceae. Prirodno je rasprostranjena u sjevernoj, srednjoj i mjestimično južnoj Europi, zapadnom Sibiru i Turskoj, od nizinskoga pojasa do preko 1800 m nadmorske visine u alpskom području. Bijela joha je mezofilna do higrofilna vrsta koja dobro podnosi oštru planinsku i kontinentalnu klimu, a raste na karbonatnim, ali i silikatnim, pjeskovitim, šljunčanim, slabo humusnim tlima. Najčešća je u planinskim dolinama, uz potoke i rijeke gdje na vlažnim staništima s mnogim higrofilnim vrstama tvori guste, fragmentarne sastojine, često obnovljene iz panja. To su povremeno plavljeni lokaliteti uz vodotoke ili okolne padine kroz koje se postrano procjeđuje voda prema glavnom vodotoku. Prisutnost bijele johe u Hrvatskoj vezana je za dva oštro ograničena područja: sjeveroistočno, u nizinskom dijelu Hrvatske (110 do 190 m nadmorske visine) uz tok rijeke Drave; i sjeverozapadno, u alpsko-dinarskom području uz rijeku Kupu i njene pritoke (220 do 550 m nadmorske visine). U sjeveroistočnom području rasprostiru se sastojine definirane kao Equiseto hyemali-Alnetum incanae Moor 1958 (Trinajstić 1964; Franjić et al. 1999), u kojima se u odnosu na sastojine bijele johe u gorskome području kao razlikovne vrste izdvajaju: Ulmus laevis Pall., U. minor Mill., Prunus padus L., Equisetum hyemale L. i druge. Ove sastojine danas su rjeđe nego nekada, manje se koriste, a zbog nekadašnjeg načina sječe vrlo su često panjače. Nekadašnje šumske površine koje je Trinajstić istraživao (1964) danas više nisu pod šumom. Poplavne i vlažne šume u blizini urbanih središta isušuju se, a na njihovim su staništima izgrađena naselja i komunalna infrastruktura tako da su danas šume sive johe uz tok rijeke Drave u velikoj regresiji. U alpsko-dinarskom području istraživane sastojine svrstane su u šumsku zajednicu Lamio orvalae-Alnetum incanae Dakskobler 2010, a opisane su kao geografska varijanta Helleborus dumetorum (Vukelić et al. 2012, 2017). Ona se ističe mnogim vrstama iz dinarske vegetacijske zone, poput Fraxinus excelsior L., Ulmus glabra Huds., Fagus sylvatica L., Acer pseudoplatanus L., Lamium orvala L., Lunaria rediviva L., Scopolia carniolica Jacq., Helleborus dumetorum Waldst. et Kit., Knautia drymeia Heuff. subsp. drymeia i druge. Siva joha ovdje raste u kanjonu Kupe i na obalnim terasama koje su uglavnom antropogenizirane, a nekoć su bile korištene u poljoprivrednoj proizvodnji. Glavni ciljevi rada bili su utvrditi morfološku raznolikost i strukturiranost populacija bijele johe u Hrvatskoj te istražiti na koji način ekološki i geografski čimbenici utječu na varijabilnost populacija. Materijal za morfometrijsku analizu sakupljen je iz sedam prirodnih populacija – tri iz kontinentalne i četiri iz alpsko-dinarske regije (slika 1). Svaka populacija predstavljena je s 20 stabala, a svako stablo s 20 zdravih i neoštećenih listova s kratkih fertilnih izbojaka iz vanjskog, osvijetljenog dijela krošnje. Listovi su sakupljeni početkom srpnja 2016. godine, odnosno sredinom vegetacijskog razdoblja, kada su s obzirom na dimenzije i oblik u potpunosti razvijeni. Listovi su skenirani i izmjereni pomoću programa WinFolia. Ukupno je izmjereno devet lisnih značajki (slika 2). Deskriptivnim statističkim metodama utvrđena je visoka varijabilnost listova bijele johe, kao i jasan trend divergencije između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija (slika 3). Najvarijabilnijim su se pokazale značajke: površina plojke, širina lista mjerena na 90 % dužine plojke i dužina peteljke. Za razliku od toga, najmanji stupanj varijabilnosti zabilježen je za varijable koje opisuju osnovu lisne plojke. Iako je trend variranja pojedinih značajki po populacijama bio sličan, u populacijama alpsko-dinarske regije zabilježena je nešto viša unutar-populacijska raznolikost. Kontinentalne populacije su imale veće vrijednosti svih mjerenih značajki lista u odnosu na populacije iz alpsko-dinarske regije. Analizom varijance, utvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih regija te između stabla unutar populacija, dok su se populacije unutar regija razlikovale samo za četiri istraživane značajke (tablica 1). Unutarpopulacijska varijabilnost veća je od međupopulacijske varijabilnosti, što je odlika mnogih vrsta drveća. Multivarijatne analize potvrđuju postojanje jasne razlike između kontinentalnih i alpsko-dinarskih populacija bijele johe (slika 1, slika 4, tablica 3), što upućuje na mogućnost da istraživane populacije predstavljaju dva različita ekotipa. Morfološka udaljenost između populacija bila je korelirana s geografskom i ekološkom udaljenošću, što potvrđuje uzorak „isolation by distance“ i „isolation by environmental distance“. Drugim riječima, utvrđeno je da geografska udaljenost i ekološka divergencija imaju važan utjecaj na oblikovanje morfološke strukture populacija te da je ona posljedica njihove moguće lokalne prilagodbe na okolišne uvjete i njihove geografske udaljenosti (tablica 2). Dobivene spoznaje o varijabilnosti populacija mogu doprinijeti razvoju učinkovitijih planova očuvanja i gospodarenja sivom johom u Hrvatskoj. Kako bi se potvrdili dobiveni zaključci o varijabilnosti populacija sive johe dobiveni morfometrijskim metodama, istraživanja je svakako potrebno proširiti i na molekularno-biološke metode. Ključne riječi: fenotipska varijabilnost; morfologija lista; adaptabilnost; ekološka divergencija; klinalna varijabilnost; visinski gradijent |
autori: Igor POLJAK IDŽOJTIĆ, Marilena ŠL Irena ŠAPIĆ Patrik KORIJAN VUKELIĆ, Joso ŠL | |
| Martin BOBINAC, Siniša ANDRAŠEV, Andrijana BAUER-ŽIVKOVIĆ, Nikola ŠUŠIĆ | UDK 630*242 (001) https://doi.org/10.31298/sl.142.1-2.3 |
33 |
| UTJECAJ JAKIH PRORJEDA NA PRIRAST I STABILNOST STABALA I SASTOJINE SMREKE U STAROSTI OD 32. DO 50. GODINE |
|
|
| Sažetak Istraživanja su obavljena u kulturi smreke (Picea abies /L./ Karst.), koja je osnovana sa 5.000 sadnica po hektaru na staništu planinske šume bukve na nadmorskoj visini 870 m. Na osnovi usporedbe elemenata rasta istraživane kulture s elementima rasta u drugim mladim do srednjedobnim kulturama smreke, istraživana kultura je u kategoriji visokoproizvodnih kultura u Srbiji i šire u Europi. Na trajnoj pokusnoj plohi, u dobro sklopljenom dijelu istraživane smrekove kulture u starosti 32 godine, izmjereno je 3.911 stabala po hektaru, s volumenom od 384,17 m3·ha-1, a ukupno evidentiran prirast drvne zalihe sastojine do 40. godine iznosio je 561,85 m3·ha-1, a do 50. godine 819,1 m3·ha-1. Na osnovi dvije prorjede, u 32. i 40. godini i naknadno posječenih tanjih stabala u razdoblju od 33. do 40. god., na pokusnoj plohi ukupno je posječeno 2.844 stabla po hektaru (72,7%) volumena 279,4 m3·ha-1 (tablica 1). Numerički pokazatelji strukture stabala na pokusnoj plohi u 32., 40. i 50. godini prikazani su u tablici 2, a debljinska struktura na grafikonima 2, 3 i 4. Za definiranje utjecaja prorjeda na prirast stabala uspoređen je tečajni debljinski (idt) i visinski (iht) prirast u razdoblju od 25. do 32. godine i 33.-40. godine kod detaljno analiziranih dominantnih stabala (D100 i D400), a na sastojinskoj razini uspoređen je tečajni debljinski (idt) i visinski (iht) prirast u razdoblju od 33. do 40. godine i 41.do 50. godine kod dominantnih stabala (D100 i D400). Testiranje razlika između tečajnih prirasta u različitim razdobljima obavljeno je uz pomoć t-testa. Na razini sastojine uspoređen je i tečajni prirast promjera, temeljnice i volumena svih stabala i stabala budućnosti (311 kom.∙ha-1) u razdoblju od 33.-40. godine i u razdoblju od 41.-50. godine. Neparametrijski Kolmogorov-Smirnov test korišten je za međusobnu usporedbu struktura stupnja vitkosti (odnos h/d1,3). Istraživanja su omogućila da se definira utjecaj prorjeda na prirast i stupanj vitkosti različitih kategorija stabla i sastojine u dva starosna razdoblja sastojine, 33.-40. i 41.-50. godine. Prva prorjeda u 32. godini, pri visini dominantnih stabala 15 m, imala je karakter selektivne prorjede, bila je niska (qd<0,85) i jaka (jačina prorjede je 36% volumena). Prorjeda je obavljena u starosti sastojine koja značajnije ne odstupa od razdoblja kada se izvode prve „komercijalne“ prorjede u Europi. Međutim, tokovi tečajnog debljinskog prirasta detaljno analiziranih dominantnih stabala (D100 i D400) pokazali su da je prekasno izvršiti prorjedu u 32. godini, a model rasta (prirasta) visina је pokazao kulminaciju u 25. godini (kada su dominantna stabla postigla visinu 11 m), pa bi se 25. godina mogla označiti i kao godina u kojoj je najkasnije trebalo izvršiti prvu komercijalnu prorjedu (grafikon 7). Zatečeni velik broj stabala, s velikom drvnom zalihom po hektaru, u 32. godini i jaka prorjeda uvjetovali su visoki iznos prorjednog etata, od 115,13 m3∙ha-1, što je u kategoriji najviših iznosa volumena koji se okvirno preporučuju u literaturi za sličnu starost smrekovih kultura. U razdoblju od 33.-40 godine debljinski prirast je iznosio kod preostalih stabala 0,31 cm∙god-1, a kod stabala budućnosti 0,54 cm∙god.-1 (tablica 7). Dominantna stabla, posebno 400 najdebljih stabala po hektaru, nalazila su se u fazi velikog visinskog prirasta u vrijeme i poslije prorjede u 32. godini (tablica 5 i 6), što je za posljedicu imalo povećanje stupnja vitkosti stabala, odnosno povećanje nestabilnosti sastojine (grafikon 8). Druga prorjeda u 40. godini, pri visini dominantnih stabala preko 20 m, imala je karakter selektivne prorjede, bila je niska (qd<0,85) i jaka (jačina prorjede je 34% volumena). Jaka prorjeda u 40. godini, s prorjednim etatom 142,28 m3∙ha-1, uvjetovala je veći debljinski prirast, odnosno bolju reakciju debljinskog prirasta na preostalim stablima, u odnosu na prorjedu u 32. godini. Stabla budućnosti imali su za 29%, a dominantna stabala (D100 i D400) za 36-42%, veći debljinski prirast u starosnom razdoblju od 41.-50. godine, u odnosu na starosno razdoblje 33.-40. godine, što je uz opadajući trend visinskog prirasta uvjetovalo i manji stupanj vitkosti, odnosno veću stabilnost stabala i sastojine (grafikon 8). Na osnovi navedenog, proizlazi da su provedene jake prorjede doprinijele uspostavljanju povoljnih odnosa u debljinskom i visinskom rastu stabala u istraživanoj kulturi i time poboljšale njihovu stabilnost. Ključne riječi: Picea abies /L./ Karst.; monokultura; trajna pokusna ploha; jake prorjede; stupanj vitkosti |
autori: Bobinac, Martin Siniša ANDRAŠEV Andrijana BAUER-ŽIVKOVIĆ Nikola ŠUŠIĆ | |
| Bratislav MATOVIĆ, Miloš KOPRIVICA, Bratislav KISIN, Dejan STOJANOVIĆ, Igor KNEGINJIĆ, Stefan STJEPANOVIĆ | UDK* 228 + 653 (001) https://doi.org/10.31298/sl.142.1-2.4 |
47 |
| USPOREDBA STRUKTURE SASTOJINA GOSPODARENIH I PRAŠUMSKIH BUKOVIH ŠUMA SRBIJE |
|
|
| Sažetak U radu se prikazuju rezultati usporedbe strukturnih i proizvodnih karakteristika bukovih sastojina gospodarskog i prašumskog tipa u Srbiji. Istraživano je pet sastojina gospodarskog i tri sastojine prašumskog tipa. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj prethodnog gospodarenja šumama na strukturnu raznolikost i proizvodne osobine visokih bukovih šuma u Srbiji. Istraživane sastojine nalaze se u planinskom rasponu od 400 do 1200 metara nadmorske visine u područjima gdje se nalaze najproduktivnije bukove šume u Srbiji (slika 1 i tablica 1). Strukturne karakteristike uspoređene su pomoću sljedećih parametara: visinske krivulje, debljinska struktura, Gini indeks, koeficijent varijacije, koeficijent vitkosti i maksimalne dimenzije dubećih živih i mrtvih stabla. Sastojinsku gustoću i produktivne osobine proučavane su pomoću sljedećih procijenenih taksacijskih elemenata: broj stabala, temeljnica, volumen, biomasa, zaliha ugljika, srednji promjer po temeljnici, Lorajeva srednja visina i volumen mrtvog drveta. Najveće razlike pronađene su u dimenzijama najvećih stabala u bukovim sasatojinama gospodarskog i prašumskog tipa (tablica 4). Određene razlike pronađene su u obliku visinskih krivulja i debljinskoj strukturi, i vrijednostima koeficijenta vitkosti (slike 2, 3, 4 i 5, i tablica 3). Međutim, Ginijev indeks i koeficijent varijacije pokazuju da su bukove sastojine gospodarskog tipa u Srbiji u velikoj mjeri sačuvale iskonsku strukturnu raznolikost (tablica 2 i slika 6). Razlike u prosječnim vrijednostima taksacijskih elemenata sastojina gospodarskog tipa visokih bukovih šumama u Srbiji u odnosu na sastojine prašumskog tipa su statistički značajne, što nam govori da je prethodno gospodarenje imalo značajan utjecaj na promjene u proizvodnim karakteristikama ovih šuma u Srbiji (tablica 5). Ključne riječi: Fagus sylvatica; gospodarenje šuma; prašuma; Balkan |
autori: Bratislav MATOVIĆ Miloš KOPRIVICA Bratislav KISIN Dejan STOJANOVIĆ Igor KNEGINJIĆ Stefan STJEPANOVIĆ | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Milan PERNEK | UDK 630* 453 https://doi.org/10.31298/sl.142.1-2.5 |
59 |
| NOVI NAČIN OBRAČUNA KRITIČNOG BROJA JAJNIH LEGALA GUBARA (Lymantria dispar L.) U SVRHU BOLJE PROGNOZE POPULACIJE |
|
|
| Sažetak Gubar (Lymantria dispar) je kao štetnik hrastovih šuma u Hrvatskoj dominirao do 60-tih godina prošloga stoljeća, otkada su njegove populacije u kontinentalnom dijelu u blagom opadanju, sa cikličkim gradacijama svakih 10-11 godina. Zadnje dvije gradacije zabilježene su 2003-2005 i 2013-2014 godine. U radu se opisuje nov način obračuna kritičnog broja jajnih legala gubara, kojim se procjenjuje rizik golobrsta ključan u praktičnom šumarstvu za donošenje odluke o suzbijanju. Nov način obračuna iskazuje kritične brojeve kao broj jajnih legala po hektaru, za razliku od dosadašnjeg koji se temeljio na broju stabala na kojemu se nalazi barem jajno leglo i prikazivao se kao postotak zaraze. Postotak zaraze dijelio je rizik golobrsta u pet klasa, pri čemu je kritična Klasa 5 predstavljala zaraženost više od 50% stabala. Dosadašnjim obračunom nije se uzimala u obzir starost stabla, iako je ona povezana s veličinom krošnje, odnosno količinom lišća. Nadalje nije uziman u obzir broj jaja u jajnom leglu. Nov obračun bazira se na broju gusjenica koje imaju potencijal obrstiti stablo hrasta određene starosti dobiven iz podataka iz literature. Preračunavanjem tih ulaznih podataka korištenjem prosječnog broja jaja u jednom jajnom leglu gubara, koji je dobiven iz 50 uzoraka jajnih legala, te normale koja definira broj stabla hrasta lužnjaka po hektaru, dobivena je formula koji izračunava kritični broj jajnih legala gubara po hektaru. Na osnovi tih rezultata formirane su tri 3 kategorije rizika temeljene na broju gusjenica koji obrste stablo određene starosti. Svaka od njih različito definira potrebu za suzbijanje gubara: Kategorija I- treba tretirati, Kategorija II- iznimno tretirati uz specifičan razlog i Kategorija III ne treba tretirati. Kritična Kategorija I uspoređena je s Klasom 5, odnosno Kategorija II s Klasom IV na podacima iz gradacije 2004. i 2013. godine. Rezultati ukazuju kako je primjenom novog obračuna trošak suzbijanja smanjen za 25%. Uz evidentne prednosti ipak su i u novom obračunu uočene slabosti vezane uz nepoznavanje nekoliko važnih varijabli: stvarni broj stabala po hektaru i stvarni broj intaktnih gusjenica koji se dobiva oduzimanjem parazitiranih i sterilnih jaja od prosječnog broja jaja u leglu. Još jedna slabo poznata varijabla prosječna količina lišća koju jedna gusjenica može obrstiti te količinu lišća u krošnji hrastova određene starosti koju treba u budućim istraživanjima kvalitetnije definirati. Ključne riječi: populacijska dinamika; suzbijanje štetnika; hrast lužnjak; Quercus robur. |
autori: PERNEK, Milan ŠL | |
| Luka RUMORA, Mario Miler, Damir MEDAK | UDK 630* 587 https://doi.org/10.31298/sl.142.1-2.6 |
67 |
| UTJECAJ FUZIJE SNIMKI NA PROMJENU POVRŠINE ŠUMSKOG PODRUČJA KORISTEĆI NENADZIRANU KLASIFIKACIJU |
|
|
| Sažetak Danas su sve traženiji slobodno dostupni satelitski podaci visoke rezolucije poput podataka dobivenih iz Landsat satelitske misije. Karakteristika Landsat podataka je površinska razlučivost snimki od 30 m x 30 m. Za neke uporabe ta razlučivost nije dovoljna. Landsat satelitska misija, počevši od satelita Landsat 7, prikuplja pankromatski kanal koji služi za povećanje razlučivosti snimki. Ovim radom analiziran je utjecaj fuzije multispektralnih i pankromatskih snimki na promjenu površine šumskog područja koristeći nenadziranu klasifikaciju. Na temelju izvornih snimki izračunat je vegetacijski indeks normalizirane razlike (engl. Normalized difference Vegetation indeks, NDVI) te se takva indeksirana slika koristila kao referentna slika za potrebe daljnje usporedbe. Izvorne snimke prva četiri kanala (plavi, zeleni, crveni i blizu–infracrveni) izoštrene su uporabom osmog (pankromatskog) kanala satelita Landsat 7. Iz tih snimki, na temelju četvrtog (blizu-infracrvenog) i trećeg (crvenog) kanala, izračunat je NDVI. Uz taj postupak provedeno je izoštravanje (fuzija) referentne NDVI snimke. Usporedbom dobivenih slika s referentnom izabrane su slike za klasifikaciju. Nad izabranim slikama provedena je nenadzirana klasifikacija K-means, te je utvrđeno da slika dobivena bikubičnom interpolacijom i izoštravanjem brzom metodom intenzitet–boja–zasićenost (engl. Fast intensity-hue-saturation, FIHS) na temelju prethodno izoštrenih kanala predstavlja najkvalitetnije rješenje. Ključne riječi: fuzija snimki; vegetacijski indeks normalizirane razlike; Landsat 7 |
autori: Luka RUMORA Mario Miler Damir MEDAK | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Carlos G. ROSSA, Paulo M. FERNANDES | UDK 630* 148.2 + 111.8 https://doi.org/10.31298/sl.142.1-2.7 |
77 |
| O UTJECAJU POJEDINIH PARAMETARA LOŽIŠTA IZVEDENIH IZ ROTHERMELOVOG MODELA RAVNOTEŽE TOPLINSKE ENERGIJE NA STOPU ŠIRENJA POŽARA |
|
|
| Sažetak Analizirana je uloga pojedinih svojstava ložišta u stopi širenja šumskog požara, na temelju ravnoteže toplinske energije, iz koje je razvijen poznati Rothermelov model širenja požara (1972), pokazujući da niti visina ložišta, jednako kao ni količina i gustoća ne utječu izravno na ravnotežu toplinske energije. Utjecaj tih parametara, često izvedenih iz empirijskih opisa stope širenja, nužno proizlazi iz neizravnih utjecaja na mehanizme prijenosa topline. Udio topline prenesen iz plamena na nesagorijelo gorivo, pretežno ovisi o sadržaju vlage u gorivu te je neovisan od stope širenja te oblika plamena. S obzirom na to da empirijski modeli uglavnom impliciraju mehanizme širenja požara u opisivanju njegovog ponašanja, rezultati ove studije mogu biti od pomoći u osmišljavanju i ocrtavanju budućih eksperimenata i pristupa. Ključne riječi: ponašanje požara; šumski požari; sagorijevanje; prijenos topline. |
autori: Carlos G. ROSSA Paulo M. FERNANDES | |