|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 1-2/2016 3-4/2016 5-6/2016 7-8/2016 9-10/2016 11-12/2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
11-12/2016 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 537 | |
| PRVA KONFERENCIJA OVLAŠTENIH INŽENJERA ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE |  
|
|
| RIJEČ UREDNIŠTVA U godini velikih šumarskih obljetnica jedna od mlađih šumarska institucija u Republici Hrvatskoj, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, sredinom listopada obilježila je 10 godina svoga postojanja organizacijom Prve konferencije ovlaštenih inženjera i drvne tehnologije. Trebalo je proteći puno desetljeće da se dogodi okupljanje ovlaštenih inženjera, a sama zbivanja na konferenciji pokazala su koliko je bilo potrebno i ranije organiziranje takvog skupa. Više o samoj konferenciji možete pročitati na internetskoj stranici Komore, ali i u tekstu na stranicama ovoga broja Šumarskog lista. Zbog toga je naglasak u Riječi Uredništva na postavljenoj dijagnozi sadašnjeg stanja Komore s pitanjima za budućnost koja su postavili predsjednik Komore prof. dr. sc. Tomislav Poršinsky i predsjednik Razreda inženjera šumarstva prof. dr. sc. Tiboro Pentek u prezentaciji “HKIŠDT – kako dalje?” Nakon prvog desetljeća djelovanja Komore nekako se podrazumijeva kao osnovno pitanje da li je Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije ispunila očekivanja iskazana prilikom osnutka. Vjerojatno nitko nije mogao slutiti da će omjer dva strukovna razreda, koji su u Skupštini Komore jednako zastupljeni, biti tako nesrazmjeran po broju ovlaštenih inženjera s 30 puta većom zastupljenosti ovlaštenih inženjera šumarstva prema inženjerima drvne tehnologije. Sljedeće pitanje je pečat ovlaštenoga inženjera, njegovo korištenje i na kraju potreba. Da li se uvođenjem pečata bez dovoljne prepoznatljivosti u praksi zaštitila struka, što je svakako bila nakana prilikom osnutka Komore. Često se spominju pravila struke, ali da li ih imamo i jesu li ona definirana nekim smjernicama, bilo je još jedno postavljeno pitanje. Neusklađenost različitih zakona (o šumama i gradnji), kao i nedorečenost ili nejasnost pojedinih zakonskih odredbi (samoizrada), neprepoznatljivost magistra / inženjera urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša, provođenje stručnih usavršavanja i ishodi učenja, način polaganja stručnog ispita, licenciranje izvoditelja, kontrola izvođenja radova na terenu, nevidljivost struke (inženjeri i tehničari) u šumi kod licenciranih izvoditelja te sudjelovanje ovlaštenih inženjera uglavnom iz jedne tvrtke u povjerenstvima, niz je pitanja koja postoje godinama, a čijim bi se rješavanjem unaprijedilo stanje u sektoru i opravdala očekivanja zamišljena osnivanjem Komore. Ovlasti Komore jednako se odnose na sve ovlaštene inženjere zaposlene u državnom i privatnom sektoru, kao što i Zakon o šumama te drugi zakonski i podzakonski akti jednako tretiraju šume, bez obzira na vrstu vlasništva. Usprkos tomu, sveukupno stanje privatnih šuma nije bilo poraznije nego u posljednje vrijeme. Ovdje je očito izostala zaštita šume kao resursa i općeg dobra, a što je trebalo biti poboljšano i reguliranjem šumarske profesije. Općeniti zaključak konferencije je da su temeljito pripremljeni okrugli stolovi, cjelodnevni boravak na jednom mjestu i glad struke za sučeljavanjem stavova, pokazali kako ovaj način stručnog usavršavanja ima svoju kvalitetu i prednost pred kraćim, u prosjeku jednosatnim, predavanjima kao najčešćem obliku stručnog usavršavanja. Naravno da to zahtijeva mnogo više financijskih i ljudskih resursa i iste nije moguće često organizirati, ali u razdobljima od dvije do tri godine svakako bi trebalo. Vrijeme provedeno u neformalnom druženju i polemiziranju o sektorskim temama također je doprinijelo uspjehu konferencije. Vrijednost konferencije je što se na jednom mjestu mogu susresti ovlašteni inženjeri iz raznih institucija i na raznim položajima u struci te svatko dati viđenje iz svoga kuta. Problemi koji se javljaju u operativi tako se bolje sagledavaju. Izneseno na konferenciji dobra je podloga za zajedničko promišljanje brojnih članova Komore u smjeru poboljšanja zakonske regulative i njegove provedbe u praksi. Sudjelovanje sudionika konferencije u raspravi ukazuje da je potrebno aktivnije uključivanje svih članova Komore u njen rad u svrhu rješavanja aktualnih problema koji se pojavljuju na terenu, što je bio i zaključak u izlaganju predsjednika Komore prof. dr. sc. Tomislava Poršinskog. Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera šumarstva i drvne tehnologije čestitamo desetogodišnjicu rada i želimo ubuduće još uspješnije djelovanje na zaštiti struke. Svim članovima Hrvatskoga šumarskog društva, kao i čitateljima Šumarskog lista sretni božićni i novogodišnji blagdani, uz puno dobrih osobnih i poslovnih ostvarenja u novoj 2017. godini. <br>Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Damir DRVODELIĆ, Milan ORŠANIĆ | UDK 630* 232.3 (Fraxinus angustifolia Vahl.) (001) |
539 |
| PROCJENA VITALITETA SVJEŽEG I PRELEŽALOG SJEMENA POLJSKOG JASENA (Fraxinus angustifolia Vahl) |
|
|
| Sažetak U radu se uspoređuje vitalitet svježe sakupljenog i preležalog sjemena poljskog jasena kao jedne od glavnih vrsta drveća u posavskim nizinskim šumama i nama zanimljive zbog brzine rasta, kratke ophodnje, u usporedbi sa hrastom lužnjakom te tehničke vrijednosti drva. Sjeme vrsta roda Fraxinus spp. često ima perikarp koji je nepropustan za kisik, metaboličke inhibitore u endospermu i embrijima, nedozrele embrije ili nedostatak tvari koje potiču rast u embrijima. Dormantnost sjemena najčešće se savladava toplo-vlažnim i hladno vlažnim postupkom. Sjeme je sakupljano je u G. J. Josip Kozarac kojim gospodari šumarija Lipovljani. Procjena vitaliteta sjemena koje je najranije sakupljeno (21. 08.) obavljena je topografskom metodom tetrazola i u skladu s ISTA pravilima. Sjeme poljskog jasena (urod 2013.) u rasadniku Brestje stavljeno je na stratifikaciju na otvorenom 16. 1. 2015. godine, a sijano 21. 3. 2015. godine. Stratifikacija je trajala 64 dana. Preležalo sjeme poljskog jasena sakupljeno je 20.10.2015. godine. Procjena vitaliteta obavljena je istom metodologijom kao u slučaju svježeg sjemena. Svježe sjeme imalo je vitalitet od 91 %. Nevitalnog sjemena bilo je 9 %, od čega najveći postotak otpada na šturo sjeme (5 %), slijedi insektima oštećeno sjeme (3 %) i sjeme kod kojega je embrio i endosperm imao neobojene površine ili nekroze. Preležalo sjeme imalo je vitalitet od 87%. Nevitalnog sjemena bilo je 13 %, od čega najveći postotak otpada na sjeme kod kojega je embrio s neobojenim površinama ili nekrozama, a endosperm potpuno obojen (10 %). Sjemena kod kojega je embrio i endosperm s neobojenim površinama ili nekrozama bilo je 3 %. Od nevitalnog preležalog sjemena utvrđeno je kako najprije dolazi do razvoja nekroza ili truleži na embriju, a zatim se ona širi na endosperm. Od nekroza ili truleži na embriju primijećene su one s potpunom nekrozom, nekrozom kotiledona, hipokotila i plumule, hipokotila i radikule i samo radikule. Bez obzira na vitalitet od 82%, rasadnička klijavost sjemena u proljeće 2015. godine u rasadniku Brestje iznosila je 0%. Utvrđena je statistički značajna razlika između vitaliteta svježeg i preležalog sjemena. Preležalo sjeme imalo je za 4 % manji vitalitet od svježeg sjemena. Na osnovi ovih istraživanja može se preporučiti početak sakupljanja sjemena poljskog jasena od druge polovice mjeseca kolovoza, jer takvo sjeme pokazuje visoki vitalitet. Kod sjetve sjemena u rasadniku treba voditi brigu o njegovoj starosti, predsjetvenoj pripremi i vremenu sjetve. Preporuka je za buduću rasadničku proizvodnju sadnica poljskog jasena generativnim načinom utvrditi optimalnu vrstu i trajanje stratifikacije sjemena s obzirom na mikroreljefne različitosti rasta matičnih stabala s kojih je sakupljano sjeme (bara, niza, greda), klimu i sjemensku rajonizaciju. Ključne riječi: vitalitet sjemena; metoda tetrazola; poljski jasen; ISTA pravila; dormantnost sjemena |
autori: DRVODELIĆ, Damir  ŠL ORŠANIĆ, Milan ŠL | |
| Stefan F. WIRTH, Olivia WEIS, Milan PERNEK | UDK 630* 453 (001) | 549 |
| USPOREDBA FORETIČKIH GRINJA NA POTKORNJACIMA Ips typographus I Ips cembrae U SREDIŠNJOJ HRVATSKOJ |
|
|
| Sažetak Na nekoliko lokacija u Hrvatskoj (Nova Gradiška, Koprivnica, Gospić i Jastrebarsko) sa različitih vrsta drveća (Picea abies, Larix decidua i Pinus sylvestris) sakupljani su različiti stadiji ariševog potkornjaka, Ips cembrae i smrekinog pisara, Ips typographus te supstrat iz njihovih hodnika u svrhu sakupljana i identifikacije foretičkih grinja. Izravno sa tijela potkornjaka determinirano je 4 vrsta grinja: Iponemus gaebleri (Tarsenomidae), Histiostoma piceae (Astigmata, Histiostomatoidea), Dendrolaelaps quadrisetus (Gamasina) i Urobovella sp. (Uropodidae). Iponemus gaebleri bila je najčešća nađena vrsta kod obiju vrsta potkornjaka. Tri druge vtrste sakupljene su izravno iz hodničkih sustava. Istraživana su i mjesta spajanja foretičkih grinja s potkornjacima. Iponemus gaebleri i D. quadrisetus tako se najčešće nalaze na obronku zadka, dok se foretičke deutonimfe porodice Histiostomatidae obično nalaze na ventralnoj strani prsišta. Statističkom anlizom potvrđen je jasna preferencija I. gaebleri na I. cembrae. Mladi još nezreli kukci Ips cembrae, koji izlaze iz materinjih hodnika nose signifikantno više foretičkih grinja nego roditeljski. Ženke neidentifcirane vrste roda Histiostoma nađene su u hodnicima I. typographus. Grinje su uglavnom bile pokrivene s većim brojem neidentificiranim sporama gljiva iz skupine Ascomycota (Hypocreales). U radu se daje dihotomski ključ za identifikaciju larvi i protonimfi za porodicu Histiostomatidae. Ključne riječi: Coleoptera; Curculionidae; Scolytinae; Tarsenomidae; Histiostomatidae; Acari; Iponemus gaebleri; Histiostoma piceae; Bonomoia pini; ključ za larve i protonimfe za Histiostomatidae |
autori: Stefan F. WIRTH  Olivia WEIS PERNEK, Milan ŠL | |
| Tolga OZTURK, Necmettin SENTURK | UDK 630* 376 (001) | 561 |
| PRODUKTIVNOST I TROŠKOVI IZNOŠENJA DRVA POMOĆU URUS MIII ŽIČARA U SJEVEROISTOČNOJ TURSKOJ |
|
|
| Sažetak Cilj je ovog rada istražiti produktivnost i troškove žičare Urus MIII tijekom iznošenja drva iz sastojina smreke u sjeveroistočnoj Turskoj. Produktivnost žičare Urus MIII određena je uporabom povratne metode studija rada i vremena. Rezultati istraživanja ukazuju da neke radne karakteristike žičare Urus MIII, kao što su potrošnja goriva, obujam tovara, udaljenost iznošenja, brzina iznošenja i utrošeno vrijeme po ciklusu, imaju važan učinak na produktivnost žičare. Dobiveni rezultati pokazuju da je produktivnost žičare Urus MIII iznosila 10,63 m³/h za srednju udaljenost iznošenja drva od 253 m. Dnevna produktivnost bila je 84,80 m³. Jedinični trošak rada žičare iznosi 30.00 €/h. Također, prosječna potrošnja goriva iznosila je 5 litara/h. Ključne riječi: Urus MII žičara; iznošenje drva; smreka; produktivnost |
autori: Tolga OZTURK Necmettin SENTURK | |
| Turan SÖNMEZ, Aydin KAHRIMAN, Abdurrahman ŞAHIN, Mehmet YAVUZ | UDK 630* 537 (001) | 567 |
| MODELI BIOMASE STABALA KALABRIJSKOG BORA U MEDITERANSKOM PODRUČJU TURSKE |
|
|
| Sažetak Cilj istraživanja bio je razvoj alometrijskih jednadžbi radi procjene nadzemnih sastavnica biomase stabala kalabrijskog bora (Pinus brutia Ten.) u mediteranskom području Turske. Uporabom regresijske analize, dobivene su različite alometrijske jednadžbe za pojedine sastavnice nadzemne biomase stabla. Ukupno je 292 stabla prsnog promjera između 0,4 i 63,0 cm slučajno uzorkovano unutar prirodnog rasprostranjenja Kalabrijskog bora na mediteranskom području Turske, gdje tvori različite sastojinske strukture. Pri modeliranju i određivanju jednadžbi korišteni su prsni promjeri i visine uzorkovanih stabala kao procjenitelji. Dobivene su alometrijski jednadžbe za nadzemnu biomasu stabala Kalabrijskog bora i to zasebno za deblo, koru, grane, iglice i za ukupnu nadzemnu biomasu. Jednadžbe za deblo, koru i ukupnu biomasu objašnjavaju više od 90% ukupne varijabilnosti, dok jednadžbe za biomasu grana i iglica objašnjavaju 82 %, odnosno 65 % od ukupne varijabilnosti. Ključne riječi: kalabrijski bor; biomasa; alometrijska jednadžba |
autori: Turan SÖNMEZ Aydin KAHRIMAN Abdurrahman ŞAHIN Mehmet YAVUZ | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Maja JURC, György CSÓKA, Boris HRAŠOVEC | UDK 630* 453 | 577 |
| POTENCIJALNO ZNAČAJNI ŠTETNI KUKCI NA Celtis australis U SLOVENIJI, HRVATSKOJ I MAĐARSKOJ |
|
|
| Sažetak U radu se iznose sažete spoznaje o herbivornoj entomofauni običnog koprivića (Celtis australis) u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje je autohton, te u Madžarskoj gdje ga je unio čovjeka. Smisao provedenog istraživanja temeljen je na ideji intenzivnijeg uvođenja koprivića u reforestaciji i zamjeni pionirskih vrsta na kraškim područjima u kojima recentno dolazi do značajnih zdravstvenih problema, primjerice u kulturama crnog bora koje se suše pod utjecajem suše, kukaca i fitopatogenih gliva (npr. Diplodia pinea). Imajući u vidu moguće rizike ovog pristupa, kroz prikupljene i konzultirane literaturne izvore i vlastita nova opažanja revidiran je status koprivića kao drvenaste vrste u svjetlu njegove štetne entomofaune. Dobro su poznate opće spoznaje o rasprostranjenju i osnovnim ekološkim obilježjima običnog koprivića, pa u tom smislu znamo da je to bjelogorično drvo porijeklom iz Sredozemlja, Male Azije, Krima i područja od Kavkaza do Irana. Obični koprivić vrsta je otporna na sušu, vjetar i onečišćenje zraka u gradovima i može izdržati temperature do –15 ° C. Voli svjetlo, pješčana tla, suh i topao kraški teren. Prema svim svojim ekološkim zahtjevima spada u vrlo prikladnu vrstu drveća za pošumljavanje krša i suhih terena. Raščlamba prikupljene i dostupne literature o štetnicima na običnom kopriviću u Sloveniji, Hrvatskoj i Madžarskoj definirali smo početnu bazu već opisanih vrsta, koje smo zatim procjenjivali u svjetlu vlastitih terenskih istraživanja. Na lokalitetu Dekani, u blizini Kopra (Slovenija), u rujnu 2011. godine uzorkovali smo 15 grana C. australis s vidljivo oštećenim lišćem (mine) radi determinacije uzročnika. 2013. godine pregledali je šire područje submediteranske zone Slovenije i Hrvatske i analizirali simptome napada štetnih organizama na C. australis. Iduće sezone, 5. svibnja 2014, u mjestu Brseč, u blizini Opatije (Hrvatska) u urbanom okolišu zabilježili smo jaku defolijaciju (Slika 1). Ponovno smo uzeli uzorke 18 grana koprivića zajedno sa zatečenim gusjenicama različitih vrsta leptira. Slijedio je laboratorijski uzgoj i determinacija do razine vrste. Istraživanjem je sveukupno utvrđeno sedam vrsta leptira (Libythea celtis, Nymphalis polychloros, Archips xylosteana, Erannis defoliaria, Caloptilia fidella, Phyllonoricter millierella, Hyphantria cunea), jedna vrsta kornjaša (Neoclytus acuminatus) (Slika 6, 8, 11, 14, 17, 19) i jedna vrsta polukrilaca (Metcalfa pruinosa). Dvije vrste leptira (L. celtis i P. millierella) monofagne su na lišću C. australis, druge vrste utvrđenih istraživanjem imaju i druge vrste domaćina. Vrste N. polychloros, A. xylosteana, E. defoliaria, C. fidella i N. acuminatus po prvi puta su utvrđene kao štetnici C. australis i trebaju se dodati na već poznati popis štetnika običnog koprivića. Istraživanjem je također utvrđeno da su se monofagne vrste kukaca češće pojavljivale na kopriviću u posljednjem desetljeću. Prikupljeni rezultati predstavljaju bolji temelj strategiji zamjene problematičnih kultura crnog bora koje se suše pod utjecajem fitopatogenih gliva (npr. Diplodia pinea) s intenzivnijim pošumljavanjem običnim koprivićem. U posljednje vrijeme, a to je istraživanjem potvrđeno, javljaju se u povećanom intenzitetu neki već otprije poznati štetnici koprivića, ali i neke do sada nezabilježene štetne vrste. Povećana pojava defoliatora na C. australis, koji će, prema nekim projekcijama klimatskih kolebanja prosperirati u budućnosti zbog globalnog zatopljenja, mora se uzeti u obzir. Sadnja monokultura C. australis na suhim i toplim pozicijama vjerojatno će i dodatno povećati rizik od prenamnažanja nekih vrsta kukaca u tim sastojinama. Visoka koncentracija biljke hraniteljica nerijetko je glavni čimbenik njihovih gradacija, bilo da je riječ o monofagnim štetnicima koji neposredno ovise o količini dostupne hrane za koju su specijalizirani (L. celtis and P. millierella) ili generalistima (N. polychloros, A. xylosteana, E. defoliaria, C. fidella and N. acuminatus i dr.), koji se lako prilagođavaju trofičnom izobilju u obliku novounešenog domaćina. Ključne riječi: Celtis australis; Južna/Srednja Europa; kukci; defolijatori; Lepidoptera; Coleoptera; Hemiptera |
autori: Maja JURC György CSÓKA HRAŠOVEC, Boris ŠL | |
| Milorad DANILOVIĆ, Slavica ANTONIĆ, Zoran ĐORĐEVIĆ, Pajo VOJVODIĆ | UDK 630* 964 | 589 |
| OZLJEDE PRI ŠUMSKOM RADU U ŠUMSKOME GOSPODARSTVU „SREMSKA MITROVICA“ U SRBIJI |
|
|
| Sažetak Šumarstvo je jedna od gospodarskih grana gdje je stopa ozljeda na radu među najvećima. Uprkos tomu što se poslovi u šumarstvu uglavnom karakteriziraju sezonalnošću, a ne stalnom zaposlenošću radnika, šumsko gospodarstvo „Sremska Mitrovica“ gdje su provedena istraživanja ima drukčiju praksu. Cjelokupna sječa i izrada na području ovoga gospodarstva obavlјa se ulaganjem vlastitih sredstava i vlastite radne snage. Ovo gospodarstvo karakterizira ravničarski teren s prosječnim nadmorskim visinama ispod 100 m, gdje glavne vrste drveća čine euroamerička topola, lužnjak i jasen. Godišnji etat šumskog gospodarstva iznosi oko 200 000.00 m3. U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja broja i uzroka ozljeda na radu, za razdoblje od 5 godina (2008-2012. godine). Analizirane su samo ozljede proizvodnih šumskih radnika (sjekači, radnici koji rade na ručnom utovaru, vozači i radnici koji rade na poslovima uzgajanja šuma). Svaka ozljeda na radu evidentirana je odmah nakon što se dogodila. Klasifikacija ozljeda obavljena je na temelju Međunarodne klasifikacije bolesti (International Classification of Diseases and Related Health Problems), a korišten je šifrarnik bolesti iz odjeljka „vanjski uzroci obolijevanja i umiranja (V01-Y98)“ (external causes of morbidity and mortality) (V01-Y98)). Nakon svake evidentirane ozljede na radu, medicina rada je slala Izveštaj o liječničkom pregledu ozlijeđenog radnika Republičkoj inspekciji rada, Ministarstvu unutrašnjih poslova i referentu zaštite na radu u radnoj jedinici gdje je radnik bio zaposlen. Iz Izveštaja o liječničkom pregledu zaposlenog podaci su unošeni u posebnu evidenciju. Ocjenu težine ozljede davao je liječnik koji je prvi pregledao zaposlenog. Radnicima koji su radili kao sjekači, šumsko gospodarstvo osiguralo je tečaj koji je trajao mjesec dana (teorijska nastava) i dva mjeseca praktične obuke, gdje su sjekači obavili sječu i obaranje uz pomoć iskusnijeg kolege (mentora). Ukupan broj radnika koji je na godišnjoj razini bio zaposlen na poslovima korištenja šuma kretao se od 302 (2010. godine) do 323 (2008. godine) (Tablica 1). Najveći broj radnika bio je zaposlen na poslovima uzgajanja šuma. Na temelju analize broja ozljeda na radu u razdoblju od 2000-2012. godine utvrđeno je da je najveći broj ozljeda na radu zabilježen kod radnika koji su radili kao sjekači (Slika 2). Ukupan broj ozljeda koji je evidentiran u razdoblju 2008-2012. godine je bio 181, gdje su 172 ozljede evidentirane kao lake, dok je 9 ozljeda kategorizirano kao teška tjelesna ozljeda. Od ukupnog broja ozlijeđenih radnika, najveći postotak čine radnici koji su obavljali posao sjekača (68 %), zatim posao radnika koji su radili na poslovima uzgajanja šuma (20 %), vozača traktora (8 %), radnici koji rade na ručnom utovaru (3 %) i vozača kamiona (1 %) (slika 3). Postotak ozlijeđenih sjekača u odnosu na ukupan broj iznosi 25 %. Najčeće su se povređivali sjekači starostne dobi između 30 i 40 godina (Slika 4), odnosno oni radnici koji su imali između 15 i 20 godina radnog staža (Slika 5). Najveći broj ozljeda sjekača dogodio se u ožujku i svibnju. Promatrajaći dane u tjednu, najveći broj ozljeda dogodio se ponedjeljkom (skoro 1/3 povreda). Najveći broj ozljeda dogodio se u razdoblju od 10-11 sati prije podne (Slika 8). Najčešće povređivan dio tijela su noge i ruke (Slika 9). Najčešći uzrok ozljede je udarac grane (35 %), zatim sljede ozljede uzrokovane lancem motorne pile (21 %) (Slika 10). Ono što su autori ovoga članka zapazili analizirajući podatke, je činjenica da evidencije o povredama radnika postoje, ali da nisu bile uniformne ni po godinama ni po radnim jedinicama, i često su nedostajali detaljni podaci o povredi.Tako je odlučeno da se u idućem razdoblju u dogovoru s nadležnima iz JP kreiraju novi obrasci koje treba popunjavati sukladno preporukama, koji će također biti dati kao prateći materijal. Ključne riječi: pridobivanje drva; ozljede na radu; ozljede sjekača |
autori: Milorad DANILOVIĆ Slavica ANTONIĆ Zoran ĐORĐEVIĆ Pajo VOJVODIĆ | |