|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 1-2/2016 3-4/2016 5-6/2016 7-8/2016 9-10/2016 11-12/2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
5-6/2016 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 213 | |
| VIJESTI IZ MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE |  
|
|
| RIJEČ UREDNIŠTVA Početkom veljače 2016. godine Hrvatsko šumarsko društvo je u ime šumarskih institucija: Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskoga šumarskog instituta, Akademije šumarskih znanosti, Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije te Hrvatskoga šumarskog društva, uputilo novom ministru poljoprivrede prof. dr. sc. Davoru Romiću čestitku na imenovanju za ministra poljoprivrede, sa zamolbom za termin sastanka s predstavnicima navedenih šumarskih institucija. Uz zamolbu ministru su poslani zajednički usuglašeni stavovi s promišljanjem o budućim potrebnim aktivnostima u hrvatskom šumarstvu. Prigodom imenovanja HŠD je uputio čestitku i novom pomoćniku ministra za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju mr. sp. Ivici Francetiću. Dana 16. svibnja 2016. ministar prof. dr. sc. Davor Romić i pomoćnik ministra mr. sp. Ivica Francetić primili su delegaciju šumarskih institucija u sastavu: dekan Šumarskog fakulteta prof. dr. sc. Vladimir Jambreković, ravnateljica Hrvatskoga šumarskog instituta dr. sc. Dijana Vuletić, glavni tajnik Akademije šumarskih znanosti prof. dr. sc. Jura Čavlović, predsjednik HKIŠDT prof. dr. sc. Tomislav Poršinsky i tajnica HKIŠDT Silvija Zec, dipl. ing. šum., predsjednik HŠD-a Oliver Vlainić, dipl. ing. šum. i tajnik HŠD-a mr. sc. Damir Delač. Zajednički je raspravljeno o 11 točaka iz dopisa upućenih ministru. Većina točaka je već pokrenuta od strane Ministarstva i nalazi se u raznim fazama odvijanja. Prvom prilikom tražit će se povrat naziva šumarstva u imenu ministarstva (Ministarstvo je već tražilo mišljenje Hrvatskoga šumarskog društva o povratu i pripremaju se materijali za izmjenu naziva u Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva). Formirano je Povjerenstvo za izradu strategije šumarstva RH za razdoblje 2016.-2030. godine (17 članova: 2 predstavnika ministarstva poljoprivrede, 3 Šumarskog fakulteta, 1 Savjetodavne službe, 3 Hrvatskoga šumarskog instituta, 1 Hrvatskih šuma, 1 Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, 1 Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika, 2 Hrvatske udruge poslodavaca i 3 Hrvatske gospodarske komore). Do 1. rujna 2016. treba izraditi nacrt prijedloga strategije i dostaviti ga Ministarstvu koje će ga staviti na javnu raspravu. Također je formirano Povjerenstvo za izradu novog Zakona o šumama, gdje i HŠD ima svoga predstavnika, kao i Povjerenstvo za izradu strategije razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja 2016.–2020. godine. Intencija je što veća buduća finalizacija i kontrola izvršenja ugovora za drvnu industriju. Sve strategije se trebaju donijeti do kraja 2016. godine, a svi dokumenti će se ponuditi javnosti na promišljanje i raspravu. Cilj Ministarstva je da se strategijama omogući zadržavanje stanovništva u ruralnim prostorima, a da je dobit trgovačkog društva za gospodarenje državnim šumama u drugom planu. Stav Ministarstva o bitnim pitanjima: zadržati naknadu za OKFŠ (možda smanjenje s 0,0265 % na 0,025 % od godišnjeg prihoda ili oslobađanje plaćanja naknade gospodarskim subjektima do milijun kuna godišnjeg prihoda), jedinstveno šumskogospodarsko područje, a dilema je da li Hrvatske šume zadržati u statusu trgovačkog društva ili ih ustrojiti kao javnu ustanovu u cilju sigurnije zaštite šuma kao općeg dobra. Želi se otvoriti prostor struci za djelovanje u zajedničkom interesu. Također, želja je imati Zakon o uporabi i preradi drva, ali to se vjerojatno neće moći donijeti zbog stava Europske komisije. Rješenje je da se kroz Zakon o šumama uključi drvna industrija, što bi se detaljnije razradilo kroz pravilnik. Posebno je pitanje stanje u privatnim šumama gdje su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, a gdje ima dosta nelegalne sječe. Do 2019. godine trebali bi biti gotovi programi gospodarenja za sve privatne šume u RH. Pitanje je i višegodišnjih ugovora za izvoditelje radova u šumarstvu radi njihovog lakšeg razvoja, posebice korištenja sredstava iz Programa ruralnog razvoja (nabava strojeva). Radit će se druga nacionalna inventura šuma, a poželjno je razgraničenje poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Tijekom svibnja i lipnja raspisuju se šumarske operacije 8.5.1, 8.5.2, 8.6.1 i 8.6.2 iz Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014.-2020., a od prije je raspisana operacija 4.3.3. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Silvija Krajter OSTOIĆ, Dijana VULETIĆ | UDK 630* 945 + 907 (001) | 215 |
| ULOGA INFORMIRANOSTI U POZNAVANJU PROBLEMATIKE OPĆEKORISNIH FUNKCIJA ŠUMA |
|
|
| Sažetak Općekorisne funkcije šuma važna su znanstvena i stručna tema o kojoj se na globalnoj razini raspravlja već dugi niz godina. U Hrvatskoj također postoje višegodišnji napori u promišljanju sistematizacije i vrednovanja općekorisnih funkcija šuma, kao i osiguravanju naknade za njihovo pružanje. Ipak, pregled literature pokazuje da opseg znanstvene i stručne produkcije nije u skladu s važnosti ove teme za hrvatsko šumarstvo. Posebice se to odnosi na istraživanje stavova i percepcije građana, kao i njihove informiranosti o problematici općekorisnih funkcija šuma. Cilj je ovog članka analizirati ulogu informiranosti na poznavanje problematike općekorisnih funkcija šuma, uz pretpostavku da veća informiranost vodi i boljem poznavanju te problematike. Korištena je metoda ankete na uzorku populacije studenata triju raznorodnih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Šumarskog fakulteta (ŠF), Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) te Hrvatskih studija (HRSTUD). Pretpostavljeno je da će studenti ŠF imati bolje razumijevanje problematike jer su bolje informirani o njoj kroz izvedbu studijskog programa. Uzorak je bio namjeran i prigodan, a ukupno je anketirano 247 ispitanika. Primijenjene su metode deskriptivne statistike, kao i hi-kvadrat i Kruskal-Wallis neparametarski testovi. Rezultati su pokazali da su studenti ŠF prema vlastitom mišljenju puno više upoznati s pojmom općekorisnih funkcija šuma i Naknade za njih od studenata drugih fakulteta. Međutim, pitanja znanja pokazala su da i oni imaju problema s prepoznavanjem tih funkcija, kao i namjena za koje se koristi Naknada. Ipak, gotovo uvijek je postojala statistički značajna razlika u odgovorima između studenata ŠF i studenata drugih dvaju fakulteta. Zaključuje se da informiranost donekle utječe na poznavanje problematike općekorisnih funkcija šuma, ali vjerojatno postoje i neki drugi čimbenici koji utječu na poznavanje i formiranje stava. U budućnosti je neophodno nastaviti istraživati razumijevanje i stavove različitih segmenata građanstva o općekorisnim funkcijama šuma i Naknadi, kako bi se razvili i primijenili prikladni instrumenti šumarske politike, a kojima bi cilj bio veće razumijevanje problematike i pozitivniji stav prema šumarskim aktivnostima u tom smislu. Ključne riječi: anketa; studenti; naknada za općekorisne funkcije; Hrvatska; šumarska politika |
autori: KRAJTER, Silvija ŠL VULETIĆ, Dijana  ŠL | |
| Tatjana MASTEN MILEK, Gabrijel SELJAK, Mladen ŠIMALA, Maja PINTAR, Vjekoslav MARKOTIĆ#SS | UDK 630* 453 (001) | 229 |
| POPIS ŠTITASTIH UŠI (Hemiptera: Coccomorpha) NA DOMAĆINIMA IZ RODA Quercus L. U HRVATSKOJ S NAGLASKOM NA PRVI NALAZ ŠTITASTE UŠI HRASTA CRNIKE – Kermes vermilio Planchon, 1864 |
|
|
| Sažetak Popis štitastih uši na domaćinima iz roda Quercus L. sastavljen je od svih dostupnih literaturnih podataka faunističkih istraživanja štitastih uši u Hrvatskoj i podataka faunističkih istraživanja koja su trajala od 2005. do 2014. Prema literaturnim podacima u Hrvatskoj registrirano je 15 vrsta štitastih uši na hrastu. Istraživanjima je utvrđeno 12 vrsta štitastih uši, od kojih je u odnosu na vrste iz literaturnih podataka registrirano šest novih. U ovom trenutku popis štitastih uši na hrastovima obuhvaća 21 vrstu iz četiri porodice kako slijedi: porodica Asterolecanidae: Asterodiaspis ilicicola (Targioni Tozzetti 1888), A. quercicola (Bouche 1851), A. variolosa (Ratzeburg 1870), porodica Coccidae: Coccus hesperidum Linnaeus 1758, Eulecanium tiliae (Linnaeus 1758), Parthenolecanium rufulum Cockerell 1903, Pulvinaria sericea (Fourcroy 1785), porodica Diaspididae: Chionaspis etrusca Leonardi 1908, C. lepineyi Balachowsky 1928, C. salicis (Linnaeus 1758), Diaspidiotus alni (Marchal 1909), D. bavaricus (Lindinger 1912), D. ostreaeformis (Curtis 1843), D. zonatus (Frauenfeld 1868), Gonaspidiotus minimus (Leonardi in: Berlese & Leonardi 1896), Lepidosaphes beckii (Newman 1869), L. ulmi (Linnaeus 1758), Targionia vitis (Signoret 1876) i porodica Kermesidae: Kermes quercus (Linnaeus 1758), K. roboris (Fourcroy 1785) i K. vermilio Planchon 1864. U srpnju 2014. godine, zamijećeno je propadanje hrasta crnike u Poreču. Nakon što je obavljen vizualni pregled, uzeti su uzorci. Dijagnostička analiza, koja je obavljena u Laboratoriju za zoologiju Zavoda za zaštitu bilja, pokazala je da se radi o štitastoj uši crnike K. vermilio. Budući da je ovo prvi nalaz K. vermilio u Hrvatskoj, vrstu možemo smatrati novim članom hrvatske entomofaune. Ova štitasta uš napada zimzelene domaćine iz roda Quercus, ponajprije Quercus ilex L. Široko je rasprostranjena u zemljama Mediteranskog bazena. U prošlosti, štitasta uš K. vermilio imala je značajnu gospodarsku važnost kao izvor crvene boje za tkaninu, no danas ima status invazivnog gospodarski značajnog štetnika. Ključne riječi: hrast; Hrvatska; Kermes vermilio; prvi nalaz; štitasta uš crnike; štitaste uši |
autori: Tatjana MASTEN MILEK Gabrijel SELJAK Mladen ŠIMALA Maja PINTAR Vjekoslav MARKOTIĆ#SS | |
| Mirzeta MEMIŠEVIĆ HODŽIĆ, Dalibor BALLIAN | UDK 630* 164 (Quercus robur L.) (001) |
239 |
| ISTRAŽIVANJA RAZNOLIKOSTI MORFOLOŠKIH SVOJSTAVA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) U POKUSU PROVENIJENCIJA ŽEPČE, BOSNA I HERCEGOVINA |
|
|
| Sažetak Prirodne populacije hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Bosni i Hercegovini su male i rascjepkane. Razlikuju se od onih koje se nalaze u svom optimumu u srednjoj Europi, svojom specifičnom genetskom strukturom, te imaju važnu ulogu u očuvanju raznolikosti hrasta lužnjaka u Europi. Cilj ovog istraživanja je odrediti varijabilnost populacija hrasta lužnjaka u Bosni i Hercegovini. U testu provenijencija u rasadniku Žepče, u proljeće 2012., 2013. i 2014. godine provedeno je mjerenje visina biljaka i promjera vrata korijena. Izmjerene su sve preživjele biljke u svih 28 provenijencija. Najmanju prosječnu visinu biljaka 2012. godine imala je provenijencija Miljevina, 38,8 cm, a najveću Jelah 74,3 cm. U 2013. godini, najmanju prosječnu visinu imala je provenijencija Stojčevac, 61,3 cm, dok provenijencija Jelah ostaje provenijencija sa najvećom prosječnom visinom, 108,4 cm. Provenijencija Miljevina i dalje ima prosječnu visinu vrlo nisku, 63,0 cm. U 2014. godini najmanju prosječnu visinu zadržava provenijencija Stojčevac, 90,8 cm a najveću provenijencija Jelah, 152,1 cm. Najmanji srednji promjer vrata korijena za 2012. godinu imala je provenijencija Vinac, 11,3 mm, a najveći provenijencija Jelah, 16,2 mm. Najmanji srednji promjer vrata korijena za 2013. godinu imala je provenijencija Stojčevac, 17,9 mm, a najveći provenijencija Jelah, 23,8 mm. Provenijencija Vinac se pomakla za sedamnaest mjesta s prosječnim promjerom vrata korijena 19,9 mm. Najmanji srednji promjer vrata korijena za 2014. godinu zadržala je provenijencija Stojčevac, s vrijednošću 23,7 mm, dok najveći promjer korijenovog vrata ima provenijencija Jelah, 34,7 mm. Analiza varijance pokazala je statistički značajne razlike između populacija po svim ispitivanim svojstvima, što je potvrdio i Duncan test. Ključne riječi: hrast lužnjak; test provenijencija; morfološka varijabilnost |
autori: Mirzeta MEMIŠEVIĆ HODŽIĆ Dalibor BALLIAN | |
| Branko STAJIĆ, Živan JANJATOVIĆ, Predrag ALEKSIĆ, Zvonimir BAKOVIĆ, Marko KAZIMIROVIĆ, Novica MILOJKOVIĆ | UDK 630* 101 + 561 (001) | 251 |
| ANAMORFNE KRIVULJE INDEKSA STANIŠTA MEZIJSKE BUKVE (Fagus × taurica Popl.) U PODRUČJU ŽAGUBICA, ISTOČNA SRBIJA |
|
|
| Sažetak dosadašnja istraživanja i njihovi rezultati u čistim i mješovitim sastojinama mezijske bukve na različitim staništima, kao najrasprostranjenije i najvažnije vrste drveća u Srbiji, nisu dovoljna za potpuno sagledavanje i sistematizaciju staništa i sastojina prema trenutnoj i potencijalnoj razini proizvodnosti (Vučković i Stajić 2005). Postoji više različitih načina utvrđivanja potencijalne proizvodnosti staništa. U tom kontekstu, visina stabala je generalno prihvaćena kao najznačajniji indikator proizvodnosti staništa. S obzirom na to, potencijalna proizvodnost staništa najčešće se utvrđuje preko stanišnog indeksa (eng. site index – SI) koji se određuje kao iznos dominantne visine sastojine u određenoj starosti (Monserud 1984; Sterba and Monserud,1993; Bravo and Montero 2001; Gadow 2002; Skovskaard and Vanclay 2008; Pretzsch 2009; Zlatanov et al. 2012; Bontemps and Bouriaud 2014; Kitikidou et al. 2015). Usprkos velikom značenju evaluacije proizvodnog potencijala staništa za gospodarenje šumama, istraživanja proizvodnosti staništa u vidu stanišnih indeksa nisu intenzivno provođena u Srbiji, ali i u cijeloj regiji zemalja s prostora bivše države Jugoslavije (s izuzetkom Slovenije). U šumarstvu Srbije klasifikacija staništa prema proizvodnosti provodi se pomoću tzv. bonitetnih visinskih grafikona, koji predstavljaju izjednačenu ovisnost visine o prsnom promjeru i bonitetu staništa u obliku visinskih krivulja. Broj izjednačenih linija visina u ovisnosti o prsnom promjeru predstavlja broj bonitetnih razreda, ujedno i broj nizova obujma u tarifama, koji se određuju prema potrebi (Banković and Pantić 2006). U cilju poboljšanja postojećeg sustava klasifikacije staništa prema proizvodnosti, njegove usklađenosti s dominantnim načinom klasifikacije staništa po proizvodnosti i kreiranja mogućnosti za usporedbu dobivenih rezultata s rezultatima ocjene proizvodnog potencijala staništa bukve u Europi, neophodno je definirati krivulje stanišnih indeksa (eng. site index curves) za ovu vrstu drveća. Stoga, cilj istraživanja je (1) modeliranje odnosa visine i starosti dominantnih stabala bukve i (2) konstrukcija anamorfnih krivulja stanišnih indeksa za bukvu na području Žagubice u istočnoj Srbiji.Istraživanje je provedeno u bukovim jednodobnim sastojinama u području Žagubice (oko 15 000 ha ukupne površine pod šumom). Nadmorska visina je od 650 do 1250 m. Prosječna godišnja temperatura i količina oborina iznose 9,8 °C i 682 mm. Za utvrđivanje stanišnih indeksa korišteni su podaci o starosti i visinama dominantnih stabala sa 109 subjektivno odabranih privremenih kružnih pokusnih ploha (u cilju pokrivanja cjelokupnog raspona stanišnih uvjeta i dobnih razreda), veličine 500 m2. Na svakoj plohi je utvrđena prosječna starost i srednja visina 10% najdebljih stabala. Izmjereni podaci o visinama u različitim starostima upotrijebljeni su za dobivanje prosječne krivulje rasta u visinu (metoda vodeće krivulje, eng. guide-curve method). Prosječna krivulja visinskog rasta je modelirana pomoću 7 različitih funkcija rasta (Tablica 2). Temeljna starost za izračun SI iznosi 100 godina (SI100). Kriteriji za odabir najboljeg modela bili su sljedeći: koeficijent determinacije, suma kvadrata relativnih odstupanja i relativna prosječna kvadratna greška (%). Odgovarajućim procedurama dobivene su tzv. anamorfne krivulje stanišnih indeksa. Prvi dobiveni rezultati provedene analize pokazuju da primijenjeni modeli imaju relativno visoke koeficijente determinacije, ukazujući na to da objašnjavaju više od 65% varijacije u dominantnim visinama, što se prema kriterijima Cohena (1986) može smatrati kao veliki učinak. Između ostalih, modeli Korsuna i Schumachera pokazuju najbolje ukupne statističke značajke. Ipak, Korsunov model je preliminarno izabran za kalkulacije stanišnih indeksa zbog nešto boljih statističkih indikatora. U cilju dodatne ocjene primjenjivosti Korsunove funkcije i ostalih modela, konstruirane su i grafički predstavljene prosječne krivulje visinskog rasta (Slika 1). Korsunova se funkcija pokazala kao najbolja s obzirom na promatrane statističke indikatore i po praćenju tijekova rasta, pa je definitivno izabrana kao model za konstrukciju seta anamorfnih krivulja stanišnih indeksa (Slika 2). Ovaj rad ima veliko značenje za šumarski sektor u Srbiji i bukvu kao dominantnu vrstu. U izvjesnom smislu, imajući u vidu veliki uzorak s dobro distribuiranim jedinicama unutar različitih starosti i stanišnih razreda, ovo istraživanje je prvo obimno istraživanje proizvodnosti bukovih staništa. Uz to, primijenjena metoda stratifikacije staništa prema proizvodnosti je po prvi puta provedena na bazi stanišnih indeksa dobivenih s privremenih pokusnih ploha. Dobivena saznanja imaju praktičnu primjenjivost u okviru gospodarenja šumama, kao temelj za donošenje odluka na polju planiranja, šumarske politike i ekologije. Naravno, potrebno je provoditi daljnja istraživanja u cilju proširivanja baze podataka i saznanja o odnosu između dominantnih visina i starosti u bukovim sastojinama u proučavanom području, kao i pristupiti konstrukciji polimofrnih krivulja stanišnih indeksa. Na taj način polimorfne krivulje stanišnih indeksa bile bi takođe vrlo korisne i u određivanju odgovarajućih uzgojnih tretmana, općoj klasifikaciji staništa s obzirom na njihovu kvalitetu i za implementaciju načela potrajnog gospodarenja šumama. Ključne riječi: visinski rast; visinske krivulje; mezijska bukva; Srbija |
autori: Branko STAJIĆ Živan JANJATOVIĆ Predrag ALEKSIĆ Zvonimir BAKOVIĆ Marko KAZIMIROVIĆ Novica MILOJKOVIĆ | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Tomislav PORŠINSKY, Maja MORO, Andreja ĐUKA | UDK 630* 377 | 259 |
| KUTOVI I POLUMJERI PROHODNOSTI SKIDERA S VITLOM |
|
|
| Sažetak Prohodnost šumskog vozila, određena je njegovom mogućnošću svladavanja terenskih nepravilnosti šumskoga bespuća, pri čemu dolazi do interakcije dva geometrijska sustava – geometrije vozila i geometrije površine terena. Sama se prohodnost vozila (kao sastavnica kretnosti) očituje kroz: 1) mogućnost kretanja vozila po nepravilnostima terena, 2) mogućnost upravljanja (kontrole) vozilom, ali i 3) udobnost vožnje. Dimenzijske su značajke šumskih vozila određene tijekom njihove konstrukcije (gabaritne mjere, kretni sustav i način upravljanja, masa vozila i položaj točke težišta) te utječu na razinu njihove prohodnosti. Neovisno o namjeni vozila, poznati su mnogi pokazatelji njihove prohodnosti koji im određuju područje operativne primjene, a među koje se ubrajaju i kutovi te polumjeri prohodnosti vozila. Literatura poznaje navedene pokazatelje, ali i samo približno točne izraze za njihovo izračunavanje uslijed različitosti konstrukcije i primjene vozila uopće. Rad se bavi, na primjeru skidera s vitlom, značenjem kutova i polumjera prohodnosti šumskih vozila, kao pokazateljima njihove prohodnosti pri kretanju po nepravilnostima šumskoga bespuća. Uvažavajući posebnosti konstrukcije skidera s vitlom te ustaljenost odnosa među dimenzijskim značajkama neovisno o njihovim proizvođačima, izvedeni su izrazi za: prednji, središnji i stražnji kut prohodnosti te uzdužni i poprečni polumjer prohodnosti skidera. Ključne riječi: skider; prednji; središnji i stražnji kut prohodnosti; poprečni i uzdužni polumjer prohodnosti |
autori: PORŠINSKY, Tomislav ŠL Maja MORO Andreja ĐUKA | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Olivera TANČEVA CRMARIĆ, Davorin KAJBA | UDK 630*232.5 | 273 |
| MIKRORAZMNOŽAVANJE DIVLJE TREŠNJE (Prunus avium L.) IZ KLONSKE SJEMENSKE PLANTAŽE |
|
|
| Sažetak Velika pozornost pridaje se divljoj trešnji (Prunus avium L.) zbog plemenitog i visokovrijednog drva, ali i zbog važnosti očuvanja njezine genetičke raznolikosti. Oplemenjivanje divlje trešnje uobičajenim metodama uzgoja mogao bi biti vrlo spor proces, otežan time da je u prirodi teško dobiti redovne i dovoljne količine sjemena. Iako osnivanje klonskih sjemenskih plantaža osigurava redovitiji prinos kvalitetnog sjemena, ipak ostaje ovisnost od vremenskih prilika koje utječu na cvjetanje tj. prinos sjemena, kao i prisutne poteškoće kod klijavosti sjemena. Određene biotehnološke metode in vitro ubrzavaju proces i osiguravaju genetičku stabilnost. Najbrži i najkvalitetniji način oplemenjivanja divlje trešnje je mikroklonalna propagacija rejuveniliziranih jedinki, adultnih, elitnih genotipova s dobro razvijenim sustavom vlastitog korijena. Optimalizacija procesa omogućava smanjivanje problema i troškove proizvodnje, a osigurano je i očuvanje aditivnih i neaditivnih sastavnica genetičke varijabilnosti. Dobivanje kvalitetnih sadnica s poznatim svojstvima, i to u vrlo kratkom vremenu, koristilo bi za osnivanje i nadopunu klonskih plantaža i za izravno pošumljavanje određenih površina ili popunjavanje šumskih sastojina elitnim genotipovima. Ex situ konzervacija, u klonskim plantažama, omogućava i očuvanje genetičke konstitucije bez promjena, ili s minimalnom mogućnošću promjena kroz mutacije, selekcije, driftom ili kontaminacijom sadnog materijala. Uvođenjem novih metoda očuvanja genetičkih resursa divlje trešnje, kao što su vegetativno razmnožavanje in vitro ili krioprezervacija, povećala bi se mogućnost kontrole genetičke stabilnosti, posebice genotipizacijom svakog klona. Iz osnovane klonske sjemenske plantaže divlje trešnje, na području Šumarije Kutina, u proces proizvodnje in vitro uvedena su ukupno 24 genotipa (selekcioniranih plus stabala). Korištene su grančice s formiranim pupovima u fazi dormancije, ali i tijekom porasta za uvođenje odabranog materijala u in vitro postupak i masovno vegetativno razmnožavanje. Ukupno su 23 klona uspješno uvedena u početnu kulturu. Uspostavljanju početne kulture najviše se opirao klon L3, koji jedini od 24 odabrana klona nije imao uspješnu dezinfekciju bez obzira što je više puta materijal uziman kroz različita godišnja doba. Tijekom ovih pokusa klon L3 nije uveden u početnoj kulturi. Istražena je mogućnost optimalizacije rutinske metode mikrorazmnožavanja klonova po svim fazama. Utvrđene su aseptičke tehnike koje omogućuju uvođenje početne kulture kroz cijelu godinu (tablica 1). Utvrđeni su jedinstveni sastavi hranidbenih podloga (tablica 2) i kombinacija biljnih hormona (tablica 3) po fazama in vitro proizvodnje, što je rezultiralo dobivanjem kvalitetnih biljaka uz vrlo dobro preživljavanje tijekom procesa aklimatizacije. Za mikropropagaciju su korišteni BAP-1,0 mg/L, Kinetin-0,5 mg/L i IAA-0,5 mg/L, što je rezultiralo multiplikacijskom stopom 3-9 uz visinu biljaka 1,5-3,0 cm (slika 1). Zakorijenjivanje mikrobiljaka je postignuto kombinacijom IAA-2,0 mg/L, IBA-2,0 mg/L s dodatkom GA3-0,2 mg/L, te je potvrđeno da se kombinacijom regulatora rasta po svim fazama dobivaju kvalitetnije i veće biljke, uz vrlo dobro preživljavanje tijekom procesa aklimatizacije. Na osnovi dosadašnjih istraživanja mikropropagacije divlje trešnje, u ovome je radu bio cilj istražiti mogućnost optimalizacije rutinske metode kulture tkiva za razmnožavanje klonova (plus stabala) divlje trešnje po svim fazama od početne kulture, mikrorazmnožavanja, izduživanja, zakorijenjivanja te aklimatizacije i dorade biljaka in vivo do komercijalne sadnice (slika 2). Ključne riječi: in vitro razmnožavanje; plus stabla; klonska sjemenska plantaža; divlja trešnja |
autori: Olivera TANČEVA CRMARIĆ KAJBA, Davorin ŠL | |