+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
1-2/2015
3-4/2015
5-6/2015
7-8/2015
9-10/2015
11-12/2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
new


HR  EN   

5-6/2015

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Josip Margaletić


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   221
DRŽAVNI ISPITI ZA SAMOSTALNO VOĐENJE ŠUMSKOG GOSPODARSTVA      
U prošlome smo se dvobroju Šumarskoga lista, obilježavajući 250. obljetnicu hrvatskoga šumarstva, osvrnuli na tekstove iz prvih godina njegovog tiskanja, povlačeći paralelu s današnjicom. Zbog uvida u povijesni slijed šumarske struke i interesantnost, pa i aktualnost tekstova, u ovome se dvobroju osvrćemo na tri teksta iz 1880. i 1881. god. vezana uz naslov. Prvi tekst odnosi se na „Naredbu c. k. ministarstva za poljodjelstvo od 13. veljače 1875, B 129/A. M., R.-G.-Bl. Br. 9, koja se odnosi na ispit za tehničko službovanje u državnoj šumskoj upravi“ (po toj su Naredbi državni ispit polagali državni službenici u resornim ministarstvima u Pešti i Beču, da bi bili osposobljeni za rad u državnoj službi). Drugi tekst odnosi se na „Dopis od 3. studena 1880. Br. 24509, kojim poziva Visoka kralj. Zemaljska vlada ravnateljstvo Kralj. šumarskoga i gospodarskog učilišta u Križevcih, da sastavi posebno povjerenstvo koje bi imalo čim prije izraditi osnovu za preustrojstvo vladine naredbe od 10. siečnja god. 1850. tičuće se šumarskih državnih ispita u obće“. Tako je Osnovu nove naredbe o polaganju državnog ispita za samostalnu šumarsku upravu u Hrvatskoj i Slavoniji, sačinilo povjerenstvo u sastavu: F. Ž. Kesterčanek, Dragutin Hlava i Vladimir Kiseljak, a ona se kao i naredba iz 1875. ponajprije temelji na spomenutoj Naredbi od 16. siječnja iz 1850. god. I iskustvima susjednih zemalja. Ispit se održava svake godine u svibnju. Kandidat mora imati završen odgovarajući studij šumarstva, s dobrim ocjenama iz glavnih predmeta i najmanje trogodišnju praksu. Ispit je pismeni i usmeni, a provjerava se znanje iz predmeta: a) Šumogojstvo, b) Zaštita šuma i šumsko redarstvo, c) Šumska tehnologija i uporaba, d) Geodezija, e) Ustanovljivanje šumskih obhodnja, gospodarskih osnova .. . . , f) Šumarska taksacija……s osobitim obzirom na proračunanje vriednosti šuma, šumarsko-financijsko gospodarenje…, g) Šumarsko graditeljstvo (šumski putovi i prometila kao i po šumarstvo važne gradjevine……h) Državno šumarsko upravoslovlje (šumski zakon, naredbe), i sl.), i) Odnošaj privatnog prava prema šumarstvu i lovstvu, j) Temeljna načela neposrednog oporezovanja, k) Obća načela lovstva, l) Obći pregled ratarstva“. Nakon 8-satnog pismenog, drugi dan je dvosatni javni usmeni ispit za svakog kandidata, a potom nakon nekoliko dana slijedi konačni „u obližnjoj kojoj šumariji ili šumi“. Kandidat se nakon ispita „može proglasiti „odlično“ ili pako samo „jednostavno osposobljenim“, a nesposobnim pronadjeni kandidat može ispit ponoviti u roku , što mu ga ispitno povjerenstvo (od tri člana) ustanovi“. U Naredbi iz 1875. posebno smo uočili dio paragrafa u kojemu se kaže: „Ispitni povjerenik, koji je s kojim kandidatom u rodu ili u tastbinstvu, ne smije kod izpita istoga kandidata prisutan biti“, a interesantno je napomenuti da se za prijavu ispita, uz diplomu i potvrdu o radnom stažu u struci, traže i stručne primjedbe i zabilješke koje je kandidat vodio tijekom radnoga staža. U ova dva teksta cilj nam je bio prikazati već tadašnju potrebu, propis, način polaganja i obujam materije za polaganje državnog ispita, a u trećemu (vežući ga usputno za današnje političko kadroviranje), nalazimo odgovor na pitanje naslovljeno u članku:
„Usposobljuje li položeni drž. šumarski ispit za samostalno vodjenje službe i za najviše šumarske službe?“ Ako ga sami sebi postavimo, odgovor bi bio „da“, no ako stavimo ruku na srce i budemo iskreni „pa ćemo morati priznati, da je ipak velika razlika biti šumarskim upraviteljem ili ravnajućim visokim činovnikom. Tko vidi, što se dan na dan zbiva, naći će, da ima vrlo mnogo šumara, koji su pod nadzorom vrstnoga i svjesnoga nadčinovnika ne samo najbolji upravni činovnici, već kadkad upravo odlično postupaju u poslovanju; nu ako se oni odmaknu od svoje svere ili im se obzirom na dosadanje poslovanje predaje vrhovna uprava, pokazuju ovi inače toli vješti činovnici toliku nespretnost i počimaju obično tako naopako gospodariti, te se mora i proti volji pomisliti, da su potpuno nevješti. Ne ima svatko sposobnosti, da ono bude, što hoće, i uz najbolju volju može se dogoditi, da komu njegove vlastite naravne sposobnosti reknu: dovde i ne dalje. Ne treba tumačenja, da uslied ovakovih pogriešaka trpi ponajprije šuma“.
U daljnjem tekstu sugerira se umjerenost, spoznaja vlastitih sposobnosti i napredovanje pojedinca kroz praksu, korak po korak „do one časti, kojoj može po svojih sposobnostih najbolje zadovoljavati“. Glede stanja nakon položenog državnog ispita i cijeloživotnog obrazovanja, kritički se osvrće na „izpitane šumare. Većina njih, osvjedočena, da je „svoju svrhu postigla“, ne radi ništa, knjige bacila na stranu, na slavohlepnost je zaboravila, svi su postali prosti i dobroćudni građani, koji u miru sade svoj kupus, i samo nuzgredno obavljaju svoju službu kao šumari, što već davno i nisu. Drugi su opet nemirne glave, puni ideja, od kojih se pako ni jedna ne obistinjuje, jer kakove imadu hire, tako im se mijenjaju i osnove; ... progutaju sve knjige, ali malo od toga čestita zapamte, ....njihov je rad kadkad izvrstan, nu nikad trajan.... i rietko kad komu koristi. Baš od ovih polaze naši, toli slabo „cienjeni veleumi!“ Treći dio napokon, i to najmanji, jest cviet šumogojaca. Ugled njihova zvanja, koje su odabrali, im je prvo. Oni ne ostaju na stepenu časti, koju su postigli položivši državni ispit, već znajući, da sad tek počima pravi študij njihove struke, i da se u životu ništa ne uči, da se vremenom opet zaboravi, pomnožuju svoje znanje i izobrazuju se kao muževi, svjestni si svoje svrhe. No, i među tom elitom šumarske struke nisu svi jednaki, i oni imaju svaki svoj limit, pa „gdjekoji obnašaju časti, koje im ne pripadaju, niti bi ih postigli da se je gledalo njihovo znanje.“ Želeći dobro šumarskoj struci, „kad napokon neće biti kod naše struke prepoznanih veleuma, već gdje će svaki pripadnik šumarske struke sam si stvoriti službu, dokle već sižu njegove sposobnosti. To vrieme bit će zora sjajnoj budućnosti šumoznanstva!“
Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Tamara Jakovljević, Ivana Radojčić Redovniković, Marina Cvjetko, Ivana Bukovac, Marija Sedak, Maja Đokić, Nina Bilandžić  UDK 630*414 (001) 223
POTENCIJAL JABLANA (Populus nigra var. italica) U FITOREMEDIJACIJI KADMIJA      
Sažetak
Fitoremedijacija se smatra obećavajućom, jeftinom te estetski prihvatljivom, in situ tehnologijom za remedijaciju teških metala iz onečišćenih tala. Potencijal uporabe drveća u fitoremedijaciji tla prepoznat je zadnjih desetljeća, te je u skladu s tim u ovom radu utvrđen potencijal jablana (Populus nigra var. italica) u fitoremedijaciji kadmija. U tu svrhu ispitan je fitoekstrakcijski potencijal jablana (Populus nigra var. italica), distribucija kadmija u pojedine dijelove biljke (list, stabljika, korijen) te potencijal polifenolnih spojeva i enzima fenilalanin-amonijeve lijaze (PAL) u odgovoru biljke na stres uzrokovan akumulacijom različitih količina kadmija. Jablani (Populus nigra var. italica) su tijekom 55-dnevnog uzgoja u tlu izloženi različitim masenim udjelima kadmija u tlu (w= 10, 25, 50 mg kg–1 suhe tvari tla). S ciljem utvrđivanja razine akumulacije i distribucije kadmija u jablanu utvrđeni su maseni udjeli kadmija u pojedinim dijelovima biljaka (list, stabljika, korijen) (Slika 1.). Akumulacija kadmija u biomasi biljaka povećala se proporcionalno s povećanjem masenog udjela kadmija u tlu. Distribucija kadmija kod vrsta Populus spp. smanjuje se sljedećem redoslijedom: korijen > stabljika > list. Kako bi se utvrdio fitoekstrakcijski potencijal ispitivanog jablana (Populus nigra var. italica) određeni su bioakumulacijski (BF) i translokacijski faktori (TF) prikazani na slici 2. i 3. Određene BF vrijednosti ukazuju na povećane akumulacijske sposobnosti ispitivane vrste jablana pri masenim udjelima kadmija (do 25 mg kg–1 suhe tvari tla) (Slika 2.). Određene TF vrijednosti ukazuju na određenu toleranciju na prisutnost kadmija u tlu do masenog udjela od 10 mg kg–1 suhe tvari tla (Slika 3.). Nadalje, da bi se utvrdio potencijal polifenolnih spojeva u odgovoru biljke na stres uzrokovan akumulacijom različitih masenih udjela kadmija, analiziran je ukupan maseni udio polifenola te aktivnost antioksidativnog enzima fenilalanin-amonijeve lijaze (PAL) u ekstraktima listova jablana. Ukupan maseni udio polifenola kod masenog udjela kadmija od 10 mg kg–1 i 25 mg kg–1 suhe tvari tla povećan je u odnosu na kontrolu (Slika 4.), dok su izmjerene vrijednosti aktivnosti enzima PAL povećane samo pri masenom udjelu kadmija od 10 mg kg–1 suhe tvari tla u odnosu na kontrolu (Slika 5.). Uočeni povećani maseni udio polifenola povezan je s povećanjem aktivnosti fenilalanin-amonijeve lijaze (PAL) i upućuju na de novo sintezu polifenola uslijed izloženosti biljke stresu uzrokovanim kadmijem. Dobiveni rezultati ukazuju da jablan (Populus nigra var. italica) ima dobar potencijal za fitoekstrakciju tala onečišćenih kadmijem, te da u obrani od oksidativnog stresa uzrokovanog izloženosti kadmiju važnu ulogu imaju polifenolni spojevi.

Ključne riječi: fitoremedijacija; jablan; kadmij; polifenoli; fenilalanin-amonijeve lijaze

    autori:
    Jakovljević, Tamara  
    Radojčić Redovniković, Ivana  
    Cvjetko, Marina  
    Bukovac, Ivana  
    Sedak, Marija  
    Đokić, Maja  
    Bilandžić, Nina  
 
Ivan Martinić, Matija Landekić, Matija Bakarić, Drago Marguš, Anita Jurković  UDK 630*279+41 (001) 233
SMANJENJE OPTEREĆENJA POSJETITELJA NA PJEŠAČKIM STAZAMA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA PRIMJENOM SHEME PROGRAMIRANOG ODMARANJA      
Sažetak
Rad problematizira razvoj modela upravljanja rizicima pri posjećivanju zaštićenih područja Republike Hrvatske glede kategorizacije pješačkih staza i s obzirom na zahtjeve za fizičkim angažiranjem posjetitelja pri svladavanja istih, odnosno pojedinih dionica. Fizičko angažiranje ocijenjeno je mjerenjem frekvencije srca, a provedeno je na uzorku od 22 ispitanika pomoću uređaja Garmin Forerunner 910XT. Klasa fizičkog opterećenja i njima pripadajuća razina opće fizičke spreme za svakog se ispitanika odredila prema izračunu postotnog povećanja frekvencije srca tijekom savladavanja pješačke staze Stinica-Roški slap-Oziđana pećina u Nacionalnom parku „Krka”. Odabir optimalne matrice raspodjele rizika za kategorizaciju konkretne staze, prema razini zahtjevnosti pri svladavanju, provedeno je usporedbom vrijednosti rizika određenog na osnovi mjerenja i vrijednosti rizika određenog samoocjenom kondicije ispitanika. Primjenom optimalne matrice uspostavljena je shema obvezujućeg odmaranja („Take a Break” shema) kojom se svakom posjetitelju na temelju dobne skupine kojoj pripada i samoocjene vlastitog kondicijskog potencijala sugerira režim svladavanja staze. Režim uključuje vrstu i broj odmorišnih stajališta te minimalno vrijeme predaha/odmora na takvim stajalištima.

Ključne riječi: zaštićeno područje; posjećivanje; fizičko opterećenje; upravljanje rizicima

    autori:
    MARTINIĆ, Ivan      ŠL
    Landekić, Matija  
    BAKARIĆ, Matija    ŠL
    Marguš, Drago  
    Jurković, Anita  
 
Dijana Čortan,Bojan Tubić, Mirjana Šijačić-Nikolić, Dragan Borota  UDK 630*164 (001) 245
MORFOLOŠKA VARIJABILNOST LISTOVA CRNE TOPOLE (Populus nigra L.) NA PODRUČJU VOJVODINE, SRBIJA      
Sažetak
Crna topola (Populus nigra L.) predstavlja jednu od bitnih pionirskih drvenastih vrsta (Pospiškova et al. 2004) koja je prilagođena specifičnim uvijetima poplavnog područja. Budući da unatrag nekoliko desetljeća čovek intenzivno kontroliše plavna područja, utvrđeno je da prirodna staništa autohtonih ritskih vrsta polako nestaju. Uzevši u obzir nestanak ovih ekosustava, prekomjernu eksploataciju autohtonih topola, introdukciju superiornih hibrida topola i mogućnost introgresija gena kultiviranih topola, crna topola se smatra ugroženom vrstom. Kako bi se mogle primijeniti odgovarajuće metode konzervacije, potrebno je utvrditi postojanje varijabilnosti unutar preostalih prirodnih populacija (Flush et al. 2002). Varijabilnost postojećih prirodnih populacija
crne topole na području Vojvodine je u ovom istraživanju ispitana pomoću niza morfoloških svojstava lista.
Istraživanja unutarpopulacijske i međupopulacijske morfološke varijabilnosti listova crne topole (Populus nigra L.) rađeno je na razini četiri prirodne populacije koje se nalaze u dolinama najvećih rijeka Vojvodine (Dunav, Tisa, Sava – Slika 1). Skupljanje uzoraka obavljeno je metodom slučajnog odabira u tijeku vegetacijskog perioda kada su listovi potpuno razvijeni. Prikupljeni su listovi srednjeg djela grančice dugorasta koje Tucović (1965) ističe kao najvažnije za karakteriziranje pojedinih sistematskih kategorija. Na herbariziranom materijalu analizirano je devet morfometrijskih svojstava (slika 2).
Standardna deskriptivna statistika (prosječna vrijednost, min/max vrijednost, raspon varijacije, standardna devijacija, relativna standardna devijacija), analiza varijance (one way ANOVA), post hoc Tukey HSD test i klaster analiza (metoda najbližeg susjeda, Euklidska udaljenost) su provedeni kako bi se utvrdile razlike na unutarpopulacijskom i međupopulacijskoj razini.
Rezultati analize varijance (tabela 2.) ukazuju na postojanje statistički značajnih razlika između individua u okviru populacija za sva ispitivana morfometrijska svojstva (p<0,000). Dok su rezultati analize varijance provedeni radi utvrđivanja značajnosti razlika između populacija pokazali da za svojstva b, d, f, h i i postoji statistički značajna razlika između populacija. Tukey testom i klaster analizom utvrđeno je da se populacija A najviše ističe, potom slijedi populacija C, dok su populacije B i D najsličnije. Rezultati analiza pokazuju izraženu varijabilnost kada su u pitanju parametri c, e, f i d za koje se smatra da su pod izrazitom genetskom kontrolom, dok parametri b, a i g koji se odlikuju velikom plastičnošću pokazuju manju varijabilnost, što ukazuje na slične stanišne uvjete istraživanih populacija.
Dobijene statističke analize ukazale su da na unutarpopulacijskoj i međupopulacijskoj razini postoji značajna varijabilnost, pri čemu je varijabilnost unutar populacija dosta izraženija od varijabilnosti između populacija. Imajući u vidu da su stanišni uvijeti istraživanih populacija ujednačeni i na osnovi utvrđenih statističkih značajnosti može se zaključiti da su njihove razlike zanemarive, možemo zaključiti da je unutarpopulacijska različitost uzrokovana izrazitom heterogenošću analiziranih genotipova ovih populacija.

Ključne riječi: Crna topola; Vojvodina; morfologija lista; unutarpopulacijska i međupopulacijska varijabilnost

    autori:
    Čortan, Dijana  
    Tubić, Bojan  
    Šijačić-Nikolić, Mirjana  
    Borota, Dragan  
 
Milorad Danilović, Milan Kosovski, Dragan Gačić, Dušan Stojnić, Slavica Antonić  UDK 630* 462 + 326 (001) 253
OŠTEĆENJA NA PREOSTALIM STABLIMA I POMLATKU TIJEKOM SJEČE I PRIVLAČENJA DRVA U MJEŠOVITIM I ČISTIM BUKOVIM SASTOJINAMA      
Sažetak
Tijekom mehanizirane sječe i privlačenja drveta nastaju oštećenja na preostalim stablima, podmlatku i zemljištu. Vrsta i veličina oštećenja koje se javljaju pri sječi, izradi i privlačenju drvnih sortimenata ovisi od broja stabala u sastojini, gustoće pomlatka, intenziteta sječe, promjera stabla, veličine krošnje, smjera obaranja stabala, nagiba terena, metoda izrade drvnih sortimenata, uvježbanosti rukovatelja, ali i od gustoće primarne i sekundarne mreže puteva. Cilj ovoga rada je utvrđivanje broja i veličine oštećenja na preostalim stablima i podmlatku u čistoj sastojini bukve i mješovitoj sastojini bukve, jele i smreke, kada se primjenjuje poludeblovna metoda. Uz to, cilj rada je i rangiranje oštećenja prema učestalosti nastanka tijekom sječe stabala i transporta drvnih sortimenata.
Istraživanja su vršena tijekom 2009. godine u čistoj sastojini bukve i mješovitoj sastojini bukve, jele i smreke na području općine Čajniče, Republika Srpska (Slika 1), na dvije pokusne površine. Sječa i izrada sortimenata izvršena je motornom pilom. Primijenjena je poludeblovna metoda izrade drvnih sortimenata i grupni način rada. Privlačenje dijelova debala i debljih grana obavljeno je traktorom Timberjack 240C po zemlji do traktorske vlake i po vlaci do kamionskog puta gdje se nalazilo privremeno stovarište.
S obzirom na broj oštećenja na preostalim stablima u sastojini, uočeno je da su oštećenja na krošnjama susjednih stabala na obje pokusne površine najučestaliji način oštećenja (Slika 2). U mješovitim sastojinama evidentirano je 169 oštećenja (0,75 po jednom stablu), a u čistim 77 oštećenja (0,77 po jednom stablu). Najmanje oštećenja tijekom sječe stabala javilo se na žilištu stabala. Na PP 1 ovaj način oštećenja uočen je na samo tri stabla (0,01 oštećenje po stablu), a na PP 2 na 12 stabala (0,12 oštećenja po stablu).
Tijekom privlačenja drvnih sortimenata do vlake, najučestalija oštećenja bila su na žilištu (Slika 2). U mješovitoj sastojini evidentirano je 48 stabala koja su imala ovo oštećenje (0,32 oštećenja po zahvatu vitla), a u čistoj sastojini 27 stabala (0,24 oštećenja po zahvatu vitla). Oštećenja na deblu i krošnji nisu zabilježena, dok su oštećenja na pomlatku vrlo izražena. Pri privlačenju sortimenata pozicioniranih paralelno s izohipsama najčešće dolazi do okretanja sortimenata oko svoje osi, što uglavnom uzrokuju ozljede na preostalim stablima i podmlatku (Slika 5).
Tijekom vuče drvnih sortimenata po vlaci do stovarišta na kamionskom putu, najčešći oblik oštećenja bio je na deblima. Ukupan broj oštećenja na deblima u mješovitoj sastojini iznosi 116, odnosno, 12 % od ukupnog broja stabala koja su se nalazila uz vlaku bilo je oštećeno na ovaj način. Oštećenja na podmlatku evidentna su kako pri sječi, tako i u tijeku skupljanja i privlačenja (Slika 2). U svakom slučaju, zbog veće gustine pomlatka u mješovitoj sastojini i broj oštećenja po srušenom stablu, odnosno po zahvatu vitla, znatno je veći nego u čistoj sastojini.
Pri sječi stabala u mješovitoj i čistoj sastojini najviše su zastupljena oštećenja čija je površina veća od 200 cm˛, a pri skupljanju i privlačenju drvnih sortimenata oštećenja veličine od 50 do 200 cm˛ (Slika 3).

Ključne riječi: oštećenje; mješovite i čiste sastojine; bukva; zglobni traktor; sječa i izrada; privlačenje.

    autori:
    Danilović, Milorad  
    Kosovski, Milan  
    Gačić, Dragan  
    Stojnić, Dušan  
    Antonić, Slavica  
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Sanja Novak Agbaba, Nevenka Ćelepirović, Monika Karija Vlahović, Boris Lović  UDK 630*443 263
Eutypella parasitica R.W. Davidson & R.C. Lorenz SEDAM GODINA NAKON PRVOG NALAZA U HRVATSKOJ      
Sažetak
Gljiva Eutypella parasitica uzročnik je bolesti raka kore javora. Ta bolest umanjuje ekonomsku i estetsku vrijednost javora. Na zaraženim dijelovima stabala dolazi do truljenja drva, što oslabljuje statiku stabla i predstavlja opasnost od loma.
U Europi je bolest raka kore javora prvi puta registrirana u Sloveniji 2005. godine. Od 2005. do 2008. godine bila je na EPPO Alert listi zbog opasnosti od širenja zaraze.
U Hrvatskoj je bolest rak kore javora registrirana prvi puta 2007. godine na A. campestre u blizini granice sa Slovenijom. Od 2011. godine u Hrvatskoj se provodi program Poseban nadzor gljive E. parasitica.
Cilj ovoga rada je utvrditi stanje zaraze rakom kore javora sedam godina nakon prvog nalaza, rasprostranjenost bolesti i intenzitet zaraze u Hrvatskoj. Drugi cilj je potvrditi vrstu gljive fitopatološkom i molekularnom analizom te pohraniti njihove DNA sekvence ITS2 regije u GenBank (NCBI).
U razdoblju od 2011. do 2014. godine pregledane su šumske sastojine u kojima su zastupljena stabla javora na području 8 županija i 17 lokaliteta. Od ukupno pregledanih 2209 stabala, svega 2 stabla (A. pseudoplatanus i A. campestre) u blizini mjesta Hum na Sutli uz slovensku granicu bila su zaražena rakom kore, što iznosi 0,09 % zaraženih stabala. Zaraza rakom kore javora je vrlo malog intenziteta i bolest se nije proširila na druge lokalitete. Na uzorcima rakastih tvorevina laboratorijskim analizama, fitopatološkom analizom i DNA analizom dijagnostičkim početnicama, potvrđena je prisutnost gljive E. parasitica. Fragmneti DNA su sekvencirani te je napravljena usporedba u genskoj bazi podataka (GenBank, NCBI) gdje je potvrđeno da se radi o 100 % istovjetnosti s E. parasitica. ITS2 regija gljive E. parasitica utvrđena na gorskom javoru i na klenu, sekvencirana je i pohranjena u gensku banku (GenBank, NCBI) pod pristupnim brojevima KP868619 i KP868620.
E. parasitica je prvi puta utvrđena u Hrvatskoj na klenu (A. campestre) 2007. Godine 2013. prvi puta je utvrđena u Hrvatskoj na gorskom javoru (A. pseudoplatanus), a 2014. godine potvrđena je na klenu (A. campestre). Vrsta gljive E. parasitica potvrđena je fitopatološkom i molekularnom DNA detekcijom. Zaraza rakom kore javora nije se proširila zadnjih sedam godina u Hrvatskoj.

Ključne riječi: Eutypella parasitica; rak kore javora; Acer pseudoplatanus; Acer campestre; molekularna dijagnostika; ITS2 regije

    autori:
    NOVAK-AGBABA, Sanja    ŠL
    Ćelepirović, Nevenka  
    Karija Vlahović, Monika  
    LIOVIĆ, Boris    ŠL