|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 1-2/2015 3-4/2015 5-6/2015 7-8/2015 9-10/2015 11-12/2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
3-4/2015 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 121 | |
| IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA |  
|
|
| U godini kada obilježavamo 250. obljetnicu hrvatskoga šumarstva, a u tijeku je 169. godina od utemeljenja Hrvatskoga šumarskoga društva i tiskanja 139. godišta našega znanstveno-stručnoga i staleškog glasila Šumarski list, interesantno je baciti pogled na tekstove iz prvih godišta tiskanja časopisa, pa i povući paralelu s današnjicom. Već u prvome godištu 1877 god. pozornost nam privlači članak Adolfa Danhelovskog „Predlozi o štednji drva u proizvadjanju francezkih duga“, u kojemu kaže da se postupak proizvodnje neznatno poboljšao, „premda ova vrst robe zaslužuje, da se najvećom štednjom proizvadja, dočim su njoj namijenjeni najkrasniji hrastici“. To mora raditi „vješt radnik“, jer se inače može „mnogo drva potratiti …., a užje se duge imaju izradjivati od tanjih stabalah ili trupacah“. Nastavno, preporuča se radi uštede sortirati trupce sukladno dužini i širini zadanih dimenzija dužica, a slijede ostale preporuke za uštedu. Povucimo sada paralelu s tadašnjim razmišljanjem i preporukama glede štednje i današnjim rasipanjem nacionalnog bogatstva, korištenjem „najkrasnijih hrastika“, tako da netržišna cijena sortimenata omogućuje proizvodnju poluproizvoda, a ne visoko finaliziranih proizvoda s velikom dodanom vrijednošću i maksimalnom zaposlenošću. Najžalosnije je kada se furnirski sortiment kamuflira u pilanski prozvod za izvoz, čime se „izvoze“ i radna mjesta za kojima plačemo. O tome smo detaljnije pisali u uvodniku ŠL br. 5-6/2012. „Odnos šumarstva i prerade drva“. Stoga se ne slažemo s tvrdnjom resornog ministra izrečenoj u razgovoru poslije Konferencije za tisak o kojoj pišemo u rubrici Aktualno, da su potpisani netržišni ugovori s drvoprerađivačima spasili domaću preradu drva od inozemne konkurencije. Za nas je i dalje to način rasipanja nacionalnog bogatstva i trenutačni probitak za račun pojedinaca, a ne za opće dobro. Članak iz trećeg godišta, 1879. god. Alex. Nik. Schultz podnaslovom „Sedam glavnih točaka šumskoga gospodarstva i njihova teoretično-praktična uporaba“ započinje motom: „Proizvadjanje najveće kvantitativne i kvalitativne množine drva na najmanjoj površini: i čim vrlije gospodarstvo“. U članku navodi kako šumsko gospodarstvo dijeli djelatnosti na temeljne i pripomoćne. Temeljne su računarstvo i prirodoslovlje, a pomoćne: tehnologija, zakonodavstvo, državoznastvo, računovodstvo povijest i geografija. Razdioba praktičnih struka šumskog gospodarstva dijeli na: „gojenje šume, b) zaštita šume zajedno s šumskom stražom, c) šumska poraba za jedno sa šumskom tehnologijom, d) šumska procjena zajedno s uredbom obhodnje i obračunanjem vriednosti i e) šumska uprava i šumsko ravnateljstvo“. Ako razmislimo o poanti i današnjem poštivanju mota članka, zaključujemo da se sugerira maksimalno moguće korištenje proizvodnosti pojedinog šumskog staništa, a njegova bi degradacija predstavljala katastrofu. Komentirajući spomenutih sedam točaka, ponajprije navodi da je prva i glavna točka upravljanja i rada “teoretično i praktično naobraženo gospodarstveno osoblje da se može šumom koristno i potrajno gospodariti“. Pita se „kako može čovjek uobće, koji neima niti pojma o neophodno nuždnih znanosti, upravljati šumom s mnogimi njezinimi osebujnosti“. Druga glavna točka je samostalno odgovorno vođenje gospodarstva „bez pohlepe za dobitkom“. Treća točka govori ponajviše o načinima obnove sastojina – umjetnim načinom ili prirodnim pomlađivanjem. U četvrtoj točci bilježimo zaključak: „Pošteni šumar, koji znade računati, ne će nikada privoliti, da njegov gospodar, kada se u momentanoj novčanoj neprilici snadje, te bude prisiljen, uteći se šumi, postane žrtvom takvih švindlera i šumskih pustošnika, te će svu svoju duševnu snagu upotriebiti, da ono što se ne da izbjeći, ograniči bar na najmanji prostor i s obzirom na budućnost“. Peta točka tiče se „šumske porabe zajedno sa šumskom tehnologijom i važnija je nego što se na prvi čas čini“, a detaljnije obrazlažući zaključuje da joj treba posvetiti dužnu pozornost prateći razvoj i primjenu novih tehnologija. Šesta točka obuhvaća „šumsku taksaciju zajedno s uredjenjem obhodnje i vriednostnim obračunom“, a sve spomenute točke međusobno se isprepleću i potrebno ih je ne razdvajati, „jer bez poznavanja jedne ne da se druga izvesti“. O sedmoj točci „k šumskoj upravi i ravnateljstvu šuma“ nema se što posebno reći kaže on, jer je uglavnom obuhvaćena u prethodnim točkama, ali zaključuje kako prema staroj poslovici „od glave riba smrdi, a preneseno na šumsku industriju: ne valja li ravnateljstvo, to ne valja ni cielo šumsko podčinjeno osoblje. To vriedi kod svake grane gospodarstva, a potvrdjuju to i nebrojeni dokazi u čovječjem družtvenom životu i u svih strukah“. Na kraju mi zaključujemo ovaj tekst s porukom – usporedite sami! Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Ante P. B. Krpan, Željko Tomašić, Željko Zečić, Dijana Vuletić | UDK 630* 537 (001) | 123 |
| BIOPROIZVODNOST AMORFE (Amorpha fruticosa L.) U JEDNOGODIŠNJOJ, DVOGODIŠNJOJ I ČETVEROGODIŠNJOJ OPHODNJI |
|
|
| Sažetak U radu se razmatraju rezultati četvrte godine istraživanja bioproizvodnog potencijala amorfe, uz osvrt na europsku normizacijsku propisnost što određuje njen položaj u familiji obnovljivih izvora šumske drvne biomase za energiju. Bioproizvodnost amorfe istraživana je na tri pokusne plohe unutar četiri pokusna polja. Broj ploha ujedno označava duljinu ophodnje. Mjerenjem su utvrđeni parametri bioproizvodnosti amorfe od broja panjeva na plohama, broja izdanaka na pojedinom panju i na plohi, visine i promjera izdanaka te izmjere zelene biomase nakon sječe odvagom. Određeni parametri preračunati su na hektar. U jednogodišnjoj ophodnji zelena biomasa amorfe u četvrtom turnusu u rasponu je od 7,40 t/ha do 13,20 t/ha, a prosječna 10,15 t/ha. Uz udio vlage 35,92 % suha je biomasa 6,50 t/ha. Prosječna zelena masa jednog izdanka amorfe na plohama iznosi 0,0897 kg. Prosječna dvogodišnja proizvodnja zelene biomase u drugome turnusu dosegla je iznos od 24,52 t/ha, dok je prosječna godišnja bioproizvodnja 12,26 t/ha. Udio vlage u zelenoj biomasi je 35,71 %, što znači da je dvogodišnja bioproizvodnja suhe biomase 15,76 t/ha, odnosno godišnji je prosjek 7,88 t/ha. Prosječna masa jednog izdanka amorfe na plohama iznosi 0,2404 kg. Zelena biomasa u četverogodišnjoj ophodnji ostvarena je u rasponu 33,24 t/ha do 51,40 t/ha, s prosjekom od 42,06 t/ha. Prosječna godišnja proizvodnja zelene biomase ostvaruje se od 8,31 t/ha do 12,85 t/ha, s prosječnom vrijednošću za sve plohe 10,52 t/ha. Uz vlagu od 33,19 %, bioproizvodnja suhe biomase tijekom četiri vegetacije iznosi 28,10 t/ha, s godišnjim prosjekom od 7,03 t/ha. Prosječna masa jednog izdanka je 0,3859 kg. Ključne riječi: Bioproizvodnost amorfe; norme za čvrsta biogoriva; nizinski šumski ekosustavi; Hrvatska |
autori: KRPAN, P.B. Ante ŠL TOMAŠIĆ, Željko ŠL ZEČIĆ, Željko  ŠL VULETIĆ, Dijana ŠL | |
| Marijan Grubešić, Josip Margaletić, Duško Čirović, Marko Vucelja, Linda Bjedov, Jelena Burazerović, Kristijan Tomljanović | UDK630* 153 (Castor fiber L.)(001) |
137 |
| ANALIZA MORTALITETA DABROVA (Castor fiber L.) U HRVATSKOJ I SRBIJI |
|
|
| Sažetak U sklopu monitoringa dabrova u Hrvatskoj i Srbiji nakon njihove reintrodukcije, evidentiraju se gubici dabrova prema mjestu i vremenu uginuća, uzroku, spolu i starosti jedinke. Podaci se prikupljaju pomoću mreže suradnika, odnosno po evidenciji događaja. Na temelju analize prikupljenih podataka o stradanju dabrova u proteklih 18 godina, uočava se porast stradalih dabrova, posebice nakon porasta populacije i prostornog širenja dabrova, odnosno 10 godina nakon ispuštanja u Hrvatskoj. U promatranom razdoblju u Hrvatskoj je evidentirano ukupno 111 gubitaka dabrova, dok je u Srbiji taj broj znatno manji i iznosi 36 jedinki. U Srbiji nije primjetan proporcionalni porast stradanja dabrova u odnosu na dinamiku populacije. Najviše dabrova stradava u prometu, 40 % u Hrvatskoj i 17 % u Srbiji, te nezakonitim lovom i ribolovom 22 % u Hrvatskoj i 19 % u Srbiji. Iznimku čini jedna jedinka koja je stradala uslijed pada stabla na odraslog dabra. Često se kod pronalaska lešine ne može utvrditi uzrok uginuća 21 % u Hrvatskoj i 28 % u Srbiji. U Srbiji je utvrđen značajan udio uginuća zbog bolesti, čak 25 % evidentiranih gubitaka. Što se tiče starosne strukture stradalih dabrova, najvećim dijelom stradavaju adultne jedinke a potom subadultne, dok je, s obzirom na brojne nepotpune informacije, često starost nepoznata. Kada se analizira spol stradalih jedinki, također je nepoznato najviše zastupljeno, što je donekle razumljivo jer ne postoji kod dabra izraženi spolni dimorfizam, a kod utvrđenog spola neznatno više stradava mužjaka. S obzirom na vrijeme stradavanja, najviše jedinki je evidentirano u proljeće i jesen, dok najmanje dabrova stradava tijekom zime. Kao mjere zaštite dabrova u prvom redu poziva se na poštivanje zakonskih propisa vezano za ilegalni lov i ribolov, a stradavanju u prometu moguće je smanjiti ili ponegdje u potpunosti spriječiti postavljanjem žičane ograde uz prometnicu na problematičnim prijelazima. Također se mogu uspješno spriječiti gubici kod radova na vodotocima u području koje nastanjuju dabrovi, da se stručno i tehničko osoblje koje obavlja zahvat na uređenju vodotoka educira i orijentira na mjere zaštite dabrova kod izvođenja radova (zaštita nastambi i jedinki od radnih strojeva). Takozvani „opasni“ objekti u koje dabrovi mogu upasti i u njima stradati, mogu se prilagoditi na način da se dabrovima onemogući ulazak u takav prostor ili da se osigura mogućnost izlaska iz takovog prostora. U biti, zaštita dabrova provodi se dobrom medijskom prezentacijom i informiranjem javnosti o dabru i njegovom način života, mjerama zaštite i edukacijom građana. Takva izravna komunikacija omogućava i jednostavnije prikupljanje podataka o dabrovima, uključujući i podatke o stradalim ili uginulim jedinkama. Ključne riječi: dabar; Castor fiber; mortalitet; populacija; uzroci stradavanja; gubici |
autori: GRUBEŠIĆ, Marijan ŠL MARGALETIĆ, Josip ŠL Čirović, Duško  Vucelja, Marko Bjedov, Linda Burazerović, Jelena TOMLJANOVIĆ, Kristijan ŠL | |
| Damir Drvodelić, Tomislav Jemrić, Milan Oršanić, Vinko Paulić | UDK 630* 232.3 + 283 (001) | 145 |
| KRUPNOĆA PLODA DIVLJE JABUKE (Malus sylvestris (L.) Mill.): UTJECAJ NA MORFOLŠKO-FIZIOLOŠKA SVOJSTVA SJEMENA |
|
|
| Sažetak U radu su prikazani rezultati utjecaja krupnoće ploda divlje jabuke na brojna morfološka i fiziološka svojstva sjemena. Plodovi su podijeljeni s obzirom na masu u tri skupine: mali (< 10 g), srednje krupni (10-20 g) i veliki (> 20 g). Izmjerena su značajnija morfološka svojstva plodova. Za morfološku analizu sjemena korišten je softver WinSEEDLE 2011. Za statističku analizu deset morfoloških i fizioloških značajki sjemena korišten je paket SAS 9.2.. U cilju utvrđivanja varijabiliteta podataka te povezanosti pojedinih morfoloških značajki sjemena napravljena je analiza glavnih komponenti – PCA (Statistica 7.0). Utvrđena je statistički značajna razlika između malih, srednje krupnih i velikih plodova u sljedećim varijablama: duljina ploda (mm), širina ploda (mm), broj punih sjemenki u plodu (kom), težina svježeg sjemena (g), težina zračno suhog sjemena (g) i gubitak vlage u sjemenu (%). Navedene varijable povećavaju se s masom ploda. Gubitak vlage u sjemenu u prosjeku je za 8,667 % veći kod velikih plodova u odnosu na male. U slučaju malih plodova (< 10 g), utvrđena je pozitivna i vrlo visoka korelacija između širine ploda i duljine ploda, težine ploda i duljine odnosno širine ploda i težine sjemena u zračno suhom i svježem stanju. Kod srednje krupnih plodova (10-20 g), utvrđena je pozitivna i vrlo visoka korelacija između težine ploda i duljine odnosno širine ploda, širine ploda i težine svježeg odnosno zračno suhog sjemena, broja punih sjemenki u plodu i težine sjemena u svježem odnosno zračno suhom stanju te težine sjemena u zračno suhom i svježem stanju. U slučaju velikih plodova (>20 g), utvrđena je pozitivna i vrlo visoka korelacija između indeksa oblika ploda (DP/ŠP) i duljine ploda, težine ploda i širine ploda, broja punih sjemenki u plodu i težine sjemena u svježem odnosno zračno suhom stanju te između težine sjemena u svježem i zračno suhom stanju. Provedena PCA analiza rezultirala je s dvije funkcije koje su imale veće eigen vrijednosti od 1,00 i koje su objasnile 97,82% ukupne varijabilnosti u morfološkim značajkama sjemena iz istraživanih plodova različite težine. Projicirana površina, zakrivljena širina, volumen elipse, elipsoidna površina i oblik sjemenke pokazala je izuzetno visoke negativne vrijednosti s prvom osi, dok drugoj osi najviše pridonosi zakrivljena duljina (negativno) i oblik sjemenke (pozitivno). Ključne riječi: divlja jabuka; morfologija ploda; morfologija sjemena; fiziologija sjemena; WinSEEDLE |
autori: DRVODELIĆ, Damir ŠL Jemrić, Tomislav ORŠANIĆ, Milan ŠL Paulić, Vinko | |
| Vera Batanjski, Eva Kabaš, Nevena Kuzmanović, Snežana Vukojičić, Dmitar Lakušić, Slobodan Jovanović | UDK 630* 188 (001) | 155 |
| NOVE INVAZIVNE ŠUMSKE ZAJEDNICE POPLAVNIH OSJETLJIVIH STANIŠTA – STUDIJA SLUČAJA IZ RAMSARSKOG PODRUČJA CARSKA BARA (VOJVODINA, SRBIJA) |
|
|
| Sažetak Invazivne vrste, kao drugi faktor rizika ugrožavanja nativne biološke raznolikosti, jedan su od najvećih izazova u očuvanju biološke raznolikosti u Europi prema Europskoj strategiji o invazivnim vrstama. Prijetnje autohtonoj biološkoj raznolikosti i degradacije prirodnih staništa postaju najistaknutije kada invazivne vrste postanu naturalizirane i formiraju stabilne zajednice. To može dovesti do homogenizacije ekosustava i smanjenja autohtone raznolikosti vrsta, a konačni ishod može rezultirati u nastanku novih ekosustava. Veliki broj invazivnih biljaka su drveće. Dvadeset tri strane vrste drveća su identificirane u šumskim ekosustavima Srbije, od kojih je 17 invazivno. Unatoč svim poznatim negativnim utjecajima koje invazivne biljne vrste mogu imati, paradoksalno je što je razina istraživanja invazivnih biljnih zajednica, posebice gdje dominiraju drvenaste vrste, mala. Alarmantno velika prisutnost vrlo invazivnih sjevernoameričkh drvenastih vrsta Acer negundo i Fraxinus pennsylvanica zabilježena je u zaštićenom močvarnom području Carska Bara. One su uspostavile stabilne šumske zajednice koje su analizirane i opisane u ovome radu. U znanstvenoj literaturi nedostaju podaci o stabiliziranim zajednicama izgrađenim od dve promatrane drvenaste invazivne vrste. Istraživano područje Carska Bara nalazi se na aluvijalnoj ravnici između rijeka Tise i Begeja, u središnjem Banatu (Vojvodina, Srbija) (Slika 1). Zbog svojih prirodnih svojstava, uživa status specijalnog rezervata prirode, ramsarskog područja, važnog područja za ptice (IBA), važnog područja za biljke (IPA), kao i Emerald i ASCI područja. Fitocenološka istraga odabranih priobalnih šumskih staništa provedena je u razdoblju od 2011. do 2013. godine. Trideset i dva snimka sakupljena su prema Braun-Blanquet metodologiji. Svi podaci su georeferencirani. Osim vlastitih, 4 fitocenološka snimka slične asocijacije iz Austrije uključena su u analizu i korištena za usporedbu. Snimci su klasificirani i grupirani u klaster, za daljnju cenoekološku karakterizaciju i diferencijaciju. Sve analize su rađene u PcOrd 6,0 softveru. Korišten je koncept dominantnih i dijagnostičkih vrsta. Klaster analizom jasno se izdvajaju tri skupine snimaka (Slika 2). Klaster A se sastoji od 20 snimaka u kojima dominira Acer negundo, a klaster B uključuje 11 snimaka gdje dominira Fraxinus pennsylvanica. Treći klaster (C) od 4 snimka predstvalja posebnu skupinu sastojina ranije opisane zajednice Sambuco nigrae–Aceretum negundo, s područja Austrije. Na temelju rezultata svih analiza, smatramo da su prve dvije skupine (klastera A i B) specifične i dovoljno različite, te da se mogu definirati kao nove asocijacije. Ove nove asocijacije Rubo caesii–Aceretum negundi (Tablica 1) (Slika 3) i Carici otrubae–Fraxinetum pennsylvanicae (Tablica 2) (Slika 4) do sada su poznate samo iz istraživanog područja. Tu je prirodna vegetacija uveliko poremećena i sekundarna sukcesija vegetacije primarnih vlažnih staništa nastavlja se i danas. Prirodne šumske zajednice Populetum nigro–albae i Fraxino–Quercetum roboris opsežno su zamijenjene novom zajednicom invazivne vrste Fraxinus pennsylvanica. S druge strane, Acer negundo se proširio i sve više zauzima staništa autohtone zajednice Salicetum albae, a negdje i staništa ass. Populetum nigro–albae, formirajući stabilne sastojine nove invazivne zajednice. Međutim, zamjena zajednica nije tako strogo podijeljena po tipovima staništima, te se promatrane invazivne vrste često nalaze zajedno. Definiranje potpune sintaksonomske pripadnosti dvaju novih opisanih zajednica je u ovom trenutku teško, jer one nisu nigdje prethodno opisane. Njihove dijagnostičke vrste i tipovi staništa ukazuju na to da se one ne mogu svrstati niti u jednu od dve trenutno opisane sveze Robinietea klase. Kako ove opisane invazivne šumske zajednice predstavljaju veliku opasnost za autohtonu biološku raznolikost, situacija je izuzetno alarmantna s obzirom na činjenicu da je istraživano područje međunarodno važno i zaštićeno. Ključne riječi: invazivne drvenaste vrste; Acer negundo; Fraxinus pennsylvanica; šumske zajednice; poplavne zone |
autori: Batanjski, Vera Kabaš, Eva Kuzmanović, Nevena Vukojičić, Snežana Lakušić, Dmitar Jovanović, Slobodan | |
| Vid Privora, Mirjana Herak Ćustić, Marko Petek, Ivan Šimić, Igor Palčić, Nikolina Sabljić | UDK 630* 272 + 114.2 (001) | 171 |
| ISHRANJENOST TRAVNJAKA U PARKOVNIM JAVNIM POVRŠINAMA GRADA ZAGREBA |
|
|
| Sažetak Gradski parkovi imaju veliku ulogu u ekologiji ljudskog staništa jer pročišćuju zrak, proizvode kisik, pružaju skloništa i staništa za mnoge životinjske vrste, pogotovo ptice. Također, predstavljaju zelene oaze u kojima ljudi zbog stresnog i brzog ritma života traže mjesto za odmor, pružajući raznolike rekreacijske sadržaje za stanovnike gradova. Ovo istraživanje provedeno je s ciljem utvrđivanja količine makrohraniva (dušik, fosfor i kalij) u listovima trava kao i statusa hraniva u tlu na parkovnim javnim površinama, na temelju čega se preporučila optimalna prihrana travnjaka. Unutar rekreacijsko sportskih javnih objekata Grada Zagreba odabrani su Rekreacijsko športski centar (RŠC) Jarun i Park Bundek, koji uz Park Maksimir čine pluća Grada Zagreba. Uzorkovanje listova trava, kao i uzorkovanje tla provedeno je na oba travnjaka tri puta tijekom vegetacije. Na istraživanim lokalitetima najveći udio trava čini Lolium perenne L. sa 70% udjela, Festuca rubra Huds. sa 20%, a 10% udjela čine ostale biljne vrste. Utvrđeno je da su u oba travnjaka količine dušika uglavnom unutar granica koje sugeriraju literaturni navodi, za rod Lolium spp. L., dok su utvrđene nedostatne količine kalija i fosfora, posebice na RŠC Jarun. Prosječne vrijednosti hraniva u listovima trava kroz vegetaciju za RŠC Jarun iznose 3,14% N, 0,31% P i 2,78% K, a za Park Bundek 3,24% N, 0,41% P i 3,17% K, što ukazuje na općenito nešto bolju ishranjenost travnjaka u Parku Bundek u odnosu na Jarun. Slijedom navedenog, a kako bi održali barem postojeći status hraniva u tlu i biljci, predlažemo proljetnu gnojidbu sa 100 g m–2 NPK 5-20-30 ili 7-14-21 uz dodatak 20 g m–2 superfosfata. S obzirom na česte košnje tijekom vegetacije i na odnošenje dušika, potrebna je i prihrana dva puta tijekom vegetacije s po 10 g m–2 KAN-a. Ključne riječi: dušik; fosfor; kalij; parkovi; trava; travnjak |
autori: Privora, Vid Herak Ćustić, Mirjana Petek, Marko Šimić, Ivan Palčić, Igor Sabljić, Nikolina | |
| Petr Zahradník, Marie Zahradníková | UDK 630* 453 (001) | 181 |
| UČINKOVITOST NOVOG NAČINA POSTAVLJANJA FEROMONSKIH KLOPKI NAMIJENJENIH ULOVU IPS TYPOGRAPHUS (COLEOPTERA, CURCULIONIDAE, SCOLYTINAE) |
|
|
| Sažetak U radu se uspoređuje lovna učinkovitost različitog načina postavljanja feromonskih klopki u smislu opremanja feromonskim dispenzerima i prostornog rasporeda. Uobičajeni, tradicionalni način postavljanja označen kao „A1“, sastoji se od niza feromonskih klopki postavljenih uzduž šumskog ruba i međusobno udaljenih 20 metara. Testirani novi načini montaže (Slika 1) sastojali su se od niza klopki poredanih jedna uz drugu bez razmaka, gdje je svaka klopka bila opremljena feromonom („A2“), svaka druga opremljena feromonom („A3“) i gdje su samo dvije rubne i srednja klopka imala obješeni feromonski dispenzer („A4“). Za uobičajeni način postavljanja klopki (“A1“) lovna učinkovitost definirana je kao referentna vrijednost od 100% (Slika 2). Prema rezultatima ulova u 2009. godini nije bilo statistički značajnih razlika u smislu boljih ulova bilo kojim od testiranih lovnih sustava (“A2” – 91 %, “A3” – 61 % i “A4” – 51 %). Iako je raspored “A2” u 2010. godini pokazao veću očinkovitost od 140%, preostala dva rasporeda imala su učinkovitost od 79 % (“A3”) i 64 % (“A4”). Ukupni ulovi tijekom 2009. godine iznosili su: “A1” – 384 317 potkornjaka, “A2” – 350 898 potkornjaka, “A3” – 233 274 potkornjaka i “A4” – 194 509. Ukupni ulovi tijekom 2010. godine iznosili su: “A1” – 247 988 potkornjaka, “A2” – 348 020 potkornjaka, “A3” – 196 082 potkornjaka i “A4” – 158 082. Prema rezultatima provedenog istraživanja, najveća lovna učinkovitost sustava feromonskih klopki za lov smrekinog pisara potvrđena je uobičajenim postavljanjem feromonskih klopki s razmakom i uzduž šumskog ruba („A1“ sustav), dok je u središtu progala posječenih čistom sječom po učinkovitosti dominirao raspored bez razmaka („A2“ sustav). U kontekstu sanacije žarišta napada ovog potkornjaka, provedeno istraživanje ukazalo je na mogućnost optimizacije postavljanja feromonskih klopki na način da se umjesto uobičajeno razmaknutih klopki one mogu postavljati neposredno jedna uz drugu, čime se olakšava i pojednostavljuje montaža klopki. Time je osigurana i bolja učinkovitost u susatvu aktivne kontrole i ograničavanje gradacija smrekinih potkornjaka. Ključne riječi: smrekini potkornjaci; feromonske klopke; prostorni raspored klopki; suzbijanje potkornjaka |
autori: Zahradník, Petr Zahradníková, Marie | |