|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 1-2/2015 3-4/2015 5-6/2015 7-8/2015 9-10/2015 11-12/2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
1-2/2015 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 5 | |
| LUTANJA U GOSPODARENJU PRIVATNIM ŠUMAMA |  
|
|
| U ovoj smo rubrici s raznih gledišta skretali pozornost čitatelja na činjenice glede stanja i načina gospodarenja šumama u državnom vlasništvu. Ove godine, kada slavimo 250 godina hrvatskoga šumarstva, osvrćući se na proteklo razdoblje, bilježimo uzlazne i silazne trendove, uzrokovane ponajprije političkom situacijom. Nakon zadnjih 50-tak godina značajno uzlaznog trenda, posljednjih godina bilježimo stagnaciju a potom i pad, neodgovorno se odmičući od načela potrajnog gospodarenja i sveobuhvatnog korištenja i upravljanja šumom kao obnovljivim resursom i najsloženijim ekosustavom, poistovjećujući ga s tvorničkom halom. Šume u državnom vlasništvu (oko 78 %) povjerene su na gospodarenje trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o. Što je s privatnim šumama? Naravno, s njima gospodare privatni šumoposjednici, i prema Zakonu o šumama (ZOŠ) trebali bi gospodariti kao i u državnim šumama. U članku 8. ZOŠ-a stoji da su Trgovačko društvo, ali i privatni šumoposjednici dužni gospodariti šumama održavajući i unapređujući biološku i krajobraznu raznolikost te skrbiti o zaštiti šumskog ekosustava. Navodi se 12 točaka, od kojih primjerice jedna kaže da njegu i sječu šuma treba provoditi na način kojim se ne uzrokuju trajne štete ekosustava. . . . U članku 9. se pak kaže da su svi šumoposjednici dužni gospodariti šumama u skladu s planovima . . . .Članak 10. propisuje da su svi dužni sanirati štete gdje je izvršeno pustošenje, bespravna sječa ili krčenje šuma. Ono na što želimo posebno upozoriti, definirano je člankom 31. ZOŠ-a koji kaže da se drvo posječeno u šumi i izvan šume te ostali šumski proizvodi mogu transportirati izvan šume samo ako su propisno obilježeni i ako je za njih izdana propisna popratnica. Da li se privatni šumoposjednici drže ZOŠ-a i tko i kako to kontrolira? Ovih dana stižu nam gotovo svakodnevno vijesti s terena o nekontroliranim sječama, gotovo bi se moglo reći bespoštednom „haračenju“ u privatnim šumama. Tko doznačuje i da li se uopće doznačuju stabla za sječu, tko klasira sortimente i odakle sumnjive pločice na sortimentima, kako i s kojim dokumentima sortimenti idu u izvoz, te naposljetku može li sve to bez nekih „sprega“ uredno funkcionirati? Koriste li neki privatni šumoposjednici svojevoljno ili po nagovoru tešku gospodarsku situaciju, smatrajući kako je zbog teškoća sve to dozvoljeno, a kvazi poduzetnici se beskrupulozno bogate? Ako se nešto i poduzme protiv toga, pitamo se, neće li i to završiti kao i ono s krađom šljunka? Inače, Šumsko-gospodarske planove odobrava resorno Ministarstvo na prijedlog Hrvatskih šuma d.o.o. za državne, a sada Savjetodavna služba za privatne šume. Kažemo sada, jer je sve usluge u privatnim šumama do 2006. godine odobravalo i uglavnom dobro vodilo državno poduzeće (Šumsko gospodarstvo, JP Hrvatske šume i napose Hrvatske šume d.o.o.). Pojedini šumarski stručnjaci, ponegdje i manji odjeli, bili su zaduženi za privatne šume. Europska unija 2003. god. brojnim deklaracijama, konvencijama i direktivama daje potporu ruralnom razvoju, naglašavajući važnost privatnih šuma glede održivog razvoja. Oko 40 % potpora odnosilo se na šumarstvo. To je bio glavni poticaj da je na temelju ZOŠ-a (NN 140/05) Uredbom Vlade RH od 2. srpnja 2006. god. (NN 64/06) utemeljena Šumarska savjetodavna služba, koja je imala javne ovlasti. Ona je međutim iz financijskih razloga, smatrajući se to paralelnim (duplim) troškom, ukinuta 2010. god. i nadležni poslovi vraćeni su natrag u Hrvatske šume d.o.o. No, Hrvatski sabor 14. studenog 2013. god. raspravlja o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi, i resorni ministar obrazlaže potrebu promjena (korištenje EU fondova za ruralni razvoj već u 2014. god.), promjenu naziva i potrebu hitnog postupka. Tako se novim Zakonom o savjetodavnoj službi šumarstvo „utapa“ u nešto izmijenjenu i dopunjenu Poljoprivrednu savjetodavnu službu, sada pod jedinstvenim nazivom „Savjetodavna služba.“, kao specijalizirana javna ustanova za obavljanje poslova savjetodavne djelatnosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu i unapređenju gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika, a djeluje putem središnjeg ureda i podružnica (21). Dakle, još jednom izbačeni iz naslova i stavljeni kao prirepak na kraj rečenice, jer su naši „jaki“ pregovarači s EU smetnuli s uma da hrvatsko šumarstvo s gotovo 80 % državnih šuma nije samo djelić poljoprivrede kao u EU, pa se sada kompenzira učinjena šteta kroz povlačenje sredstava samo kroz ruralni razvoj. Tako se novim Zakonom i Statutom Savjetodavne službe od 7. veljače 2014. god., odnosni zadaci glede privatnih šuma ponovo uzimaju iz ruku Hrvatskih šuma d.o.o., uz upitnu učinkovitost prema spomenutim izvješćima s terena. Nesređene zemljišne knjige, od čega država neprestano bježi, iako gotovo sve očekivane investicije i razvoj ovise o njihovom uređenju, mali šumoposjedi, nesklonost (osim nekih izuzetaka) šumoposjednika i slaba pomoć države glede potrebe udruživanja koje bi osiguralo suvislu površinu šuma za racionalno gospodarenje po načelu idealnog dijela, uzrokom su kaotičnog stanja. Uzaludna je izrada planova gospodarenja privatnim šumama, kada se ono svodi na razinu čestice, ma kako ona velika/mala bila. Udruživanje u zadruge kao u EU, omogućilo bi zapošljavanje šumarskih stručnjaka koji bi u ime šumoposjednika vodili gospodarenje u duhu ZOŠ-a i bili odgovorni partneri Savjetodavnoj službi i resornom ministarstvu. Sada po svemu sudeći tih spona nema i pitanje je da li ozakonjeni sustav može uspješno funkcionirati. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Darko Bakšić, Nikola Pernar, Ivan Perković, Boris Vrbek, Vibor Roje | UDK 630*114.2 (001) | 7 |
| RASPODJELA ZEMNOALKALIJSKIH I ALKALIJSKIH KOVINA (Ca, Mg, K, Na) U ŠUMSKOM TLU PARKA PRIRODE MEDVEDNICA |
|
|
| Sažetak Odabrane zemnoalkalijske i alkalijske kovine Ca, Mg, K i Na sastavni su dio stijena litosfere i spadaju u 8 najzastupljenijih elemenata Zemljine kore. Trošenjem stijena na površini Zemljine kore u procesima pedogeneze postaju sastavnim djelom tla. S gledišta biljne ishrane, ovi se elementi ubrajaju u biljna hraniva i to K, Ca i Mg u makroelemente, odnosno potrebne (esencijalne) elemente, a Na u korisne (beneficijalne) elemente. Cilj ovog istraživanja je utvrditi kako litološka podloga, odnosno matični supstrat na području PP Medvednica utječe na udjel Ca, Mg, K i Na u tlu, te je li njihova prostorna raspodjela osim litološkom podlogom uvjetovana i reljefom. U šumi na području PP Medvednica uzet je 181 kompozitni uzorak po pravilnoj mreži 1 × 1 km u površinskom sloju tla do 5 cm dubine. Otvoreno je 28 pedoloških profila ravnomjerno raspoređenih, tako da obuhvate sve litološke cjeline. Na uzorcima površinskog sloja tla izmjereni su pH vrijednost tla (HRN ISO 10390:2005) i udjel elemenata Ca, Mg, K, Na nakon ekstrakcije zlatotopkom (HRN ISO 11466:2004). Na uzorcima uzetim iz genetskih horizonata u pedološkim profilima određeni su granulometrijski sastav tla (HRN ISO 11277:2004), pH vrijednost tla (HRN ISO 10390:2005), udjel organskog ugljika i ukupnog dušika suhim spaljivanjem (HRN ISO 10694:2004; HRN ISO 13878:2004), mineralni sastav tla (XRD) metodom rendgenske difrakcije i udjel elemenata Ca, Mg, K, Na nakon ekstrakcije zlatotopkom (HRN ISO 11466:2004). Za potrebe statističke analize matični supstrat podijeljen je u sedam karakterističnih litoloških cjelina, koje u svom radu prilikom geokemijskih istraživanja potočnih sedimenata Medvednice koriste geolozi Halamić et al. (2001). Litološku cjelinu LIT1 čine parametamorfitne stijene, litološku cjelinu LIT2 ortometamorfitne stijene, litološku cjelinu LIT3 magmatske stijene, litološku cjelinu LIT 4 mezozojske klastične stijene, litološku cjelinu LIT5 tercijarne klastične stijene, litološku cjelinu LIT6 mezozojske karbonatne stijene i litološku cjelinu LIT7 tercijarne karbonatne stijene. Statistička analiza napravljena je u programskom paketu Statistica 7. Za sve analizirane varijable napravljena je deskriptivna statistika: broj uzoraka, minimum, donji kvartil, medijan, gornji kvartil, maksimum, aritmetička sredina, standardna devijacija, koeficijent varijance, standardna pogreška aritmetičke sredine i asimetričnost. Kako bi se isključio utjecaj outlier-a i ekstremnih vrijednosti kao srednja vrijednost uzet je medijan, a međusobne razlike između analiziranih varijabli po litološkim podlogama testirane su Kruskal-Wallisov-im neparametrijskim testom. Greška tipa I (a) od 5% smatrana je statistički značajnom. Najviša pH vrijednost zabilježena je za površinski sloj tla na litološkim podlogama LIT6 i LIT7. LIT6 ima statistički značajno višu pH vrijednost od LIT1, LIT2, LIT3, LIT4 i LIT5, a LIT7 od LIT2, LIT4 i LIT5. Za sve litološke podloge utvrđena je statistički značajna pozitivna korelacija između pH vrijednosti i koncentracije Ca. Utvrđena je i statistički značajna pozitivna korelacija između pH vrijednosti i Mg za LIT1 i LIT5, te pH vrijednosti i K za LIT2 i LIT4. S obzirom na koncentraciju Mg jasno su se izdvojile dvije grupe koje čine LIT4, LIT5 i LIT7 s nižom koncentracijom i LIT2, LIT3 i LIT6 s višom koncentracijom dok je LIT1 između navedenih grupa. S obzirom na koncentraciju K jasno su se izdvojile dvije grupe koje se statistički značajno razlikuju i to LIT2, LIT3 i LIT5 s nižom koncentracijom te LIT4, LIT6 i LIT7 s višom koncentracijom, dok je LIT1 između navedenih grupa. Na otvorenim pedološkim profilima utvrđeni su sljedeći tipovi tala: distrični kambisol, eutrični kambisol, kalkokambisol, pseudoglej obronačni, koluvij i luvisol (udjel po zastupljenosti iznosi 50% – 18% – 14% – 11% – 4% –4%). Općenito se može reći da je humusnoakumulativni horizont na Medvednici plitak – medijan iznosi 3,3 cm, a aritmetička sredina 3,9 cm. Sljedeći, najčešće kambični, horizont je debljine 31 cm, odnosno 33 cm. Raspon udjela org. C u humusnoakumulativnom horizontu kreće se od osrednje humoznog do vrlo jako humoznog tla. Po udjelu ukupnog dušika tlo je dobro do vrlo bogato opskrbljeno, a C/N odnos je povoljan. Prema granulometrijskom sastavu tlo je najčešće praškasto-ilovaste teksture, a na karbonatnoj podlozi nešto teže praškasto-glinovitoilovaste teksture. Udjel pojedinih minerala, te Ca, Mg, K i Na u humusnoakumulativnom i mineralnom horizontu je podjednak, a korelacije između horizonata su statistički značajne (p<0,01). Za kvarc r = 0,81, muskovit/ilit r =0,68, klorit r = 0,76, feldspate r = 0,69, Ca r = 0,85, Mg r = 0,88, K r = 0,82 i Na r = 0,52. U bukovo-jelovim sastojinama najviša pH vrijednost i koncentracija Ca, Mg, K i Na zabilježeni su u površinskom sloju tla do 5 cm dubine na LIT3. Utvrđena je statistički značajna razlika u koncentraciji Ca između LIT3 te LIT1 i LIT2 i u koncentraciji Na između LIT3 i LIT1. Dobivene koncentracije Ca i Mg u površinskom sloju tla PP Medvednica u skladu su s vrijednostima koje su za središnju Hrvatsku prilikom izrade Geokemijskog atlasa RH dobili Halamić i Miko (2009). Podaci za sve dobivene elemente u skladu su s rezultatima dobivenim istraživanjem stanja šumskih tala Europe (Vanmechelen et al., 1997). Reljef (nadmorska visina, inklinacija, ekspozicija, zakrivljenost) ne utječe na prostornu raspodjelu Ca, Mg i Na u površinskom sloju tla do 5 cm dubine. Iako postoji statistički značajna veza između nadmorske visine i koncentracije Mg, odnosno nagiba i koncentracije Mg, ova veza zapravo je uvjetovana litološkom podlogom. Bukovojelove sastojine razvijene na tlima povrh bazičnih magmatskih stijena izdvajaju se po većem udjelu Ca, Mg, K i Na, a time i višom pH vrijednošću, pa se u njima može očekivati veći broj neutrofilnih vrsta. Ključne riječi: odabrane zemnoalkalijske i alkalijske kovine; Medvednica; šumsko tlo |
autori: BAKŠIĆ, Darko  ŠL PERNAR, Nikola ŠL PERKOVIĆ, Ivan ŠL VRBEK, Boris ŠL Roje, Vibor  | |
| Vinko Paulić, Damir Drvodelić, Stjepan Mikac, Goran Gregurović, Milan Oršanić | UDK 630* 271 + 174 (Aesculus hippocastanum L.)(001) |
21 |
| ARBORIKULTURNA I DENDROEKOLOŠKA ANALIZA STANJA STABALA DIVLJEG KESTENA (Aesculus hippocastanum L.) NA PODRUČJU GRADA VELIKE GORICE |
|
|
| Sažetak U radu se analizira vitalitet, zdravstveno stanje, mehanička stabilnost i rast stabala divljeg kestena (Aesculus hippocastanum L.) na području grada Velike Gorice. Uz pomoć vizualno kontrolne metode (Visual Tree Assessment), obavljena je arborikulturna analiza biološkog (vitalitet) i mehaničkog (statičkog) stanja starih i mladih stabala. Procjena vitaliteta obavljena je na osnovi skale od 1–5 te prema Roloffovom modelu (0–3). Korelacijska analiza klimatskih čimbenika (temperature i oborina) i indeksne kronologije stabala divljeg kestena provedena je uz pomoć programa DENDROCLIM. Istraživana mlada stabala divljeg kestena imaju slične dendrometrijske varijable (promjer i visina stabla, polumjer krošnje, udaljenost stabala), dok su kod starih stabala vidljive razlike s obzirom na lokacije koje su uvjetovane različitom starošću stabala, zahvatima ovršavanja krošanja i uvjetima staništa. Prsni promjeri starih stabala statistički se značajno razlikuju s obzirom na istraživane tri lokacije. Istraživana mlada stabla divljeg kestena u parku imaju statistički značajno veći vitalitet od onih u drvoredu, što se može protumačiti boljim ekološkim uvjetima. Najbolji vitalitet pokazuju stara stabla u parku, a najlošiji u drvoredu kod željezničkog kolodvora, dok najbolji vitalitet po Roloffu imaju stabla u Zagrebačkoj ulici, a najlošiji u parku. Prema evidentiranim simptomima i greškama drva mladih stabala utvrđeno je manje postotno učešće kod stabala u parku u odnosu na drvoredna stabla. Kod starih stabala divljeg kestena najveće postotno učešće simptoma i grešaka drva zabilježeno je u Zagrebačkoj ulici i u blizini željezničkog kolodvora, dok je manji udio evidentiran kod parkovnih stabla. Vizualno kontrolnom metodom uz dodatnu provjeru rezistografom, utvrđena su dva stara stabala koje trenutno treba ukloniti zbog narušene mehaničke čvrstoće te sigurnosti ljudi i imovine. Dendrokronološkom analizom utvrđen je velik senzibilitet u radijalnom prirastu stabala (0,08–8,17 mm). Utvrđena je značajna pozitivna ovisnost radijalnog prirasta o prosječnim količinama oborina u proljeće, dok je limitirajući učinak utvrđen za maksimalnu temperaturu zraka u proljeće. Ključne riječi: arborikultura; vitalnost; statičko stanje stabala; divlji kesten; dendroekologija; vizualno kontrolna metoda – VTA. |
autori: Paulić, Vinko DRVODELIĆ, Damir ŠL MIKAC, Stjepan ŠL Gregurović, Goran ORŠANIĆ, Milan ŠL | |
| Adrian Enache, Tibor Pentek, Valentina Doina Ciobanu, Karl Stampfer | UDK 630* 383 + 686 (001) | 35 |
| PRIMJENA RAZLIČITIH METODA PODRŽANIH GIS-OM PRI ODREĐIVANJU SREDNJE UDALJENOSTI PRIVLAČENJA DRVA I PRIPADAJUĆIH FAKTORA KOREKCIJE U PLANINSKIM ŠUMAMA RUMUNJSKE |
|
|
| Sažetak U Rumunjskoj se, zbog loše razvijene mreže primarne šumske prometne infrastrukture (šumskih cesta i onih javnih cesta, pretežno nižih kategorija, koje se mogu koristiti pri radovima u šumarstvu), u fazi privlačenja drva najčešće koriste skideri. Zbog male je gustoće primarnih šumskih prometnica primjena forvrdera za privlačenje drva izvoženjem, odnosno šumskih žičara za privlačenje drva iznošenjem, vrlo rijetka. Smanjivanjem udaljenosti privlačenja drva, što je jedna od važnijih zadaća novo planiranih, projektiranih i izgrađenih šumskih cesta, smanjuju se i troškovi privlačenja drva. Stoga je srednja udaljenost privlačenja drva jedan od temeljnih parametar procjene kvalitete i kvantitete postojeće mreže primarnih šumskih prometnica ali i parametar koji se koristi pri daljnjem razvoju i optimizaciji primarnog šumskog transportnog sustava, odnosno na osnovu kojega se, uz ostale dodatne kriterije (parametre), obavlja odabir između više inačica primarnog otvaranja šuma (mreže šumskih cesta) ili pojedinih idejnih trasa šumskih cesta te odabiru najbolje. Srednja se udaljenost privlačenja drva može odrediti različitim metodama rada, a u novije se vrijeme velika većina suvremenih metoda bazira na primjeni GIS tehnologija. Dietz i dr. (1984.) daju najčešće korištene definicije srednje udaljenosti privlačenja drva i definiraju tri inačice srednje udaljenosti privlačenja drva: teorijsku, geometrijsku i stvarnu udaljenost privlačenja drva, te sveukupni korekcijski faktor, koji u sebi objedinjuje mrežni korekcijski faktor i korekcijski faktor privlačenja drva (prethodno definirane po Segebaden-u (1964.)), a služi za izravnu pretvorbu teorijske u stvarnu srednju udaljenost privlačenja drva. Osnovni je cilj istraživanja dokazati kako se parametar srednje udaljenosti privlačenja, uz primjenu suvremenih tehnologija rada (GIS) te poznatih i novo razvijenih metoda i postupaka, ali i uz automatizaciju kompletnog postupka, može vrlo učinkovito koristiti pri ocjeni različitih inačica unapređenja postojeće mreže primarnih šumskih prometnica u postupku njene optimizacije, te pri određivanju prije navedenih korekcijskih faktora srednje udaljenosti privlačenja drva. Istraživanje je provedeno u rumunjskim privatnim šumama smještenima u jugo-centralnim Karpatima regije Brașov, na površini od 903 ha. Radi se o bukovim planinskim šumama srednjega boniteta na plitkome tlu i nagnutim terenima. Godišnji je etat oko 4310 m3, a privlačenje drva se obavlja skiderima i adaptiranim poljoprivrednim traktorima. Oko 20 % površine istraživanog područja ima blagi nagib terena (<20%), a oko 10 % se nalazi na vrlo strmom terenu (>55%). Mreža stalnih vodotoka je vrlo razvijena. Šumska se prometna infrastruktura sastoji od 11,7 km šumskih cesta te 71,5 km traktorskih putova (koji su snimljeni GPS uređajem Garmin 60 CSx GPSMAP te je, uz postojeći katastar primarnih, formiran katastar sekundarnih šumskih prometnica). Za određivanje teorijske, geometrijske i stvarne srednje udaljenosti privlačenja su korištene četiri metode rada podržane GIS-om: rasterska metoda, metoda pravilne mreže točaka (sa pet veličina otvora mreže predstavljene inačicama: G10, G50, G100, G500 i G1000, gdje svaki broj iza slova G predstavlja razmak između točaka iskazan u metrima), metoda omeđenih površina i težišna metoda (CGR). Za testiranje, međusobnu usporedbu i ocjenu korištenih metoda izrađena su četiri scenarija optimizacije mreže primarnih šumskih prometnica. Prvi scenarij (Zero) predstavlja postojeće stanje, a ostala tri scenarija (FR1, FR2 i FR3) unapređenje postojeće primarne šumske prometne infrastrukture sa ciljem njihove optimizacije. Uz srednju udaljenost privlačenja drva, za svaki su scenarij određene najveća i najmanja udaljenost privlačenja te razmak između šumskih cesta. Automatizacija postupka izračuna je izrađena u aplikaciji Model Builder™ (ESRI® ArcGIS) uz uporabu digitalnog modela terena (DTM). Alat „Batch processing“ iz aplikacije Model Builder™ je korišten za odabir većeg broja ulaznih datoteka i kreiranja višestrukih rezultata. Provedena je statistička analiza između četiri metode rada korištene pri određivanju parametra srednje udaljenosti privlačenja drva. T-test parova ukazuje na statistički značajnu razliku između triju predloženih inačica optimizacije primarnog šumskog transportnog sustava i postojećeg stanja primarne šumske prometne infrastrukture. Rasterska metoda, metoda pravilne mreže točaka i metoda omeđenih površina su visoko točne metode za određivanje srednje udaljenosti privlačenja drva. Inačice metode pravilne mreže točaka G100, G50 i G10 su najtočnije metode za izračun korekcijskog faktora privlačenja drva (ks) (koji se koristi pri pretvorbi geometrijske u stvarnu srednju udaljenost privlačenja drva). Metoda pravilne mreže točaka G100 se preporuča za operativnu primjenu u šumskim kompleksima od oko 1000 ha i većima. Rasterska se metoda izračuna sugerira za određivanje stvarne inačice srednje udaljenosti privlačenja drva (SDe). Na istraživanom je području određena vrijednost korekcijskog faktora privlačenja drva u rasponu od 1,13 do 1,79, sa srednjom vrijednošću od 1,50 koja se predlaže za uporabu u operativnom šumarstvu. Mrežni korekcijski faktor istraživanog područja (kn) poprima vrijednosti u intervalu 1,65 – 2,15, uz pretpostavku da se scenarijima unapređenja postojeće mreže primarnih šumskih prometnica planiraju šumske ceste koje će čitavom svojom duljinom šumu otvarati obostrano. Sveukupni korekcijski faktor (kt) na području istraživanja poprima vrijednosti između 3,02 i 3,85, a šumari u praktičnom šumarstvu se upućuju na vrijednost od 3,40. Automatizirani model razvijen u GIS-u, a korišten pri izračunu srednje udaljenosti privlačenja drva, pripadajućih korekcijskih faktora i različitih inačica unapređenja postojeće mreže primarnih šumskih prometnica, doprinosi povećanju učinkovitost i točnosti dosadašnjih izračuna navedenih parametara. Vrijednosti korekcijskih faktora srednje udaljenosti privlačenja drva su vrlo slične literaturnim vrijednostima korekcijskih faktora dobivenim dosadašnjim istraživanjima u usporedivim reljefnim područjima. To ukazuje na moguću i preporučljivu primjenjivost rezultata istraživanja u operativnome šumarstvu. Ključne riječi: srednja udaljenost privlačenja drva; šumske ceste; planiranje mreže šumskih cesta; model; automatizacija procesa; GIS |
autori: Enache, Adrian PENTEK, Tibor ŠL Doina Ciobanu, Valentina Stampfer, Karl | |
| Neculae Şofletea, Marius Budeanu | UDK 630* 561 + 564 + 535 (Picea abies (L.) H. Karst)(001) |
47 |
| REAKCIJA POTOMSTVA IZ SJEMENSKIH SASTOJINA OBIČNE SMREKE (Picea abies(L.) H. Karst.) TESTIRANIH U NA RAZLIČITIM STANIŠTIMA |
|
|
| Sažetak Cilj istraživannja bila je analiza reakcije 33 sjemenske sastojine obične smreke, iz područja rumunjskih Karpata, s obzirom na rast i karakteristike drva na pokusnim plohama smještenim unutar (Breþcu i Gurghiu) i izvan njihove prirodne rasprostranjenosti (Avrig i Câmpina) (sl. 1). Trideset godina nakon sadnje izvršena su mjerenja sljedećih značajki: ukupna visina (UV), prosječni volumen po stablu (PV/S), radijalni prirast (RP), postotak kasnog drva (PKD) i standardna gustoća drva (SGD). Utvrđeni su i koeficijenti korelacije između ispitanih pokusnih ploha i zemljopisnih obilježja sastojina. ANOVA je otkrila značajne (P < 0.01) razlike između biljnih zajednica svih pokusnih ploha, uz iznimku radijalnog prirasta (RP), što ukazuje na činjenicu da je moguće izvršiti izbor na razini sjemenske sastojine. S obzirom na ukupnu visinu (UV) i radijalni prirast (RP), utvrđeno je da se najvrjednije sastojine općenito nalaze na istočnim i zapadnim Karpatima, iako su velike vrijednosti radijalnog prirasta (RP) i postotka kasnog drva (PKD) uglavnom zabilježene kod sastojina na istočnim Karpatima. Vrijednosti radijalnog prirasta (RP), postotka kasnog drva (PKD) (sl. 2) i prosječnog volumena po stablu (PV/S) bile su niže na pokusnim plohama smještenim izvan prirodnih staništa, dok su vrijednosti ukupne visine (UV) i standardne gustoće drva (SGD) bile više. Analiza lokacije također je pokazala veliku važnost interakcije između biljne zajednice i okoliša za sve parametre (osim SGD). Iste biološke zajednice različito reagiraju na promjene uvjeta u okolišu. Prema rezultatima ovoga rada moguće je preporučiti određene biljne zajednice, s tim da se reprodukcijski materijal iz ovih izvora može koristiti samo u ekološkim uvjetima koji su slični onima gdje je provedeno ispitivanje. Utvrđeno je da je standardna provenijencija prema IUFRO-u (Moldoviţa) najbolja biljna zajednica za provođenje svih ispitivanja. Tablica 1 prikazuje fizičko-geografske i klimatske uvjete na 4 pokusne plohe, tablica 2 prikazuje srednje vrijednosti, koeficijente varijacije i amplituda varijacije za sve analizirane parametre, u svim eksperimentima. Rezultati ANOVA-e za sve lokacije i kombinacije sve četiri lokacije prikazani su u tablici 3 i 4. Tablica 5 predstavlja rezultate Pearsonove korelacije između analiziranih parametara i zemljopisnih obilježja sastojina iz kojih dolazi sjeme. Ključne riječi: kontrolne pokusne plohe; obična smreka; kvantitativna obilježja; radijalni prirast; gustoća drva |
autori: Şofletea, Neculae Budeanu, Marius | |
| Marno Milotić, Osman Mujezinović, Mirza Dautbašić, Tarik Treštić, Daniela Pilarska, Danko Diminić | UDK 630* 453 + 443 (001) | 59 |
| PRVI NALAZ ENTOMOPATOGENE GLJIVE Entomophaga maimaiga Humber, Shimazu & R.S. Soper NA GUBARU U BOSNI I HERCEGOVINI |
|
|
| Sažetak Nedavna otkrića gljivičnog patogena Entomophaga maimaiga Humber, Shimazu & R.S. Soper u susjednim istočnim i sjevernim zemljama Europe, posebice u Hrvatskoj, te pojavnost progradacija populacija gubara (Lymantria dispar L.) u pojedinim područjima Bosne i Hercegovine, privukla su pozornost istraživača na mogućnost prisutnosti ovog patogena u lokalnim populacijama gubara. Interes istraživača usmjerio se na lokacije zabilježenih mjesta progradacije gubara koja se nalaze u sjevernim dijelovima Bosne i Hercegovine. S obzirom na malu zračnu udaljenost tih lokacija s lokacijama masovne pojavnosti patogena E. maimaiga u Republici Hrvatskoj i Srbiji, hipoteza je bila provjeriti mogućnost prelaska patogena duž graničnog područja rijeke Save i Drine te ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Istraživanje je obavljeno početkom srpnja 2013. godine. Odabrano je pet lokacija u kojima je zabilježeno stanje progradacije populacije gubara, te uočen značajni mortalitet larvi gubara od nepoznatog uzročnika. Uzorci larvalnih kadavera sakupljeni su sa stabala na visini od 0,5–1,5 m iznad razine tla. Sakupljani su samo stariji larvalni stadiji (L4 – L6) zbog kasnijeg vremenskog razdoblja uzorkovanja, te analizirani u Laboratoriju za patologiju drveća Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kod svih pet uzoraka tkiva uginulih larvi s pet različitih lokacija, pronađene su azigospore ili konidije (konidiospore) i azigospore vrste E. maimaiga. Tip spora koji će se formirati nakon smrti domaćina ovisi o patogenu i načinu infekcije, faktorima vezanim za domaćina i okolišnim uvjetima. Makroskopski simptomi napada gljive E. maimaiga bili su jasno vidljivi na terenu, zajedno s nekim znacima larvalnog mortaliteta od strane poliedrije (LdMNPV), međutim u znatno manjem obujmu. Prisutno je bilo vrlo malo znakova parazitoidnog mortaliteta, ali sa značajnom prisutnošću tipičnih predatora gubara kao što je Calosoma sycophanta L., koji je bio prisutan u stadiju ličinke i imaga. Ključne riječi: Entomophaga maimaiga; Lymantria dispar; biološka kontrola; gljivični patogen; prostorno širenje; mortalitet; prirodni neprijatelji; defolijatori. |
autori: Milotić, Marno Mujezinović, Osman Dautbašić, Mirza Treštić, Tarik Pilarska, Daniela DIMINIĆ, Danko ŠL | |
| Peter Boyadzhiev, Mirza Dautbasic, Osman Mujezinovic, Plamen Mirchev, Georgi Georgiev, Margarita Georgieva | UDK 630* 442 (001) | 69 |
| Baryscapus transversalis Graham (Hymenoptera: Eulophidae) – NOVA VRSTA U FAUNI BOSNE I HERCEGOVINE |
|
|
| Sažetak Baryscapus transversalis (Hymenoptera: Eulophidae) je determiniran kao jajni hiperparazitoid Thaumetopoea pityocampa (Lepidoptera: Notodontidae) u Bosni i Hercegovini. Uzgojen je iz jajnih legla borovog četnjaka prikupljenih s lokaliteta Boračko jezero (Konjic) i time postao nova vrsta u entomofauni Bosne i Hercegovine. U laboratorijskim uvjetima uzgojeno je 80 jedinki B. transversalis u razdoblju od 3. do 22. studenog 2013. godine. Iz jaja T. pityocampa razvili su se i mužjaci i ženke B. transversalis u odnosu (♀♀:♂♂) 3:1. Ključne riječi: prvi nalaz; hiperparazitoid; Thaumetopoea pityocampa; Bosna i Hercegovina |
autori: Boyadzhiev, Peter Dautbasic, Mirza Mujezinovic, Osman Mirchev, Plamen Georgiev, Georgi Georgieva, Margarita | |