|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 1-2/2014 3-4/2014 5-6/2014 7-8/2014 9-10/2014 11-12/2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
9-10/2014 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 437 | |
| U SUSRET 250-oj OBLJETNICI ORGANIZIRANOG ŠUMARSTVA U HRVATSKOJ |  
|
|
| Čovjek je već davno shvatio što šuma znači u njegovom životu, pa je zaključio da ju treba štititi od prekomjernih sječa, bolesti i štetnika te obnavljati nakon kataklizmi (požara, vjetroloma i sl.). U svijetu je, pa i kod nas još prije nekoliko stoljeća, u pojedinim područjima bilo propisano kako se treba odnositi prema šumi. To se posebno odnosi na naše priobalno područje najizloženije tražnji za drvom, ispaši, požarima, vjetrovima i sl. Tako možemo spomenuti Statute gradova koji su propisivali kako se treba odnositi prema šumi te branili prekomjernu sječu i izvoz drva: otoka Korčule 1214. i 1265. g., Dubrovnika 1272. g., Zadra 1305. g., Splita 1312. g., Trogira 1322. g., otoka Krka 1388. g. i dr. Austrija u Istri 1553. g. organizira posebnu upravu šuma, a Colberov Zakon o šumama iz 1669. g. primjenjivan je i na Ilirske provincije. No sve je to bilo nesinhronizirano i ograničeno na lokalne površine šuma. Organizirano šumarstvo nastupa 1765. godine objavljivanjem definitivnog šumskog reda, pisanog na temelju privremenog šumskog reda, kojega je 1764. g. za šume karlovačkog generalata pripremio barun pl. Beck. naime, Austrija je nakon Karlovačkog mira 1699. godine, 1702. godine proširila Vojnu krajinu na Slavoniju, a 1746. godine reorganizirala Vojnu krajinu sastavljenu od 11 pukovnija (ličku, otočku, ogulinsku, slunjsku, I. Bansku, II. Bansku, brodsku, gradišku, križevačku, bjelovarsku i petrovaradinsku). U tim pukovnijama ustrojena je vojnička šumarska služba, jer je gotovo 40 % površine Vojne krajine bilo pod šumom, i to različitih vrsta drveća. Spomenuti definitivni šumski red napisan je u 34 točke s podrobnim odredbama o sječi šuma, izvozu i trgovini, a na temelju njega šumar (Waldmeister) Franzoni sastavlja instrukciju za šumsko osoblje. Franzoniju je vojnička komanda sa sjedištem u Karlovcu povjerila šumski nadzor. Iste godine osnivaju se i prve šumarije u Hrvatskoj: u Oštarijama za šume ličke pukovnije, u Krasnu za šume otočke i dijela ogulinske pukovnije i Petrovagora za šume slunjske i preostale ogulinske pukovnije (u isto se vrijeme osnivaju i prve šumarije u Europi). Za ove tri pukovnije tijekom 1764. i 1765. godine major pl. Pirker je sa svojim časnicima obavio terenske radove oko opisa i nacrta, na temelju kojih je izvršeno prvo razdjeljenje šuma na okružja, šumarije i čuvarije. Karte su izrađene u mjerilu 1 : 3880 "fortifikations hvati". Kraljevski zem. šumski nadzornik Bogoslav Kosović je na temelju podataka i nacrta c. k. Ratnog arhiva iz Beča o ovome pisao u Šumarskom listi 1914. i 1915. godine u člancima "Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu, Velikoj Kapeli od dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina". Svakako, prema Programu rada Hrvatskoga šumarskog društva za 2015. godinu, cijela nadolazeća godina obilovat će aktivnostima vezanim uz ovu značajnu obljetnicu hrvatskog šumarstva. Uz Hrvatsko šumarsko durštvo obilježavanju ove obljetnice pridružuje se resorno Ministarstvo, Hrvatske šume d.o.o., Akademija šumarskih znanosti, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski šumarski institut, Hrvatska komora ovlašenih inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika i zagrebački Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo. Ovo je prilika da šume i šumarstvo "izađu iz sjene" i treba je iskoristiti, pa pozivamo sve šumarske stručnjake da daju svoj obol obilježavanju ove značajne obljetnice hrvatskoga šumarstva. Kasneći iz objektivnih razloga s tiskanjem Šumarskoga lista br. 11–12/2014., iznimno u ovome broju, čitateljima našeg znanstveno-stručnog i staleškog glasila želimo Čestit Božić i uspješnu nadolazeću 2015. godinu. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Igor STANKIĆ, Jurij MARENČE, Dinko VUSIĆ, Željko ZEČIĆ, Zlatko BENKOVIĆ | UDK 630*537 (Fagus sylvatica L.) (001) |
439 |
| STRUKTURA NADZEMNE DRVNE BIOMASE OBIČNE BUKVE U RAZLIČITIM SASTOJINSKIM UVJETIMA |
|
|
| SAŽETAK: Istraživanje o strukturi nadzemne biomase obične bukve provedeno je na tri različite lokacije unutar šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske, a cilj je bio utvrditi pogodnost uporabe alometrijskih funkcija za izračun biomase obične bukve u različitim sastojinskim uvjetima. Alometrijske funkcije konstruirane su na temelju podataka prikupljenih neposredno in situ destruktivnom metodom. Prema uzgojnom obliku sastojine A i C su visokog uzgojnog oblika, dok je sastojina B panjača. Sastojine A i B su brdske bukove šume kojima se gospodari regularno, a sastojina C je preborna jelovo-bukova šuma. Na svakom lokalitetu posječen je i izmjeren određen broj stabala, pri čemu se posebna pozornost posvetila na reprezentativnost uzorka (prsni promjer) s obzirom na distribuciju doznačenih stabala. Svakom posječenom stablu izmjereni su prsni promjer i visina (duljina). Obujam krupnoga drva promjera >7 cm utvrđen je metodom sekcioniranja. Grane promjera od 3 cm do 7 cm s korom izmjerene su, odnosno sekcionirane kao i krupno drvo, a ostalom dijelu sitne granjevine tanjem od 3 cm određena je masa u svježem stanju. Oblikovanje izračuna biomase triju sastavnica, kao i ukupne nadzemne biomase, izvršeno je prema tri različita modela. Za ocjenu modela korištena su dva parametra, koeficijent determinacije (R2) te drugi korijen prosječne kvadratne pogreške (RMSE). Na osnovi navedenih parametra, za ocjenu modela najbolji model za procjenu svih triju sastavnica te ukupne nadzemne biomase je model 2 – eksponencijalna jednadžba s dvije nezavisne varijable (d, h) i tri koeficijenta. Od preostala dva ispitivana modela, najbolji se pokazao model 1 i to u 9 slučajeva, što je bilo pomalo neočekivano, jer model 3, koji kao nezavisnu varijablu koristi obujam stabala iz lokalnih tarifa propisanih osnovom gospodarenja, već obuhvaća informacije o promjeru i visini stabala. Najveći prinos biomase očekivano je u sastojinama viših boniteta. Povećanjem prsnog promjera stabla povećava se postotni udio biomase krupnog drva promjera >7 cm u ukupnoj nadzemnoj biomasi stabla, a to povećanje najizrazitije je u regularnoj sastojini II boniteta. Udio biomase granjevine promjera 3–7 cm gotovo je konstantan promjenom prsnog promjera stabla, dok se biomasa treće sastavnice (granjevina <3 cm) u postotnom udjelu smanjuje povećanjem prsnog promjera, što je uočljivije u regularnim sastojinama. Ovdje predloženi modeli mogu predstavljati podlogu za daljnja istraživanja u cilju poboljšanja planiranja procesa proizvodnje te naknadne analize izvršenih sječa. Poseban potencijal predstavlja sastavnica drvne biomase promjera manjeg od 7 cm, čiji udio u određenim sastojinskim uvjetima može doseći i preko 10 % ukupne nadzemne biomase kod stabala većih prsnih promjera (uključujući i lisnu biomasu), a preko 20 % kod stabala manjih prsnih promjera. Ključne riječi: Nadzemna biomasa; procjena biomase; alometrijske funkcije; obična bukva |
autori: STANKIĆ, Igor  ŠL MARENČE, Jurij  VUSIĆ, Dinko ŠL ZEČIĆ, Željko ŠL BENKOVIĆ, Zlatko ŠL | |
| Dražen DEGMEČIĆ, Tihomir FLORIJANČIĆ | UDK 630*156 (Cervus elaphus, L.) (001) |
451 |
| UTJECAJ KLIMATSKIH I HIDROLOŠKIH ČIMBENIKA NA RAZVOJ ROGOVLJA JELENA OBIČNOG (Cervus elaphus, L.) U HRVATSKOM DIJELU BARANJSKOG PODUNAVLJA |
|
|
| SAŽETAK: Stanište ili životnu sredinu definiramo kao skup prirodnih resursa i uvjeta prisutnih na nekom području koji osiguravaju stabilnost populacije koja ga nastanjuje. Rogovlje porodice jeleni (Cervidae) je primjer brzorastućeg tkiva i jedinog organa sisavaca sposobnog za cjelovitu regeneraciju. To nazivamo ciklus rasta rogovlja i on je usko povezan s reprodukcijskim ciklusom, hormonalnim procesima te klimatskim i hidrološkim čimbenicima. Klimatski i hidrološki čimbenici djeluju izravno putem temperature zraka, oborine (kiša, sinjeg), pokrova na tlu (sinjeg, led), sunčanih sati (fotoperiodizam) te visinom vodostaja. Jednako tako klimatski i hidrološki čimbenici djeluju neizravno kroz vegetaciju. Ovaj rad će kroz prizmu klimatsko – hidroloških čimbenika obrazložiti razlike u vrijednosti rogovlja kod mužjaka jelena običnog. Područje istraživanja je Baranjsko podunavlje. Ritsko-močvarna staništa Dunavsko-Dravskog porječja imaju oblik pravokutnog trokuta, a nalaze se na sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, na samim granicama s Republikom Mađarskom i Republikom Srbijom. U tom jedinstvenom prirodnom području, staništu brojnih vrsta biljaka i životinja, očuvana su izvorna staništa jelena običnog (C. elaphus). Istraživanje je trajalo šest lovnih godina, od 2004/2005 do 2009/2010. Za istraživanje su se koristili podaci uzeti sa srednjedobnih i zrelih mužjaka (5 i više godina starih mužjaka). Vrijednost rogovlja se promatrala kroz sljedeće odlike jelenskog rogovlja: masa rogovlja, ukupna duljina grane, duljina paroška srednjaka i broj parožaka. Lovna 2007/2008.g. pokazala se s vrijednostima promatranih odlika signifikantno viša u odnosu na 2004/2005., 2005/2006 i 2006/2007, dok u odnosu na 2008/2009. i 2009/2010.g. promatrane vrijednosti nisu signifikantne, ali su više, što je u biološkom smislu jednako važno. S obzirom da su mjere gospodarenja bile tijekom godina istraživanja jednake, razlog je potražen u klimatsko – hidrološkim čimbenicima staništa. Iz hidroloških izvješća vidljivo je da je redovno proljetno plavljenje rijeke Dunav izostalo tijekom 2007. godine, što je tijekom ostalih godina bio slučaj. Srednja mjesečna temperatura tijekom najhladnijih mjeseci krajem 2006.g. i početkom 2007.g., nije bila uobičajeno ispod nule, već su se srednje mjesečne vrijednosti kretale od 2,9 °C do 8,4 °C (studeni, prosinac, siječanj i veljača). To su ujedno bile i maksimalne zimske temperature tijekom 10–to godišnjeg razdoblja, a i najmanji broj hladnih dana (<0,0 0C) tijekom ta četiri mjeseca (35). Količina oborina u prva tri mjeseca 2007.g. nalazila se nešto iznad prosjeka (142 l), no tijekom travnja i svibnja bila je i do tri puta manja nego tijekom ostalih godina istraživanja (45 l). Broj dana sa snijegom je tijekom najhladnijih mjeseci 2006.g. i 2007.g. (studeni, prosinac, siječanj i veljača) iznosio 2 dana s najvišom visinom sinjega od 1 cm, dok je tijekom 2007.g. u prvih pet mjeseci bilo više sunčanih sati nego u ostalim godinama istraživanja, a posebno se to odnosi na mjesec travanj kada je rast i razvoj rogovlja najintenzivniji. Na temelju navedenog, razvidno je kako su vrijednosti mjerenih parametara rogovlja bile najviše u lovnoj 2007/2008. godini radi izrazito povoljnih klimatskih i hidroloških prilika u vremenu značajnom za rast i razvoj rogovlja. Ključne riječi: Cervus elaphus; rogovlje; klima; hidrologija; Baranja |
autori: DEGMEČIĆ, Dražen ŠL FLORIJANČIĆ, Tihomir | |
| Goran JELIĆ, Vlado TOPIĆ, Lukrecija BUTORAC, Zoran ĐURĐEVIĆ, Anamarija JAZBEC, Milan ORŠANIĆ | UDK 630*232 (001) | 463 |
| UTJECAJ VELIČINE KONTEJNERA I PRIPREME TLA NA USPJEH POŠUMLJAVANJA JEDNOGODIŠNJIM SADNICAMA BORA PINIJE (Pinus pinea L.) NA SREDOZEMNOM PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE |
|
|
| SAŽETAK: Za uspješno pošumljavanje sredozemnog krškog područja trebalo bi zadovoljiti niz uvjeta, od kojih su najvažniji vrsta drveća, kvaliteta sadnica i priprema tla za pošumljavanje. U tu svrhu analizirana su morfološka svojstva jednogodišnjih (1+0) sadnica bora pinije (Pinus pinea L.), uzgajanih u različitim kontejnerima (MP53/12, MP33/18, T7/24 i T8/24), kako bi se utvrdio učinak pojedinog kontejnera na kvalitetu nadzemnog i podzemnog dijela sadnice. Kroz šestogodišnje razdoblje praćeno je preživljenje, rast i razvoj bora pinije u šumskoj kulturi na pokusnom objektu, posađenih na riperanoj površini i u iskopanima jamama dimenzija 40 × 40 × 40 cm. Rezultati istraživanja kod gotovo svih morfoloških parametara sadnica pinije na uzorku od 20 sadnica po tipu kontejnera, pokazali su značajno veće vrijednosti u većim kontejnerima (T7/24 i T8/24) u odnosu na manje kontejnere (MP53/12 i MP33/18). Analiza korijena sadnica pinije iz najmanjih kontejnera (MP53/12) pokazuje izraziti stupanj deformacije. Kod sadnica iz nešto većih kontejnera (MP33/18) deformacija korijena prisutna je u znatno manjoj mjeri, ali je zato u većim kontejnerima zabilježena nedovoljna proraslost supstrata korijenom, iako kod njih nisu zapažene deformacije. Rezultati pokazuju da je na preživljenje bora pinije u šumskoj kulturi, u prvih šest godina, najveći utjecaj imala priprema tla, a zatim veličina kontejnera, i to u kombinaciji s pripremom tla. Sadnice iz većih kontejnera sađene na riperanom tlu imale su višestruko manji mortalitet od sadnica iz manjih kontejnera posađenih u jame. Na visinski rast promatranih sredozemnih vrsta drveća u prvih šest godina utjecaj su imali i veličina kontejnera i priprema tla. Jednogodišnje sadnice pinije uzgojene u većim kontejnerima pokazuju intenzivniji rast i razvoj u šumskoj kulturi u prvih šest godina, a isto tako sadnice sađene na riperanom tlu pokazuju bolje rezultate rasta i razvoja od onih sađenih u iskopane jame. Ključne riječi: Sredozemni krš; veličina kontejnera; morfološka svojstva sadnica; priprema tla; uspjeh pošumljavanja; visinski rast |
autori: JELIĆ, Goran ŠL TOPIĆ, Vlado ŠL BUTORAC, Lukrecija ŠL ĐURĐEVIĆ, Zoran ŠL JAZBEC, Anamarija ORŠANIĆ, Milan ŠL | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Andrej VERLIČ, Nataša ĐURIĆ, Žiga KOKALJ, Aleš MARSETIČ, Primož SIMONČIČ, Krištof OŠTIR | UDK 228+614 | 477 |
| KLASIFIKACIJA VRSTA DRVEĆA U PRIRODNOJ URBANOJ ŠUMI KORISTEĆI WORLDVIEW-2 SATELITSKE SNIMKE I LIDAR |
|
|
| SAŽETAK: Osnovni zadatak gospodarenja šumama je provedba inventure drveća. Posebno se to odnosi na blisko prirodi gospodarene urbane šume. Cilj ovog istraživanja je provjeriti može li se metoda analize snimaka (tzv. object-based image analysis – OBIA) kombinacijom WorldView-2 multispektralnih satelitskih snimaka visoke prostorne rezulocije i laserskog skeniranja (LiDAR-a) koristiti za uspješnu klasifikaciju krošanja pojedinačnih stabala različitih vrsta drveća u prirodnim, mješovitim i heterogenim urbanim šumama u Ljubljani (Slika 1). Terenska klasifikacija vrsta drveća provedena je postavljanjem mreže kružnih ploha (100x100 m) veličine od 2000 m2. Na svakoj od 332 plohe, registrirana su stabla iz dominantnog i kodominantnog sloja drveća. Ukupno je za analizu izdvojeno 574 stabala, od čega 304 stabla četinjača (obična smreka, obični bor) i 270 stabala listača (obična bukva, hrast lužnjak i kitnjak, pitomi kesten). Polovica uzorkovanih stabala tj. njihovih krošanja korišteno je kao probni set podataka u nadgledanoj klasifikaciji, dok je druga polovica uzorkovanih stabala korištena za ocjenu točnosti provedene klasifikacije (tzv. testni podaci). Za klasifikaciju su korištene WorldView-2 multispektralne satelitske snimke (8-kanalne), tzv. ‘Red-Edge’ normalizirani razlikovni vegetacijski indeks (NDVI) izračunat pomoću rubnog crvenog i crvenog spektralnog kanala te digitalni model krošanja (tzv. Digital Canopy Model – DCM) dobiven iz LiDAR podataka. Prostorna rezolucija WorldView-2 satelitskih snimaka iznosila je 1 m. Klasifikacija je provedena pomoću Exelis ENVI 5 kompjuterskog programa, primjenjujući tzv. pomoćni vektorski model. Preciznost procjene izračunata je na temelju izračunate matrice pogreške, uspoređujući rezultate klasifikacije s testnim podacima. Također je provedena analiza glavnih komponenata, koja je pokazala da je najveća varijabilnost (oko 85 %) objašnjena pomoću rubnog crvenog spektralnog kanala (705–745 nm), bližeg infracrvenog kanala – 1 (770–895 nm) te bližeg infracrvenog spektralnog kanala – 2 (860–1040 nm) WorldView-2 snimaka. Metoda analize snimaka (OBIA) kombinacijom WorldView-2 satelitskih snimaka I LiDAR podataka korištena u ovom istraživanju pokazala je obećavajuće rezultate pri klasifikaciji vrsta drveća u gustim, mješovitim i heterogenim prirodnim urbanim šumama, u kojima često dolazi do isprepletanja krošanja. Najpouzdaniji dobiveni rezultati odnose se na razlikovanje četinjača i listača. Kod sastojina s gustim krošnjama, posebice kod listača kod kojih je teško napraviti delineaciju krošanja, otežana je i manualna i automatska delineacija (segmentacija) krošanja. Ovo istraživanje novi je dokaz kako se primjenom podataka dobivenih metodama daljinskih istraživanja pruža mogućnost uštede u vremenu pri inventarizaciji vrsta drveća. Ukupna preciznost identifikacije iznosila je 58 %, a Kappa koeficijent je iznosio 0.421 (Tablica 4). Za svaku vrstu drveća izračunata je preciznost na osnovi razlike između preciznosti koju navodi proizvođač (postotak točno identificiranih piksela u odnosu na ukupan broj piksela na probnim podacima) i preciznosti korisnika. Rezultati tako dobivene preciznosti iznosili su 80 % za smreku, 70 % za hrastove lužnjak i kitnjak, 50 % za obični bor, 38 % za bukvu, te manje od 1 % za pitomi kesten. Ključne riječi: zelena infrastruktura; zemaljski podaci; spektralni odraz; kartiranje šumskog drveća; izmjera šumskog drveća; monitoring u šumarstvu. |
autori: VERLIČ, Andrej ĐURIĆ, Nataša KOKALJ, Žiga MARSETIČ, Aleš SIMONČIČ, Primož OŠTIR, Krištof | |
| STRUČNI ČLANCI | ||
| Alojzije FRKOVIĆ | UDK 630*156 (Axis axis Erxleben 1977) | 489 |
| INTRODUKCIJA JELENA AKSISA (Axis axis Erxleben 1977) U HRVATSKO PRIMORJE 1953. GODINE |
|
|
| SAŽETAK: U sklopu velike akcije introdukcije jelena aksisa (Axis axis Erxleben) u više lovišta kontinentalne Hrvatske, sredinom ožujka 1953. g. u organizaciji Šumskog gospodarstva "Viševica" Rijeka izvršen je unos ove tropske vrste jelena na više lokacija Hrvatskoga primorja. Kao ishodišna baza za nabavku divljači poslužili su Brijunski otoci. Aksisi su uneseni na dvije lokacije otoka Cresa: Tramontana na sjeveru otoka (4 jelena i 8 košuta) i Punta Križa na zapadu (4 jelena i 7 košuta); na otok Plavnik, (4 jelena i 6 košuta), te u Bribirsku šumu ponad Crikvenice (2 jelena i 7 košuta), ukupno 14 jelena i 28 košuta. Zbog loše organizacije hvatanja i transporta divljači, slabe ili nikakve pripremljenosti lokaliteta za unašanje, nesnalaženja divljači u novim uvjetima staništa, nesposobnosti prilagodbe i lutanja te, za kontinentalnu lokaciju, ugibanje teladi u zimskom razdoblju godine, već nakon dvije godine broj ispuštenih rasplodnih grla smanjio se za 18 grla ili 55%, dok se na području Tramontane (o. Cres) i Bribirske šume nije održao nijedan primjerak. Introducirani jelen aksis brojčano je uznapredovao samo na području Punta Križa gdje je već 1955. g. počelo izlovljavanje. Zbog slabe zainteresiranosti stranih lovaca turista za odstrjelom ove trofejno neatraktivne divljači, a ponajviše zbog šteta koje je stao pričinjati u vinogradima i okućnicama, tijekom više godina (1965–1970) aksis je bio slobodno lovljen i gotovo bez ikakve zaštite. Unosom atraktivnijeg muflona (Ovis aries musimon Pall.) i jelena lopatara (Dama dama L.) 1962. i 1966.g. na isto područje brojnost aksisa iz godine u godinu se smanjivala da bi posljednji primjerci bili osmotreni ranih devedesetih godina prošlog stoljeća. Ključne riječi: jelen aksis (Axis axis); introdukcija; Šumsko gospodarstvo "Viševica" Rijeka; Tramontana i Punta Križa na otoku Cresu; otok Plavnik; Bribirska šuma |
autori: FRKOVIĆ, Alojzije ŠL | |