|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 + 2013 1-2/2014 3-4/2014 5-6/2014 7-8/2014 9-10/2014 11-12/2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
5-6/2014 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 257 | |
| ZAŠTO SE ČUDIMO? |  
|
|
| Na upravo održanoj 118. redovitoj izbornoj sjednici Skupštine HŠD-a, našu pažnju posebno privlače (sugerirajući nam u ovome uvodniku komentirati kao aktualnu problematiku), pojedini zaključci iz izvješća dosadašnjeg predsjednika HŠD-a mr. sc. Petra Jurjevića, kao i neka načela najavljene programske orijentacije iz obraćanja skupu novog predsjednika Olivera Vlainića, dipl. ing. šum. i napose činjenično stanje naznačeno u stručnoj temi EU fondovi u šumarstvu, referenta mr. sc. Gorana Gregurovića. Predviđena jedna stranica za ovu rubriku ne dozvoljava nam da široko citiramo odnosna zapažanja, pa ćemo ih kratko naznačiti, a čitateljstvo upućujemo na Zapisnik i stručnu temu Skupštine. „Šumari i šumarska struka niti danas ne mogu niti hoće prihvatiti činjenicu da šumarstva prvi puta u povijesti nema u nazivu ministarstva kojemu pripada ... Još uvijek se nadamo, ... da će ponajprije ministar poljoprivrede g. Jakovina, učiniti sve što je u njegovoj moći, a na temelju svog obećanja ispraviti ovu povijesnu nepravdu“. Obećanje je dano prije dvije godine, a šumarska struka nije imala priliku ozbiljno raspravljati s resornim ministrom o šumarstvu, jer se ministar, iako pozivan, gotovo nije pojavljivao na šumarskim skupovima, a da i ne govorimo o izvršenju spomenutog obećanja. Kako je tretirana šumarska struka unutar našeg resornog ministarstva i općenito na razini Vlade, gdje i od resornog ministra za regionalni razvoj nikada nismo čuli niti riječi o šumarstvu (a EU Strategija šumarstva upravo se oslanja na ruralni i regionalni razvoj), ne treba nas čuditi odnos prema našoj struci. Ako tome pridodamo činjenicu da referent stručne teme Skupštine navodi kako šumarstvo kao posebna gospodarska grana, na žalost nije naznačeno u EU fondovima (čini se da je o šumarstvu bilo riječi samo kada su prekomjerne šumske površine uključivane u mrežu NATURA 2000), nego ćemo ga morati „ugurati“ na mala vrata kroz fondove za ruralni razvoj, stav odgovornih postaje još jasniji. Stoga je, unatoč naših stručno argumentiranih stavova struke po svim pitanjima, navedenih u izvješću mr. sc. Jurjevića i upućenih na odnosne adrese, opravdan njegov zaključak kako “danas slobodno iznosimo stavove, ali nas, i ne samo nas, nadležna tijela niti čuju, niti slušaju“. U svome obraćanju skupu novi predsjednik HŠD-a kolega Vlainić citira pok. profesora emeritusa Branimira Prpića, koji 1979. god. upozorava kako „smo se ogradili od kontakta s javnošću, izolirali smo se i ne povezujemo se sa društvenopolitičkim radnicima i ne upoznajemo ih s našom stručnom problematikom… druge se struke snažnije bore i nameću ...cjelokupna struka ne smije čekati da nam drugi kroje i rješavaju našu stručnu problematiku... trebali bi javno kazati kako zapravo stvari stoje, što je najbolje i zašto se struka bori“. Komparirajući današnje stanje sa citiranim, kolega Vlainić zaključuje, „da nam budućnost nalaže što širi i sveobuhvatniji nastavak zalaganja u smjeru poboljšanja statusa struke“... Pritom treba optimalno koristiti sve resurse koje nam šuma sa svojim prostorom pruža na dobrobit, ponajprije samog šumskog ekosustava, zatim države, lokalne zajednice, zaposlenika u šumarstvu i drvnoj industriji te građana Republike Hrvatske“. Začuđeni smo današnjim stanjem u šumarstvu. Zbog čega? Sve je jasno ako si postavimo i odgovorimo na pitanje, imamo li i tko provodi šumarsku politiku? Svaka je, posebice šumovita zemlja ima, a ona se temelji na nizu specifičnih okolnosti, od kojih su glavne tradicija i interes. Kada bi Država imala šumarsku politiku, politika bi poslušala struku, šumski resursi i šumski prostor kao dio opće infrastrukture koristili bi se optimalno, ne bi se raspravljalo o ukidanju sredstava OKFŠ-a koja se ulažu u očuvanje ekosustava, prepoznale bi se potrebe lokalne zajednice, posebice kroz zapošljavanje, a drvna sirovina koristila bi se u cijelosti i usmjeravala u tokove proizvodnje koji daju najveću dodanu vrijednost. Ako tako ispravno vrednujemo šumarstvo kao značajnu gospodarsku granu, onda nalazimo i opravdanje za ulaganje u nju. Naime, poznato je, da kada gledamo samo ulaganje u jednostavnu reprodukciju šuma, šumski kamatnjak iznosi svega 2 %, za razliku npr. od bankarske štednje ili drugih ulaganja. Tražimo li od Hrvatskih šuma d.o.o. maksimalnu rentabilnost, a ne „optimalnu korist“, ne dovodimo li se u opasnost da se smanji ulaganje u proširenu reprodukciju šuma, otvaranje šuma i sl. prethodno navedeno? Ako se traži isključivo maksimalna rentabilnost a ne vrednuje optimalna korist od šuma i šumarstva (OKFŠ, biomasa kao obnovljivi energent, turistički objekti, širenje-vraćanje djelatnosti na hortikulturu, rekreaciju, doprinos lokalnoj zajednici kroz zapošljavanje i očuvanje ruralnih područja i dr.), onda se ne trebamo čuditi i procjenama o višku radnika u šumarstvu. No, kako će se upravljati i gospodariti šumama, ne bi smjelo određivati trgovačko društvo, kojemu je samo povjereno gospodarenje državnim šumama, nego Država kao vlasnik putem konzistentne šumarske politike, koju, kao i štošta drugo, nažalost nemamo. Uredništvo |
autori: Uredništvo  | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Boštjan Surina | UDK 630*187+182 (001) | 259 |
| ŠUMSKA VEGETACIJA TEKTONSKIH UDOLINA PIHLJA I VITRA IZNAD VINODOLA (LIBURNIJSKI KRŠ, SJEVEROZAPADNA HRVATSKA) |
|
|
| Sažetak Pomoću sigmatističke metode istražili smo floristički sastav, strukturu i tipologiju šumskih sastojina razvijenih u tektonskim udolinama Pihlja i Vitra iznad Vinodola (Liburnijski krš, sjeverozapadni Jadran). U florističkom i strukturnom pogledu homogene sastojine predstavljaju zonalne šume medunca zajednice Aristolochio luteae-Quercetum pubescentis (=Ostryo carpinifoliae-Quercetum pubescentis, Ostryo-Carpinion orientalis) koje pokrivaju 1,75 odnosno 2,73 ha (85 i 70 % površine udolina). Rezultati preliminarnih multivariatnih analiza su ukazali na brojna odstupanja od postojeće klasifikacije unutar sveze Ostryo-Carpinion orientalis te potrebu za opsežnom revizijom. Zbog sintaksonomske problematike unutar sveze Ostryo-Carpinion orientalis nije moguće pouzdano ustvrditi tipologiju zajednica odnosno zonalnosti vegetacijskih tipova. Ipak smo mišljenja da sastojine u kojima se javlja bijeli grab (primj. Querco pubescenti-Carpinetum orientalis) na području sjeverozapadnog Jadrana ne predstavljaju zonalan tip vegetacije, već različite sekundarne sukcesijske faze koje vode prema zonalnim sastojinama zajednice Aristolochio luteae-Quercetum pubescentis. Šumske sastojine tektonskih udolina predstavljaju teže dostupne i dobro očuvane šume medunca u kojima nismo naišli na vidljive tragove sječe. Kao takve imaju veliku znanstvenu vrijednost davajući uvid u uzorke, procese i dinamiku vegetacije u sjeverozapadnom Jadranu, pa su potrebne posebne zaštite. Ključne riječi: Aristolochio luteae-Quercetum pubescentis; fitocenologija; Liburnijski krš; Ostryo-Carpinion orientalis; sjeverozapadni Jadran; tektonske udoline; Vinodol; zonalna vegetacija |
autori: Surina, Boštjan | |
| Vesna Krpina, Željko Španjol, Anamarija Jazbec | UDK 630*907 + 971 (001) | 271 |
| ULOGA ŠUMA I ŠUMARSTVA U TURIZMU I ZAŠTITI PRIRODE NA PODRUČJU ZADARSKE ŽUPANIJE |
|
|
| Sažetak Općekorisne funkcije šuma glavni su nosioci vrijednosti mediteranskih šuma. Osnovni cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi ulogu šuma i šumarstva u turizmu i zaštiti prirode. Pozornost je usmjerena na turističko-rekreativnu funkciju šuma kao sastavni dio općekorisnih funkcija šuma, koje svojim položajem, izgledom ili nekim drugim funkcijama povećavaju turistički promet. U radu je izvršena valorizacija općekorisnih funkcija šuma u Zadarskoj županiji, te valorizacija turističko-rekreativne funkcije i ostalih općekorisnih funkcija šuma uzimajući u obzir sve relevantne parametre za ocjenjivanje prema Pravilniku za uređivanje šuma (111/06.) i Pravilnika o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu (NN 131/06), na izabranim turističkim lokalitetima (Hotel Alan, Starigrad – Paklenica; TN Zaton, Zaton; TN Crvena Luka, Biograd i Hotel Kolovare u Zadru) u kojima je obavljeno i anketiranje turista. Odabrana metoda anketiranja je samostalno popunjavanje upitnika od strane turista. Anketa je bila podijeljena u četiri tematske cjeline: sociodemografski profil turista, motivacija za dolazak i zadovoljstvo ponudom u Zadarskoj županiji kao turističkom odredištu, te stav o šumi. Rezultati istraživanja pokazuju da turisti na odmoru u Zadarskoj Županiji najviše žele upoznati prirodu (68 %) i zaštićene objekte prirode (53 %), a najzadovoljniji su ljepotom prirode i ekološkom očuvanosti. Šuma im je privlačna kao ambijentalni ugođaj i prostor za rekreativne aktivnosti. Obilježje ispitanika kao što je zemlja stalnog boravka, zanimanje i dob utjecali su na njihovo isticanje važnosti za pojedine faktore. Temeljem istraživanja na kraju rada dati su prijedlozi poboljšanja dijela šumskog prostora u turističke i rekreativne svrhe, uključivanje u turističku ponudu Zadarske županije, te stvaranje novog prihoda za mediteransko šumarstvo. Ključne riječi: šuma; zaštita prirode; turizam; turistički proizvod. |
autori: KRPINA, Vesna ŠL ŠPANJOL, Željko  ŠL Jazbec, Anamarija | |
| Marko Vucelja, Josip Margaletić, Linda Bjedov, Mario Šango, Maja Moro | UDK 630*451 (001) | 283 |
| ŠTETE OD SITNIH GLODAVACA NA STABLJICI I KORIJENU HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) |
|
|
| Sažetak Sitni glodavci iz podporodica Murinae (pravi miševi) i Arvicolinae (voluharice) u šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) tijekom godina masovne pojave otežavaju prirodnu obnovu šuma, uzrokujući štete na sjemenu, stabljici i korijenu mladih hrastovih biljaka. U okviru istraživanja provedenih od 2011. g. do 2013. g. na području šumarije Lipovljani utvrđena je relativna brojnost glodavaca zajedno s udjelom dominantnih podporodica u populaciji te njihovim prostornim rasporedom. Analizirane su također štete od glodavaca na stabljici i korijenu lužnjakovog pomlatka, u okviru čega je provedena morfološka obrada oštećenoga i neoštećenoga korijenja te njihova usporedba. Utvrđeno je da pri relativno niskoj brojnosti glodavaca (0–16 %) više od petine hrastova pomlatka (22 %) može biti uništeno zbog posljedica grizenja korijena, osobito ako u strukturi populacije glodavaca dominiraju voluharice. Nadalje, pokazalo se da hranjenje glodavaca korijenjem hrasta starosti do pet godina posljedično znači gubitak do 77 % volumena korijena, 96 % korijenovih vrhova te smanjenje duljine korijena i do 97 %, čime je potvrđeno da je preživljavanje oštećenih biljaka potpuno onemogućeno. Hranjenje glodavaca korom stabljike za posljedicu je imalo stvaranje grizotina površine od 16,5 mm2 do 766,5 mm2 i to prosječno na 1,6, a najviše na pet mjesta na stabljici. Utvrđeno je da su štete na korijenu i stabljici rasle sa starošću biljaka. Usporedbom prosječnih vrijednosti volumena, duljine i broja vrhova korijena oštećenih i neoštećenih biljaka, ustanovljeno je da su razlike među njima statistički značajne kod gotovo svih visinskih kategorija biljaka i debljinskih kategorija korijena za koje je provedena usporedba. Ovim je istraživanjem dobiven kvalitativni nalaz šteta od glodavaca na korijenu hrastova pomlatka, te je potvrđeno da je sustavno praćenje dinamike, ali i udjela podporodica u strukturi populacija sitnih glodavaca, zajedno s evidentiranjem stanišnih prilika i prouzročenih šteta, preduvjet ekološki i ekonomski odgovornoj zaštiti šuma. Ključne riječi: glodavci; štete; hrast lužnjak; pomladak; korijen; stabljika |
autori: Vucelja, Marko MARGALETIĆ, Josip ŠL Bjedov, Linda ŠANGO, Mario ŠL Moro, Maja | |
| Gregor Meterc, Danijel Borković, Maja Jurc | UDK 630* 453 (001) | 293 |
| GRADACIJA SMREKINE OSE PREDIVICE Cephalcia arvensis (HYMENOPTERA: PAMPHILIIDAE) U SLOVENIJI |
|
|
| Sažetak U Sloveniji je prvi jak napad ose predivice iz roda Cephalcia (Hymenoptera, Symphyta, Pamphilidae) zabilježen u srpnju 2009. godine na padini Riflov vrh (koordinate: x = 492607, y = 155471) iznad grada Prevalje u sjevernom dijelu Slovenije. Napadnuto područje prostiralo se na površini od 106 ha u 60–90 godina staroj sastojini obične smreke (Picea abies) smještenoj na sjevernoj padini s nagibom 20 % i nadmorskoj visini između 600 i 800 metara. Drvna zaliha varira između 321 m3/ha i 408 m3/ha, s udjelom smreke u drvnoj zalihi od 70% te s pojedinačnom primjesom obične bukve (Fagus sylvatica), gorskog javora (Acer pseudoplatanus), gorskog jasena (Fraxinus excelsior), običnog bora (Pinus sylvestris) i europskog ariša (Larix decidua). Ova staništa pripadaju kiselim bukovim šumama, s pripadnom šumskom zajednicom Omphalodo-Fagetum. U Europi je poznato više od 10 vrsta roda Cephalcia koje uzrokuju defolijacije četinjača unutar porodice Pinaceae, posebno na vrstama roda Picea, Pinus, Larix, a povremeno i Cedrus i Abies. Štete uzrokuju ličinke koje se hrane iglicama i tako kroz višegodišnje defolijacije mogu oslabiti četinjače, smanjiti njihov prirast i stvoriti uvjete za dodatnu štetu zbog drugih biotskih i abiotskih čimbenika. Cilj istraživanja bio je utvrditi dominirajuću vrstu roda Cephalcia koja je uzrokovala defolijaciju na sjeveru Slovenije i istražiti neka njena bioekološka obilježja (temperature aktivacije najvažnijih fenoloških razdoblja), brojnost pretkukuljica u tlu i utjecaj vrsta Cephalcia na defolijaciju drveća. U 2009. i 2010. godini prikupljeni su uzorci tla (25 ˟ 25 ˟ 20 cm) s površina ispod krošanja na šest lokacija, raspoređenim uzduž cijele padine, a s namjerom taksonomske identifikacije i fotografiranja pretkukuljica različitih vrsta roda Cephalcia. Na taj je način ukupno fotografirano i identificirano 147 jedinki. Broj pretkukuljica u uzorcima tla 2009. godine iznosio je od 160 do 944 jedinki/m2 tla, dok je brojnost pretkukuljica iz 2010. godine bila manja, ali još uvijek visoka i iznosila je od 64 do 320 primjeraka/m2 tla. Prema Battisti i Rodeghiero (1988), intenzitet defolijacije pri kojoj nastaje štetni učinak na smreci nastaje kada brojnost iznosi 20 pretkukuljica/m2 tla. Na lokaciji Prevalje 2010. godine prosječan broj pretkukuljica iznosio je 189 jedinki/m2 tla, što upućuje na posljedičnu defolijaciju. Determinacija vrsta na temelju prikupljenih pretkukuljica ukazala je na dominaciju vrste C. arvensis (71 %). Ostatak pretkukuljica pripadao je drugim vrstama roda Cephalcia ili ih se zbog nejasnih uzoraka nije moglo preciznije odrediti. U proljeće 2012. godine s entomološkim mrežama hvatana su živa imaga i taksonomski identificirani. Sva imaga pripadala su vrsti C. arvensis. Identifikacije je potvrdio prof. dr. Andrea Battisti sa Sveučilišta u Padovi. Temperature zraka i tla važni su čimbenici koji dominantno utječu na bionomiju vrsta roda Cephalcia. Podaci s meteorološke stanice Šmartno pri Slovenj Gradcu preuzeti su za razdoblje 2007–2010. od Agencije Republike Slovenije za okoliš (ARSO), dok su 2010. godine na lokaciji Prevalje izmjerene temperature tla na dubini 20 cm s digitalnim termometrima ‘T-button’ thermometers (T-buttons, Dallas Semiconductor, USA; preciznost 0,1 °C, 0,1 %). Temperatura tla ima jak utjecaj na dinamiku populacije ovih osa pa primjerice temperatura ispod 0 °C kroz duže razdoblje može rezultirati povećanim mortalitetom pretkukuljica. U provedenom istraživanju temperatura tla nije imal utjecaja na njihov mortalitet s obzirom da se niti jednom nije spustila ispod 0 °C. Drugi razlozi za smanjenje brojnosti pretkukuljica su predatori iz porodice Soricidae, te entomopatogene gljive koje nisu bile predmet ovog istraživanja. Fenološki važne temperaturne vrijednosti povezane s pojavom imaga Cephalcia vrsta utvrdili smo praćenjem početka pojave odraslih osa u travnju 2011. godine detaljnim pregledom prizemnog rašća i drveća sve do prestanka njihovog nalaza. Za svaki dan u ovom razdoblju utvrdili smo prosječnu dnevnu zračnu temperaturu na visini 2 m od tla i temperaturu tla na dubini 20 cm. Prva imaga pojavila su se 20. travnja, kada je prosječna dnevna temperatura iznosila iznad 12 °C, a u većem broju 23. travnja (prosječna dnevna temperatura 14,7 °C, temperatura tla 8,7 °C), sve do 9. svibnja. Nakon tog datuma pa sve do 19. svibnja pojava imaga je oslabila i nalažena su tek pojedinačne ose. Brst smrekinh iglica i posljedični gubitak asimilacijskog aparata važan je indikator vitalnosti stabala te je rezultat utjecaja različitih biotskih i abiotskih čimbenika. Unutar područja najjače zahvaćenog defoliacijom, 2009. godine izabrali smo 6 površina (svaka 50 50 m), te svakom stablu iznad 10 cm prsnog promjera procijenili postotak defolijacije krošnje. Isti postupak ponovljen je 2010. godine. 2009. godine prosječna defolijacija krošanja na istraženim lokacijama iznosila je 26 %, a 2010 godine 32 %, što ukazuje na pogoršanje vitalnosti napadnutih smreka. Sve gradacije C. arvensis u Europi dogodili su se u smrekovim sastojinama, naročito u smrekovim kulturama. Budući da u Sloveniji postoji mnogo ovakvih sastojina, a uslijed recentnih promjene klimatskih čimbenika, primjerice porasta temperature i smanjena količina oborina u razdoblju kada se smrekine ose predivice roje i ženke odlažu jaja, u šumama Slovenije možemo očekivati učestalija prenamnoženja populacija ovih štetnika. Ključne riječi: Cephalcia arvensis; temperatura; defolijacija; gradacija; obična smreka; Slovenija |
autori: Meterc, Gregor Borković, Danijel Jurc, Maja | |
| Rita Horák, Milan Borišev, Andrej Pilipović, Saša Orlović, Slobodanka Pajević, Nataša Nikolić | UDK 630*111 + 116 (001) | 301 |
| UTJECAJ SUŠE NA ŠUMSKO DRVEĆE U ČETIRI ZAŠTIĆENA PRIRODNA PODRUČJA U SRBIJI |
|
|
| Sažetak Glavni elementi globalnih klimatskih promjena su povećanje temperature, porast atmosferskih koncentracija CO2 i redistribucija oborina, zbog čega se tijekom vegetacijskog razdoblja na nekim staništima češće javlja suša. Kao važni rezervoar ugljika, šume mogu djelomice kompenzirati rast atmosferskog CO2, zbog čega je praćenje asimilacije CO2 u šumama u 21. stoljeću od izuzetne važnosti. U radu su praćeni fiziloški parametri bukve (Fagus sylvatica L.), jele (Abies alba Mill) i smreke (Picea abies (L.) Karsten) u 4 zaštićena šumska planinska područja sa različitim osobinama staništa (Slika 1 i Tablica 1.). Mjerenja na svim lokalitetima su provedena tri puta u 2011. godini: prvo mjerenje između 29.06. i 01.07 (Termin 1)., drugo između 01.08. i 03.08. (Termin 2), a treće od 13.09. do 15.09. (Termin 3). Na odabranim stablima obavljena su mjerenja intenziteta fotosinteze i transpiracije pomoću LC Pro+ Portable Photosynthesis System-a (proizvođač ADC BioScientific Ltd), dok je učinkovitost korištenja vode (WUE) izračunata iz odnosa fotosinteze i transpiracije. Koncentracija fotosintetskih pigmenata bila je određena u 100% acetonskom ekstraktu pigmenata primjenom spektrofotometra metodom Wettsteina (1957). Podaci o količini oborina i temperaturi za ove lokalitete su dobiveni od Republičkog Hidrometerološog Zavoda Srbije. Temeljem analize dobivenih podataka utvrđena je korelacija između niske količine oborina i smanjenje fotosintetske aktivnosti, koja je bila najizrazitija na Vidliču i na Fruškoj gori tj. na staništima smještenim na grebenskom dijelu ili uzvišenom dijelu planinske padine (Tablica 2 i slika 2). Zbog male količine oborina najmanji intenzitet fotosinteze izmjeren je u rujnu unatoč optimalnijoj temperaturi. Slična pojava je primijećena kod smreke na Tari ali ne i kod jele (Tablica 3), što se može povezati sa vlažnošću tla i smanjenom otjecanju vode. Na Kopaoniku gdje se ispitivane populacije bukve i smreke nalaze u dolini, pored potoka (Slika 1) nedostatak oborina nije izazvao značajno smanjenje intenziteta fotosinteze (Tablica 2 i 3). Vrijednost WUE je bila u pozitivnoj korelaciji sa količinom oborina i intenzitetom fotosinteze, ali u negativnoj korelaciji sa temperaturom, što ukazuje na poremećaj učinkovitosti korištenja vode zbog suše praćene povećanjem temperature (Tablica 6). Količina fotosintetskih pigmenata u rujnu se smanjila skoro kod svih promatranih populacija, ali je ovo smanjenje bilo statistički signifikantno jedino kod bukve na Vidliču i kod smreke na Tari (Tablice 4, 5). Mogući uzroci ovakvog smanjenja su kraj vegetacijske sezone ili suša. Izuzetno male količine oborina, kao posljedica poremećene klime, svakako djeluje na smanjenje asimilacije CO2 pa samim tim i na smanjenje bioprodukcije. Rezultati ukazuju na negativan utjecaj suše na populacije drveća koje su smještene na planinskim padinama sa izraženijim oticanjem i ocjeđivanjem vode. Pretpostavlja se da će pojava suše imati različite učinke na šumske ekosisteme i da će najgori utjecaj imati na one šumske sastojine koje obrastaju vršne dijelove planinskih masiva. Ovaj proces će rezultirati smanjivanjem bioprodukcije šumskog drveća i površine područja pod šumama. Ovakvi osobiti prirodni uvjeti, određeni povećanjem temperature na globalnoj razini, smanjuju moguću aklimatizaciju drveća na visoke koncentracije ugljičnog dioksida i otežavaju šumsko obraštanje visokih planinskih staništa s ograničenim dostupnim zalihama vode. Ključne riječi: klimatske promjene; nedostatak vode; bukva; smreka; jela |
autori: Horák, Rita Borišev, Milan Pilipović, Andrej Orlović, Saša Pajević, Slobodanka Nikolić, Nataša | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Stjepan KRČMAR, Marija VEREŠ, Tomi TRILAR | UDK 630*453 | 309 |
| FAUNA TVRDIH KRPELJA (ACARI: IXODIDAE) RAZLIČITIH STANIŠTA U HRVATSKOM DIJELU BARANJE |
|
|
| Sažetak U Hrvatskoj, intenzivna istraživanja faune tvrdih krpelja (Acari: Ixodidae) počinju u drugoj polovici 20 stoljeća. U tom razdoblju prof. dr. sc. Davor Mikačić prikazuje rasprostranjenost i sezonsku dinamiku tvrdih krpelja na otocima i lokalitetima uz obalu Jadranskog mora. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća prof. dr. sc. Danica Tovornik istražuje raznolikost faune krpelja te ekološke značajke tvrdih krpelja na otocima hrvatskoga Jadrana. Međutim, mnoga područja u unutrašnjosti Hrvatske ostala su nedovoljno istražena. Jedno od takvih područja je i područje Slavonije i Baranje u istočnoj Hrvatskoj, gdje su tvrdi krpelji uzorkovani samo na četiri lokaliteta, te je to bio glavni razlog za istraživanje raznolikosti faune tvrdih krpelja u Hrvatskom dijelu Baranje u okolici grada Belog Manastira. Na pet različitih staništa u okolici grada, u razdoblju od ožujka do listopada 2013. godine tvrdi krpelji su uzorkovani krpeljnom zategom. Uzorkovanje je obavljeno jednom mjesečno na sljedećim staništima: na rubovima ribnjaka i melioracijskih kanala uz oranice, u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (as. Carpino betuli – Quercetum roboris Ht. 1938), na livadi uz gradske bazene i u parku u središtu grada. Dužina transekta na kojemu je obavljeno uzorkovanje iznosila je 20 metara. Nekoliko tvrdih krpelja tijekom istraživanog razdoblja uzorkovano je i rukom na kućnim ljubimcima. Krpeljnom zategom uzorkovano je 1 254 jedinki tvrdih krpelja, a na kućnim ljubimcima uzorkovano ih je 240. U skupljenom uzorku utvrđeno je pet vrsta tvrdih krpelja: Dermacentor marginatus (Sulzer, 1776), Dermacentor reticulatus (Fabricius, 1794), Haemaphysalis concinna (Koch, 1844), Haemaphysalis inermis (Birula, 1895) i Ixodes ricinus (Linnaeus, 1758). Najbrojnija vrsta tvrdih krpelja je Ixodes ricinus sa 65,93 %, slijede vrste Haemaphysalis concinna s 31,66 %, Haemaphysalis inermis s 1,94 %, Dermacentor reticulatus s 0,4 % i Dermacentor marginatus s 0,07 %. U šumskom tipu staništa na lokalitetu Haljevo uzorkovan je najveći broj jedinki tvrdih krpelja (80,45 %), svrstanih u vrste: Dermacentor marginatus, Haemaphysalis concinna, Haemaphysalis inermis i Ixodes ricinus. Vrsta Ixodes ricinus je na lokalitetu u šumi Haljevo najbrojnija, što je u suglasnosti s rezultatima mnogih terenskih istraživanja diljem Europe u kojima je također vrsta Ixodes ricinus u šumskim tipovima staništa najbrojnija. U stadiju imaga vrsta Ixodes ricinus bila je najbrojnija u travnju, dok je u stadiju ličinke najbrojnija u mjesecu srpnju. Od ožujka pa sve do sredine svibnja, vrsta Ixodes ricinus uzorkovana je u razvojnim stadijima nimfe i imaga, dok je u mjesecu srpnju uglavnom uzorkovana u stadiju ličinke i nimfe. To je u skladu sa sezonskom dinamikom pojedinih razvojnih stadija, jer tijekom srpnja dijapauza često zahvaća samo stadij imaga. Dostupnost velikog broja visoke divljači, jelena i srna najvjerojatniji je razlog velikog broja uzorkovanih tvrdih krpelja u šumi Haljevo. Na otvorenim tipovima staništa (livada uz rub ribnjaka, melioracijskih kanala, uz gradske bazene, park u središtu grada) uzorkovano je samo 3,48 % tvrdih krpelja, jer su otvorena staništa više podložna promjenama temperature i vlažnosti od šumskih staništa. Najviše tvrdih krpelja na istraživanom području (55,49 %) uzorkovano je u stadiju ličinke. Vrsta Haemaphysalis concinna u stadiju ličinke zastupljena je s 94,71 %, slijedi Ixodes ricinus s 38,48 %, te Haemaphysalis inermis s 6,90 %. U mjesecu srpnju uzorkovano je najviše ličinki tvrdih krpelja (71,53 %), dok je najviše imaga uzorkovano u mjesecu travnju (58,50 %). Sørensenov indeks faunističke sličnosti pokazuje najveću sličnost u fauni krpelja između staništa uz rub ribnjaka i livade uz gradske bazene, te iznosi 100 %, dok je sličnost između šume i ruba ribnjaka, te šume i livade iznosila svega 40 %. Ulov vrste Haemaphysalis inermis prvi je nalaz za područje kontinentalnog dijela Hrvatske, s obzirom da je dosada zabilježena samo na četiri lokaliteta u mediteranskom dijelu Hrvatske. Ključne riječi: tvrdi krpelji; Ixodidae; Beli Manastir; Baranja; Hrvatska |
autori: KRČMAR, Stjepan VEREŠ, Marija TRILAR, Tomi | |