+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
+ 2012
1-2/2013
3-4/2013
5-6/2013
7-8/2013
9-10/2013
11-12/2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
new


HR  EN   

7-8/2013

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Boris Hrašovec


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   365
ZANEMARUJE LI ŠUMARSKA PRAKSA NAČELA POTRAJNOG (ODRŽIVOG) GOSPODARENJA ŠUMAMA?      
U Šumarskome listu br. 7–8/2004. u rubrici Aktualno, pod naslovom "Nekoliko misli u prilog izradbe kodeksa o gospodarenju prirodnim šumama", akademik Dušan Klepac u 10 je sentenci sažeo bitna načela gospodarenja prirodnim šumama. "Šuma je obnovljivi prirodni resurs; ona se može obnoviti ako se njome pravilno gospodari, ukoliko nije poremećen šumski ekosustav", prva je sentenca, a druga: "Pravilno gospodarenje šumama je potrajno gospodarenje, održavajući gospodarske, ekološke i socijalne funkcije šume".
U svim prigodama ističemo kako mi imamo 97 % prirodnih šuma i kako su među najočuvanijima u svijetu upravo zahvaljujući činjenici da hrvatsko šumarstvo, za razliku od drugih, nikada nije napuštalo načela potrajnog (održivog) gospodarenja šumama. Jesmo li na tragu da danas nakon dva i pol stoljeća, polako, sve u nemilosrdnoj trci za upitnim profitom napuštamo ta načela? Već prva sentenca npr. traži odgovor na pitanje: remetimo li šumski ekosustav ako kao izvođače radova biramo isključivo najjeftinije ponuđače, nestručne i neispravno tehnički opremljene, slabo provjeravajući njihovu kvalificiranost za određene poslove? Prisjetimo se kratkotrajnog neuspješnog pokušaja poslije Drugog svjetskog rata da drvoprerađivači (kupci) izvode radove na sječi i izradi drvnih sortimenata, što se upravo uvodi u šumarsku praksu. Primjeri s terena ukazuju nam da je nestručnost i nekompetentnost već na djelu, a što nas tek očekuje! "Pravilno gospodarenje" pak iz druge sentence, podrazumijeva pravovremenu prirodnu obnovu i njegu čišćenjem i proredom šumskih sastojina (prebiranje u prebornim šumama). Zakašnjeli uzgojni radovi u navedenim fazama, najčešće iz razloga uštede na troškovima, kako bi se povećao profit, uzrokom su neuspjele obnove šumskih sastojina, posebice nedostatnog korištenja produktivnosti odnosnog šumskog staništa. Ovo se događa sada, a što će se tek dogoditi ako se ukine naknada za općekorisne funkcije šuma, tek ćemo vidjeti!
Da li se provjerava i tko provjerava stručnost i kompetentnost izvođača radova, te tko to nadzire i sankcionira? Kakvi su nam pak stručni kapaciteti (osim nekoliko časnih iznimaka), instrumenti i ingerencije resornog ministarstva koje sve to nadzire, pa i sam rad trgovačkog društva kojemu je vlasnik povjerio gospodarenje šumama, zasigurno ne kako ono hoće, nego, vjerujemo, po stručnim i znanstvenim načelima. Drži li se ono barem osnovnih načela potrajnog gospodarenja u nedostatku šumarske strategije, koja bi uz Zakon o šumama trebala biti putokaz budućeg održanja šuma i razvoja šumarstva.
Uz prethodno citirane i ostale sentence glede pridržavanja načela potrajnog (održivog) gospodarenja šumama, neobično je važno osvrnuti se na devetu sentencu koja glasi: "Organizacijski oblik šumarstva može biti različit od centralističkoga do decentralističkoga, ali najpovoljniji je oblik organizacije koji omogućuje na istom prostoru i istoj organizacijskoj jedinici korištenje svih izravnih i neizravnih beneficija koje šuma pruža". Kakav je danas i da li trenutni organizacijski oblik šumarstva omogućava spomenute beneficije šume? Strogo centralistički oblik u kojemu za svaku sitnicu treba tražiti odobrenje centra, gdje upravitelji uprava ne- maju nikakvih ingerencija, čime im je ograničena inventivnost i primjena stečenih šumarskih znanja i iskustava te narušen ugled pred zaposlenicima i lokalnom zajednicom, gdje revirnici i ostali inženjeri sve više postaju kancelarijski službenici umjesto da budu u šumi gdje im je i mjesto kao nositeljima proizvodnje, sigurno nisu sastavnice optimalnoga organizacijskog oblika šumarstva.
I naposljetku pitanje, uz sve spomenuto kao poticaj o čemu trebamo razmišljati i zauzeti određeni stav: podupire li, ili bilje rečeno tko će, posebice kada se ukine naknada za općekorisne funkcije šuma, podupirati napredak šumarstva (stručni i tehnološki) za kojega deseta sentenca kaže "Nema napretka u šumarstvu bez znanosti i kulture".



Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Krunoslav Teslak, Jura Čavlović, Mario Božić, Karlo Beljan  UDK 630*228 + 653 (001) 367
KVALITATIVNA STRUKTURA STABALA HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur L.) KAO KRITERIJ PLANIRANJA SASTOJINA ZA OBNOVU      
Sažetak:
Gospodarenje šumama hrasta lužnjaka opterećeno je pojavom propadanja i odumiranja stabala te danas predstavlja značajan gospodarski i ekološki problem u šumarstvu Hrvatske. Narušavanje strukture starijih i starih sastojina posljedično uzrokuje smanjenja kvalitativne (sortimentne) strukture drva, odnosno vrijednosti drvne zalihe sastojina. Prsni promjer srednjeg plošnog stabla sastojine (d_SPS) i udio obujma drva razreda kakvoće A i B (vABp) u ukupnom obujmu SPS hrasta u ovom radu izdvojene su kao zavisne varijable u postupku istraživanja multivarijatnog utjecaja skupina sastojinskih, stanišnih i gospodarskih čimbenika višefaktorskom analizom varijance na kvalitativnu (sortimentnu) strukturu preostalih stabala hrasta lužnjaka u starijim i starim lužnjakovim sastojinama srednje Posavine. S obzirom na rezultate varijabilnosti kvalitativne strukture, predloženi su modeli procjene strukture obujma drva po razredima kakvoće prema Hrvatskoj normi HRN EN 1361-1. Na iznimnu kvalitetu sastojina i potencijal staništa ukazuje aritmetički srednji prsni promjer SPS hrasta lužnjaka od 64 cm te sadržaj prosječno 35 % obujma drva kvalitativno svrstanih u A i B razrede kakvoće. Kompleksan utjecaj skupina sastojinskih i stanišnih varijabli na prsni promjer i kvalitetu SPS hrasta lužnjaka znatno je manje izražen od utjecaja skupine gospodarskih varijabli. Kvaliteta staništa i sklopljenost sastojine, kroz utjecaj na dužinu debla, čistoću od grana i dr., očekivano statistički značajno utječu na kvalitativnu strukturu stabala hrasta. Objašnjenost varijabiliteta obujma pojedinog razreda kakvoće drva izabranom jednadžbom kreće se u rasponu od 63,4 % za razred kakvoće C do 92,1 % za drvni ostatak (DO). Neovisno o deklarativno različitim uvjetima u kojima su se razvijale istraživane sastojine, preostala lužnjakova stabla ujednačene su i velike kvalitativne strukture, no vrijednost drvne zalihe značajno je smanjena uslijed smanjenja obrasta. U budućim postupcima planiranja gospodarenja uputno je pronalaziti i izdvajati strukturno očuvane i stabilne dijelove šume na kojima bi se akumulirao vrijednosni pri­rast s ciljem uspostavljanja ravnoteže u dobi sječe sastojina i unapređenju dobne strukture šuma hrasta lužnjaka.

Ključne riječi: hrast lužnjak; stare sastojine; sastojinska struktura; sortimentna struktura

    autori:
    TESLAK, Krunoslav    ŠL
    ČAVLOVIĆ, Jura      ŠL
    BOŽIĆ, Mario      ŠL
    BELJAN, Karlo    ŠL
 
Miroslav Balanda, Ján Pittner, Milan Saniga, Ján Jaďuď, Lucia Danková, Marián Ďuriš  UDK 630*815 + 612 *
(Picea abies L. Karst) (001)
379
SASTOJINSKA DINAMIKA PRETPLANINSKE ŠUME SMREKE (Picea abies L. Karst) – REZULTAT PRIRODNIH POREMEĆAJA      
Sažetak:
U radu se istražuje sastojinska dinamika pretplaninske šume obične smreke u Niskim Tatrama u Slovačkoj. U posljednje je vrijeme stanje planinskih šuma smreke nezadovoljavajuće, a posljedica je to jakih olujnih vjetrova i napada potkornjaka. Istraživanje se ponajprije bavi rekonstrukcijom prirodnih poremećaja koji su utjecali na lokalitet.
Istraživanje je provedeno na reprezentativnom lokalitetu na području planine Veľký Bok u Niskim Tatrama, središnja Slovačka. Nakon sječe sušaca, iz panjeva stabala smreke uzeli smo izvrtke (N=60). Koristili smo kriterij granične linije za procjenu pojave signala natprosječnog debljinskog prirasta.
Rekonstruirali smo kronologiju lokalnih poremećaja i obnove sastojine. Jasno su se pokazale tri iznadprosječne kulminacije debljinskoga prirasta, u razdoblju do 1860–1880.; 1920−1940. i 1980−2000. godine. Istraživanjem povijesnih izvora potvrdili smo uočena razdoblja prirodnih poremećaja. Što se tiče obnove sastojine, 50 % analiziranih stabala zadovoljili su kriterij obnovljenih progala. Vremenski položaj prirodne obnove sastojine usko je povezan s pojavom jakih prirodnih poremećaja. Dobiveni rezultati ukazuju na činjenicu da su jaki vjetrovi prirodna pojava u pretplaninskim šumama smreke te da je ukupna tekstura istraživanih šuma posljedica djelovanja uzajamne kombinacije dinamike manjih i većih progala.

Ključne riječi: natprosječni debljinski prirast; obična smreka; granična linija; Središnja Europa; prirodni poremećaji

    autori:
    Balanda, Miroslav  
    Pittner, Ján  
    Saniga, Milan  
    Jaďuď, Ján  
    Danková, Lucia  
    Ďuriš, Marián  
 
Dimitrios N. Avtzis and Dinka Matošević  UDK 630*453 (001) 387
EUROPA OSVOJENA U TRENU: PRVI UVID U PRODOR I ŠIRENJE KESTENOVE OSE ŠIŠKARICE (Dryocosmus kuriphilus) U SREDIŠNJOJ EUROPI PUTEM MITOHONDRIJSKE DNK      
Sažetak:
Invazivne vrste smatraju se jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti te su postale i ozbiljan ekonomski problem. Biološkim invazijama pogoduju ljudske aktivnosti koje su značajan vektor pri unosu i širenju novih vrsta. Jedna od nedavno unesenih vrsta kukaca u Europu je kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus) (Hymenoptera; Cynipidae) koji je globalni štetnik pitomog kestena (Castanea). Napada pupove, čime sprječava rast izbojaka i listova te smanjuje plodonošenje, što konačno može dovesti do smanjenja uroda od čak 70 %.
Kako se genetski polimorfizmi akumuliraju tijekom vremena, sadrže vrijedne informacije o povijesti invazije neke vrste, što objašnjava uporabu molekularnih tehnika u istraživanju invazivnih vrsta. Među različitim dostupnim markerima, mitohondrijska DNK (mtDNK) se često koristi u takvim istraživanjima. Usporedbom rezultata ovoga istraživanja s dosadašnjim rezultatima iz Kine, željelo se dokazati ne samo porijeklo izvorne populacije, nego i potencijal širenja (ekspanzije) ovoga štetnika u novom staništu. Ovo istraživanje koristi mtDNK markere za proučavanje genetske varijabilnosti kestenove ose šiškarice, prvi puta nakon njezinog unašanja u Europu.
Za potrebe ovog istraživanja uzorkovano je 96 jedinki s 9 različitih lokaliteta u 3 europske zemlje (Slika 1, Tablica 1) u dvije godine (2011. i 2012.). Analiza mitohondrijske DNK napravljena je prema važećim protokolima. Pregledom sekvenci i usporedbom dva lokusa, potvrđena je pojava samo jednog haplotipa u svim populacijama u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Taj je haplotip točno odgovarao i jedinom haplotipu pohranjenom
u NCBI Genebank, pod pristupnim brojem (Accession Number JF411594) iz Italije, te je bio i istovjetan s haplotipom LZ (Accession Number JF411594) koji je nađen u Kini.Vrlo su blizi i kineski haplotipovi LBX i FS, dok su haplotipovi CC i SY nešto udaljeniji (Tablica 2).
Kestenova osa šiškarica unesena je u sjeverozapadnu Italiju iz Kine 2002. godine sa sadnicama pitomog kestena. Kinesko porijeklo ovoga štetnika potvrđeno je i genetskim analizama. Sve talijanske jedinke pokazuju jedan haplotip, koji je istovjetan onom kineskom pohranjenom u NCBI GenBank, pod pristupnim brojem JF411594. To potvrđuje da je osnovna populacija unesena u Europu kineskog podrijetla. Zanimljivo je i da je to i najrasprostranjeniji haplotip u Kini, nađen u nekoliko provincija (Henan, Jiangxi, Hunan and Fujian).
Kako je taj haplotip još jednom nađen u Italiji, može se zaključiti da se kestenova osa šiškarica raširila u području istraživanja nakon samo jednog jedinog unosa, iz osnovne populacije ograničene veličine ili niske genetske raznolikosti. Ovo populacijsko usko grlo tijekom prve kolonizacije kestenove ose šiškarice upućuje na samo jedan slučaj unosa s nekoliko jedinki (mala osnivačka populacija). U slučaju višestrukog unosa i/ili velike osnivačke populacije, genetska varijabilnost brzo bi se povećala.
Jedan od najučinkovitijih načina savladavanja mana niskih gustoća populacije spojenih s niskom genetskom raznolikosti je partenogeneza. Aseksualni način razmnožavanja je vrlo prilagodljiv, jer dozvoljava malim populacijama da se brzo šire i učinkovito iskorištavaju ograničene resurse. Zbog toga je logično pretpostaviti da je kestenova osa šiškarica, koja se razmnožava partenogenetski, iskoristila tu biološku osobinu kako bi kompenzirala populacijsko usko grlo tijekom unosa i širenja osnovnih populacija u Italiji. Širenje, nakon unosa, neke invazivne vrste određeno je njezinom evolucijskom prilagodljivosti ili plastičnosti u novom području. Evolucijska prilagodljivost olakšava širenje vrste, posebice kada postoji dovoljno genetske varijabilnosti unutar populacije invazivne vrste, kako bi došlo do procesa prirodne selekcije. No to je i paradoks: kako može invazivna vrsta s populacijskim uskim grlom biti uspješna kada su takve vrste vrlo osjetljive na izumiranje? Gubitak genetske raznolikosti tijekom kolonizacije već je primijećena kod invazivnih vrsta, no niti u jednom slučaju nije došlo do prekida takve invazije (daljnjeg širenja). Na temelju rezultata ovoga istraživanja, kestenova osa šiškarica može se uključiti u takve primjere uspješnih invazija bez obzira na nisku genetsku raznolikost prilikom unosa. Za manje od deset godina ovaj se štetnik proširio od mjesta unosa u Italiji na više europskih zemalja (Francuska,Slovenija, Švicarska, Hrvatska, Nizozemska, Austrija, Mađarska) prevalivši udaljenost od 1200 km prema jugu (Sicilija) i 750 km prema istoku (Hrvatska). Na naše iznenađenje, ova ekspanzija uspješno je obavljena samo s jednim haplotipom mtDNK, istovjetnom onome koji je i unesen u Europu. Činjenica da je haplotip koji se proširio na području istraživanja isti kao i onaj najčešći u Kini, nameće hipotezu o univerzalnom genotipu prilagođenom različitim uvjetima okoliša. Populacijsko usko grlo nije utjecalo na sposobnost kestenove ose šiškarice da se udomaći i munjevito širi Europom. Aseksualno razmnožavanje, fenotipska plastičnost zajedno s brzim širenjem uz pomoć čovjeka, nedostatak prirodnih neprijatelja i široka dostupnost biljke domaćina, odredili su smjer i opseg invazije kestenove ose šiškarice u Europi. Primjena molekularnih metoda za objašnjavanje genetske varijabilnosti ovog invazivnog štetnika dala je informacije ne samo o njegovom unosu, nego i širenju. Rezultati ovoga istraživanja mogu se koristiti kako bi se bolje razumjeli mehanizmi kako partenogentski organizmi mogu postati ozbiljni štetnici i bez dovoljne genetske varijabilnosti.

Ključne riječi: kestenova osa šiškarica; invazivni štetnik; širenje nakon unašanja; populacijsko usko grlo

    autori:
    Avtzis, Dimitrios N.  
    MATOŠEVIĆ, Dinka      ŠL
 
Oto Nakládal, Petr ŠENFELD, Milivoj FRANJEVIĆ, Hana UhlÍková  UDK 630*453 (001) 395
USPOREDBA UČINKOVITOSTI CIJELOSEZONSKOG I STANDARDNOG FEROMONA ECOLURE® U ULOVIMA SMREKINOG PISARA (Ips typographus (L.))      
Sažetak:
U današnje vrijeme glavni način zaštite od smrekinog pisara Ips typographus L. je postavljanje lovnih stabala i njihovo pravovremeno uklanjanje iz šume. Isto tako feromonske klopke često se koriste kao sredstvo zašite unatoč njihovoj dvojbenoj učinkovitosti (npr. Dimitri et al. 1992; Lobinger, Skatulla 1996; Wichmann, Ravn 2001). Neki su autori pokazali da samo 3–10 % populacije potkornjaka može biti ulovljeno kod visokog broja korištenih feromonskih klopki (Weslien, Lindelöw 1990; Lobinger, Skatulla 1996). Ključna komponenta mamaca za smrekinog pisara je cis-verbenol (e.g. Jakuš, Blaženec 2002), a na današnjem tržištu prisutno je puno različitih tipova feromonskih raspršivača koji se baziraju na ovoj aktivnoj komponenti. U broju ulovljenih potkornjaka značajnu ulogu ima i oblik ampule feromonskog sredstva (Nakladal, Sova 2010). U posljednje vrijeme na tržištu je prisutno sve više cijelosezonskih feromonskih raspršivača sa zajamčenim periodom djelotvornosti od 18–20 tjedana za ECOLURE TUBUS i ECOLURE MEGA. Ovi raspršivači ne zahtijevaju dodatno mijenjanje ili otvaranje tijekom sezone lova. Ove prednosti raspršivača mogu biti umanjene slabim učinkom (Nakladal, Sova 2010). Temeljna razlika između ECOLURE CLASSIC I ECOLURE TUBUS raspršivača je u tipu otpuštajućeg omota. ECOLURE MEGA testiran u ovom istraživanju ima sličnu konstrukciju kao ECOLURE CLASSIC. U ovom istraživanju uspoređivani su feromonski raspršivači ECOLURE CLASSIC i cijelosezonski ECOLURE MEGA. ECOLURE MEGA ima zajamčenu učinkovitost od 18 do 20 tjedana. Istraživanje je provedeno na lokaciji Pisek južna Češka u području smrekove kulture Zahori (49°21’01’’N, 14°12’01’’) u razdoblju od 1. svibnja 2010. godine do 10. rujna 2010. godine. Tijekom 133 lovna dana korišteno je 20 parova Theyson klopki, od kojih je jedna klopka unutar para bila kompletirana s ECOLURE CLASSIC raspršivačem, a jedna ECOLURE MEGA. Klopke su bile postavljene na sječinama 15 metara od ruba šume i udaljenosti 70 metara između klopki istog para. Korov oko klopki bio je tretiran herbicidima. Svakih deset dana vršeno je sakupljanje uzoraka iz klopki u navedenom razdoblju. Prebrojavanje potkornjaka vršeno je pojedinačno, a kod većih uzoraka korištena je volumetrijska metoda 1 mL=35 smrekinih pisara. U ulovima potkornjaka vršeno je i određivanje omjera spolova pomoću disekcije genitalija. Statistička obrada podataka izrađena je pomoću softwarea STATISTICA 9.1. S obzirom na dobivene ulove i distribucije podataka korišteni su Shapiro-Wilk W test, T-test i Wilcoxon test poklapajućih parova. Tijekom cijele lovne sezone ulovljeno je 179 477 potkornjaka u 40 feromonskih klopki, 32 % od tog ulova uhvaćeno je raspršivačem ECOLURE MEGA, a 68 % ECOLURE CLASSIC. Potpuni ulovi potkornjaka prikazani su na Fig. 1., a transformacijske funkcije koje zadovoljavaju parametar statističkih testova u Tab.2. Uspoređujući učinkovitost ulova u proljetnom dijelu rojenja (od 10. svibnja do 2.srpnja) ECOLURE CLASSIC imao je 1.1–2.7 puta više ulova. U periodu ljetnog rojenja (2.srpnja do 10.listopada) ECOLURE CLASSIC imao je od 2.7 do 112.4 puta više ulova od ECOLURE MEGA Tab 2. Kod omjera spolova učinkovitost oba tipa raspršivača bila je podjednaka 92 % ženki i 8 % mužjaka. Tijekom ovog istraživanja uočene su dvije generacije smrekinog pisara, što je normalno u središnjoj Europi osim na većim nadmorskim visinama (Wermelinger, Seifert 1999). Sveukupni zaključak koji proizlazi iz ovog istraživa je da cijelogodišnji raspršivač ECOLURE MEGA u usporedbi s raspršivačem ECOLURE CLASSIC nije pogodan za uporabu u uobičajenim uvjetima šumarstva. Slični rezultati dobiveni su u usporedbi cjelogodišnjeg raspršivača ECOLURE TUBUS i ECOLURE CLASSIC (Nakládal and Sova 2010.). U ovom istraživanju učinkovitost ECOLURE MEGA raspršivača je naglo padala (od 2.7 do 112.4 puta) u odnosu na ECOLURE CLASSIC, za razliku od usporedbe ECUOLURE TUBUS koji je tijekom drugog rojenja imao pad učinkovitosti (od 2.7 do 36.6 puta) u odnosu na ECOLURE CLASSIC (Nakládal and Sova 2010). To govori da je ECOLURE MEGA nešto lošiji tip raspršivača od ECOLURE TUBUS raspršivača. Moguće utjecaje na ulov zbog pozicije klopki isključili smo promjenom pozicije cjelogodišnjih raspršivača na poziciju kontrolnih klopki i obratno. Slabi ulovi u klopkama su u korelaciji sa slabim otpuštanjem feromona u okolinu, a to se uočava po većem broju ulovljenih mužjaka i drugim problemima prikazanim u istraživanju iz 2010 (Nakládal and Sova 2010.).

Ključne riječi: učinkovitost; feromonski raspršivači; ECOLURE; Ips typographus

    autori:
    Nakládal, Oto  
    ŠENFELD, Petr  
    FRANJEVIĆ, Milivoj    ŠL
    UhlÍková, Hana  
 
Petra GROŠELJ, Lidija ZADNIK STIRN  UDK 630*629 (001) 403
GRUPNO ODLUČIVANJE U UPRAVLJANJU ŠUMAMA: IZMEĐU KOMPROMISA I KONSENZUSA         
Sažetak:
Upravljanje šumama evaluiralo je u složeniji zadatak, budući da je ekonomska dobit samo jedna od nekoliko važnih ciljeva upravljanja. Uvažavajući tako različit skup ciljeva upravljanja, zahtijeva korištenje višekriterijske metode odlučivanja. Kada je maksimalna proizvodnja drva bila jedini cilj, odluke o planiranju procesa u većini slučajeva donosio je vlasnik šume. Posljednjih dvadeset godina, proces planiranja se promijenio te uključuje interese više zainteresiranih strana kao npr. lokalne zajednice, javne predstavnike, lovce, ekologe, rekreativce i druge. Oni imaju različita znanja, iskustva, perspektive i interese. Formiranje grupe treba se temeljiti na participativnom planiranju. Glavni problem grupnog odlučivanja je rješavanje konflikta između različitih ciljeva i preferencija. Grupiranje pojedinačnih preferencija nije samo matematički već i filozofski problem. U radu smo predstavili analitički hijerarhijski proces kao prikladnu višekriterijsku metodu, koja se već primjenjuje u području šumarstva, planiranju žetve, očuvanju biološke raznolikosti, prostornom planiranju, održivosti šuma i drugdje. Studija o šumskom području Pohorja, planinskom lancu u sjevernoj Sloveniji, izvodi se prema opisanim teorijskim osnovama. Cilj našeg istraživanja bio je izbor optimalne alternative
za razvoj Pohorja. Identificirali smo pet mogućih alternativa na temelju pokazatelja održivosti. Alternative su uspoređivali nekolicina zainteresiranih sudionika, prema rezultatima SWOT analize, koja je izvedena na radionici, gdje su sudionici raspravljali o pojedinim poglavljima scenarija o upravljanju šumama. Rezultati pokazuju da je alternativa "Dobrobiti za ljude", koja uključuje sva važna gledišta za Pohorje, najprikladnija za razvoj istog.

Ključne riječi: upravljanje šumama; višekriterijsko odlučivanje; analitički hijerarhijski proces; grupno odlučivanje; kompromis; konsenzus; Pohorje; Slovenija

    autori:
    GROŠELJ, Petra  
    ZADNIK STIRN, Lidija  
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Alojzije Frković  UDK 630*156 411
LOV I LOVNE PRILIKE U SENJSKOM KOTARU KRAJEM 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA      
Sažetak:
Devet godina nakon što je u Zagrebu osnovano Prvo hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva (1891), u Senju je 6. kolovoza 1900. osnovana Lovačka udruga senjskog kotara. Osnovala ju je nekolicina bolje stojećih senjskih lovaca s ciljem "razumnog gajenja lova i lova zabave radi", kako je to istaknuto u Pravilima udruge. Na osnovi Zakona o lovu iz 1893. Udruga je već prve godine djelovanja uzela u zakup sva lovišta kotara senjskog, uključujući i gradsko lovište koje, doduše, nije imalo propisane površine, ali kroz njega "tada prolaze ptice selice". Za prvog "starješinu" (predsjednika) Udruge imenovan je Franjo Krajač iz ugledne senjske obitelji Krajač, a postavljeno je i pet lovnih nadziratelja kako bi se raširenom zvjerokradstvu i krivolovu stalo na kraj. Najlovljenije vrste divljači bile su: europski zec (Lepus europaeus), lisica (Canis vulpes) i kuna bjelica (Martes foina), kamenjarka grivna (Alectoris graeca), trčka skvržulja (Perdix perdix), prepelica pućpura (Coturnix coturnix), šljuke (Scolopax sp.) i divlje patke. U višim predjelima lovišta (Krivi put, Vratnik) lovila se srna, a samo izuzetno i u neznatnom broju tada nezaštićeni smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), divlja mačka (Felis silvestris) i vidra (Lutra lutra), koja se zvjerad znala spustiti sve do podnožja Senjske drage. Uz članove Udruge divljač su mogli loviti i gosti kojima se iznimno nije naplaćivala odstrjelna taksa. Donijeta Pravila društva mogla su se, prema potrebi, na godišnjoj skupštini mijenjati i nadopunjavati.

Ključne riječi: lovačka udruga kotara senjskog; pravila udruge; Senjska draga; zvjerokradstvo; zec; kamenjarka.

    autori:
    FRKOVIĆ, Alojzije      ŠL