|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 + 2012 1-2/2013 3-4/2013 5-6/2013 7-8/2013 9-10/2013 11-12/2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
1-2/2013 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 5 | |
| USPJEŠNO ZAVRŠEN 45. EFNS |   
|
|
| Nakon što je Hrvatska prije 4 godine prihvaćena kao domaćin 45. Europskog šumarskog natjecanja u nordijskom skijanju – European Foresters’ Competition in Nordic Skiing (EFNS), ono je pod pokroviteljstvom Vlade RH i organizaciji Hrvatskih šuma d.o.o. održano od 17. do 23. veljače 2013. god. na području Delnica i Mrkoplja (detaljniji prikaz u slijedećem dvobroju). Prethodno uređenje natjecateljskog poligona Zagmajna iznad Mrkoplja, zbog nezainteresiranosti lokalne zajednice kao partnera, a time i nemogućnosti osiguranja umjetnoga snijega, napušteno je, i u zadnje dvije godine krenulo se s uređenjem poligona na Vrbovskoj poljani iznad Begovog Razdolja, gdje je najveća sigurnost glede prirodnog snijega. To je već niz godina rezervna inačica za održavanje skijaških natjecanja. Zahvaljujući maru Hrvatskih šuma d.o.o. i stručnosti goranskih šumara, počevši od proširenja šumske ceste i parkirališta pa sve do uređenja natjecateljskog poligona sa strelištem, stazama za natjecanje i pratećim sadržajima, sve je izvedeno na visokoj razini. Ovaj susret europskih šumara započeo je s ponuđenih 7 stručnih ekskurzija (prema programu prvog i četvrtog dana susreta) na okolna područja Hrvatske, sa specifičnim stručnim, kulturnim i turističkim sadržajima. Uz dva stručna predavanja i rasprave u večernjim satima te naposljetku i natjecanje, dobivamo zaokruženu sliku događanja. Koliko smo uspjeli kao domaćini predstaviti šume, šumarstvo i šumarsku struku te svoju zemlju kao primamljivu turističku destinaciju, najbolje govore usmene i pismene pohvale svih sudionika, koji smatraju da je ovo jedno od najbolje organiziranih susreta EFNS-a. Od oko 600 sudionika iz 21 europske države, većina ih je po prvi puta u Hrvatskoj, no nakon dojmova koje su stekli, mnogi su najavili svoj skori obiteljski posjet Hrvatskoj. Bila je to prilika domaćem stanovništvu tijekom cijelotjednog boravka sudionika na području Gorskog kotara i za izvjesnu fi nancijsku korist kroz smještajne kapacitete, ugostiteljske usluge, gospodarsku i turističku ponudu. Naime, svaka ekipa sama pokriva sve troškove putovanja, smještaja, prehrane, ekskurzija, natjecanja i osiguranja u iznosima koje kalkulira domaćin natjecanja, a izvanpansionska potrošnja, kojoj teže svi turistički djelatnici, ovisi o želji pojedinca i ponudi domaćina. Ovaj 45. susret europskih šumara okončan je završnom svečanošću, uz proglašenje rezultata natjecanja, zajedničku večeru sudionika, druženje uz glazbu i naposljetku primopredajom zastave EFNS-a predstavnicima Finske, koja je domaćin 46. EFNS-a u ožujku 2014. god. Ova događanja popratili su pisani i elektronički mediji uglavnom pozitivno, ali ima i onih koji senzacijalistički, nedobronamjerno i neistinito pišu, kako bi i ovom prilikom bez argumenata ocrnili Hrvatske šume d.o.o. Potrebno je naglasiti kako je začetnik i organizator, pa i financijski podupiratelj svih dosadašnjih sudjelovanja hrvatske ekipe na EFNS-u bilo Hrvatsko šumarsko društvo, što se ponekad zaboravlja. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Dževada SOKOLOVIĆ, Dragutin PIČMAN, Ahmet LOJO, Safet GURDA, Muhamed BAJRIĆ, Haris KOLJIĆ | UDK 630*383+686 (001) | 7 |
| ODREĐIVANJE OPTIMALNOG PROSTORNOG RASPOREDA MREŽE SEKUNDARNIH ŠUMSKIH PROMETNICA |
|
|
| Sažetak Određivanje prostornog rasporeda sekundarnih šumskih prometnica predstavlja jedan od osnovnih parametara za određivanje optimalne otvorenosti odjela. Za što kvalitetniju izradu studije otvorenosti odjela, primijenjeni su moderni instrumenti, softveri i metode u postupku prikupljanja i analize terenskih i sastojinskih čimbenika, te analize postojeće sekundarne mreže. Ove analize su neophodne za pravilno i opravdano projektiranje novih i optimizaciju postojećih elemenata sekundarne prometne mreže u odjelu. Također, obrađena je problematika s tehničkog, ekološkog i ekonomskog gledišta privlačenja te funkcija sekundarne mreže u istom. Značajan segment rada predstavlja analiza kvantitativnih i kvalitativnih obilježja postojeće mreže u odjelu 94/1 G.J. "Šiša-Palež" Š.P.P. "Ključko". Analiza kvantitativnih obilježja rađena je na temelju prethodno snimljenih elemenata sekundarne mreže pomoću GPS uređaja i njihove obrade u GIS-u. Na ovaj se način planirala sekundarna mreža, te uz pomoć GIS alata i analiza došlo se do podataka na temelju kojih su izračunati parametri otvorenosti i kreirale se odgovarajuće tematske karte. Slijedom toga planirao se uzorak za procjenu kvalitativnih obilježja postojećih elemenata sekundarne mreže. Ove informacije imale su veliko značenje u fazi optimizacije postojeće mreže prometnica te izrade varijante I. Ključne riječi: sekundarne šumske prometnice; sekundarna otvorenost; planiranje šumskih prometnica; GPS i GIS |
autori: SOKOLOVIĆ, Dževada PIČMAN, Dragutin  ŠL LOJO, Ahmet GURDA, Safet BAJRIĆ, Muhamed KOLJIĆ, Haris | |
| Gregor BOŽIČ, Mladen IVANKOVIĆ, Lado KUTNAR | UDK 630*165+187 (Fagus sylvatica L.) (001) |
25 |
| GENETSKA STRUKTURA SJEMENSKIH SASTOJINA OBIČNE BUKVE (Fagus sylvatica L.) S RAZLIČITIH ŠUMSKIH STANIŠTA NA GORJANCIMA/ŽUMBERKU UTVRĐENA METODOM IZOENZIMA |
|
|
| Sažetak Slovenija sa svojih 58,4 % pokrovnosti teritorija šumama, odnosno s ukupno 1.184.369 ha (Vir: Zavod za gozdove Slovenije 2012) spada među šumovitije zemlje Europe. Istraživanja genetske varijabilnosti populacija obične bukve u Sloveniji i njihovo uspoređivanje s populacijama jugoistočne i srednje Europe uporabom izoenzimskih genskih markera, započela su 90-tih godina (Brus i sur. 1999, Gömöry i sur. 1999). Rezultati ukazuju na postojanje diferencijacije između sjeverozapadnih provenijencija istraživanog područja i provenijencija istočnog dijela balkanskog poluotoka. Kako bi se istražila moguća genetska varijabilnost obične bukve sa geografski manjeg i heterogenog područja, analizom izoenzima uspoređivane su dvije populacije sa dva različita položaja planine Gorjanci (na Hrv. strani Žumberak). Za istraživano područje odabrana su dva značajno različita staništa bukve, jedno u brdskoj i drugo u planinskoj vegetacijskoj zoni. Obje autohtone sastojine i Vrhovo (Hedero-Fagetum) i Kozarje (Lamio orvalae-Fagetum) su šumski sjemenski objekti i prema kategoriji šumskog reprodukcijskog materijala sjemenske sastojine, selekcionirano sjeme, provenijencije Ustraški boršt/Cerov Log na nadmorskoj visini 273 metara i provenijencije Gorjanci/Kozarje na nadmorskoj visini od 657 metara. Udaljenost između dviju sastojina je 13 km, a razlika u nadmorskoj visini iznosi 384 m (Tablica 1). Genetičko istraživanje varijabilnosti dviju populacija provedeno je pomoću 10 izoenzimskih sustava (Aat, Aco, Idh, Mdh, Mnr, Per, Pgi, Pgm, Skdh, 6-Pgdh) koji kodiraju za 16 genskih lokusa. Rezultati analiza izoenzima ocijenjeni su prema relativnoj frekfenciji alela i genotipova. Obrada podataka napravljena je sa GSED software (programski paket) za analizu genetske strukture iz podataka dobivenih elektroforezom (Gillet 1998). Rezultati genetskog istraživanja (Tablica 2) odnose se na genotipove 100 stabala na 16 polimorfnih co-dominantnih nasljednih izoenzimskih lokusa u dvije populacije. Populacija Kozarje, sjemenska sastojina na višoj nadmorskoj visini, iz planinskog područja, pokazuje veću genetičku varijabilnost od populacije Vrhovo, odnosno populacije sa brdskog područja. Razlikovnost je posebice vidljiva u frekvencijama pojedinih alela i genotipova, promatranoj heterozigotnosti te osobito u hipotetskoj gametskoj multilokusnoj razlikovnosti. Učestalost (frekfencija) alela Aco-B2, Idh-A2 and 6-Pgdh-B1 u sastojini Kozarje dvostruko je veća od sastojine na nižoj nadmorskoj visini. Frekfencija alela 6-Pgdh-A4 je približno tri puta veća u nižoj sastojini (Vrhovo) od sastojine Kozarje. Na lokusu Skdh, alel (A4) zabilježena je samo u sastojini Vrhovo kao heterozigotan genotip Skdh-A34 (12 %). Statistički značajna odstupanja u učestalosti alela između populacija pronađena je na 5 od 16 lokusa (Tablica 3). Promatrana klima na genskim lokusima Aco-B, Idh-A, 6-Pgdh-A i ukupna prosječna genetska udaljenost prema Gregorius (1974) između uzorkovanih lokalnih bukovih populacija na planini Gorjanci je relativno visoka za promatrano (istraživano) malo geografsko područje. Istraživane sjemenske sastojine obične bukve (sjemenske sastojine obične bukve na različitim lokacijama, različitih nadmorskih visina) uzorkovane u ovim istraživanjima ukazuju na genetičku razlikovnost. Iako planinske bukove šume Lamio orvalae-Fagetum imaju stabilniju biocenotičku strukturu u usporedbi s manje očuvanom i više degradiranom bukovom sastojinom Hedero-Fagetum, preporuča se pozornost prilikom prijenosa šumskog reprodukcijskog materijala iz sjemenskih sastojina obične bukve od viših prema nižim nadmorskim visinama u planinama Gorjanci. Ključne riječi: obična bukva; genetski polimorfizam; genetska diferencijacija; Slovenija |
autori: BOŽIČ, Gregor IVANKOVIĆ, Mladen ŠL KUTNAR, Lado | |
| Savo Rončević, Siniša Andrašev, Petar Ivanišević, Branislav Kovačević, Bojana Klašnja | UDK 630*537+262 (001) | 33 |
| PRODUKCIJA BIOMASE I ENERGETSKI POTENCIJAL NEKIH KLONOVA CRNE TOPOLE (Populus deltoides Bartr. ex Marsh.) U ODNOSU NA RAZMAK SADNJE |
|
|
| Sažetak U cilju iznalaženja najpovoljnije tehnologije proizvodnje biomase za energetske potrebe, istraživanja su obavljena na Pokusnom dobru Instituta za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu u neposrednoj blizini Novoga Sada u nasadima sa dvogodišnjim proizvodnim ciklusom, u poljskim uvjetima sa četiri klona i tri razmaka sadnje u dva turnusa. Klonovi u pokusu pripadaju američkoj crnoj topoli (Populus deltoides Bartr. ex Marsh.): cl. 457, cl. 450, cl. 618, cl. 55/65. Razmaci sadnje su: (a) 1,20 × 1,00 m ili 8.330 biljaka·ha–1; (b) 1,20 × 0,75 m ili 11.110 biljaka·ha–1 i (c) 1,20 × 0,50 m ili 16.660 biljaka·ha–1. Zemljište na kojemu su obavljena istraživanja sustavno pripada tipu fluvisol, formi ilovastoj. Ovo zemljište je cijelom dubinom karbonatno i oglejano, vrlo duboko, sa fiziološki aktivnom dubinom oko 200 cm. Morfološka građa ovoga zemljišta je Amo,p-IGso-IIGso-IIIGso-IVGso-Gr. Humusno akumulativni horizont (A-horizont) u teksturnom pogledu je ilovača, debljine 30 cm i ona je glavni nositelj fiziološke aktivnosti, sa sadržajem humusa preko 2,3 %. S dubinom se mijenja teksturni sastav, uglavnom raste udio frakcija pijeska, a opada udio humusa, što upućuje na akumulativni tip rasporeda organske materije u profilu. Podzemna voda oscilira na dubini od 90 do 220, cm što omogućuje povoljno vlaženje fiziološki aktivnog dijela profila, tj. aktivne zone rizosfere. U ispitanom području klima je umjereno kontinentalna, s izvjesnim specifičnostima. Najhladniji mjesec je siječanj sa srednjom temperaturom zraka od –1,1 °C, najtopliji lipanj sa 20,3 °C, a srednja godišnja temperatura zraka je 10,9 °C. Prosječna količina padavina za područje na kojemu su obavljena istraživanja je 592 mm. Od prosječne godišnje količine padalina u vegetacijskom periodu padne 333 mm ili 56 %. Prvi turnus je osnovan s reznicama dužine 20–25 cm, koje su predhodno potapane u vodi 24 sata. U pogledu postotka primanja reznica nema statistički značajnih razlika i prosjek primanja za sve klonove iznosi 91,6%. Najmanji je postotak prijema (89 %) kod klona 618 zatim klona 450 (91 %), dok su klonovi 457 i 55/65 imali postotak prijema od 93 %. Na kraju prvog dvogodišnjeg turnusa promjeri se nalaze u intervalu od 2,9 cm do 3,7 cm, a visine od 5,4 m do 6,2 m. Analize varijanci za promjere pokazuju da u prvom turnusu nema statistički značajnih razlika između klonova (glavni tretmani). Međutim, razlike u promjerima koje su uvjetovane različitim gustoćama nasada (podtretmani) statistički su vrlo značajne. U prvom turnusu među klonovima postoje statistički značajne razlike u visinama, što je uvjetovano genetskom varijabilnošću klonova, dok su u borbi za životnim prostorom (razmaci sadnje) razlike u visinama statistički vrlo značajne. Analiza varijanci srednjih vrijednosti, na kraju drugog turnusa, ukazuju da su razlike i za promjere i za visine signifikantno različite. Kod svih klonova najveće dimenzije postignute su u razmacima sadnje 1,20 × 1,0 m, a najmanje u razmacima 1,2 × 0,5 m. U drugom turnusu, zbog jačine izbojne snage, svi klonovi bilježe znatno više vrijednosti promjera i visina. Promjeri se nalaze u intervalu od 3,9 cm do 5,1 cm, a visine od 6,6 m do 7,5 m. Ukupno utvrđena masa drveta, kore i granjevine u prvom dvogodišnjem turnusu za korištene klonove američke crne topole Populus deltoides Bartr. ex Marsh. nalazi se u intervalu od 27,391 m3·ha–1 kod klona 450 u podtretmanu (a) pri razmaku 1,2 × 1,0 m, do 42,006 m3·ha–1 kod klona 618 u podtretmanu (c) pri razmaku sadnje 1,2 × 0,5 m. Obnavljanje pokusnog nasada izvršeno je korištenjem izbojne snage iz panjeva. Tijekom prvog vegetacijskog razdoblja obnove iz panja izvršena je redukcija izbojaka, na način što je ostavljen po jedan najbolje razvijen izbojak na svakom panju. Obnavljanjem nasada putem izdanačke moći iz panjeva proizvedena drvna masa u drugom dvogodišnjem turnusu nalazi se u intervalu od 54,664 m3·ha–1 kod klona 55/65 u podtretmanu (a), do 79,235 m3·ha–1 kod klona 450 u podtretmanu (c). Rezultati ovih istraživanja potvrđuju realnu mogućnost obnavljanja nasada topola guste sadnje korištenjem izdanačke moći panjeva nakon sječe. Kod osnivanja nasada ovog tipa posebnu pozornost treba posvetiti izboru klona, sa svojstvima brzog rasta u juvenilnoj fazi razvoja i genetskim svojstvima regeneracije panjeva nakon sječe, kao mogućnosti obnavljanja nasada putem izbojaka iz panjeva u više turnusa. To pokazuju i razlike u proizvedenoj masi koja je za 49,7 % veća u drugom nego u prvom turnusu, u prosjeku za sve klonove i sve razmake sadnje. Na temelju proizvedene mase i vrijednosti volumne mase drveta procijenjena je težina biomase. Na kraju prvog dvogodišnjeg turnusa težina biomase nalazi se u intervalu od 10,35 t·ha–1 kod klona 618 pri gustoći 1,20 × 1,00 m, do 18,68 t·ha–1 kod klona 55/65 pri gustoći 1,20 × 0,50 m. U drugom turnusu, zbog jačine izbojne snage, težina biomase nalazi se u intervalu od 22,54 t·ha–1 kod klona 618 pri gustoći 1,20 × 1,00 m, do 33,86 t·ha–1 kod klona 55/65 pri gustoći 1,20 × 0,50 m. Da bi se mogla izvršiti procjena količine energije koja se dobija potpunom sječom stabala poslije prvog i poslije drugog dvogodišnjeg turnusa, određene su kalorične vrijednosti gornje toplinske moći za uzorke drveta i kore ispitivanih klonova prema standardnoj metodologiji u kalorimetrijskoj bombi. Kalorične vrijednosti drveta i kore ispitanih klonova nalaze se u intervalu od 18,542 MJ·kg–1 kod klona 457 do 19,554 MJ·kg–1 kod klona 618. Energetska vrijednost biomase neposredno je povezana s toplinskom moći drveta korištenih klonova, ali i s ostalim čimbenicima koji utječu na količinu i kvalitetu proizvedene biomase. Iz ovih podataka je vidljivo da je značajno veća količina energije proizvedena u drugom turnusu u odnosu na prvi, što je rezultat boljeg zakorjenjivanja i jake izbojne moći odabranih klonova. Najveća količina toplinske energije dobila bi se u podtretmanu (c) pri gustoći 1,20 × 0,50 m, sagorijevanjem biomase nadzemnog dijela klona 55/65 i to 364,02 GJ·ha–1 u prvom turnusu, 659,83 GJ·ha–1 u drugom turnusu ili ukupno 1.023,85 GJ·ha–1. U okviru grupe korištenih klonova američke crne topole Populus deltoides Bartr. ex Marsh. minimalna količina toplinske energije bi se osigurala u podtretmanu (a) pri gustoći 1,20 × 1,00 m sagorijevanjem nadzemnog dijela biomase kod klona 618 i to 202,38 GJ·ha–1 u prvom turnusu, 440,75 GJ·ha–1 u drugom turnusu ili ukupno 643,13 GJ·ha–1. |
autori: Rončević, Savo Andrašev, Siniša Ivanišević, Petar Kovačević, Branislav Klašnja, Bojana | |
| Magda Sindičić, Tomislav Gomerčić, Primož Polanc, Miha Krofel, Vedran Slijepčević, Nina Gembarovski, Martina Đurčević, Đuro Huber | UDK 630*135+14 (Lynx lynx) (001) |
43 |
| ANALIZA RODOSLOVLJA DINARSKE POPULACIJE RISA (Lynx lynx) |
|
|
| Sažetak Genetski markeri omogućuju nam uvid u srodstvene odnose divljih životinja kod kojih je takve podatke gotovo nemoguće prikupiti izravnim promatranjem. Podaci o srodstvenim odnosima neophodni su za analize reproduktivne uspješnosti, parenja u srodstvu, selekcije i protoka gena. Dinarska populacija euroazijskog risa (Lynx lynx) uključuje risove u Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Vrsta je zakonom zaštićena u sve tri zemlje, te populaciju ugrožavaju nedostatak genske raznolikosti i krivolov. Analizom srodnosti 91 genotipa, na 19 mikrosatelitskih lokusa, dinarske populacije risa dobili smo podatke o obiteljskim skupinama u kojima potomci dijele jednog ili oba roditelja. Ukupno 21 od 29 analiziranih potomaka (72%) čiji su uzorci prikupljeni u razdoblju od 2000 do 2010. g. međusobno su povezani srodstvenim odnosima, potvrđujući nisku brojnost populacije i prisutnost parenja u srodstvu. Ključne riječi: mikrosateliti; rodoslovlje; euroazijski ris; Lynx lynx; Dinaridi |
autori: Sindičić, Magda Gomerčić, Tomislav Polanc, Primož Krofel, Miha Slijepčević, Vedran Gembarovski, Nina Đurčević, Martina Huber, Đuro | |
| Emanuel Kula, Alena Pešlová, Petr Martinek, Pavel Mazal | UDK 630*145.7 (001) | 51 |
| Razvoj gusenica gubara (Lymantria dispar L.) na hranljivom substratu obogačenom dušikom |
|
|
| Sažetak Rast i mortalitet, trajanje razvoja gusjenica, težina kukuljica i plodnost ženki gubara ovisna je o biljci domaćinu. U laboratorijskom uzgoju o utjecaju različitog sadržaja dušika (17.17–38.89 mg.g–1) na razvoj, mortalitet i konzumaciju gusjenica gubara istraživano je s lišćem breze (Betula pendula Roth). Jednogodišnje biljke breze uzgajane su izvan kontejnera na zemljanom supstratu, gdje su razlike u sadržaju dušika dobivene primjenom amonijevog nitrata (NH4NO3) u tri tretmana 0.5g (T1); 1g (T2) i 1.5g (T3). Sadržaj dušika u lišću određeno je po Kjeldahl metodi u uređaju Kjeltec analizatoru UNIT 2300. Uzgoj gusjenica proveden je u kontroliranim uvjetima u Climacell 707 termostatu, gdje je konzumacija hrane praćena primjenom uređaja ADC Bio Scientific Leaf Meter AM 300 ili pomoću amalizatora NIS – Elements AR. Niski sadržaj dušika u hrani bio je uzrok većeg mortaliteta u kontrolnom tretmanu (40.7 %) u usporedbi s gusjenicama tretiranima s dušikom (6–9.3 %) (sl. 2, 3). Lindoth et. (1997) al je utvrdio da smanjeni sadržaj dušika uzrokuje porast mortaliteta gusjenica. Barbose, Greenblatt (1979) su smatrali da je breza u spektru hranidbenih vrsta preferirana za gusjenice gubara. Postoji korelacija s količinom dušika u lišću (Bergman 1988). Najkraća dužina razvoja kod malog povećanja sadržaja dušika (27.38–33.91 mg.g–1) traje 88–94 dana, a kod povećanja razine dušika (30.38–36.25 mg.g–1) razvoj traje 90–100 dana, a kod velikog povećanja dušika (32.35–38.39 mg.g–1) 98–109 dana, a kod kontrolnog tretmana s dušikom 17.17–28.21 mg.g–1 ekstremno je produžen razvoj (118–112 dana) (sl. 7, 8). Ukupna konzumacija hrane 1. do 3. stadija bila je veća u kontrolnom tretmanu signifikantno od tretmana s povećanim dušikom (sl. 10). Kod mužjaka utjecaj kvalitete hrane na težinu kukuljica nije utvrzen, ali se kod ženki, statističko signifikantne razlike javljaju između kontrole i tretmana s dušikom (sl. 9). Ključne riječi: dušik; stres; Betula pendula; gubar; gusjenica; laboratorijski uzgoj; razvoj |
autori: Kula, Emanuel Pešlová, Alena Martinek, Petr Mazal, Pavel | |
| Jovana PETROVIĆ, Nenad STAVRETOVIĆ, Srećko ĆURČIĆ, Ivana JELIĆ, Bojana MIJOVIĆ | UDK 630*411+442 (001) | 61 |
| INVAZIVNE BILJNE VRSTE I TRČCI I MRAVI KAO POTENCIJAL NJIHOVE BIOLOŠKE KONTROLE NA PRIMJERU SPOMENIKA PRIRODE "BOJČINSKA ŠUMA" (VOJVODINA, SRBIJA) |
|
|
| Sažetak Osnovni cilj i zadatak provedenog istraživanja bio je utvrđivanje prisutnosti invazivnih biljnih vrsta na području zaštićenog prirodnog dobra Spomenik prirode "Bojčinska šuma" (Vojvodina, Srbija). Istraživanja flore i vegetacije Bojčinske šume rađena su tijekom više vegetacijskih sezona od ožujka 2009. do studenog 2011. godine. Bogatstvo flore ogleda se kroz prisutnost 185 biljnih vrsta koje su zabilježene na području Bojčinske šume. Od ukupnog broja zabilježenih biljnih vrsta, 31 takson je označen kao invazivna vrsta, što čini 16,76 % ukupne flore Bojčinske šume. Među njima, prisutno je 9 drvenastih biljnih vrsta i 22 zeljaste biljne vrste. Od drvenastih biljnih vrsta posebno treba istaći čivitnjaču, koja formira gust pojas uz kanal Jarčina zajedno s trskom. Treba istaći da vrsta Symphyotrichum lanceolatum formira pojas širine 4 m uz rub šume (granica s livadom), u kojemu je potisnula gotovo sve druge biljne vrste. Od ukupnog broja zabilježenih invazivnih vrsta biljaka, najveći broj pripada porodici Asteraceae (8 vrsta), zatim porodicama Rosaceae i Fabaceae (sa 3 vrste), slijede porodice Oxalidaceae i Amaranthaceae (sa 2 vrste), dok su ostale porodice zastupljene s jednom vrstom. Tijekom 2011. godine istraživana je fauna kukaca Bojčinske šume, s posebnim osvrtom na gospodarski značajne vrste. Utvrđeno je da Bojčinsku šumu naseljavaju ukupno 93 vrste kukaca. Vrlo značajno mjesto među njima zauzimaju trčci (Carabidae), u okviru kojih postoje predatori mnogih štetnih vrsta kukaca. U Bojčinskoj šumi pronađeno je ukupno 9 vrsta i 3 podvrste trčaka. Tri vrste mrava su za sada registrirane na ispitivanom lokalitetu. Trčci i mravi su se pokazali kao dobre grupe za redukciju brojnosti nekih korovskih biljaka, jer je utvrđeno da se neke njihove vrste hrane sjemenkama ovih štetočina. Pojedine vrste trčaka i mrava zabilježene u okviru istraživanoga lokaliteta mogu se koristiti u biološkoj borbi protiv određenih štetnih invazivnih biljaka. Rezultati istraživanja trebali bi pružiti osnovu za razvoj strategije za praćenje stanja i planiranje mjera za suzbijanje neželjenih biljnih vrsta radi zaštite autohtone flore. Samo pažljivo i odgovorno upravljanje prirodnim dobrom omogućit će da se broj invazivnih biljnih vrsta održi na postojećoj razini. Ključne riječi: Bojčinska šuma; invazivne vrste; zaštita okoliša; zaštita prirode; biološka kontrola |
autori: PETROVIĆ, Jovana STAVRETOVIĆ, Nenad ĆURČIĆ, Srećko JELIĆ, Ivana MIJOVIĆ, Bojana | |