|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 1-2/2012 3-4/2012 5-6/2012 7-8/2012 9-10/2012 11-12/2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
11-12/2012 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 557 | |
| NA KRAJU GODINE |  
|
|
| Na kraju svake godine ostajemo začuđeni kako je brzo "proletjela", a da se, što bi narod rekao, gotovo "nismo ni okrenuli". Vrijeme je za izradu programa rada za iduću godinu, ali ponajprije za osvrt na izvršenje zacrtanih programa za ovu koja je na kraju. Možda će trebati samo prepisati prošlogodišnji program, jer što zbog objektivnih, a što subjektivnih razloga, ništa se nije promijenilo. U ovoj našoj uvodnoj riječi nastojimo naznačiti aktualne probleme struke, argumentirati ih i poticati rješenja, očekujući da će trenutno mjerodavni u struci uvažiti stavove struke, prenijeti ih i braniti ih na razini politike koja o svemu odlučuje. Prisjetit ćemo se o čemu smo u ovoj rubrici pisali u ovogodišnjih 5 dvobroja časopisa, pa da vidimo ako se "nismo ni okrenuli", da li smo se bar malo pokrenuli, ili ćemo zaista samo prepisati prošlogodišnji program rada. U dvobroju 1–2 prisjetili smo se na našega dugogodišnjegglavnog urednika Šumarskoga lista, profesora emeritusa dr. sc. Branimira Prpića, koji nas je napustio na prvi dan Nove 2012. godine. Dugi niz godina on je u ovoj rubrici ukazivao na aktualne probleme struke. Na te tekstove, smatrajući ih izuzetno značajnima, posebno smo se osvrnuli u rubrici Priznanja u tekstu Državna nagrada za znanost za 2010. god. – Nagrada za životno djelo prof. em. dr. sc. dr. h. c. Branimiru Prpiću. U tome prvome dvobroju ukazali smo i obrazložili, za šumu i hrvatsko šumarstvo, pogubnu odluku o smanjenju sredstava OKFŠ-a za 50 % te bojazan da se taj doprinos potpuno ukine. U dvobroju 3–4 pod naslovom "Hrvatsko šumarstvo na raskrižju", ukazali smo ponajprije na neutemeljeno ignorirajući odnos politike prema struci i na ozbiljno nagriženo načelo zajedništva u donošenju dalekosežnih odluka za šume i šumarstvo. Kao primjer uzeli smo različita gledišta oko kanala Dunav–Sava, Natura 2000, zapošljavanja u šumarstvu i navodni višak radnika u odnosu na manjak poslova kojih ima ali ih ignoriramo, te napose na odnos znanja i podobnosti. U dvobroju 5–6 posebno smo ukazali na nedastatak suvisle stragije u odnosima šumarstva i prerade drva i neprestanog razmimoilaženja kada je riječ o cijenama i načinu prodaje drvnih sortimenata, koje su po našem mišljenju glavni uzrok neekonomičnog i stručno nedozvoljenog korištenja visoko vrijedne sirovine i time rasipanja nacionalnog bogatstva. Cijena drvnih sortimenata glede učešće drva kao sirovine za proizvodnju finalnog visoko kvalitenog drvnog proizvoda ne opravdava napade na navodno visoku cijenu sirovine, ali omogućuje laku zaradu, posebice pilanama te preradu visoko vrijednih drvnih sortimenata u poluproizvode najnižih kategorija. Napomenuli smo kako su upravo drvoprerađivači glavni korisnici FSC certifi kata hrvatskihšuma, a sredstva OKFŠ-a trpaju u parafiskalne namete koje ne žele plaćati. U dvobroju 7–8 pisali smo pak o problemu restrukturiranja trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o., koje se pokušava restrukturirati po "trećem receptu" nakon pokušaja s Ircima i Ekonomskim fakultetom. Nova su vremena, ali postoje i iskustva i uspješni recepti koje smo mi, a i države sa dužom šumarskom tradicijom provodili i sada provode, pa ne treba biti previše pametan za slično primijeniti. Rekli smo da nije bit restrukturiranja u šumarstvu u otpuštanju radnika, nego u neophodnom stručnom obavljanju propisanih poslova i širenju gospodarskih aktivnosti, ako su one sastavnica općeg napretka društva. Upravo o današnjoj politici zapošljavanja u šumarstvu pisali smo u dvobroju 9–10, komparirajući profit i poslove koje je u šumarstvu nužno obavljati da bi šume ostale vječne, proizvodeći dobra koja svi želimo koristiti, ali ne i plaćati. Na kraju godine opetovano se nadamo da će se u nadolezaćoj godini glas struke više slušati, pa u nadi da će tako ibiti, čitateljima Šumarskoga lista želimo Čestit Božić i sretnu i uspješnu 2013. godinu. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Jozo FRANJIĆ, Željko ŠKVORC, Daniel KRSTONOŠIĆ, Krunoslav SEVER, Ivana ALEŠKOVIĆ | UDK 630*165+187 (001) | 559 |
| VEGETACIJSKE ZNAČAJKE PRIMORSKIH BUKOVIH ŠUMA (Seslerio autumnali-Fagetum M. Wraber ex Borhidi 1963) I PRETPLANINSKIHBUKOVIH ŠUMA (Ranunculo platanifoliae-Fagetum Marinček et al. 1993) NA PODRUČJU PARKA PRIRODE UČKA |
|
|
| Sažetak: Park prirode Učka obuhvaća masiv Učke i dio Ćićarije, a odlikuje se specifičnim položajem na granici kontinentalnoga i mediteranskoga klimatskog utjecaja. Taj položaj uvjetuje veliko bogatstvo i raznovrsnost biljaka i biljnih zajednica. Jedno od temeljnih značajki toga prostora su bukove šume koje se po svojim osnovnim svojstvima mogu svrstati u kontinentalne biljne zajednice, ali zbog specifičnoga položaja odlikuju se i mnogim submediteranskim elementima. Tijekom terenskih istraživanja napravljeno je 114 fitocenoloških snimki. Ukupno je zabilježeno 203 vrste vaskularnih biljaka. Prosječan broj vrsta u snimci je 22,8 (6–44). Klasifikacijom snimki, kao i usporedbom sa snimkama odgovarajućih vegetacijskih tipova na području južne Slovenije, Gorskoga kotara i Like, utvrđeno je da na području PP Učka dolaze sljedeće biljne zajednice bukovih šuma – Seslerio autumnali-Fagetum, Seslerio autumnali-Fagetum allietosum ursinii subass. nova hoc loco, Ranunculo platanifoliae-Fagetum. As. Seslerio autumnali-Fagetum široko je rasprostranjena na istraživanom području, te čini kontinuiran vegetacijski pojas od 800–1150 m n. v. Odlikuje se velikim učešćem termofilnih vrsta, posebice sastojine nastale sukcesijom napuštenih poljoprivrednih površina. Edafski uvjetovana subas. allietosum ursinii utvrđena je na lokalitetu Bukovo, a te se sastojine ističu zanimljivom kombinacijim termofilnih i mezofilnih vrsta. As. Ranunculo platanifoliae-Fagetum dolazi u najvišim dijelovima Parka prirode Učka. Ključne riječi: Park prirode Učka; bukove šume; florni sastav; ekološke značajke; Istra; Hrvatska |
autori: FRANJIĆ, Jozo  ŠL ŠKVORC, Željko ŠL KRSTONOŠIĆ, Daniel ŠL SEVER, Krunoslav ŠL Alešković, Ivana  | |
| Marilena IDŽOJTIĆ, Marko ZEBEC, Igor POLJAK, Zlatko ŠATOVIĆ, Zlatko LIBER | UDK 630*165 (Castanea sativa Mill.) (001) |
579 |
| ANALIZA GENETSKE RAZNOLIKOSTI "LOVRANSKOG MARUNA" (Castanea sativa Mill.) KORIŠTENJEM MIKROSATELITNIH BILJEGA |
|
|
| Sažetak: Maruni (maroni) su sorte europskog pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) dobivene selekcijom, koje se od davnina uzgajaju radi proizvodnje krupnih i kvalitetnih plodova. Maruni su u Hrvatskoj sađeni na privatnim posjedima istočnih padina Učke, u okolici Lovrana i poznati su pod nazivom "lovranski marun". Do sada nije bilo znanstvenih istraživanja lovranskog maruna te nije poznato s kojim su biljnim materijalom nasadi podignuti, odnosno koliko je različitih genotipova zastupljeno. Ta saznanja ključna su za sve daljnje korake koje treba poduzeti kako bi se očuvali postojeći genetski izvori. Cilj ovoga istraživanja bila je analiza genetske raznolikosti stabala lovranskog maruna u postojećim nasadima, korištenjem mikrosatelitnih biljega. Istraživanje je rađeno na uzorku od 72 stabla, korištenjem 5 mikrosatelitnih biljega. Analiza je pokazala prisutnost 11 multilokusnih genotipova, što govori u prilog raznovrsnosti i bogatstvu svojti pitomog kestena na lovranskom području, koje još uvijek nisu taksonomski određene, a vode se pod kolektivnim nazivom "lovranski marun". Većina uzorkovanih stabala, 58, pripada istom genotipu, što se može tumačiti statičnošću u smislu introdukcije novih svojti na istraživano područje i forsiranjem, tj. ekstenzivnim uzgojem. Ključne riječi: lovranski marun; Castanea sativa Mill.; genetska raznolikost; mikrosatelitni biljezi |
autori: IDŽOJTIĆ, Marilena ŠL ZEBEC, Marko ŠL Poljak, Igor Šatović, Zlatko Liber, Zlatko | |
| Dalibor BALLIAN, Faruk BOGUNIĆ, Osman MUJEZINOVIĆ, Davorin KAJBA | UDK 630*165 (Fagus sylvatica L.) (001) |
589 |
| GENETSKA DIFERENCIJACIJA OBIČNE BUKVE (Fagus sylvatica L.) U BOSNI I HERCEGOVINI |
|
|
| Sažetak: Biokemijska genetička identifikacija obične bukve (Fagus sylvatica L.), provedena je korištenjem izoenzimskih biljega u osam prirodnih populacija na širem području Bosne i Hercegovine. Genetska varijabilnost analizirana je pomoću 10 izoenzimskih sustava, sa 16 polimorfnih lokusa i 52 alela. Utvrđena je statistički značajna razlika između populacija, uz nešto nižu vrijednost prosječne diferenciranosti. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak, da bi se u svrhu održavanja prirodnih genetskih izvora obične bukve u Bosni i Hercegovini trebala uspostaviti što gušća mreža banki gena metodama in situ i ex situ (banke sjemena, sjemenske sastojine i sjemenske plantaže) potrebna za održavanje genetske raznolikosti populacija. Na temelju rezultata istraživanja, svaka ekološka niša obične bukve trebala bi imati svoju banku gena,uz odgovarajući broj populacija i jedinki, kako bi se očuvale ekološke i fiziološke značajke ove vrijedne gospodarske vrste. Ključne riječi: obična bukva; izoenzimi; genetska raznolikost i diferencijacija |
autori: Ballian, Dalibor Bogunić, Faruk Mujezinović, Osman KAJBA, Davorin ŠL | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Stefan WIRTH Milan PERNEK | UDK 630*443 | 599 |
| PRVI NALAZ GRINJE Histiostoma ulmi NA OBIČNOJ JELI I NAZNAKA NJEZINOG MOGUĆEG FORETIČKOG ŠIRENJA PUTEM CVILIDRETE Acanthocinus reticulatus |
|
|
| Sažetak: Grinja Histiostoma ulmi (Histiostomatidae) izvorno je opisana kao vrsta koja se nalazi u hodnicima potkornjaka roda Scolytus s kojima nema foretički odnos, za razliku od kornjaša Hypophloeus bicolor iz porodice Tenebrionidae. Prvi nalaz grinje H. ulmi u hodnicima strizibuba Acanthocinus reticulatus indicira mogućnost foretičke asocijacije s nekoliko kornjaša iz porodica Tenebrionidae, Cerambycidae i Curculionidae. Na običnoj jeli (Abies alba) u Hrvatskoj potkornjaci roda Pityokteines zauzimaju istu hranidbenu nišu kao i A. reticulatus te su također mogući prijenosnici spomenutih grinja. Acanthocinus reticulatus napadaju koru jele debla kao pionirski takson, suprotno od dosadašnjih saznanja kako Pityokteines spinidens i P. curvidens dolaze prvi. Histiostoma ulmi sakupljana je s uzoraka uzetih od hodnika larvi strizibuba. Histiotomatidae koje se hrane bakterijama, predstavlja monofiletičku grupu sastavljenu od šest vrlo sličnih vrsta. Morfološke razlike H. ulmi sa sličnim vrstama vidljive su isključivo u stadiju imaga. Deutonimfe nađene na vrstama roda Pityokteines u ranijim istraživanjima determinirane su, bez razvoja odraslih oblika, kao Histiostoma piceae. Glede velike sličnosti između deutonimfi H. piceae i H. ulmi, moguće je da su napravljene pogreške u identifikaciji. Histiostoma ulmi uzgajana u laboratorijskim uvjetima na tijelu je nosila neidentificirane gljive. Grinje kao primjerice Tarsonemus, poznate su kao prenositelji gljive plavila (Ophiostomatidae) koje mogu imati važnu ulogu kod odumiranja jele. Buduća istraživanja trebaju pokazati da li deutonimfe H. ulmi kojima su mogući vektori kukci rodova Cerambycidae, Tenebrionidae ili Curculionidae, također prenose spore gljive plavila. Ključne riječi: Pityokteines; Acari; Histiostomatidae; Histiostoma ulmi; Histiostoma piceae; Acanthocinus reticulatus; spore gljiva; hiperforezija |
autori: Wirth, Stefan PERNEK, Milan ŠL | |
| STRUČNI ČLANCI | ||
| Damira TAFRA, Marija PANDŽA, Milenko MILOVIĆ | UDK 630*174 | 607 |
| DENDROFLORA OMIŠA |
|
|
| Sažetak: U radu se iznose rezultati istraživanja samonikle i hortikulturne dendroflore Omiša, gradića smještenog jugoistočno od Splita, na ušću rijeke Cetine. Na širem području grada, površine 3,48 km2, zabilježeno je ukupno 239 svojti u sastavu 156 rodova i 72 porodice. Brojem svojti dominiraju kritosjemenjače (219 svojti; 91,63 %) i to dvosupnice (205 svojti). Od porodica najzastupljenije su Rosaceae (33; 13,81 %), a od rodova rod Prunus (11 svojti; 4,60 %). Prema tipu habitusa prevladavaju grmovi (132; 55,23 %), zatim slijede stabla (83; 34,73 %), a najmanje su zastupljene drvenaste penjačice (24; 10,04 %). Listopadne svojte zastupljenije su (128; 53,56 %) od vazdazelenih (107; 44,77 %). Četiri (1,67 %) svojte su zimzelene. Alohtone svojte (150; 62,8 %) znatno su zastupljenije od autohtonih (89; 37,20 %) što je sukladno rezultatima istraživanja dendroflore u drugim područjima Hrvatske. Prema stupnju udomaćenosti, najbrojnije su svojte koje dolaze isključivo u kulturi (121 svojta, 80,67 %), zatim slijede svojte koje samo privremeno preživljavaju izvan kulture (21; 14,00 %). Zastupljenost udomaćenih svojti je razmjerno malena (8; 5,33 %), a među njima je 5 invazivnih svojti. Iako je invazivna sposobnost alohtone dendroflore Omiša razmjerno niska, unošenje stranih svojti u hortikulturu treba ograničiti i kontrolirati, jer neke svojte mogu invazivnim širenjem izazvati teške poremećaje u prirodnim ekosustavima (primjer Amorpha fruticosa koja se širi duž obala Cetine). Prema geografskom podrijetlu prevladavaju biljke azijskog podrijetla (65; 43,33 %), a zatim slijede svojte iz Amerike (35; 23,33 %) među kojima su najzastupljenije sjevernoameričke biljke. Rezultati istraživanja dendroflore Omiša, kao i drugih područja Hrvatske, ukazuju na neopravdanu praksu dugogodišnjeg zanemarivanja domaćih vrsta u uzgoju, iako su one u pravilu lakše za održavanje, a po dekorativnim osobinama ne zaostaju za stranim svojtama. Ključne riječi: autohtona i alohtona dendroflora; Omiš |
autori: Tafra, Damira Pandža, Marija Milović, Milenko | |