+ 2008
+ 2009
+ 2010
+ 2011
1-2/2012
3-4/2012
5-6/2012
7-8/2012
9-10/2012
11-12/2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
+ 2018
+ 2019
+ 2020
+ 2021
+ 2022
+ 2023
+ 2024
new


HR  EN   

11-12/2012

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*https://doi.org/10.31298/sl
upute autorima
TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Boris Hrašovec


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   557
NA KRAJU GODINE      
Na kraju svake godine ostajemo začuđeni kako je brzo "proletjela", a da se, što bi narod rekao, gotovo "nismo ni okrenuli". Vrijeme je za izradu programa rada za iduću godinu, ali ponajprije za osvrt na izvršenje zacrtanih programa za ovu koja je na kraju. Možda će trebati samo prepisati prošlogodišnji program, jer što zbog objektivnih, a što subjektivnih razloga, ništa se nije promijenilo. U ovoj našoj uvodnoj riječi nastojimo naznačiti aktualne probleme struke, argumentirati ih i poticati rješenja, očekujući da će trenutno mjerodavni u struci uvažiti stavove struke, prenijeti ih i braniti ih na razini politike koja o svemu odlučuje. Prisjetit ćemo se o čemu smo u ovoj rubrici pisali u ovogodišnjih 5 dvobroja časopisa, pa da vidimo ako se "nismo ni okrenuli", da li smo se bar malo pokrenuli, ili ćemo zaista samo prepisati prošlogodišnji program rada.
U dvobroju 1–2 prisjetili smo se na našega dugogodišnjegglavnog urednika Šumarskoga lista, profesora emeritusa dr. sc. Branimira Prpića, koji nas je napustio na prvi dan Nove 2012. godine. Dugi niz godina on je u ovoj rubrici ukazivao na aktualne probleme struke. Na te tekstove, smatrajući ih izuzetno značajnima, posebno smo se osvrnuli u rubrici Priznanja u tekstu Državna nagrada za znanost za 2010. god. – Nagrada za životno djelo prof. em. dr. sc. dr. h. c. Branimiru Prpiću. U tome prvome dvobroju ukazali smo i obrazložili, za šumu i hrvatsko šumarstvo, pogubnu odluku o smanjenju sredstava OKFŠ-a za 50 % te bojazan da se taj doprinos potpuno ukine.
U dvobroju 3–4 pod naslovom "Hrvatsko šumarstvo na raskrižju", ukazali smo ponajprije na neutemeljeno ignorirajući odnos politike prema struci i na ozbiljno nagriženo načelo zajedništva u donošenju dalekosežnih odluka za šume i šumarstvo. Kao primjer uzeli smo različita gledišta oko kanala Dunav–Sava, Natura 2000, zapošljavanja u šumarstvu i navodni višak radnika u odnosu na manjak poslova kojih ima ali ih ignoriramo, te napose na odnos znanja i podobnosti.
U dvobroju 5–6 posebno smo ukazali na nedastatak suvisle stragije u odnosima šumarstva i prerade drva i neprestanog razmimoilaženja kada je riječ o cijenama i načinu prodaje drvnih sortimenata, koje su po našem mišljenju glavni uzrok neekonomičnog i stručno nedozvoljenog korištenja visoko vrijedne sirovine i time rasipanja nacionalnog bogatstva. Cijena drvnih sortimenata glede učešće drva kao sirovine za proizvodnju finalnog visoko kvalitenog drvnog proizvoda ne opravdava napade na navodno visoku cijenu sirovine, ali omogućuje laku zaradu, posebice pilanama te preradu visoko vrijednih drvnih sortimenata u poluproizvode najnižih kategorija. Napomenuli smo kako su upravo drvoprerađivači glavni korisnici FSC certifi kata hrvatskihšuma, a sredstva OKFŠ-a trpaju u parafiskalne namete koje ne žele plaćati.
U dvobroju 7–8 pisali smo pak o problemu restrukturiranja trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o., koje se pokušava restrukturirati po "trećem receptu" nakon pokušaja s Ircima i Ekonomskim fakultetom. Nova su vremena, ali postoje i iskustva i uspješni recepti koje smo mi, a i države sa dužom šumarskom tradicijom provodili i sada provode, pa ne treba biti previše pametan za slično primijeniti. Rekli smo da nije bit restrukturiranja u šumarstvu u otpuštanju radnika, nego u neophodnom stručnom obavljanju propisanih poslova i širenju gospodarskih aktivnosti, ako su one sastavnica općeg napretka društva.
Upravo o današnjoj politici zapošljavanja u šumarstvu pisali smo u dvobroju 9–10, komparirajući profit i poslove koje je u šumarstvu nužno obavljati da bi šume ostale vječne, proizvodeći dobra koja svi želimo koristiti, ali ne i plaćati.
Na kraju godine opetovano se nadamo da će se u nadolezaćoj godini glas struke više slušati, pa u nadi da će tako ibiti, čitateljima Šumarskoga lista želimo Čestit Božić i sretnu i uspješnu 2013. godinu.

Uredništvo


    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Jozo FRANJIĆ, Željko ŠKVORC, Daniel KRSTONOŠIĆ, Krunoslav SEVER, Ivana ALEŠKOVIĆ  UDK 630*165+187 (001) 559
VEGETACIJSKE ZNAČAJKE PRIMORSKIH BUKOVIH ŠUMA (Seslerio autumnali-Fagetum M. Wraber ex Borhidi 1963) I PRETPLANINSKIHBUKOVIH ŠUMA (Ranunculo platanifoliae-Fagetum Marinček et al. 1993) NA PODRUČJU PARKA PRIRODE UČKA      
Sažetak:
Park prirode Učka obuhvaća masiv Učke i dio Ćićarije, a odlikuje se specifičnim položajem na granici kontinentalnoga i mediteranskoga klimatskog utjecaja. Taj položaj uvjetuje veliko bogatstvo i raznovrsnost biljaka i biljnih zajednica. Jedno od temeljnih značajki toga prostora su bukove šume koje se po svojim osnovnim svojstvima mogu svrstati u kontinentalne biljne zajednice, ali zbog specifičnoga položaja odlikuju se i mnogim submediteranskim elementima. Tijekom terenskih istraživanja napravljeno je 114 fitocenoloških snimki. Ukupno je zabilježeno 203 vrste vaskularnih biljaka. Prosječan broj vrsta u snimci je 22,8 (6–44). Klasifikacijom snimki, kao i usporedbom sa snimkama odgovarajućih vegetacijskih tipova na području južne Slovenije, Gorskoga kotara i Like, utvrđeno je da na području PP Učka dolaze sljedeće biljne zajednice bukovih šuma – Seslerio autumnali-Fagetum, Seslerio autumnali-Fagetum allietosum ursinii subass. nova hoc loco, Ranunculo platanifoliae-Fagetum. As. Seslerio autumnali-Fagetum široko je rasprostranjena na istraživanom području, te čini kontinuiran vegetacijski pojas od 800–1150 m n. v. Odlikuje se velikim učešćem termofilnih vrsta, posebice sastojine nastale sukcesijom napuštenih poljoprivrednih površina. Edafski uvjetovana subas. allietosum ursinii utvrđena je na lokalitetu Bukovo, a te se sastojine ističu zanimljivom kombinacijim termofilnih i mezofilnih vrsta. As. Ranunculo platanifoliae-Fagetum dolazi u najvišim dijelovima Parka prirode Učka.

Ključne riječi: Park prirode Učka; bukove šume; florni sastav; ekološke značajke; Istra; Hrvatska

    autori:
    FRANJIĆ, Jozo      ŠL
    ŠKVORC, Željko    ŠL
    KRSTONOŠIĆ, Daniel    ŠL
    SEVER, Krunoslav    ŠL
    Alešković, Ivana  
 
Marilena IDŽOJTIĆ, Marko ZEBEC, Igor POLJAK, Zlatko ŠATOVIĆ, Zlatko LIBER  UDK 630*165
(Castanea sativa Mill.) (001)
579
ANALIZA GENETSKE RAZNOLIKOSTI "LOVRANSKOG MARUNA" (Castanea sativa Mill.) KORIŠTENJEM MIKROSATELITNIH BILJEGA      
Sažetak:
Maruni (maroni) su sorte europskog pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) dobivene selekcijom, koje se od davnina uzgajaju radi proizvodnje krupnih i kvalitetnih plodova. Maruni su u Hrvatskoj sađeni na privatnim posjedima istočnih padina Učke, u okolici Lovrana i poznati su pod nazivom "lovranski marun". Do sada nije bilo znanstvenih istraživanja lovranskog maruna te nije poznato s kojim su biljnim materijalom nasadi podignuti, odnosno koliko je različitih genotipova zastupljeno. Ta saznanja ključna su za sve daljnje korake koje treba poduzeti kako bi se očuvali postojeći genetski izvori. Cilj ovoga istraživanja bila je analiza genetske raznolikosti stabala lovranskog maruna u postojećim nasadima, korištenjem mikrosatelitnih biljega. Istraživanje je rađeno na uzorku od 72 stabla, korištenjem 5 mikrosatelitnih biljega. Analiza je pokazala prisutnost 11 multilokusnih genotipova, što govori u prilog raznovrsnosti i bogatstvu svojti pitomog kestena na lovranskom području, koje još uvijek nisu taksonomski određene, a vode se pod kolektivnim nazivom "lovranski marun". Većina uzorkovanih stabala, 58, pripada istom genotipu, što se može tumačiti statičnošću u smislu introdukcije novih svojti na istraživano područje i forsiranjem, tj. ekstenzivnim uzgojem.

Ključne riječi: lovranski marun; Castanea sativa Mill.; genetska raznolikost; mikrosatelitni biljezi

    autori:
    IDŽOJTIĆ, Marilena      ŠL
    ZEBEC, Marko    ŠL
    Poljak, Igor    
    Šatović, Zlatko    
    Liber, Zlatko    
 
Dalibor BALLIAN, Faruk BOGUNIĆ, Osman MUJEZINOVIĆ, Davorin KAJBA  UDK 630*165
(Fagus sylvatica L.) (001)
589
GENETSKA DIFERENCIJACIJA OBIČNE BUKVE (Fagus sylvatica L.) U BOSNI I HERCEGOVINI      
Sažetak:
Biokemijska genetička identifikacija obične bukve (Fagus sylvatica L.), provedena je korištenjem izoenzimskih biljega u osam prirodnih populacija na širem području Bosne i Hercegovine. Genetska varijabilnost analizirana je pomoću 10 izoenzimskih sustava, sa 16 polimorfnih lokusa i 52 alela. Utvrđena je statistički značajna razlika između populacija, uz nešto nižu vrijednost prosječne diferenciranosti. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak, da bi se u svrhu održavanja prirodnih genetskih izvora obične bukve u Bosni i Hercegovini trebala uspostaviti što gušća mreža banki gena metodama in situ i ex situ (banke sjemena, sjemenske sastojine i sjemenske plantaže) potrebna za održavanje genetske raznolikosti populacija. Na temelju rezultata istraživanja, svaka ekološka niša obične bukve trebala bi imati svoju banku gena,uz odgovarajući broj populacija i jedinki, kako bi se očuvale ekološke i fiziološke značajke ove vrijedne gospodarske vrste.

Ključne riječi: obična bukva; izoenzimi; genetska raznolikost i diferencijacija

    autori:
    Ballian, Dalibor    
    Bogunić, Faruk  
    Mujezinović, Osman  
    KAJBA, Davorin      ŠL
 
 
PRETHODNO PRIOPĆENJE
 
Stefan WIRTH Milan PERNEK  UDK 630*443 599
FIRST RECORD OF THE MITE Histiostoma ulmi IN SILVER FIR AND INDICATION OF A POSSIBLE PHORETIC DISPERSAL BY THE LONGHORN BEETLE Acanthocinus reticulatus      
Abstract:
The mite Histiostoma ulmi (Histiostomatidae), originally discovered by the describer within the bark beetle galleries of genus Scolytus, has been found to be phoretic on a tenebrionid beetle Hypophloeus bicolor. The first discovery of H. ulmi in the galleries of the longhorn beetle Acanthocinus reticulatus indicates the possibility of its phoretic association with several beetle carriers: tenebrionid, cerambycid and scolytid beetles. In Croatia, scolytids of the genus Pityokteines, occupying the same niche within their food plant, silver fir (Abies alba) could represent these additional carriers.
Acanthocinus reticulatus infested the bark of an Abies alba specimen as a pioneer taxon, as opposed to the usual earliest colonising beetles Pityokteines spinidens and P. curvidens. Histiostoma ulmi was reared from samples taken from the galleries of this longhorn beetle’s larvae. As is typical for histiostomids, these mites feed on bacteria. They represent a monophyletic group of at least six very similar species. The morphological characters separating H. ulmi from similar species are expressed only in adult mites. Deutonymphs found attached to Pityokteines were previously determined to be Histiostoma piceae, but were never reared to adulthood. Due to a close resemblance between the deutonymphs of H. piceae and H. ulmi, incorrect assignments, relying only on deutonymphs for determination, are possible. H. ulmi was observed under laboratory conditions carrying spores of an undetermined mold fungus. Other phoretic mites, such as Tarsonemus, are known to carry spores of blue stain fungi (Ophiostomatidae) which could be of practical importance in silver fir decline. Future studies need to show, whether deutonymphs of H. ulmi, possible vectored by bark beetles, tenebrionids and longhorn beetles, also carry spores of blue stain fungi.

Key words: Pityokteines; Acari; Histiostomatidae; Histiostoma ulmi; Histiostoma piceae; Acanthocinus reticulatus; fungal spores; hyperphoresy

    autori:
    Wirth, Stefan    
    PERNEK, Milan      ŠL
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Damira TAFRA, Marija PANDŽA, Milenko MILOVIĆ  UDK 630*174 607
DENDROFLORA OMIŠA      
Sažetak:
U radu se iznose rezultati istraživanja samonikle i hortikulturne dendroflore Omiša, gradića smještenog jugoistočno od Splita, na ušću rijeke Cetine. Na širem području grada, površine 3,48 km2, zabilježeno je ukupno 239 svojti u sastavu 156 rodova i 72 porodice. Brojem svojti dominiraju kritosjemenjače (219 svojti; 91,63 %) i to dvosupnice (205 svojti). Od porodica najzastupljenije su Rosaceae (33; 13,81 %), a od rodova rod Prunus (11 svojti; 4,60 %). Prema tipu habitusa prevladavaju grmovi (132; 55,23 %), zatim slijede stabla (83; 34,73 %), a najmanje su zastupljene drvenaste penjačice (24; 10,04 %). Listopadne svojte zastupljenije su (128; 53,56 %) od vazdazelenih (107; 44,77 %). Četiri (1,67 %) svojte su zimzelene.
Alohtone svojte (150; 62,8 %) znatno su zastupljenije od autohtonih (89; 37,20 %) što je sukladno rezultatima istraživanja dendroflore u drugim područjima Hrvatske. Prema stupnju udomaćenosti, najbrojnije su svojte koje dolaze isključivo u kulturi (121 svojta, 80,67 %), zatim slijede svojte koje samo privremeno preživljavaju izvan kulture (21; 14,00 %). Zastupljenost udomaćenih svojti je razmjerno malena (8; 5,33 %), a među njima je 5 invazivnih svojti. Iako je invazivna sposobnost alohtone dendroflore Omiša razmjerno niska, unošenje stranih svojti u hortikulturu treba ograničiti i kontrolirati, jer neke svojte mogu invazivnim širenjem izazvati teške poremećaje u prirodnim ekosustavima (primjer Amorpha fruticosa koja se širi duž obala Cetine). Prema geografskom podrijetlu prevladavaju biljke azijskog podrijetla (65; 43,33 %), a zatim slijede svojte iz Amerike (35; 23,33 %) među kojima su najzastupljenije sjevernoameričke biljke.
Rezultati istraživanja dendroflore Omiša, kao i drugih područja Hrvatske, ukazuju na neopravdanu praksu dugo­godišnjeg zanemarivanja domaćih vrsta u uzgoju, iako su one u pravilu lakše za održavanje, a po dekorativnim osobinama ne zaostaju za stranim svojtama.

Ključne riječi: autohtona i alohtona dendroflora; Omiš

    autori:
    Tafra, Damira    
    Pandža, Marija    
    Milović, Milenko