|
+ 2008 + 2009 + 2010 + 2011 1-2/2012 3-4/2012 5-6/2012 7-8/2012 9-10/2012 11-12/2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
5-6/2012 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 233 | |
| ODNOS ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA |  
|
|
| Za odvijanje, te posebice poboljšanje stanja u bilo kojoj gospodarskoj djelatnosti, potrebno je imati najmanje dva pokazatelja, trenutno stanje kao polazište i mogući cilj koji se želi dostići, a da se poštuju sva načela struke. To se zove Strategija ili ušumarstvu Šumarska politika, koje, kao što smo već na ovome mjestu pisali, nemamo (ako ne računamo onu Vlade iz 2003. god.). No, gospodareći po načelu potrajnosti kroz 2,5 stoljeća, očuvana je kvaliteta, prirodnost i bioraznolikost hrvatskih šuma. Taj obnovljivi prirodni resurs kroz drvni proizvod, posebice kao sirovinu za drvno-tehnološku obradu te općekorisne funkcije koje osigurava društvu, ostvaruje određeni fi nancijski prihod kojim pokriva ulaganja u tu gospodarsku granu privrede, a još se iz upitno ostvarenog profita uplaćuju i određena sredstva u državni proračun. Zašto kažemo iz upitno ostvarenoga profi ta? S jedne strane šumski drvni proizvodi nisu tržišno vrednovani, a s druge strane tražeći profit kojega je moguće ostvariti upravo zanemarivanjem načela potrajnoga gospodarenja, kao na primjer uštedama na odgađanju ili neizvršenju Gospodarskom osnovom propisanih uzgojnih radova, povećanjem etata, pa i "kvalitativnome sječom" (figurativno, furnirci naprijed, ostali stoj). Da li je moguće da smo do toga došli ili ćemo uskoro doći, ako nastavimo šutjeti ne ukazujući na činjenično stanje? A činjenično stanje je ponajprije netržišno vrednovanje drvnih sortimenata i drastično smanjenje finacijskih sredstava namijenjenih za očuvanje općekorisnih funkcija šuma (OKFŠ) koje trebaju plaćati svi korisnici. Osnovom gospodarenja propisani su ciljevi i rokovi izvršenja pojedinih radova. Kada je riječ o drvnim sortimentima, zadaća je u sastojinama odrediti buduće nositelje proizvodnje i njima kroz uzgojne, uređivačke i zaštitarske radove pogodovati u daljnjem razvoju, s ciljem dobivanja najkvalitetnijih sortimenata. Primjerice kod hrasta to se čini i do 160 godina starosti sastojine, što će reći tijekom rada četiri generacije šumarskih stručnjaka. Pitamo se, čemu činiti sve to, ako taj visoko vrijedni drvni proizvod ne postiže pravu cijenu. Kada bi drvoprerađivač za njega platio pravu cijenu, tada bi npr. hrastov furnirski trupac završio na furnirskome nožu (rezan na 0,8 mm debljine), a ne u pilani rezan u samice ili još gore u "planke", koje će onda inozemni drvoprerađivači "doraditi" u furnir. Mnogima nije jasno da je ovakav negospodarski odnos prema šumskim drvnim sortimentima rasipanje nacionalnog bogatstva, kojega, nažalost Država (politika) kao najveći vlasnik toga bogatstva podržava pogodujući privatnome kapitalu, nasjedajući na neprestanu kuknjavu drvoprerađivača o previsokim cijenama drvnih sortimenata, a koje su u prosjeku upola niže od onih na europskom tržištu i najniže u neposrednom okruženju. Na nedavno održanom savjetovanju drvoprerađivača u Opatiji "svirana je ista melodija", a mjerodavni šumarnici po običaju šute. Nitko, uz već prethodno rečeno, nije postavio pitanje, primjerice: drvo kao osnovna sirovina u visoko fi naliziranom proizvodu sudjeluje s oko 14 do maksimalno 20 % vrijednosti proizvoda – zašto je onda samo najavljivano minimalno povećanje cijena šumskih proizvoda prema njihovim stvarnim vrijednostima problem, a ostali troškovi proizvodnje ne? Ili drugo pitanje: kako to da se isplati proizvoditi pelete iz sirove a ne već suhe biomase kao otpada iz finalne obrade drva, kako se to u svijetu radi, ako je cijena šumskih proizvoda realna? U ekonomici je poznat termin "renta položaja" – upravo tu rentu položaja imaju naši drvoprerađivači – nekima trupac, uvjetno rečeno, pada gotovo na samo stovarište trupaca – kako to da nisu konkurentniji od onih koji imaju velike troškove trans-porta? Izraditi visoko kvalitetni drvni proizvod, s velikom dodanom vrijednošću (što omogućava veću zaposlenost) i konkurentan na svjetskom tržištu danas zahtijeva znanje, stručnost radnika i tehnološku opremljenost proizvođača. Pitanje je koliko se ulaže u znanje, potiče stručnost i ulaže u nove tehnologije obrade drva, ili se primjerice u trci za lakom i kratkoročnom zaradom ulaže izvan osnovne djelatnosti (npr. stanogradnju), ostajući dužnikom dobavljačima, tražeći prolongiranje plaćanja, pa i otpis dugovanja za drvo kao osnovnu sirovinu proizvodnje? Načelno, privatni poduzetnici kažu da su plaće u realnom sektoru niže od onih u javnom sektoru, što je prema dostupnim podacima točno, no upitno je da li su u realnom sektoru to stvarne ili samo "prijavljene", plaće kako bi porezi i doprinosi bili manji. Sredstva uložena u OKFŠ pripomažu dobivanju FSC certifikata za hrvatske šume, a njega koriste isključivo drvoprerađivači, pozivajući se kod prodaje svojih proizvoda na korištenje sirovine iz certificiranih šuma – zašto onda traže njihovo smanjenje, pa i potpuno ukidanje? Da li se obostrano poštuju ugovori o isporuci određenih količina drvne sirovine, ili se od šumarstva traži još više sirovine kada je konjuktura, a kada ona padne ne preuzimaju se niti ugovorene količine? Pitanja bi bilo još, a ova smo naveli kao poticaj mjerodavnima za razmišljanje. Ipak još samo jedno ali bitno pitanje: ne pile li drvoprerađivači granu na kojoj sjede? No, naravno, sva ova pitanja ne tiču se na žalost malog broja korektnih drvoprerađivača, nego većine onih koji su zalutali u drvoprerađivačke vode, želeći brzu zaradu bez obzira na posljedice za šume, a za svoju nesposobnost i neznanje traže opravdanje svugdje, samo ne kod sebe. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Davorin Kajba, Ivan Andrić | UDK 630* 165 (001) | 235 |
| Procjena genetske dobiti, produktivnosti i fenotipske stabilnosti klonova topola na području istočne Hrvatske |
|
|
| Sažetak:Procjena genetskih parametara, produktivnosti i fenotipske stabilnosti za 14 klonova topola u plantažnoj dobi od 2+5 godina utvrđena je u pet klonskih testova na području istočne Hrvatske. Za istih osam klonova topola, u tri eksperimentalne plohe, izvršena su istraživanja adaptabilnosti i interakcije genotip × okolina. Na osnovi veličine regresijskih koeficijenata i regresijske analize možemo utvrditi da se testirani klonovi mogu podijeliti s obzirom na fenotipsku stabilnost i produktivnost na tri grupe: a) fenotipski stabilne klonove, osrednje produktivnosti sa tendencijom adaptabilnosti na sve okoline ´I-214´, ´M 1´, ´S 6-36´, ´S 6-20´); b) srednje stabilni klonovi, osrednje produktivnosti, a pokazuju tendenciju adaptabilnosti na sve okoline (´710´, ´Bl Constanzo´, ´Pannonia´); c) fenotipski vrlo nestabilni klonovi, visoke produkcijske sposobnosti, sa specifičnom adaptacijom na optimalna staništa (´S 1-8´). Utvrđivane su i vrijednosti nasljednosti (h2) za svojstvo drvne zalihe, a genetska dobit (DG) procijenjena je na osnovi selekcije pet ili jednog najboljeg klona. Očekivana genetska dobit uspoređena je s ostvarenim eksperimentalnim podacima. U svakom od pojedinih klonskih testova utvrđena je statistički značajna međuklonska varijabilnost u produkciji i preživljavanju. Vrijednosti procjene nasljednosti (h2) kretale su se od 0,40 do 0,90, što nam ukazuje da je svojstvo produkcije i adaptabilnosti pod visokim stupnjem genetske kontrole. Ostvarena genetska dobit u produkciji drvne zalihe za selekcioniranih pet najboljih klonova bila je nešto veća od očekivanih, a kretala se od 15,30 do 45,12 %, dok je kod selekcije jednog najboljeg klona iznosila od 30,88 do 81,03 %. Kako bi se smanjio rizik monoklonskog uzgoja i povećala stabilnost ekosustava, prednost ćemo dati uzgoju smjese od pet klonova divergentne genetske konstitucije. Ključne riječi: adaptabilnost; genetski parametri; interakcija genotip × okolina; klonovi topole |
autori: KAJBA, Davorin  ŠL Andrić, Ivan  | |
| Aleksandar Mešić, Tihomir Miličević, Dinka Grubišić, Boris Duralija, Ante Marić, Anamarija Popović | UDK 630*453 (Cameraria ohridella) (001) |
245 |
| Suzbijanje kestenovog moljca minera (Cameraria ohridella) tretiranjem lišća |
|
|
| Sažetak:Kestenov moljac miner (Cameraria ohridella) najznačajniji je štetnik divljeg kestena (Aesculus hippocastanum), koji je sastavni dio europskih parkova. Štetnik se redovito javlja u velikim populacijama i čini značajne štete na listovima. Suzbija se tretiranjem lišća (folijarno) ili ubrizgavanjem insekticida u deblo (endoterapeutska metoda). Rad prikazuje rezultate pokusa suzbijanja kestenovog moljca minera tretiranjem krošanja divljeg kestena gradskih parkova. Pomoću leđnog motornog orošivača tretirana su stabla viša od 15 m. Korišteni su regulatori rasta kukaca, imidakloprid, spinosad i Bacillus thuringiensis, uz utrošak škropiva od 3 l po stablu. Najbolji rezultati u suzbijanju kestenovog moljca minera postignuti su tretiranjem listova u dva navrata (razmak između dvije aplikacije približno 43 dana) s insekticidom imidakloprid (91.4–97,2 % učinkovitosti) i regulatorima razvoja kukaca – diflubenzuron (89,5–94,9%), heksaflumuron (84,6–96,3 %), metoksifenozid (85,6–94,9 %) i lufenuron (85,8–94,4%). Nije zabilježena statistički značajna razlika u učinkovitosti suzbijanja gusjenica kestenovog moljca minera nakon jednokratne primjene imidakloprida (88,9–97,7 %) i diflubenzurona (85,9–95,3 %) u odnosu na dva tretiranja istim insekticidima u jednoj vegetaciji. Učinkovitost spinosada bila je značajno niža (67,4–89,3 %), dok je učinkovitost pripravka na osnovi B. thuringiensis bila još niža, neovisno da li je provedeno tretiranje samo s B. Thuringiensis (30,3–87,1 %) ili je primijenjen B. thuringiensis u kombinaciji s imidaklopridom (52,4–91,6 %). Rezultati provedenog petogodišnjeg istraživanja pokazuju kako je moguće postići zadovoljavajuću zaštitu divljeg kestena od kestenovog moljca minera tretiranjem listova ukoliko se provede u vrijeme izlaska gusjenica prve generacije iz jaja. Za to su najprikladniji regulatori razvoja kukaca, dok je imidakloprid manje prikladan zbog više toksičnosti. Insekticid na osnovi B. thuringiensis pokazao je dobro inicijalno djelovanje, ali vrlo slabo rezidualno, te ga je potrebno koristiti češće nego dva puta u jednoj sezoni. Ključne riječi: Bacillus thuringiensis; folijarna aplikacija; imidakloprid; regulatori razvoja kukaca; spinosad; učinkovitost; zaštita divljeg kestena |
autori: Mešić, Aleksandar Miličević, Tihomir Grubišić, Dinka Duralija, Boris Marić, Ante Popović, Anamarija | |
| Ljiljana Šestan | UDK 630*181.1 + 111 (Quercus pubescens Willd.) (001) |
253 |
| Simulacijski model utjecaja temperature zraka na lisne fenofaze hrasta medunca na otoku Pagu |
|
|
| Sažetak: Istraživanje utjecaja najznačajnijeg klimatskog čimbenika – temperature zraka na lisne fenofaze provedeno je razvojem simulacijskog modela sustava fenofaza. Zatim su na prethodno vrednovanom modelu provedeni eksperimenti s različitim vrijednostima temperature zraka. Fenološki podaci prikupljeni su na pokusnoj plohi u šumi medunca (Quercus pubescens, Willd.) na otoku Pagu, gdje su od šumarije Pag tijekom razdoblja od 1993. do 2005. godine vršena sustavna fenološka motrenja. Podaci o kretanju temperature zraka u promatranom razdoblju dobiveni su od Državnog hidrometeorološkog zavoda. Razvoj jasnog i jednostavnog modela prirodnih sustava, kao što je sustav fenofaza, svojevrstan je izazov i zahitjeva dobro poznavanje i samog sustava i metodologije. Problematika istraživanja prirodnih sustava ogleda se u njihovoj dinamičnosti i složenosti, koju je teško opisati i analizirati uz pomoć klasičnih metoda istraživanja, uglavnom temeljenih na linearnim vezama između elemenata nekog promatranog sustava. Osim toga, u prirodnim procesima je uvijek prisutna i određena razina nesigurnosti koju je potrebno ugraditi u model. U ovom istraživanju primijenjen je sustavsko-dinamički pristup uz pomoć kojega je razvijen model sustava lisnih fenofaza. Rezultati provedenih simulacijskih scenarija potvrdili su ključni utjecaj temperature zraka na lisne fenofaze šumskog drveća, ali i da sve fenofaze ne reagiraju jednako na temperaturne promjene, što je ujedno i predmet istraživanja ovoga rada.
Ključne riječi: fenofaze; fenologija; hrast medunac; klimatske promjene; modeliranje; simulacija; sustavsko-dinamički pristup |
autori: Šestan, Ljiljana | |
| Marjana Westergren, Kristjan Jarni, Robert Brus, Hojka Kraigher | UDK 630*165 (Fraxinus excelsior L.) (001) |
263 |
| Prijedlozi za upotrebu šumskog reprodukcijskog materijala običnog jasena (Fraxinus excelsior L.) u Sloveniji na bazi analize jezgrinih mikrosatelita |
|
|
| Sažetak: Obični jasen (Fraxinus excelsior L.) je najraširenija i ekonomski najvažnija vrsta jasena u Sloveniji. Obično se prirodno obnavlja, ali kada prirodna obnova nije moguća, bitno je da za umjetnu obnovu osiguramo staništu prilagođen šumski reprodukcijski materijal većeg genetskog diverziteta. On nam omogućava prilagodbu na promjenljive klimatske uvjete, otpornost na gljive i insekte te učinkovitu obnovu šuma (Rajora i Mosseler 2001, Koskela i sur. 2007). Stoga je bitno da prilikom sakupljanja i manipulacije sjemenom ne smanjimo njegov genetski diverzitet (Hosius et al. 2006, Schmidt 2000). Uporaba lokalnog reprodukcijskog materijala predstavlja aktualnu šumarsku politiku, jer bi zbog prirodne selekcije lokalni genotipovi trebali biti najbolje prilagođeni lokalnim uvjetima, u kojima uspijevaju. Pomoću jezgrinih mikrosatelita istraživali smo genetski diverzitet i strukturu pet populacija običnog jasena u Sloveniji. Željeli smo odgovoriti na sljedeća pitanja: (1) Jesu li sa genetske perspektive analizirane sjemenske sastojine običnog jasena kvalitetnije za sakupljanje reprodukcijskog materijala nego nesjemenske sastojine? (2) Da li je za obični jasen dovoljna jedna provenijencijska regija koja obuhvaća cijelu Sloveniju? Pomoću pet jezgrinih mikrosatelita (FEMSATEL 4, 11, 16, 19 i M2-30) analizirali smo DNA 148 stabala običnog jasena iz pet populacija (tablica 1). Za verifikaciju nekontaminacije i točnosti lančane reakcije s polimerazom i fragmentne analize upotrijebili smo pozitivne i negativne kontrole. Pomoću programa GenAlEx 6 (Peakall i Smouse 2006), FSTAT (Goudet 1995) i SpaGeDi (Hardy i Vekemans 2002) analizirali smo sljedeće indekse genetskog diverziteta: broj alela po lokusu A, broj alela s frekvencijom jednakom ili većom od 0.05 A≥ 0.05, broj efektivnih alela AE, broj privatnih alela APRIV, zapaženu heterozigotnost HO, genetski diverzitet HE, ukupni genetski diverzitet HT i Wrightov koeficijent inbridinga FIS. Genetsku strukturu analizirali smo pomoću indeksa FST, RST i genetskih udaljenosti te izradom filogenetskih stabala.. Programom Genepop 4.0 (Rousset 2008) analizirali smo i korelaciju između genetskih i geografskih udaljenosti između parova populacija. Statističku značajnost izračunatih indeksa testirali smo permutacijama. Svih pet analiziranih lokusa bilo je vrlo polimorfno. Prosječni genetski diverzitet bio je visok (HT = 0.809), broj alela po populaciji bio je između 12.8 i 15.6. Ukupno smo otkrili 38 privatnih alela. Lokalnih općih alela (alela sa frekvencijom jednakom ili većim od 0.05),a koji se pojavljuju u samo jednoj od pet populacija, nismo otkrili. Alelni indeksi za sjemenske sastojine su sa dvije iznimke bili jednaki ili nešto iznad slovenskog prosjeka. Prosječna zapažena heterozigotnost (HO = 0.72) bila je niža od očekivane heterozigotnosti ili genetskog diverziteta (HE = 0.80). To je rezultiralo u pozitivnom i statističko značajnom koeficijentu inbridinga (FIS = 0.102, P = 0.000 (tablica 2)). Na ispitivanoj razini mutacije nisu doprinijele diferencijaciji populacija (RST = –0.007; FST = 0.018; P = 0.993). Zasnovano na parnim vrijednostima FST, od ostalih razlikovala se populacija Razpotje, ali ne i pomoću analize genetskih udaljenosti DC i DS. Isto tako nismo utvrdili veze između genetskih i geografskih udaljenosti. Genetski diverzitet ispitivanih populacija bio je sličan onima u Bosni i Hercegovini (Ballian i sur.. 2008), Bugarskoj (Heuertz i sur. 2001), Rumunji (Heuertz i sur. 2003), Italiji (Ferrazzini i sur. 2007), Velikoj Britaniji (Sutherland i sur. 2010) kao i onoj na razini Europe (Heuertz i sur.. 2004), dok je diferencijacija između slovenskih populacija bila najmanja u Europi. Male razlike između populacija najvjerojatnije su rezultat učinkovitog širenja peludi i sjemena. Koeficijent inbridinga bio je posebno visok u sjemenskoj sastojini Rodik, što tumačimo umjetnim nastankom te sastojine iz reprodukcijskog materijala uske genetske baze. Iako rezultati indeksa broja alela i broja efektivnih alela kod analize malih uzorka mogu biti pristrani, prvi indeks za sjemensku sastojinu Rodik bio je ispod, a drugi iznad slovenskog prosjeka. Da bi izbjegli reprodukcijski materijal malog genetskog diverziteta u sjemenskoj sastojini Rodik, predlažemo sakupljanje sjemena sa što većeg broja stabala, koja su između sebe približno jednako udaljena, a sa svakog stabla sakupiti približno jednaku količinu sjemena. Indeksi A, AE, HO i HE za sjemensku sastojinu Grofija su iznad slovenskog prosjeka. Zbog manjeg genetskog diverziteta sastojina Razpotje nije odgovarajući kandidat za sjemensku sastojinu. Analizom genetske strukture utvrdili smo da sjemenska sastojina neautohtonog izvora Rodik pripada istom genetskom bazenu kao i ostale populacije. Unutar tog bazena reprodukcijski materijal običnog jasena može se prenositi, ako između populacija nema razlika u adaptaciji na uvjete okolina. Granice genetskog bazena možemo utvrditi uspoređivanjem rezultata genetskih analiza običnog jasena u sjevernoj Italiji i Bosni i Hercegovini pomoću standardizacije pozitivnih kontrola. Na osnovi dobivenih rezultata, koji nisu povezani sa adaptacijskim svojstvima, analizirane populacije su slične, što omogućava liberalan prijenos reprodukcijskog materijala unutar istraživanog areala/genetskog bazena. Istodobno potreban je poseban oprez kod prijenosa reprodukcijskog materijala iz Prekmurja u središnju Sloveniju, jer su u Prekmurju zapaženi hibridi između običnog i poljskog jasena (Westergren i sur., u pripremi). Prekmurske populacije nisu uključene u ovu studiju. Pri sakupljanju sjemena u sjemenskoj sastojini Rodik treba pratiti pravila dobre prakse produkcije sjemena. Ključne riječi: Fraxinus excelsior; genetska struktura; genetski diverzitet; mikrosateliti; obični jasen; Slovenija; šumski reprodukcijski materijal |
autori: Westergren, Marjana Jarni, Kristjan Brus, Robert Kraigher, Hojka | |
| Andrej Pilipović, Saša Orlović, Nataša Nikolić, Milan Borišev, Borivoj Krstić, Srđan Rončević | UDK 630*561 +161 (001) | 273 |
| Rast i fiziološki parametri kao markeri pri selekciji klonova topola za fitoremedijaciju nafte |
|
|
| Sažetak:
Fitoremedijacija je korištenje biljaka i s njima povezanih mikroorganizama u čišćenju okoliša. Od različitih vrsta drveća koje se koriste za fitoremedijaciju na sjevernoj hemisferi, topole (Populus sp.) su se pokazale kao najbolji kandidati za tu svrhu. Njihova biologija pionirskih vrsta aluvijalnih tala, koje karakterizira vrlo brzi rast i razvijenost korijenovog sustava sposobnog za apsorpcije velikih količina vode, čini ih idealnim kandidatima za fitoremedijaciju. Rafinerija nafte smještena na obali Dunava u Novom Sadu oštećena je 1999. godine, gdje je, od 73569 tona nafte pohranjene u spremnicima, izgorjelo 90%, 9,9 % se izlilo po tlu, dok je 0,1% iscurilo u Dunav s kontaminiranim područjem od 1,5 ha. Uzimajući u obzir prijašnje rezultate istraživanja, zajedno s ekološkom utjecajem naftne kontaminacije specifičnih uvjeta za uzgoj biljaka na takvome tlu, cilj ove studije bio je istražiti potencijal različitih klonova topola za fitoremedijaciju i procijeniti njihov utjecaj onečišćenja na rast i fiziologiju topola. U pokusu su korištena tri klona topola iz klonskog arhiva Instituta za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu: (i) Populus × euramericana klon ´Pannonia´; (ii) Populus deltoides klon ´Bora´; (iii) Populus nigra × P. maximowitzii × P. nigra var. Italica klon ´9111/93´ uzgajana u stakleniku u polukontroliranim uvjetima u supstratu koji je sadržavao naftno onečišćenje u vrijednostima od 0,011 do 11,039 g kg–1 ukupnih naftnih ugljikovodika i 0,005 do 6,839 g kg–1 mineralnih ulja. Tijekom rasta biljaka izvršena su mjerenja intenziteta fotosinteze i disanja, aktivnosti nitrat-reduktaze, fluorescencije klorofila, sadržaja slobodnog prolina i sadržaja pigmenata, a nakon prestanka rasta i oblikovanja terminalnog pupa biljkama je izmjerena svježa biomasa nadzemnog dijela i korijena. Rezultati su pokazali znatni utjecaj naftnog onečišćenja na rast topola. Svježa biomasa nadzemnog (Graf 1.) i podzemnog (Graf 2.) dijela klonova ´9111/93´ i ´Panonnia´ bili su znatno smanjeni s povećanjem stupnja kontaminacije. Međutim, niska razina sirove nafte (tretman 5 %) stimulirala je rast nadzemnog dijela klona ´Bora´, dok je rast korijena bio nepromijenjen u biljkama izloženim tretmanima 5 i 25 %. Tretmani s povećanom koncentracijom nafte utjecali su na nakupljanje prolina u listovima topola (Tablica 2.) u odnosu na kontrolu. Sadržaj prolina topola varirao je od 9,90 do 58.50 µg/g. Značajne su promjene primijećene pri tretmanima 50 i 100 % kod svih klonova. Povećana akumulacija slobodnog prolina u biljkama izloženim naftnom onečišćenju može biti posljedica poremećenog vodnog režima, jer mnogi organizmi, uključujući i više biljke, nakupljaju prolin kao odgovor na osmotski stres zbog suše, visokog saliniteta i hladnoće. Negativan utjecaj kontaminacije nafte na aktivnost nitrate-reduktaze (Tablica 2.) je bio dobro izražen kod ispitivanih klonova topola. Nedostatak značajnih promjena i značajni poticaj zabilježen je pri tretmanu 5 %, dok je utjecaj daljnjeg povećanja sadržaja nafte u tlu uglavnom utjecao na smanjenu aktivnost enzima. Naftno zagađenje nije značajno utjecalo na smanjenje intenziteta fotosinteze i intenziteta disanja (Tablica 3.), čak je zabilježeno povećanje pri tretmanu 100%. Fluorescencija klorofila bila je značajno smanjenja samo kod klonova ´Bora´ i ´9111/93´, dok kod klona ´Pannonia´ nije zabilježen utjecaj naftnog zagađenja. Promjene sadržaja klorofila i karotenoida u listovima topola (Tablica 4.) u prisutnosti nafte pokazala su klonsku specifičnost. Sadržaj klorofila a, klorofila b i ukupnog klorofila u listovima klonova ´´Bora´´ i ´´Pannonia´´ nije bio znatno promijenjen pod utjecajem tretmana, dok su kod klona ´9111/93´ te vrijednosti bile znatno smanjene, što može biti u vezi s njegovim smanjenjem biomase. Međutim,tretmani nisu imali značajan utjecaj na sadržaj karotenoida u listovima topola. Rezultati analize varijance i F vrijednosti za ispitivane parametre (Tablica 5.) pokazali su visok utjecaj tretmana, klonova i njihove interakcije (p<0,01) za sve ispitivane parametre, osim sadržaja karotenoida,što se može objasniti činjenicom da karotenoidi nisu primarni pigmenti fotosinteze i nemaju važnost kao klorofil. Kao najbolji kandidat za fitoremedijaciju naftom zagađenih tala pokazao se klon ´´Bora´´, koji je pokazao najmanji utjecaj tretmana na ispitivane parametre, dok je najveći utjecaj naftnog zagađenja zabilježen kod klona 9111/93. Rezultati ovog pokusa pokazali su značajne razlike između ispitivanih klonova topola te potvrdili da se parametri rasta i fiziološki parametri mogu koristiti kao markeri za selekciju klonova na fitoremedijaciju naftom zagađenih tala, kao i da uspjeh fitoremedijacije nije samo rezultat vrste onečišćenja i njegove razine, svojstva tla i brojnost mikroorganizama, već i pravilanog izbora sorti i klonova. S obzirom na navedene činjenice, i uvažavajući dobivene rezultate, neophodna su daljnja istraživanja usmjerena na analize interakcije biljke-mikroorganizmi-tlo, uključujući i selekciju klonova. Ključne riječi: fitoremedijacija; fiziološki parametri; naftna kontaminacija; topole |
autori: Pilipović, Andrej Orlović, Saša Nikolić, Nataša Borišev, Milan Krstić, Borivoj Rončević, Srđan | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Vlado Goglia, Josef Suchomel, Josip Žgela, Ivan Đukić | UDK 630*304 + 964 | 283 |
| Izloženost vibracijama šumarskih radnika u svjetlu Directive 2002/44/EC |
|
|
| Sažetak:
S obzirom na njihovu štetnost, vibracije koje se prenose na rukovatelje mehaniziranim sredstvima rada s prihvatnih ručki ili s volana putem dlana i prstiju, poznate kao vibracije šaka-ruka, nastoje se ograničiti. U nizu kontinuiranih nastojanja da se to postigne, posebice valja istaći ´´Directive 2002/44/EC´´. U tom se dokumentu na jasan način opisuje postupak utvrđivanja razine izloženosti vibracijama bilo sustava šaka-ruka, bilo čitavoga tijela. Opisani su postupci prilagođeni zahtjevima jasno definiranim međunarodnim normama ISO 5349-1 i 2 te ISO 2631-1, 2 i 3. Izloženosti vibracijama sustava šaka-ruka kod šumarskih radnika valja posvetiti posebnu pozornost, imajući na umu učestalost profesionalnih oboljenja koje one izazivaju. U nastojanju da se mjere zaštite na radu prilagode europskim standardima, donesen je i nacionalni ´´Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti vibracijama na radu´´ (NN55/2008). Za područje poljoprivrede i šumarstva primjena spomenutog Pravilnika obvezujuća je od 1. 1. 2012. godine. Kako je dobro poznato, izloženost radnika vibracijama izražava se tzv. energetskim ekvivalentom A(8) koji se određuje po proceduri jasno opisanoj u međunarodnoj normi ISO 5349-1-2001. Vrijednost A(8) je veličina koja ovisi ne samo o razini vibracija pri pojedinim radnim zahvatima, već i o trajanju izlaganja, odnosno trajanju pojedinog radnog zahvata. Samo je po sebi razumljivo da će sveukupno trajanje radnih zahvata tijekom radnoga dana biti izravna posljedica normativa koji su propisani i usvojeni za određene grupe radova u šumarstvu. Stoga, nastojanja da se ograniči izloženost radnika vibracijama podrazumijeva i prilagođavanje vremena izlaganja (Goglia et al. 2011). Iz toga proizlazi da je potrebno žurno pristupiti utvrđivanju razina energetskih ekvivalenata A(8) prema postojećim radnim normativima za sva radna mjesta na kojima se prema učestalosti pojave profesionalnih oboljenja očekuju problemi. Potom valja uskladiti vremena izlaganja s ograničenjima postavljenima i u ´´Directive 2002/44/EC´´ i u nacionalnom Pravilniku korekcijom radnih normativa. Ključne riječi: ergonomija; granične vrijednosti; izloženost; vibracije |
autori: GOGLIA, Vlado ŠL Suchomel, Josef ŽGELA, Josip ŠL Đukić, Ivan | |