|
+ 2008 + 2009 + 2010 1-2/2011 3-4/2011 5-6/2011 7-8/2011 9-10/2011 11-12/2011 13/2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
1-2/2011 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ UREDNIŠTVA | ||
| Uredništvo | 1 | |
| O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA I KONCESIJI |  
|
|
| Ovih dana na dnevnom redu Vlade, Crkve i javnosti tema je bila Javno poduzeće Hrvatske vode, treba li ga zakonom preoblikovati u trgovačko društvo ili ne? Nakon oštrog protivljenja Crkve i javnosti, prema izvješćima medija,Vlada povlači iz procedure pripremljeni Zakon, koji bi prema ocjeni njegovih protivnika, omogućio rasprodaju nacinalnih vodnih resursa. Dakle, iako Ustav u svom članku 52. jasno kaže kako: “more, morska obala i otoci,vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za kojega je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku,imaju njezinu osobitu zaštitu”, političarima kažu nije za vjerovati, jer bi se primjenom ovoga Zakona mogao učiniti opasan korak prema rasprodaji toga nacionalnog srebra. Kada se Hrvatsko šumarsko društvo protivilo preustroju Javnog poduzeća Hrvatske šume u Trgovačko društvo d.o.o., s istim argumentima, nije dobilo podršku za svoj stav. Da li se ovdje radi o dvostrukim mjerilima ili o “naknadnoj pameti”, što je kod nas sasvim normalna stvar da naknadno ipak progledamo? Dakle, voda je ovim Zakonom u opasnosti, a šuma koja istu uskladišćuje, čuva i pročišćava, a tretira se također kao nacionalno bogatstvo, kao nije u opasnosti! Ili ipak je? U Hrvatskoj enciklopediji, trgovačko društvo je definirano kao “privatnopravna zajednica osoba nastala pravnim poslom radi postizana zajedničkog cilja.Trgovačkim društvima u užem smislu smatraju se društva cilj kojih je vođenje poduzeća radi ostvarenja dobiti ....”. Javno poduzeće, prema istom izvoru je “kolokvijalni izraz za društvo koje se bavi djelatnošću od nekog javnog interesa”. No braneći svoj stav rekli smo, to ne znači da može poslovati neracionalno, ali nije mu u prvome planu dobit i punjenje državnoga proračuna, nego ponajprije stručno i odgovorno obavljanje svoje funkcije.Tako, ako je Javno poduzeće Hrvatske šume p.o. z svojih prihoda i sredstava OKFŠ-a moglo za vlasnika obaviti sve poslove koji karkteriziraju potrajno gospodarenje šumama, polučujući klasično gospodarsku ulogu (pridobivanje drvne sirovine) i osiguravajući i općekorisne funcije šuma (ekološke i socijalne), tu nije bilo mjesta pametnom vlasniku traženje novog ustrojstvenog oblika.Trebalo je samo kontrolirati da li su finacijska sredstva racionalno utrošena i da li se s istim sredstvima moglo učiniti više, jer smatramo da u šumarstvu nema dobiti, ako činimo sve da šumi kroz svoj ulog bar djeomično vratimo ono što ona nama pruža. No, podržavajući stav Crkve i javnosti glede vode, treba dobro razmisliti pa odgovoriti na pitanje što i gdje smo mi sada? Dakle, imamo Trgovačko društvo “Hrvatske šume” d.o.o., a pojavljuje se novi problem, pitanje davanja šuma u koncesiju.U već spomenutoj Hrvatskoj enciklopediji piše: “koncesija (lat. concessio) u širem smislu svako ustupanje, dopuštenje, povlastica. U pravu općenito dozvola za obavljanje neke djelatnosti uvjetovana posebnim odobrenjem”. Mogli bismo reći da Država drugome daje nešto raditi, jer ne znamo ili sami nismo sposobni racionalno to učiniti. Pitamo se, zar to nije uvreda za hrvatsko šumarstvo s gotovo 250-godišnjom tradicijom i tvrtku s oko tisuću šumarskih stručnjaka i 10-tak tisuća zaposlenika. Glede pitanja o profitu kojega država, kao što smo prethodno naveli, neopravdano od šumarstva očekuje, tko će to u tuđu zemlju toliko uložiti da bi dobio manje od uloženog (osim ako se ne bori za dobrobit građana te zemlje, posebno onih s ruralnog područja, što bi od profitera bilo smiješno očekivati!). Stoji i pitanje, zašto struka i tvrtka nije oštro reagirala na te glasine? U daljnjem tekstu iste enciklopedije izričito se kaže: “Koncesija se ne može dati na šumska i druga zakonom utvrđena dobra u vlasništvu države”. No, i uz to, za izlaz iz nastale gospodarske krize nude se prijedlozi o koncesiji pa i prodaji šuma, no izjave resornog ministra bude nam optimizam da se to ipak neće dogoditi. Zanima nas od koga stižu ti prijedlozi? Uvjereni smo da se ne radi o bilo kojem uvaženom šumarskom stručnjaku, no trebalo bi pogledati da li su to “probni baloni” onih istih vrlih ekonomskih stručnjaka, koji su nas doveli na gospodarske grane tu gdje jesmo, ili pak onih pravnih stručnjaka koji su pisali zakone po kojima je Hrvatska opljačkana, što nije moralno, ali je po zakonu. Ova tema je ciljani poticaj za razmišljanje i analizu utjecaja vanjskih čimbenika na šumu i šumarsku struku, ali i za osvrt na stanje i rješenja unutar struke. Uredništvo |
autori: Uredništvo | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Krapinec, K., D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović | UDK 630* 156 (001) | 7 |
| Odnos morfoloških osobitosti veprovih kljova i pouzdanost metoda za procjenu dobi |
|
|
| Sažetak: U radu je načinjena analiza ovisnosti 14 elemenata kljova vepra. Uzorak se sastojao od 26 parova sjekača i brusača (ukupno 52 sjekača i 52 brusača), iz državnog lovišta broj VII/4 “Garjevica” i VII/15 “Zapadna Garjevica”. Elementi ocjene kljova pokazival su statistički visoke pozitivne i značajne ovisnosti sa starošću grla dobivenoj po Brandtovoj i Biegerovoj metodi, i negativne, puno niže i uglavnom nesignifikantne ovisnosti sa starošću procijenjenoj po metodi tetive. Navedeni rezultati upućuju na potrebu preispitivanja odnosa duljine tetive i visine luka sjekača ovisno o dobi vepra (validiranje ove metode za pojedine populacije divljih svinja), ili bi visinu i duljinu luka sjekača kao kriterij procjene dobi veprova u potpunosti trebalo odbaciti. Parametri određivanja dobi putem Biegerove i Brandtove metode pokazival sui puno višu ovisnost o dobi kod zakrivljenijih kljova nego kod izduženijih. Tijekom povećanja dobi primijećuje se relativno kontinuiran rast ostalih elemenata izmjere trofeja. Pri tomu je ovisnost srednje duljine sjekača o dobi vepra puno viša od ovisnosti širine sjekača (R2=0,799; p<0,0001; respektivno R2=0,62; p<0,0001). Najveći prirast, izraženo u trofejnoj vrijednosti (CIC točke) ima srednja širina sjekača, dok najmanji prirast vrijednosti ima opseg brusača. Najveću ovisnost s trofejnom vrijednošću pokazuju širina (r=0,98; p<0,01) i duljina sjekača (r=0,98; p<0,01). Opseg brusača i ukupna zakrivljenost kljova (sjekača i brusača zajedno) pokazuju razmjerno visoku, ali daleko manju ovisnost (r=0,87; p<0,01; respektivno r=0,77; p<0,01). Općenito gledano, između svih elemenata izmjere trofeja nađene su relativno visoke i statistički značajne ovisnosti (p<0,01), koje su se kretale od r=0,62 (između opsega i zakrivljenosti kljova), do r=0,98 (između duljine i širine sjekača). Ključne riječi: Bieger; Brandt; brusači; dob; kljove; metoda tetive; sjekači; Sus scrofa; trofej |
autori: KRAPINEC, Krešimir  ŠL Konjević, Dean  Brezovac, Ivan Manojlović, Luka Severin, Krešimir Njemirovskij, Vera GRUBEŠIĆ, Marijan ŠL TOMLJANOVIĆ, Kristijan ŠL | |
| Kobal, M., M. Urbančič, N. Potočić, B. De Vos, P. Simončič | UDK 630* 114.2 (001) | 19 |
| Pedotransfer funkcije za procjenu gustoće šumskih tala |
|
|
| Sažetak: S obzirom na vremensku zahtjevnost i veliku količinu rada potrebnog za uzorkovanja i analize kemijskih i fizikalnih svojstava šumskih tala, razvoj alternativnih metoda je vrlo važan. Korištenjem pedotransfer funkcija (PTF), znanstvenici koji se bave proučavanjem tala mogu dobiti informaciju o najvažnijim svojstvima tala koja je inače teško (skupo ili vremenski zahtjevno) dobiti. PTF se mogu definirati kao statistički modeli za predviđanje fizikalnih (gustoća, hidraulička svojstva, itd.) i kemijskih (npr. kapacitet za izmjenu kationa) svojstava tla iz drugih, dostupnijih ili rutinski analiziranih svojstava. Cilj ovog rada je bio razviti lokalnu PTF za procjenu gustoće mineralnog dijela šumskih tala Slovenije. Na osnovi literature, hipoteza je bila da (1) gustoća snažno korelira s konce4ntracijom organskog ugljika (OC) i (2) lokalna PTF daje bolčje vrijednosti od objavljenih pedotransfer funkcija. Podaci 45 profila tla s bioindikacijske 16 x 16 km mreže u Sloveniji su analizirani s ciljem razvijanja lokalne pedotransfer funkcije za procjenu gustoće tla. Ukupno je obrađeno 106 profila tla. Uzorci za procjenu gustoće tla uzeti su u pet ponavljanja korištenjem metalnih O-prstenova zapremine 5 cm3. U laboratoriju su uzorci tla osušeni na 105 °C i izvagani za daljnje kemijske i fizikalne analize. Korištene su sljedeće analitičke metode: pH je određen u KCl prema ISO 10390 na automatskom ph-metru Metrohm Titrino, sadržaj C i N je određen prema ISO 10694 i/ili 13878 na elementarnom analizatoru Leco CNS-2000, karbonati prema ISO 10693 Scheiblerovim kalcimetrom a mehanički nsastav tla prema ISO 11277 sedimentnom metodom i pipetom prema Köhnu. Jednostavna i multipla regresija korištene su za predviđanje .b korištenjem različitih zavisnih varijabla, a testirani su također i regresijski modeli sa segmentnim odnosima. Koncentracija organskog ugljika (OC) dobro korelira (r = -0.861, p < 0.001) s gustoćom tla. Dva odvojena segmenta linije izjednačenja uklopljeni su u podatke koji su razdijeljeni u dva intervala prema sadržaju OC (ispod i iznad 36,0 g/kg). Gotovo 80 % varijabiliteta gustoće tla objašnjeno je segmentnom regresijom (Slika 4.). Lokalna pedotransfer funkcija uspoređena je s objavljenim funkcijama a četiri indeksa validacije (MPE, SDPE, RMSPE and R2) potvrdila su najveću kvalitetu predviđanja lokalne pedotransfer funkcije (Slika 5.). Razlike u procjeni zalihe ugljika u tlu (Cpool) različitih pedotransfer funkcija bile su veće od 160 t/ha (Tablica 4.). Predviđanje zaliha ugljika moglo bi biti značajno unaprijeđeno kalibracijom koeficijenata u modelima pomoću podataka razvrstanih prema vrsti tla. Ključne riječi: organski ugljik OC; pedotransfer funkcija PTF; segment na regresija; šumsko tlo; zaliha ugljika Cpool |
autori: Kobal, Milan Urbančič, Mihej POTOČIĆ, Nenad ŠL De Vos, Bruno Simončič, Primož | |
| Pekeč, S., B. Vrbek, S. Orlović, B. Kovačević | UDK 630* 232.3 + 114.2 (001) | 29 |
| Proizvodni potencijal crne topole (Sekcija Aigeiros Duby) na eugleju |
|
|
| Sažetak: Rad prikazuje mogućnost proizvodnje sadnog materijala pet različitih klonova crne topole na euglejnom tlu. Ovo zemljište je u zoni korijenovog sustava težeg mehaničkog sastava, sa sadržajem ukupnog praha i gline od 65,16–75,72 %, a teksturna klasa je praškasta ilovača do ilovača. Izrazito je povećan sadržaj kapilarnih pora u odnosu na nekapilarne pore, te je vlaga u površinskom horizontu bila teže pristupačna biljkama. Kemijske osobine ukazuju da je ovo zemljište slabo humusno, slabo opskrbljeno hranjivima i ima lošije vodno-zračne osobine u odnosu na zemljišta koja se koriste za rasadničku proizvodnju crnih topola. Visinski i debljinski prirast ožiljenica razlikovao se kod ispitivanih klonova. Prema visinskoj strukturi, klonovi ´S1-3´i ´B-17´, postigl sui veće učešće ožiljenica II klase (2,0–2,5 m) koje se kretalo od 46,2–53,9 % i neznatan udio I klase (›2,5 m) od oko 1 %, kao i veću srednju visinu na kraju razdoblja, dok su klonovi´S6-7´, 260/81 i 155/81 imali manje učešće sadnica II klase (7,4–13,4 %), te nisu imali ožiljenica u I klasi, dok je III klasa zastupljena sa 52,7–82,41 % ožiljenica. Ključne riječi: crna topola; euglej; rasadnička proizvodnja; sadni materijal |
autori: Pekeč, Saša VRBEK, Boris ŠL Orlović, Saša Kovačević, Branislav | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Mamut, Marica | UDK 630* 431 | 37 |
| Veza prirodnogeografske i sociogeografske osnove Dalmacije s ugroženošću otvorenog prostora požarom |
|
|
| Sažetak: U radu je istražen međuutjecaj prirodnih i društvenih karakteristika dalmatinskog područja s ugroženošću otvorenog prostora požarom. Istraživanje je provedeno na području dalmatinskih PU (PU Zadarska, PUŠiben sko-Kninska, PU Splitsko-Dalmatinska, PU Dubrovačko-neretvanska) u dese togodišnjem razdoblju 1998–2008. U međusobnu vezu dovedeni su službeni statis tički podaci o požarima MUP-a RH s klimatskim, vegetacijskim i de mografskim stanjem istraživanog prostora. Rezultati istraživanja pokazali su velik utjecaj klimatskih čimbenika, vrste vegetacije i demografskih prilika obalnog i otočnog prostora na učestalost požara i veličinu opožarenih površina. Istarživani prostor ima klimu tipa Cs i podtipa Csa sa suhim ljetima (. 22 °C) i vrlo kišovitim zimama (1400 mm) što u kombinaciji s dominantnim vjetrovima ovog prostora izuzetno povoljno djeluje na širenje požara i otežava suzbijanje požara otvorenih prostora. Biljni pokrov Dalmacije uglavnom čine primorske šume i mediteransko bilje bogato smolom i eteričnim uljima te su lako zapaljive i nazvane “pirofilnim ekosustavima”. U opožarenim šumskim površinama Republike Hrvatske Dalmacija participira sa čak 64,3 % (122 241 ha) no najvećim dijelom (50,2 %) su to površine pod panjačama, makijom, garizima, šikarama i šibljacima. Bitan prirodni čimbenik prostora koji doprinosi većem broju požara je geološka građa te litološki i pedološki sastav. Oko 80 % pros to ra građeno je od vodopropusnih va p nenaca na kojemu se tijekom vremena razvio ljuti krš, kao dobar preduvjet za nastanak i širenje požara. Ovakvu prirodnu osnovu prate i za požar povoljne socijalne karakteristike prostora. Demografska slika dalmatinskog zaleđa i otoka ukazuje na sve stariju populaciju i demografsko pražnjenje, što se izravno odražava i na održavanje otvorenih površina. Dok u Republici Hrvatskoj u otvorenim opožarenim površinama najveći udio imaju poljoprivredne površine (51,4 %), u Dalmaciji su to šume i šumska zemljišta (53,5 %). Sve veće površine zapuštenih poljoprivrednih zemljišta u dalmatinskom dijelom prekriva slaba šumska vegetacija, stoga ne čudi ni podatak da je 31,7 % požara otvorenog prostora Republike Hrvatske bio na području dalmatinskih PU i da je oko 38,9 % opožarene otvorene površine u dalmatinskim PU. Podaci o opožarenim površinama po PU jasno su dati kroz st ru kturne dijagrame priložene u radu i ukazuju da je najveći broj požara u analizi ranom desetogodišnjem razdoblju zabilježen je u PU Splitsko-dalmatinskoj (gotovo 1000požara godišnje), najveći dio opožarenih šumskih površina je u PU Šibenskokninskoj (42,4 %), poljoprivrednih zemljišta u PU Zadarskoj (51,6 %), ostale površine prema namjeni manje su zastupljene. Najveći dio opožarenih površina otvorenog prostora (90,5 %) nije pod državnom skrbi i najveći broj požara izazvan je nehatom (čak 75 %) te je nužno povećati brigu i nadzor nad provođenjem preventivnih mjera zaštite od požara, čime bi štete bile znatno smanjene. Ključne riječi: sociogeografske karakteristike; šumske površine; Dalmacija; otvoreni prostor; požari; prirodnogeografske karakteristike |
autori: Mamut, Marica | |
| STRUČNI ČLANCI | ||
| Španjol, Ž., D. Barčić, R. Rosavec, B. Dorbić | UDK 630* 907 | 51 |
| Biološko-ekološko i prostorno vrednovanje zaštićenih prirodnih vrijednosti u županijama sjeverozapadne Hrvatske |
|
|
| Sažetak: Republiku Hrvatsku jedinstvenom čine prirodne ljepote i njihova raznolikost te prirodni i ljudski potencijal. Svaka pojedina županija odlikuje se specifičnim i divljenja vrijednim krajobrazima i prirodnim vrijednostima, a takve su i županije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iznimna je vrijednost zaštićenih dijelova prirode ponajprije u proučavanju građe, sastava, opstanka i razvoja prirodnih ekosustava. Provedeno istraživanje dalo je temeljne podatke koji se mogu vrednovati u nekim gospodarskim djelatnostima i razvojnim modelima. Nadalje, bitno je upozoriti i na potrebu aktivne zaštite, korištenja i unaprjeđivanja stanja u okolišu. Veliko značenje prirodne vrijednosti imaju i u turističkoj, rekreativnoj i zdravstvenoj valorizaciji, jer se ona kao gospodarska i duhovna vrijednost oslanja i ostvaruje u prvom redu na primarnim vrijednostima prirodne sredine. S obzirom na ograničene mogućnosti korištenja zaštićenih dijelova prirode, te na njihovu opću, odnosno specifičnu zaštitu proizlazi da se zaštićeni dijelovi prirode mogu koristiti samo na strogo kontroliran i umjeren način. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj zaštićen je velik broj prirodnih vrijednosti. Zaštita obuhvaća gotovo sve kategorije zaštite. Navedeni dijelovi prirode kao i svi ostali koji su Zakonom zaštićeni u sjeverozapadnoj Hrvatskoj prikazani su tablično te su navedene njihove osnovne značajke i kratak opis. U Zagrebačkoj županiji je zaštićeno približno 11,52 % od njezine ukupne površine, dok je u gradu Zagrebu ukupna zaštićena površina 21,4 %. Varaždinska županija ima 1,7 % zaštićenih površina. Bjelovarsko-bilogorska županija ima najmanju zaštićenu površinu, a ona iznosi manje od 1 %. Koprivničko-križevačka županija ima zaštićeno 2,36 %, Međimurska 19,87 %, Krapinsko-zagorska 5,1 %, a Sisačko-moslavačka 15,34 % od ukupne površine županije. Ključne riječi: valorizacija; zaštićene prirodne vrijednosti; zaštita prirode |
autori: ŠPANJOL, Željko ŠL BARČIĆ, Damir ŠL ROSAVEC, Roman ŠL Dorbić, Boris | |
| Sindičić, M., D. Zec, Đ. Huber | UDK 630* 450 | 63 |
| Analiza šteta od smeđih medvjeda u Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2009. godine |
|
|
| Sažetak: Jedan od najvažnijih elemenata modernog gospodarenja smeđim medvjedima je sukob između medvjeda i ljudi, a ekonomski gubitci su čimbenik koji najviše doprinosi negativnim stavovima javnosti prema smeđem medvjedu. U Hrvatskoj je populacija od oko 1 000 medvjeda gotovo dosegla biološki i socijalni kapacitet. Medvjed je u Hrvatskoj divljač, zaštićena lovostajem i odstrijelnim kvotama koje se propisuju godišnjim Akcijskim planovima. Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i Zakon o lovstvu reguliraju naknadu štete koju počini medvjed. Na područjima gdje je medvjed stalno prisutan i njime se gospodari, štetu nadoknađuje ovlaštenik prava lova, dok na područjima gdje nisu ustanovljena lovišta štetu nadoknađuje osoba koja upravlja zemljištem. Cilj rada je prikazati i analizirati podatke o štetama koje je smeđi medvjed počinio u Hrvatskoj u prvih 6 godina (2004–2009) provođenja Plana gospodarenja smeđim medvjedom tj. prvih šest godina organiziranog prikupljanja takvih podataka. U tom razdoblju prijavljeno je ukupno 227 slučajeva šteta (prosječno 37,8 slučaja godišnje), od čega većina (54,2 %) na poljoprivrednim kulturama. Prijavljeno je 23,8 % napada na domaće životinje, te 8,8 % slučajeva štete na pčelinjacima. Nije zabilježen niti jedan napad na čovjeka. Materijalna šteta koju smeđi medvjed počini u Hrvatskoj niska je glede veličine populacije od 1 000 grla. Ključne riječi: gospodarenje; smeđi medvjed; štete; Ursus arctos |
autori: Sindičić, Magda ZEC, Davor ŠL Huber, Đuro | |