+ 2008
+ 2009
+ 2010
1-2/2011
3-4/2011
5-6/2011
7-8/2011
9-10/2011
11-12/2011
13/2011
+ 2012
+ 2013
+ 2014
+ 2015
+ 2016
+ 2017
new


HR  EN   

1-2/2011

WEB IZDANJE


Znanstveno-stručno i staleško glasilo
Hrvatskoga šumarskog društva
      Prvi puta izašao 1877. godine i neprekidno izlazi do današnjeg dana
            Prvi broj WEB izdanja sa brojem 1-2/2008.
   ISSN No.: 1846-9140              UDC 630*      TISKANO IZDANJE
DIGITALNA ARHIVA

   Izdavač: Hrvatsko šumarsko društvo

   Adresa: 10000 Zagreb, Trg Mažuranića 11, Croatia
   Telefon/fax: ++385 1 4828 477
   e-mail: urednistvo@sumari.hr
   Glavni urednik: Boris Hrašovec


     
 
RIJEČ UREDNIŠTVA
 
Uredništvo   1
O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA I KONCESIJI      
Ovih dana na dnevnom redu Vlade, Crkve i javnosti tema je bila Javno poduzeće Hrvatske vode, treba li ga zakonom preoblikovati u trgovačko društvo ili ne? Nakon oštrog protivljenja Crkve i javnosti, prema izvješćima medija,Vlada povlači iz procedure pripremljeni Zakon, koji bi prema ocjeni njegovih protivnika, omogućio rasprodaju nacinalnih vodnih resursa. Dakle, iako Ustav u svom članku 52. jasno kaže kako: “more, morska obala i otoci,vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za kojega je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku,imaju njezinu osobitu zaštitu”, političarima kažu nije za vjerovati, jer bi se primjenom ovoga Zakona mogao učiniti opasan korak prema rasprodaji toga nacionalnog srebra. Kada se Hrvatsko šumarsko društvo protivilo preustroju Javnog poduzeća Hrvatske šume u Trgovačko društvo d.o.o., s istim argumentima, nije dobilo podršku za svoj stav. Da li se ovdje radi
o dvostrukim mjerilima ili o “naknadnoj pameti”, što je kod nas sasvim normalna stvar da naknadno ipak progledamo? Dakle, voda je ovim Zakonom u opasnosti, a šuma koja istu uskladišćuje, čuva i pročišćava, a tretira se također kao nacionalno bogatstvo, kao nije u opasnosti! Ili ipak je? U Hrvatskoj enciklopediji, trgovačko društvo je definirano kao “privatnopravna zajednica osoba nastala pravnim poslom radi postizana zajedničkog cilja.Trgovačkim društvima u užem smislu smatraju se društva cilj kojih je vođenje poduzeća radi ostvarenja dobiti ....”. Javno poduzeće, prema istom izvoru je “kolokvijalni izraz za društvo koje se bavi djelatnošću od nekog javnog interesa”. No braneći svoj stav rekli smo, to ne znači da može poslovati neracionalno, ali nije mu u prvome planu dobit i punjenje državnoga proračuna, nego ponajprije stručno i odgovorno obavljanje svoje funkcije.Tako, ako je Javno poduzeće Hrvatske šume p.o. z svojih prihoda i sredstava OKFŠ-a moglo za vlasnika obaviti sve poslove koji karkteriziraju potrajno gospodarenje šumama, polučujući klasično gospodarsku ulogu (pridobivanje drvne sirovine) i osiguravajući i općekorisne funcije šuma (ekološke i socijalne), tu nije bilo mjesta pametnom vlasniku traženje novog ustrojstvenog oblika.Trebalo je samo kontrolirati da li su finacijska sredstva racionalno utrošena i da li se s istim sredstvima moglo učiniti više, jer smatramo da u šumarstvu nema dobiti, ako činimo sve da šumi kroz svoj ulog bar djeomično vratimo ono što ona nama pruža. No, podržavajući stav Crkve i javnosti glede vode, treba dobro razmisliti pa odgovoriti na pitanje što i gdje smo mi sada?
Dakle, imamo Trgovačko društvo “Hrvatske šume” d.o.o., a pojavljuje se novi problem, pitanje davanja šuma u koncesiju.U već spomenutoj Hrvatskoj enciklopediji piše: “koncesija (lat. concessio) u širem smislu svako ustupanje, dopuštenje, povlastica. U pravu općenito dozvola za obavljanje neke djelatnosti uvjetovana po­sebnim odobrenjem”. Mogli bismo reći da Država drugome daje nešto raditi, jer ne znamo ili sami nismo sposobni racionalno to učiniti. Pitamo se, zar to nije uvreda za hrvatsko šumarstvo s gotovo 250-godišnjom tradicijom i tvrtku s oko tisuću šumarskih stručnjaka i 10-tak tisuća zaposlenika. Glede pitanja o profitu kojega država, kao što smo prethodno naveli, neopravdano od šumarstva očekuje, tko će to u tuđu zemlju toliko uložiti da bi dobio manje od uloženog (osim ako se ne bori za dobrobit građana te zemlje, posebno onih s ruralnog područja, što bi od profitera bilo smiješno očekivati!). Stoji i pitanje, zašto struka i tvrtka nije oštro reagirala na te glasine? U dalj­njem tekstu iste enciklopedije izričito se kaže: “Koncesija se ne može dati na šumska i druga zakonom utvrđena dobra u vlasništvu države”. No, i uz to, za izlaz iz nastale gospodarske krize nude se prijedlozi o koncesiji pa i prodaji šuma, no izjave resornog ministra bude nam optimizam da se to ipak neće dogoditi. Zanima nas od koga stižu ti prijedlozi? Uvjereni smo da se ne radi o bilo kojem uvaženom šumarskom stručnjaku, no trebalo bi pogle­dati da li su to “probni baloni” onih istih vrlih ekonomskih stručnjaka, koji su nas doveli na gospodarske grane tu gdje jesmo, ili pak onih pravnih stručnjaka koji su pisali zakone po kojima je Hrvatska opljačkana, što nije mo­ralno, ali je po zakonu.
Ova tema je ciljani poticaj za razmišljanje i analizu utjecaja vanjskih čimbenika na šumu i šumarsku struku, ali i za osvrt na stanje i rješenja unutar struke.

Uredništvo

    autori:
    Uredništvo
 
 
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
 
Krapinec, K., D. Konjević, I. Brezovac, L. Manojlović, K. Severin, V. Njemirovskij, M. Grubešić, K. Tomljanović  UDK 630* 156 (001) 7
Odnos morfoloških osobitosti veprovih kljova i pouzdanost metoda za procjenu dobi      
Sažetak: U radu je načinjena analiza ovisnosti 14 elemenata kljova vepra. Uzorak se sastojao od 26 parova sjekača i brusača (ukupno 52 sjekača i 52 brusača), iz državnog lovišta broj VII/4 “Garjevica” i VII/15 “Zapadna Garjevica”. Elementi ocjene kljova pokazival su statistički visoke pozitivne i značajne ovisnosti sa starošću grla dobivenoj po Brandtovoj i Biegerovoj me­todi, i negativne, puno niže i uglavnom nesignifikantne ovisnosti sa starošću procijenjenoj po metodi tetive. Navedeni rezultati upućuju na potrebu preispiti­vanja odnosa duljine tetive i visine luka sjekača ovisno o dobi vepra (validira­nje ove metode za pojedine populacije divljih svinja), ili bi visinu i duljinu luka sjekača kao kriterij procjene dobi veprova u potpunosti trebalo odbaciti. Para­metri određivanja dobi putem Biegerove i Brandtove metode pokazival sui puno višu ovisnost o dobi kod zakrivljenijih kljova nego kod izduženijih. Tije­kom povećanja dobi primijećuje se relativno kontinuiran rast ostalih eleme­nata izmjere trofeja. Pri tomu je ovisnost srednje duljine sjekača o dobi vepra puno viša od ovisnosti širine sjekača (R2=0,799; p<0,0001; respektivno R2=0,62; p<0,0001). Najveći prirast, izraženo u trofejnoj vrijednosti (CIC točke) ima srednja širina sjekača, dok najmanji prirast vrijednosti ima opseg brusača. Najveću ovisnost s trofejnom vrijednošću pokazuju širina (r=0,98; p<0,01) i duljina sjekača (r=0,98; p<0,01). Opseg brusača i ukupna zakrivlje­nost kljova (sjekača i brusača zajedno) pokazuju razmjerno visoku, ali daleko manju ovisnost (r=0,87; p<0,01; respektivno r=0,77; p<0,01). Općenito gle­dano, između svih elemenata izmjere trofeja nađene su relativno visoke i stati­stički značajne ovisnosti (p<0,01), koje su se kretale od r=0,62 (između opsega i zakrivljenosti kljova), do r=0,98 (između duljine i širine sjekača).
Ključne riječi: Bieger; Brandt; brusači; dob; kljove; metoda tetive; sjekači; Sus scrofa; trofej

    autori:
    KRAPINEC, Krešimir      ŠL
    Konjević, Dean  
    Brezovac, Ivan  
    Manojlović, Luka  
    Severin, Krešimir  
    Njemirovskij, Vera  
    GRUBEŠIĆ, Marijan      ŠL
    TOMLJANOVIĆ, Kristijan    ŠL
 
Kobal, M., M. Urbančič, N. Potočić, B. De Vos, P. Simončič  UDK 630* 114.2 (001) 19
Pedotransfer Functions for Bulk Density Estimation of Forest Soils      
Abstract: The data of 45 soil profiles from a 16 × 16 km grid across Slo­venia was analysed to develop a local pedotransfer function (PTF) for bulk den­sity (.b) estimation. In total, 106 soil horizons were considered. Concentration of organic carbon (OC) was found to be well correlated (r = -0.861, p < 0.001) with .b. Two separate line segments were fitted to the data, which was partitio­ned into two intervals, based on OC content (below 36.0 g/kg and above 36.0 g/kg). Nearly 80 % of the variability in .b is explained with segmented re­gression. The local PTF was compared with published PTFs and four valida­tions indices (MPE, SDPE, RMSPE and R2) confirmed the highest prediction quality of the local PTF. The differences of carbon stock (Cpool) estimation, based on usage of different PTFs could be higher than 160 t OC per hectare. Predic­tion of carbon stocks could be substantially improved by calibration of the mo­dels coefficients with data stratified according to each unique soil type.
Key words: carbon stock Cpool; forest soil; organic carbon OC; pedotransfer function PTF; segmented regression

    autori:
    Kobal, Milan    
    Urbančič, Mihej    
    POTOČIĆ, Nenad      ŠL
    De Vos, Bruno    
    Simončič, Primož    
 
Pekeč, S., B. Vrbek, S. Orlović, B. Kovačević  UDK 630* 232.3 + 114.2 (001) 29
Proizvodni potencijal crne topole (Sekcija Aigeiros Duby) na eugleju      
Sažetak: Rad prikazuje mogućnost proizvodnje sadnog materijala pet različitih klonova crne topole na euglejnom tlu. Ovo zemljište je u zoni korije­novog sustava težeg mehaničkog sastava, sa sadržajem ukupnog praha i gline od 65,16–75,72 %, a teksturna klasa je praškasta ilovača do ilovača. Izrazito je povećan sadržaj kapilarnih pora u odnosu na nekapilarne pore, te je vlaga u površinskom horizontu bila teže pristupačna biljkama. Kemijske osobine ukazuju da je ovo zemljište slabo humusno, slabo opskrbljeno hranjivima i ima lošije vodno-zračne osobine u odnosu na zemljišta koja se koriste za ra­sadničku proizvodnju crnih topola. Visinski i debljinski prirast ožiljenica raz­likovao se kod ispitivanih klonova. Prema visinskoj strukturi, klonovi ´S1-3´i ´B-17´, postigl sui veće učešće ožiljenica II klase (2,0–2,5 m) koje se kretalo od 46,2–53,9 % i neznatan udio I klase (›2,5 m) od oko 1 %, kao i veću srednju visinu na kraju razdoblja, dok su klonovi´S6-7´, 260/81 i 155/81 imali manje učešće sadnica II klase (7,4–13,4 %), te nisu imali ožiljenica u I klasi, dok je III klasa zastupljena sa 52,7–82,41 % ožiljenica.
Ključne riječi: crna topola; euglej; rasadnička proizvodnja; sadni materijal

    autori:
    Pekeč, Saša    
    VRBEK, Boris      ŠL
    Orlović, Saša    
    Kovačević, Branislav    
 
 
PREGLEDNI ČLANCI
 
Mamut, Marica  UDK 630* 431 37
Veza prirodnogeografske i sociogeografske osnove Dalmacije s ugroženošću otvorenog prostora požarom      
Sažetak: U radu je istražen međuutjecaj prirodnih i društvenih karakteri­stika dalmatinskog područja s ugroženošću otvorenog prostora požarom. Istra­živanje je provedeno na području dalmatinskih PU (PU Zadarska, PUŠiben sko-Kninska, PU Splitsko-Dalmatinska, PU Dubrovačko-neretvanska) u dese togodišnjem razdoblju 1998–2008. U međusobnu vezu dovedeni su služ­beni statis tički podaci o požarima MUP-a RH s klimatskim, vegetacijskim i de ­mografskim stanjem istraživanog prostora. Rezultati istraživanja pokazali su velik utjecaj klimatskih čimbenika, vrste vegetacije i demografskih prilika obal­nog i otočnog prostora na učestalost požara i veličinu opožarenih površina. Istarživani prostor ima klimu tipa Cs i podtipa Csa sa suhim ljetima (. 22 °C) i vrlo kišovitim zimama (1400 mm) što u kombinaciji s dominantnim vjetrovima ovog prostora izuzetno povoljno djeluje na širenje požara i otežava suzbijanje požara otvorenih prostora. Biljni pokrov Dalmacije uglavnom čine primorske šume i mediteransko bilje bogato smolom i eteričnim uljima te su lako zapaljive i nazvane “pirofilnim ekosustavima”. U opožarenim šumskim površinama Re­publike Hrvatske Dalmacija participira sa čak 64,3 % (122 241 ha) no najve­ćim dijelom (50,2 %) su to površine pod panjačama, makijom, garizima, šikarama i šibljacima. Bitan prirodni čimbenik prostora koji doprinosi većem broju požara je geološka građa te litološki i pedološki sastav. Oko 80 % pros to ­ra građeno je od vodopropusnih va p nenaca na kojemu se tijekom vremena raz­vio ljuti krš, kao dobar preduvjet za nastanak i širenje požara. Ovakvu prirodnu osnovu prate i za požar povoljne socijalne karakteristike prostora. Demograf­ska slika dalmatinskog zaleđa i otoka ukazuje na sve stariju populaciju i demo­grafsko pražnjenje, što se izravno odražava i na održavanje otvorenih površina. Dok u Republici Hrvatskoj u otvorenim opožarenim površinama najveći udio imaju poljoprivredne površine (51,4 %), u Dalmaciji su to šume i šumska zem­ljišta (53,5 %). Sve veće površine zapuštenih poljoprivrednih zemljišta u dalma­tinskom dijelom prekriva slaba šumska vegetacija, stoga ne čudi ni podatak da je 31,7 % požara otvorenog prostora Republike Hrvatske bio na području dal­matinskih PU i da je oko 38,9 % opožarene otvorene površine u dalmatinskim PU. Podaci o opožarenim površinama po PU jasno su dati kroz st ru kturne dija­grame priložene u radu i ukazuju da je najveći broj požara u analizi ranom de­setogodišnjem razdoblju zabilježen je u PU Splitsko-dalmatinskoj (gotovo 1000požara godišnje), najveći dio opožarenih šumskih površina je u PU Šibensko­kninskoj (42,4 %), poljoprivrednih zemljišta u PU Zadarskoj (51,6 %), ostale površine prema namjeni manje su zastupljene. Najveći dio opožarenih površina otvorenog prostora (90,5 %) nije pod državnom skrbi i najveći broj požara izazvan je nehatom (čak 75 %) te je nužno povećati brigu i nadzor nad provođenjem preventivnih mjera zaštite od požara, čime bi štete bile znatno smanjene.
Ključne riječi: sociogeografske karakteristike; šumske površine; Dalmacija; otvoreni prostor; požari; prirodnogeografske karakteristike

    autori:
    Mamut, Marica    
 
 
STRUČNI ČLANCI
 
Španjol, Ž., D. Barčić, R. Rosavec, B. Dorbić  UDK 630* 907 51
Biološko-ekološko i prostorno vrednovanje zaštićenih prirodnih vrijednosti u županijama sjeverozapadne Hrvatske      
Sažetak: Republiku Hrvatsku jedinstvenom čine prirodne ljepote i njihova raznolikost te prirodni i ljudski potencijal. Svaka pojedina županija odlikuje se specifičnim i divljenja vrijednim krajobrazima i prirodnim vrijednostima, a takve su i županije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iznimna je vrijednost zaštiće­nih dijelova prirode ponajprije u proučavanju građe, sastava, opstanka i raz­voja prirodnih ekosustava. Provedeno istraživanje dalo je temeljne podatke koji se mogu vrednovati u nekim gospodarskim djelatnostima i razvojnim modelima. Nadalje, bitno je upozoriti i na potrebu aktivne zaštite, korištenja i unaprjeđiva­nja stanja u okolišu. Veliko značenje prirodne vrijednosti imaju i u turističkoj, rekreativnoj i zdravstvenoj valorizaciji, jer se ona kao gospodarska i duhovna vrijednost oslanja i ostvaruje u prvom redu na primarnim vrijednostima priro­dne sredine. S obzirom na ograničene mogućnosti korištenja zaštićenih dijelova prirode, te na njihovu opću, odnosno specifičnu zaštitu proizlazi da se zaštićeni dijelovi prirode mogu koristiti samo na strogo kontroliran i umjeren način.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj zaštićen je velik broj prirodnih vrijednosti. Za­štita obuhvaća gotovo sve kategorije zaštite. Navedeni dijelovi prirode kao i svi ostali koji su Zakonom zaštićeni u sjeverozapadnoj Hrvatskoj prikazani su ta­blično te su navedene njihove osnovne značajke i kratak opis.
U Zagrebačkoj županiji je zaštićeno približno 11,52 % od njezine ukupne površine, dok je u gradu Zagrebu ukupna zaštićena površina 21,4 %. Varaždin­ska županija ima 1,7 % zaštićenih površina. Bjelovarsko-bilogorska županija ima najmanju zaštićenu površinu, a ona iznosi manje od 1 %. Koprivničko-križevačka županija ima zaštićeno 2,36 %, Međimurska 19,87 %, Krapinsko-za­gorska 5,1 %, a Sisačko-moslavačka 15,34 % od ukupne površine županije.
Ključne riječi: valorizacija; zaštićene prirodne vrijednosti; zaštita prirode

    autori:
    ŠPANJOL, Željko      ŠL
    BARČIĆ, Damir    ŠL
    ROSAVEC, Roman    ŠL
    Dorbić, Boris  
 
Sindičić, M., D. Zec, Đ. Huber  UDK 630* 450 63
Analiza šteta od smeđih medvjeda u Hrvatskoj u razdoblju od 2004. do 2009. godine      
Sažetak: Jedan od najvažnijih elemenata modernog gospodarenja smeđim medvjedima je sukob između medvjeda i ljudi, a ekonomski gubitci su čimbenik koji najviše doprinosi negativnim stavovima javnosti prema smeđem medvjedu. U Hrvatskoj je populacija od oko 1 000 medvjeda gotovo dosegla biološki i socijalni kapacitet. Medvjed je u Hrvatskoj divljač, zaštićena lovo­stajem i odstrijelnim kvotama koje se propisuju godišnjim Akcijskim plano­vima. Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i Zakon o lovstvu reguliraju naknadu štete koju počini medvjed. Na područjima gdje je medvjed stalno prisutan i njime se gospodari, štetu nadoknađuje ovlaštenik prava lova, dok na područjima gdje nisu ustanovljena lovišta štetu nadokna­đuje osoba koja upravlja zemljištem. Cilj rada je prikazati i analizirati poda­tke o štetama koje je smeđi medvjed počinio u Hrvatskoj u prvih 6 godina (2004–2009) provođenja Plana gospodarenja smeđim medvjedom tj. prvih šest godina organiziranog prikupljanja takvih podataka. U tom razdoblju pri­javljeno je ukupno 227 slučajeva šteta (prosječno 37,8 slučaja godišnje), od čega većina (54,2 %) na poljoprivrednim kulturama. Prijavljeno je 23,8 % na­pada na domaće životinje, te 8,8 % slučajeva štete na pčelinjacima. Nije zabi­lježen niti jedan napad na čovjeka. Materijalna šteta koju smeđi medvjed počini u Hrvatskoj niska je glede veličine populacije od 1 000 grla.
Ključne riječi: gospodarenje; smeđi medvjed; štete; Ursus arctos

    autori:
    Sindičić, Magda    
    ZEC, Davor    ŠL
    Huber, Đuro