+ 2008 + 2009 1-2/2010 3-4/2010 5-6/2010 7-8/2010 9-10/2010 11-12/2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
9-10/2010 |
|
RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA | ||
Branimir Prpić | 445 | |
UZ NOVI ZAKON O ŠUMAMA | ||
Kao što znamo, priprema se novi Zakon o šumama, a jedna od glavnijih odredbi Zakona trebala bi odrediti korištenje i stvarnu površinu šuma i šumskog zemljišta. Prema čanku 1. stavci 1. važećeg Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezi nu osobitu zaštitu. Kao specifično prirodno bogatstvo, prema članku 3. stavci.1., s općekorisnim funkcijama uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja, a u stavci 3. u 15 točaka naznačene su općekorisne funkcije šume (na žalost mnogi zaboravljaju da uz klasično gospodarsku djelatnost, šumarska struka ponajprije osigurava obavljanje upravo tih funkcije šume). Očekujemo da novi Zakon u spomenutim člancima neće ništa mijenjati. Članak 4. Zakona pak govori o tome, što se smatra šumom i šumskim zemljištem i u spornim slučajevima nadležnim za arbitražu određuje resorno Ministarstvo. Pitanje je da li su se svi u skladu s navedenim člancima uvijek odnosili prema šumi i šumskom zemljištu? Hrvatsko šumarsko društvo je u više navrata raspravljalo o tome i izražavalo nadležnima nezadovoljstvo nekim rješenjima u zakonskim i podzakonskim aktima, o čemu je i u svome izvješću na 114. izbornoj skupštini HŠD-a za čeverogodišnje razdoblje, govorio predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević. Posebno je iskazao nezadovoljstvo odredbom Zakona o šumama da se za podizanje višegodišnjih nasada uz neobraslo šumsko zemljište “koristi i makija, a moramo znati i ponavljati: makija je šuma”. Također je naveo, kako se upravo na tim područjima gdje je i najveća potražnja za šumskim zemljištima, nalazi na stotine tisuća hektara neobraslog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, na kojemu usput rečeno, nastaje preko 50 % šumskih požara. Posebno je označio samo simboličnim a nerealnim visine sadašnjih naknada za šume i šumska zemljišta, čiji iznosi ni približno ne osiguravaju podizanje novih šuma u istoj površini, a da nisu u skladu s vrijednošću dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, navedenih u članku 1. Zakona o šumama, nije potrebno ni govoriti. Kao što je i u spomenutom Izvješću navedeno, svjesni smo činjenice “da su u proteklom razdoblju zbog raznih okolnosti, u površine državnih šuma i šumskih zemljišta, ušla i bivša napuštena poljoprivredna zemljišta, danas sukcesijom obrasla šumom”. Upravo netočna definiranost površina šuma i šumskih zemljišta, uzrokom je mnogobrojnih sporova i razmimoilaženja između šumarske struke i nekih drugih struka, ponajprije poljoprivredne. Očekujemo da će odredbe novog Zakona o šumama, ali i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, no vom kategorizacijom, šume i šumska zemljišta pravilno definirati, a onda se prema njima odnositi sukladno s člankom 1. važećeg Zakona o šumama, za kojega očekujemo da se neće mijenjati.Tako ćemo izbjeći primjerice slučajeve da podižemo kulture, maslinike i vinograde na apsolutno šumskim tlima, samo zato što je definiran vlasnik, ili pak prestati tjerati iz državnih šuma divljač, kao neprijeporno sastavni dio šumske faune, da bi u šumi mogla pasti i brstiti privatna domaća stoka (primjer s naših otoka). Isto tako očekujemo, da će sve one površine koje se danas vode kao poljoprivredne, a nepogodne su za poljoprivrednu proizvodnju (prema podacima oko 800 000 ha), biti iskorištene za podizanje šumskih kultura i plantaža s pionirskim i brzorastućim vrstama drveća, s mogućnošću korištenja u bionergetske i druge svrhe. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić |
autori: PRPIĆ, Branimir ŠL | |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
Pandža,M., V.Krpina | UDK 630* 187 + 188 (001) | 447 |
Šumska vegetacija vrgadskih otočića i Vrgade (Dalmacija, Hrvatska) | ||
Sažetak:U radu su analizirane fitocenološke značajke vegetacije na području otočne skupine Vrgada (otoci zadarskog arhipelaga). S obzirom da otok Vrgada u svom najvišem dijelu vrh Strabinovac doseže visinu od 112 m, na njoj možemo razlikovati samo mediteransko-litoralni vegetacijski pojas. Taj je pojas zastupljen u eumediteranskoj vegetacijskoj zoni, a najznačajnija zajednica je Myrto-Quercetum ilicis, a na zaštićenim položajima Vrgade, te na južnoj i jugozapadnoj ekspoziciji otoka i na otočićima zastupljena je stenomediteranska asocijacija Pistacio-Juniperetum phoeniceae. Ukupno je napravljena 31 fitocenološka snimka. Snimke su rađene i analizirane po metodi Braun-Blanquet-a. Na svim snimkama provedene su dvije metode numeričke analize - klasterska analiza i multidimenzionalno skaliranje. Rezultati su prikazani u tablicama 1–5 klasičnim prikazom fitocenoloških snimaka, a numeričkom analizom dobiven je grafički prikaz (sl. 3 i 4). Sintaksonomskom analizom utvrđene su šumske zajednice gariga –Erico-Cistetum creticiH-ić 1958 i makije: Myrto-Quercetum ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985, Fraxino orno–Quercetum ilicisH-ić (1956) 1958,Pistacio-Juniperetum phoeniceaeTrinajstić 1987 i Querco ilici-Pinetum halepensisLoisel 1971. Osim ovih zajednica koje se jasno uočavaju na terenu, dio otoka Vrgade i otočića Arntina obraštaju sastojine alepskog bora koji se spontano širi, a na otočiću Murvenjaku sastojine mirte i tršlje –Myrto-Pistacietum lentisciMolinier (1936, 1954) Rivas Martinez 1975. Ključne riječi: Dalmacija; Hrvatska; istacio-Juniperetum phoeniceae; Myrto-Quercetum ilicis; numerička analiza; otok Vrgada i vrgadski otočići |
autori: Pandža, Marija KRPINA, Vesna ŠL | |
Pejnović,D., K.Krapinec, M.Slamar | UDK 630* 156 (001) | 461 |
Lovci u Hrvatskoj kao socijalno-geografska skupina i njihove demosocijalne karakteristike | ||
Sažetak:U radu su prikazani rezultati istraživanja lovaca u Hrvatskoj kao socijalno-geografske skupine i njihovih demosocijalnih značajki. U okviru toga pobliže su razmotreni kriteriji izdvajanja lovaca kao socijalno-geografske skupi ne, kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2001. i njihov razmještaj po župa ni jama 2001., lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet na razini županija, te temeljne demogeografske i socijalne karakteristike hrvatskih lovaca 2007. go-di ne. Metodološki pristup temelji se na prostornoj analizi i sintezi relevantnih indikatora, odnosno anketnim istraživanjem prikupljenih podataka o demografskim i socijalnim obilježjima. Anketom su obuhvaćena 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge iz gotovo svih hrvatskih županija. Rezultati pokazuju sljedeće: 1. lovci u Hr vatskoj predstavljaju razmjerno brojnu (više od 50.000 članova) socijalnu sku pinu s jasno izraženim značajkama socijalno-geografske grupe, koju u recentnom razdoblju karakterizira brzi porast broja članova; 2. najvećim brojem lovaca na razini županija ističe se Istarska, a najmanjim Varaždinska županija, najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira Međimursku, a najmanji Viroviti čko-podravsku županiju, dok se najvećim lovno-demografskim intenzitetom iz dva ja Ličko-senjska, a najmanjim, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija. Ličko-senjska županija bilježi i najveći koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala među hrvatskim županijama, a najmanji, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija; 3. glavni nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj su muškarci u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na dobnoj skupini 50–54 godine, prosječne starosti 49 godina, od kojih većina ima srednju stručnu spremu i u radnom su odnosu, a pretežno žive u ruralnim područjima. Za razdoblje 2001–2007. utvrđen je blagi, ali postojan i statistički signifikantan rast broja lovaca (r = 0,66; p <0,05). Najveća povezanost dobivena je između odnosa lovaca prema broju stanovnika te gustoći naseljenosti (r = 0,93; p <0,05), odnosno pro-sječnom broju stanovnika po naselju (r = 0,90; p <0,05). Ovo nedvojbeno pokazuje kako udio lovaca u stanovništvu signifikantno pada, što je koncentracija stanovnika po jedinici površine veća. Tako je 2001. godine odnos lovaca prema ukupnom stanovništvu bio 1:117, da bi 2007. ovaj odnos bio 1:73 stanovnika, odnosno prema tome se nalazimo na sredini ljestvice europskih zemalja. Ključne riječi: demografske karakteristike; Hrvatska; koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala; lovac; lovište; lovno-demografski intenzitet; lovno-geografski intenzitet; socijalne karakteristike; socijalno-geografska skupina; županije |
autori: Pejnović, Dane KRAPINEC, Krešimir ŠL Slamar, Maja | |
Šerić Jelaska, L., A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić | UDK 630* 114.6 + 411 (001) | 475 |
Razlike u sastavu i morfološko-ekološkim značajkama mrava i trčaka u prirodnim šumama na području Parka prirode Medvednica | ||
Sažetak:Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi razlike u sastavu te morfološkim i ekološkim značajkama trčaka i mrava u različlitim šumskim staništima na području Parka prirode Medvednica. Kako bi kvantificirali razlike između istraživanih područja, odredili smo raznolikost strukture prisutne vegetacije te raznolikost biljnih vrsta na šest ploha. Značajke kao što su pokrovnost drveća, grmlja, prizemnog bilja te listinca na svakoj plohi, koristili smo u mjerenju kompleksnosti strukture staništa. Strukturna kompleksnost staništa opadala je s nadmorskom visinom. Mravi i trčci uzorkovani su metodom lovnih posuda. Bogatstvo vrsta mrava pozitivno je korelirano s kompleksnošću staništa, posebice s količinom listinca, za razliku od trčaka. Veći udio mrava koji su ekološki oportunisti zabilježen je u otvorenijim staništima sa slabije izraženom heterogenom strukturom staništa, za razliku od trčaka kod kojih veličina tijela korelira s kompleksnošću staništa. Stabilnija struktura zajednica trčaka s većom brojnosti dominantnih vrsta na plohama smještenim na nižoj nadmorskoj visini može se objasniti kompetitivnim isključivanjem, kao posljedicom stabilnijih ekoloških uvjeta u odnosu na plohe smještene na vrhu planine. Vrste koje su prilagođene hladnijim klimatskim uvjetima te nastanjuju zasjenjena područja na višim nadmorskim visinama, kao što su beskrilne vrste trčaka, specijalistiCychrus caraboidesiCarabus irregularis, te boreo-montana vrsta mrava Camponotus herculeanus, zabilježene su na najvišim nadmorskim visinama i sjevernim ekspozicijama Medvednice. Neke od ovih vrsta ne nastanjuju niža područja, te u slučaju uništavanja povoljnih staništa njihov opstanak na Medvednici može postati ugrožen. Jedan od razloga može biti i uslijed klimatskih promjena koje utječu na visokoplaninske vrste hladnijih područja. Sveukupni rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu očuvanja složene strukture šumskih staništa, posebice na vršnim dijelovima Medvednice. Ključne riječi: biološka raznolikost; listinac; nadmorska visina; očuvanje prirode; struktura vegetacije; šumsko stanište |
autori: Šerić Jelaska, Lucija Ješovnik, Ana Jelaska, Sven D. Pirnat, Aljoša Kučinić, Mladen Durbešić, Paula | |
Čas, Miran | UDK 630* 156 (001) | 487 |
Uznemiravanje i predacija tetrijeba na pjevalištima u Alpskom i Dinarskom prostoru | ||
Sažetak:Populacije tetrijeba (Tetrao urogallusL.) u središnjoj i jugois toč noj Europi obuhvaća fragmentirani rub staništa,. Brojnost je u opadanju još od 1960. Staništa (pjevališta) tetrijeba u Sloveniji prisutna su na jugois toč nom rubu alpske metapopulacije i na sjeverozapadnom rubu dinarske metapopulacije. Te populacije praćene su na pjevalištima u dva razdoblja, u 1980. g. (466 praćenih lokaliteta) i 2000. g. (599). Svi lokaliteti pratili su lokalni stručnjaci (lovci i / ili šumari). Promatrali su glavne uzroke pada populacija u staništima, koje su utvrdili za svaki ugroženi lokalitet. Poseban na glasak istraživanja bila je predacija staništa, kao što je predložio D. Jenkins (2008). Glavni razlozi (od šest) ugrožavanja pjevališta (39 pjevališta) u 1980. g. bili su: sječa starih šuma (na 71,8 % lokaliteta) i izgradnje šumskih cesta (7,7 %) i branja šumskih plodova (7,7 %), dok je u 2000. g. bilo devet razloga na 92 ugrožena lokaliteta: (i) planinski turizam (26,1 %), (ii) sječa starih šuma (19,6 %), (iii) predatori (18,5 %), (iv) šumski radovi tijekom proljeća (9,8 %), (v) ispaša stoke u šumama, žičane ograde (6,5 %), (VI i VII) branje šumskih plodova i zaraštanje pašnjaka, (viii) izgradnja šumskih cesta (ix) i ostale infrastrukture. Najznačajniji razlozi promjena i ugrožavanja staniš ta između 1980. i 2000. g. bili su: razvoj planinskog turizma, predatora na staništima, radovi u šumama u proljeće, divlje pašarenje goveda i ovaca u šu-mama, zaraštanje posljednjih pašnjaka u šumskim područjima. Usporedba po većanja postotaka ugroženih lokaliteta od grabežljivaca od 1980 godine pokazala su pozitivne korelacije s povećanjem gustoće populacija glavnih grabežljivaca. Gustoća naseljenosti kuna (Martes spp.) i divlje svinje (Sus scrofa) porasla je za 150 %, dok se gustoća naseljenosti lisice (Vulpes vulpes) povećala od 1990. g. (za 35 %). Naši rezultati potvrđuju ocjenu uzroka negativnog utjecaja na pjevališta, a temelje se na opisima i iskustvima promatrača kao prikladan pristup za procjene rizika za staništa tetrijeba. Spoznaje o uzrocima sadašnjeg pada pojavnosti tetrijeba nameću donošenje smjernica koje bi omogućile promjenu načina gospodarenja šumama i divljači u cilju podizanju kvalitete staništa za ovu vrstu. Ključne riječi: gospodarenje šumama i lovištima; planinski turizam; predacija; tetrijeb (Tetrao urogallus); uzroci ugroženosti staništa; zaštite populacija rijetkih vrsta |
autori: Čas, Miran | |
PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
Matošević, D., M. Pernek, B. Hrašovec | UDK 630* 453 | 497 |
Prvi nalaz kestenove ose šiškarice (Drycosmus kuriphilus) u Hrvatskoj | ||
Sažetak:U radu se prvi puta opisuje prisutnost karantenskog štetnika pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu, zaustavljaju rast izbojaka i smanjuju urod pitomog kestena. Porijeklom je iz Kine, a u Europi je prvi puta zabilježen 2002. godine u Italiji. Domaćini su vrste iz roda Castanea. U radu je opisana biologija ovog štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i mjere zaštite. Navedeni su točni lokaliteti i datumi prvog nalaza ovog štetnika u Hrvatskoj, na temelju čega je napravljena karta rasprostranjenosti u 2010. godini. Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj i sljedećih godina se može očekivati njezino širenje u svim kestenovim sastojinama. Ključne riječi: karantenski štetnik; pitomi kesten; šiške; štetnost |
autori: MATOŠEVIĆ, Dinka ŠL PERNEK, Milan ŠL HRAŠOVEC, Boris ŠL | |
PREGLEDNI ČLANCI | ||
Tomićević, J., M. A. Shannon, D. Vuletić | UDK 630* 903 + 907.1 | 503 |
Razvoj lokalnih kapaciteta za sudjelovanje u upravljanju zaštićenim područjem Nacionalnog parka Tara | ||
Sažetak: Ovdje predstavljeno istraživanje usmjereno je na ulogu lokalne zajednice u upravljanju zaštićenim područjima, s osnovnom pretpostavkom da će bez suradnje i sudjelovanja lokalne zajednice u očuvanju biološke raznolikosti na području gdje su zemlja i resursi temeljni oslonci za život ljudi, biti manje uspješno ako lokalno stanovništvo aktivno ne podupire zadane ciljeve očuvanja. Upravljački kapaciteti zaštićenih područja ovise o općem sustavu upravljanja, stanju samog resursa i podršci lokalne zajednice. Stoga se postavlja ključno pitanje od općeg interesa: imaju li odgovorne strukture kapaciteta za učinkovito upravljanje zaštićenim područjima, te da li se željeni rezultati postižu na terenu. Mjerenje navedenih dimenzija upravljanja kontekstualnog je karaktera, jer ono što je učinkovito u jednoj zemlji ili lokalno, može biti sasvim neprihvatljivo u drugoj. Zbog toga se procjena upravljačkih kapaciteta po svome karakteru smatra kontekstualnom, odnosno bavi se prvo objašnjavanjem odnosa, a onda institucionalnih i strukturnih okvira. Prijedlog proglašenja Nacionalnog parka Tara Rezervatom Biosfere ukazao je na važnost istraživanja koje bi opisalo institucionalni okvir, socio-demografsku situaciju u naseljima unutar granica Parka. Jasno je raspoznata ovisnost potrajnog gospodarenja zaštićenim prostorima o podršci lokalnog stanovništva. U cilju postizanja očuvanja biološke raznolikosti nacionalni zakonodavac i okolišni planeri trebaju uključiti lokalno stanovništvo u upravljanje zaštićenim prostorima, te utvrditi i razvijati socijalne procese kako bi omogućili lokalnim zajednicama očuvanje i unapređenje biološke raznolikosti kao dio njihovog životnog okruženja. Metoda istraživanja je kvalitativna, što proizlazi iz prirode prikupljenih podataka i primijenjenih metoda analize i interpretacije. Primijenjena je studija slučaja (Case study) u sklopu koje su podaci prikupljeni tijekom 2004. godine, kada su obavljena 102 intervijua s lokalnim stanovništvom. Istraživanjem su obuhvaćena dva sela smještena na području Nacionalnog parka Tara: Rastište (67 intervjua) i Jagoštica (37). Oba sela su zbog slabe razvijenosti mreže puto va prometno izolirana, te stoga izrazito ovisna o lokalnim prirodnim resursima kao i gospodarskim i upravljačkim aktivnostima samoga Parka. Intervjui s lokalnim stanovništvom obuhvaćali su: demografske informacije o kućanstvu; stavove prema životu na selu; percepciju prirode i krajobraza; odnos sa Upravom Parka; i pitanja vezana uz strategije kućanstva kroz povijest, sadašnje i njihova očekivanja za budućnost (Tomićević 2005). Sama pitanja bila su otvorena, s ponuđenim odgovorima te mogućnošću davanja više odgovora. Svi intervjui obavljeni su u samim kućanstvima, što je omogućavalo ispitanicima da i primjerom objasne kako žive i rade te na koje načine utječu na krajobraz. Također su mogli lako objasniti kako institucionalne promjene utječu na njihovu volju za suradnjom s Upravom Parka, kao i njihova očekivanja u budućnosti. Intervjui su u potpunosti prepisani, što je omogućilo njihovu obradu i analizu korištenjem SPSS (Statističkog probrama za socijalna istraživanja) programa. Dodatno su obavljeni i problemski orijentirani intervjui sa stručnjacima i donositeljima odluka u Parku, nadležnim institucijama i znanstvenim organiza cijama (obavljeno je 5 intervjua) kako bi se dobio uvid u način sagledavanja problema s razine donositelja odluka. To znači da ispitanici nisu predstavljali sebe kao osobu, već su pružali stručno mišljenje u svom institucionalnom i/ili organizacijskom kontekstu (Meuser i Nagel 1991). Korištena pitanja bila su otvorena i polu strukturirana, koncentrirajući se na ključne probleme vezane uz sudjelovanje lokalnog stanovništva u upravaljanju Parkom, uključujući konflikte između lokalnog stanovništva i korištenja prirodnih resursa. Prikup ljena su i razmišljanja stručnjaka o budućnosti Parka. Svi prikupljeni podaci uneseni su u bazu te analizirani korištenjem SPSS programa, posebno namijenjenom za analizu kvalitativnih podataka. Tijekom analize i interpretacije dobivenih rezultata korištena je metoda triangulacije (unakrsnog potvrđivanja) gdje se jedna grupa podataka analizira u odnosu na drugu grupu, čime se omogućava razumijevanje prošlih, postojećih i budućih postupaka. Ova metoda posebno se pokazala korisnom u razumijevanju strategija primijenjenih u lokalnim kućanstvima. Također je analizom drugih prikupljenih dokumenata i pravnih akata, dobiven uvid u odnose između lokalnog stanovništva i uprave Parka te karakteristike šireg zemljopisnog i institucionalnog okruženja koje utječu na kapacitete zaštite prirode unutar Nacionalnog parka Tara. Ovim istraživanjem analizirani su mogućnosti razvoja kapaciteta stanovništva, koje živi u granicama samog Parka, te učinkovitog sudjelovanja u upravljanju zaštićenim područjem, kroz uključivanje u aktivnosti unapređenja biološke raznolikosti u svoje svakodnevne životne odluke. Polučeni rezultati ukazuju na neophodnost očuvanja i osiguravanja alternativnih životnih strate gija, s ciljem zaustavljanja iskorištavanja zaštićenih područja od strane lokalnog stanovništva, koje se istovremeno bori za očuvanje i unapređenje vla stitih životnih uvjeta. Analiza stručnih intervjua ukazala je na nedostatak općih strateških dokumenata, koji bi regulirali zaštitu biološke raznolikosti i upravljanje zaštićenim prostorima u Srbiji, posebice onim od međunarodnog značenja. Ključne riječi: komunikacijske aktivnosti; lokalna zajednica; sudjelovanje u upravljanju; zaštićena područja |
autori: Tomićević, Jelena Shannon, Margaret A. VULETIĆ, Dijana ŠL | |