|
+ 2008 + 2009 1-2/2010 3-4/2010 5-6/2010 7-8/2010 9-10/2010 11-12/2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
9-10/2010 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA | ||
| Branimir Prpić | 445 | |
| UZ NOVI ZAKON O ŠUMAMA |  
|
|
| Kao što znamo, priprema se novi Zakon o šumama, a jedna od glavnijih odredbi Zakona trebala bi odrediti korištenje i stvarnu površinu šuma i šumskog zemljišta. Prema čanku 1. stavci 1. važećeg Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezi nu osobitu zaštitu. Kao specifično prirodno bogatstvo, prema članku 3. stavci.1., s općekorisnim funkcijama uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja, a u stavci 3. u 15 točaka naznačene su općekorisne funkcije šume (na žalost mnogi zaboravljaju da uz klasično gospodarsku djelatnost, šumarska struka ponajprije osigurava obavljanje upravo tih funkcije šume). Očekujemo da novi Zakon u spomenutim člancima neće ništa mijenjati. Članak 4. Zakona pak govori o tome, što se smatra šumom i šumskim zemljištem i u spornim slučajevima nadležnim za arbitražu određuje resorno Ministarstvo. Pitanje je da li su se svi u skladu s navedenim člancima uvijek odnosili prema šumi i šumskom zemljištu? Hrvatsko šumarsko društvo je u više navrata raspravljalo o tome i izražavalo nadležnima nezadovoljstvo nekim rješenjima u zakonskim i podzakonskim aktima, o čemu je i u svome izvješću na 114. izbornoj skupštini HŠD-a za čeverogodišnje razdoblje, govorio predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević. Posebno je iskazao nezadovoljstvo odredbom Zakona o šumama da se za podizanje višegodišnjih nasada uz neobraslo šumsko zemljište “koristi i makija, a moramo znati i ponavljati: makija je šuma”. Također je naveo, kako se upravo na tim područjima gdje je i najveća potražnja za šumskim zemljištima, nalazi na stotine tisuća hektara neobraslog zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, na kojemu usput rečeno, nastaje preko 50 % šumskih požara. Posebno je označio samo simboličnim a nerealnim visine sadašnjih naknada za šume i šumska zemljišta, čiji iznosi ni približno ne osiguravaju podizanje novih šuma u istoj površini, a da nisu u skladu s vrijednošću dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, navedenih u članku 1. Zakona o šumama, nije potrebno ni govoriti. Kao što je i u spomenutom Izvješću navedeno, svjesni smo činjenice “da su u proteklom razdoblju zbog raznih okolnosti, u površine državnih šuma i šumskih zemljišta, ušla i bivša napuštena poljoprivredna zemljišta, danas sukcesijom obrasla šumom”. Upravo netočna definiranost površina šuma i šumskih zemljišta, uzrokom je mnogobrojnih sporova i razmimoilaženja između šumarske struke i nekih drugih struka, ponajprije poljoprivredne. Očekujemo da će odredbe novog Zakona o šumama, ali i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, no vom kategorizacijom, šume i šumska zemljišta pravilno definirati, a onda se prema njima odnositi sukladno s člankom 1. važećeg Zakona o šumama, za kojega očekujemo da se neće mijenjati.Tako ćemo izbjeći primjerice slučajeve da podižemo kulture, maslinike i vinograde na apsolutno šumskim tlima, samo zato što je definiran vlasnik, ili pak prestati tjerati iz državnih šuma divljač, kao neprijeporno sastavni dio šumske faune, da bi u šumi mogla pasti i brstiti privatna domaća stoka (primjer s naših otoka). Isto tako očekujemo, da će sve one površine koje se danas vode kao poljoprivredne, a nepogodne su za poljoprivrednu proizvodnju (prema podacima oko 800 000 ha), biti iskorištene za podizanje šumskih kultura i plantaža s pionirskim i brzorastućim vrstama drveća, s mogućnošću korištenja u bionergetske i druge svrhe. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić |
autori: PRPIĆ, Branimir ŠL | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Pandža,M., V.Krpina | UDK 630* 187 + 188 (001) | 447 |
| Šumska vegetacija vrgadskih otočića i Vrgade (Dalmacija, Hrvatska) |
|
|
| Sažetak:U radu su analizirane fitocenološke značajke vegetacije na području otočne skupine Vrgada (otoci zadarskog arhipelaga). S obzirom da otok Vrgada u svom najvišem dijelu vrh Strabinovac doseže visinu od 112 m, na njoj možemo razlikovati samo mediteransko-litoralni vegetacijski pojas. Taj je pojas zastupljen u eumediteranskoj vegetacijskoj zoni, a najznačajnija zajednica je Myrto-Quercetum ilicis, a na zaštićenim položajima Vrgade, te na južnoj i jugozapadnoj ekspoziciji otoka i na otočićima zastupljena je stenomediteranska asocijacija Pistacio-Juniperetum phoeniceae. Ukupno je napravljena 31 fitocenološka snimka. Snimke su rađene i analizirane po metodi Braun-Blanquet-a. Na svim snimkama provedene su dvije metode numeričke analize - klasterska analiza i multidimenzionalno skaliranje. Rezultati su prikazani u tablicama 1–5 klasičnim prikazom fitocenoloških snimaka, a numeričkom analizom dobiven je grafički prikaz (sl. 3 i 4). Sintaksonomskom analizom utvrđene su šumske zajednice gariga –Erico-Cistetum creticiH-ić 1958 i makije: Myrto-Quercetum ilicis (H-ić 1963) Trinajstić (1976) 1985, Fraxino orno–Quercetum ilicisH-ić (1956) 1958,Pistacio-Juniperetum phoeniceaeTrinajstić 1987 i Querco ilici-Pinetum halepensisLoisel 1971. Osim ovih zajednica koje se jasno uočavaju na terenu, dio otoka Vrgade i otočića Arntina obraštaju sastojine alepskog bora koji se spontano širi, a na otočiću Murvenjaku sastojine mirte i tršlje –Myrto-Pistacietum lentisciMolinier (1936, 1954) Rivas Martinez 1975. Ključne riječi: Dalmacija; Hrvatska; istacio-Juniperetum phoeniceae; Myrto-Quercetum ilicis; numerička analiza; otok Vrgada i vrgadski otočići |
autori: Pandža, Marija   KRPINA, Vesna ŠL | |
| Pejnović,D., K.Krapinec, M.Slamar | UDK 630* 156 (001) | 461 |
| Lovci u Hrvatskoj kao socijalno-geografska skupina i njihove demosocijalne karakteristike |
|
|
| Sažetak:U radu su prikazani rezultati istraživanja lovaca u Hrvatskoj kao socijalno-geografske skupine i njihovih demosocijalnih značajki. U okviru toga pobliže su razmotreni kriteriji izdvajanja lovaca kao socijalno-geografske skupi ne, kretanje broja lovaca u Hrvatskoj 1962–2001. i njihov razmještaj po župa ni jama 2001., lovno-geografski i lovno-demografski intenzitet na razini županija, te temeljne demogeografske i socijalne karakteristike hrvatskih lovaca 2007. go-di ne. Metodološki pristup temelji se na prostornoj analizi i sintezi relevantnih indikatora, odnosno anketnim istraživanjem prikupljenih podataka o demografskim i socijalnim obilježjima. Anketom su obuhvaćena 2.132 lovca iz 44 lovačke udruge iz gotovo svih hrvatskih županija. Rezultati pokazuju sljedeće: 1. lovci u Hr vatskoj predstavljaju razmjerno brojnu (više od 50.000 članova) socijalnu sku pinu s jasno izraženim značajkama socijalno-geografske grupe, koju u recentnom razdoblju karakterizira brzi porast broja članova; 2. najvećim brojem lovaca na razini županija ističe se Istarska, a najmanjim Varaždinska županija, najveći lovno-geografski intenzitet karakterizira Međimursku, a najmanji Viroviti čko-podravsku županiju, dok se najvećim lovno-demografskim intenzitetom iz dva ja Ličko-senjska, a najmanjim, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija. Ličko-senjska županija bilježi i najveći koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala među hrvatskim županijama, a najmanji, poslije Grada Zagreba, Varaždinska županija; 3. glavni nositelji lovne aktivnosti u Hrvatskoj su muškarci u dobi između 45 i 65 godina, s težištem na dobnoj skupini 50–54 godine, prosječne starosti 49 godina, od kojih većina ima srednju stručnu spremu i u radnom su odnosu, a pretežno žive u ruralnim područjima. Za razdoblje 2001–2007. utvrđen je blagi, ali postojan i statistički signifikantan rast broja lovaca (r = 0,66; p <0,05). Najveća povezanost dobivena je između odnosa lovaca prema broju stanovnika te gustoći naseljenosti (r = 0,93; p <0,05), odnosno pro-sječnom broju stanovnika po naselju (r = 0,90; p <0,05). Ovo nedvojbeno pokazuje kako udio lovaca u stanovništvu signifikantno pada, što je koncentracija stanovnika po jedinici površine veća. Tako je 2001. godine odnos lovaca prema ukupnom stanovništvu bio 1:117, da bi 2007. ovaj odnos bio 1:73 stanovnika, odnosno prema tome se nalazimo na sredini ljestvice europskih zemalja. Ključne riječi: demografske karakteristike; Hrvatska; koeficijent iskorištenosti lovno-demografskog potencijala; lovac; lovište; lovno-demografski intenzitet; lovno-geografski intenzitet; socijalne karakteristike; socijalno-geografska skupina; županije |
autori: Pejnović, Dane KRAPINEC, Krešimir ŠL Slamar, Maja | |
| Šerić Jelaska, L., A. Ješovnik, S. D. Jelaska, A. Pirnat, M. Kučinić, P. Durbešić | UDK 630* 114.6 + 411 (001) | 475 |
| Variations of Carabid Beetle and Ant Assemblages, and their Morpho-ecological Traits within Natural Temperate Forests in Medvednica Nature Park |
|
|
| Summary:The aim of this study was to investigate responses of ant and carabid assemblages and their morpho-ecological traits to habitat differences within natural temperate forests in Medvednica Nature Park. Toquantify habitat differences in examined areas, both structural heterogeneity of the vegetation and taxonomic diversity of plants were measured on six plots. Habitat complexity was quantified using four habitat characteristics within the site: tree canopy cover; shrub canopy cover; ground herbs and leaf litter cover. Ants and carabids were sampled using pitfall traps. Ant species richness and abundance, unlike carabid species richness were positively correlated with habitat complexity, especially with leaf litter cover on plots. The responses of insects morpho-ecological traits to habitat were recorded, with more large bodied carabids present in more complex site and higher abundance of opportunist ant species in more open sites with low complexity of vegetation. Higher dominance of certain carabid species at the lower plots then those on the top of the mountain, suggest competitive exclusion, confirming lower areas as more stable. Species adapted to colder climate, that inhabit higher elevations such as flightless forest specialist Cychrus caraboidesandCara-bus irregularis, and boreo-montane ant species Camponotus herculeanus, are less competent to colonize lower areas. Furthermore, they may not survive severe instability of their habitats, especially in a changing climate. Overall results suggest that conservation issues need to be focused on preserving stability and structural complexity of forest habitat in summit areas of the mountain. Key words: altitude; biodiversity; forest habitat; litter; nature conservation; vegetation structure |
autori: Šerić Jelaska, Lucija Ješovnik, Ana Jelaska, Sven D. Pirnat, Aljoša Kučinić, Mladen Durbešić, Paula | |
| Čas, Miran | UDK 630* 156 (001) | 487 |
| Disturbances and Predation on Capercaillie at Leks in Alps and Dinaric Mountains |
|
|
| Abstract:Capercaillie (Tetrao urogallusL.) populations in central and south-east Europe cover fragmented edge habitats and are recorded to decline since 1960ies. Capercaillie leks in Slovenia are present at the south-eastern edge of the Alpine metapopulation and at north-western edge of Dinaric. These populations were monitored at leks in two periods in 1980 (466 monitored leks) and 2000 (599). All leks were monitored by local specialists (hunters and/or foresters) and main causes of observed lek populations decline were addressed to each endangered lek. Special emphasis was given to predation at leks, as suggested by D. Jenkins (2008). The six named reasons in 1980ies affected 39 leks with logging of old-growth forests (at 71.8% of leks) and construction of forest roads (7.7%) as most pronounced. In 2000 nine reasons affected 92 leks: (i) mountain tourism (26.1%), (ii) cutting of old-growth forests (19.60%), (iii) predators attacks (18.5%), (iv) forest management in spring time (9.8%), (v) pastures of livestock with wire fences in forests (6.5%), (vi and vii) berries picking and overgrowing the last pastures in forest-landscape, (viii) constructions of forest roads and (ix) infrastructure. The most profound change in reasons between 1980 and 2000 mapping data were: predation at leks, mountain tourism development, increasing of forest management in spring time, wild pasturage of cattle and sheep in forests, overgrowing the last pastures in forest-landscape. A comparison of the increasing percentage of leks endangered by predators since 1980 has shown positive correlations with increasing of the main predator populations’ densities. Population density of martens (Martessp.) and wild boar (Sus scrofa) increased for 150% since 1980, while red fox (Vulpes vulpes) density increased only after 1990. Our results confirmed the assessment of reasons for threats to leks based on descriptions and experiences of observers as a suitable approach for capercaillie habitat risk assessment. Results for past decline and differences regarding to the negative impacts on lek habitats are important guidelines for foresters and wildlife managers concerning sustainable forest management and maintenance of capercaillie populations. Key words: Capercaillie (Tetrao urogallus); causes of leks endangerment; forest and wildlife management; mountain tourisms; predation; rare species population’s conservation |
autori: Čas, Miran | |
| PRETHODNO PRIOPĆENJE | ||
| Matošević, D., M. Pernek, B. Hrašovec | UDK 630* 453 | 497 |
| Prvi nalaz kestenove ose šiškarice (Drycosmus kuriphilus) u Hrvatskoj |
|
|
| Sažetak:U radu se prvi puta opisuje prisutnost karantenskog štetnika pitomog kestena, kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u Hrvatskoj. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu, zaustavljaju rast izbojaka i smanjuju urod pitomog kestena. Porijeklom je iz Kine, a u Europi je prvi puta zabilježen 2002. godine u Italiji. Domaćini su vrste iz roda Castanea. U radu je opisana biologija ovog štetnika, simptomi napada, načini širenja, štetnost i mjere zaštite. Navedeni su točni lokaliteti i datumi prvog nalaza ovog štetnika u Hrvatskoj, na temelju čega je napravljena karta rasprostranjenosti u 2010. godini. Kestenova osa šiškarica može se smatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskoj i sljedećih godina se može očekivati njezino širenje u svim kestenovim sastojinama. Ključne riječi: karantenski štetnik; pitomi kesten; šiške; štetnost |
autori: MATOŠEVIĆ, Dinka ŠL PERNEK, Milan ŠL HRAŠOVEC, Boris ŠL | |
| PREGLEDNI ČLANCI | ||
| Tomićević, J., M. A. Shannon, D. Vuletić | UDK 630* 903 + 907.1 | 503 |
| Developing Local Capacity for Participatory Management of Protected Areas: The Case of Tara National Park |
|
|
| Summary:In this study the focus is on the role of local communities in the management of protected areas with the expectation that without the cooperation and assistance of local communities achieving biodiversity conservation in places where the land and resources are fundamental to supporting people’s livelihoods will be less successful than if the local people actively support this goal. Management capacity in protected areas depends upon the system of governance, the level of resources and local community support. The key question of interest at the global level are whether the responsible authorities have the capacity to manage their protected areas effectively, and whether desired outcomes are achieved on the ground. Measuring these dimensions is contextual; what is effective in one country or locale may be inappropriate in another. Thus, assessing management capacity is context specific. The potential declaration of Tara National Park located in Serbia as a Biosphere Reserve necessitated research to characterize the institutional context, the social and demographic situation of the communities within the Park boundaries. There is a growing recognition that the sustainable management of protected areas ultimately depends on the cooperation and support of the local people. In order to achieve sustainable conservation, state legislators and environmental planners should involve local people in the management of protected areas and need to identify and promote social processes that enable local communities to conserve and enhance biodiversity as a part of their livelihood system. Drawing upon research in Tara National Park, this paper analyzes the potential capacity of people living within Tara National Park to effectively participate in the management of the protected area by incorporating activities that promote biodiversity within their everyday livelihood strategies. The results demonstrate that sustaining or providing alternative livelihood strategies is necessary in order to halt the exploitation of protected areas by local people striving to survive. Key words: Participatory management; protected areas; local community; livelihoods; communicative action |
autori: Tomićević, Jelena Shannon, Margaret A. VULETIĆ, Dijana ŠL | |