|
+ 2008 + 2009 1-2/2010 3-4/2010 5-6/2010 7-8/2010 9-10/2010 11-12/2010 + 2011 + 2012 + 2013 + 2014 + 2015 + 2016 + 2017 + 2018 + 2019 + 2020 + 2021 + 2022 + 2023 + 2024 new HR EN |
1-2/2010 |
|
|||||||||||||||
| RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA | ||
| Branimir Prpić | 2 | |
| O DOVRŠNOM SIJEKU OPLODNE SJEČE U JEDNODOBNIM ŠUMAMA |  
|
|
| O dovršnom sijeku u jednodobnim šumama jednom prilikom sam već pisao u Šumarskom listu. Usprkos svih šumarskih velikih zasluga u očuvanju šumskih ekosustava koji se po svojoj kakvoći znatno razlikuju od većine europskih šuma, jer su prirodnoga sastava kao i prašume od kojih su nastale, većina pučanstva zgraža se kada naiđe na prostor u kojemu smo obavili dovršnu sječu. Priznajem i meni je daleko ljepša zrela šuma prethodnica ove “strahote”, koju smo izazvali jednim našim stručnim zahvatom koji nazivamo obnovom šume. Nestala su ona ponosna visoka stabla koja su uljepšavala krajolik, a smetaju nas njihovi ostaci, panjevi, odsječeni vrhovi krošanja, izbrazdano zemljište, tragovi traktora. Sad ću reći nešto za nešumare, kako bi bolje razumjeli nastanak “strahote” kao posljedice dovršnoga sijeka i u korist opravdanosti ovoga postupka. Poslije dovršne sječe, oštro oko šumara primjetit će između nabujale trave mnoštvo mladih biljaka koje ubrzano rastu proklijane iz sjemena posječenog drveća oslobođene njihove zasjene. Tako se rađa mlada šuma, koja će uz šumarsku brigu ubrzo pokriti rane nastale sječom. Šuma se ne može drukčije bezbolno obnoviti. Prepustimo li je prirodi, ona će najprije stariti, a iza toga se raspadati. Uginulo drveća koje leži po tlu raspada se ovisno o vrsti drveća od 20 (bukva) pa sve do 80 godina (jela), a unutar raspadanja započinje pomlađivanje koje se vrlo sporo odvija i traje više od polovice života naše prirodno gospodarene šume. Čovjek bi zasigurno doživio tu “strahotu” ali bi ona trajala pedesetak godina, no zahvaljujući šumarskoj znanosti ona traje desetak godina. Oplodna sječa, tako se stručno zove taj postupak, sastoji se iz više sijekova kojima je cilj postići buduća mlada stabla genetski najbolje kakvoće, uz održavanje postojeće šumske zajednice. Tu se obično radi o više vrs ta drveća, čije pomlađivanje i postizanje omjera smjese vrsta traži od šumara veliko iskustvo i stručnu vještinu. Već tu dolazi do izražaja održavanje potrajnoga gospodarenja, aksioma kojega je od šumara u Rio de Janeiru 1991. preuzeo svijet kako bi opstao. Šuma je najsloženija biljna formacija u kopnenom dijelu svijeta i zasigurno može svojim savršens tvom funkcioniranja biti uzor za opstanak tehnocemoze. Kako bi kao struka izazivali što manje negodovanja, prilikom utvrđivanja površine dovršnoga sijeka treba se držati FSC certifikacije i prije sijeka upozoriti javnost (lokalnu vlast, škole, udruge zelenih, planinare), pozvati ih na lice mjesta, upoznati s postupcima oplodne sječe i pokazati im površinu šume u kojoj je ona uspješno obavljena. Na taj način može se izbjeći negodovanje većine pučanstva koji dovršnu sječu smatraju devastacijom, pa i uništenjem šume. U svome neznanju posebno su osjetljivi mikolozi, koji dovršni sijek smatraju ekocidom. Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić |
autori: PRPIĆ, Branimir ŠL | |
| IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI | ||
| Idžojtić, M., M. Zebec, I. Poljak | UDK 630* 271 (001) | 5 |
| Revitalizacija arboretuma Lisičine |
|
|
| Sažetak: Arboretum Lisičine nalazi se na Papuku. Njime upravljaju Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Našice, Šumarija Voćin. Os no van je 1979. godine, na površini od oko 45 ha. U sjevernom dijelu Ar boretuma nalazi se prirodna bukova šuma. Južni dio, koji je arboretum u užem smislu, podijeljen je na tri dijela: 1. hortikulturni dio na kojem je posađeno ukras no drveće i grmlje, 2. dio zasađen biljkama s područja Europe i Azije i 3. dio zasađen biljkama s područja Amerike. Tijekom Domovinskog rata Arboretum je bio okupiran i devastiran. Dio biljaka se osušio, zasađene biljke nisu primjereno održavane, dosta ih je posađeno preblizu jedna drugoj, a neke su se pokazale invazivne te su se nekontrolirano proširile po ostalim dijelovima Arboretuma. Također je došlo i do zarastanja bagremom, kupinom i drugim samoniklim vrstama. U okviru projekta “Revitalizacija Arboretuma Lisičine”, od 2006. godine radi se na uređenju Arboretuma. Za svaki pojedini slučaj bilo je potrebno odlučiti što treba učiniti kako bi se što više biljaka očuvalo. Dokumentacija o biljkama ne postoji, te se sukcesivno, po poljima, radi na determinaciji i označavanju biljaka. U hortikulturnom dijelu, na dvanaest polja, determinirano je 416 različitih svojti, iz 113 rodova. Od toga su 202 listopadne, a ostale vazdazelene ili zimzelene. Najzastupljeniji rodovi su: Picea (32 različite svojte), Juniperus (23 svojte), Chamaecyparis (23 svojte), Prunus (20 svoj ti), Pinus (15 svoj ti), Thuja (14 svojti), Berberis (13 svojti), Viburnum (13 svojti), Taxus (12 svoj ti), Spiraea (12 svojti), Acer (11 svojti), Cotoneaster (11 svojti), Abies (9 svojti), Cornus (9 svojti), Ilex (9 svojti) i Sorbus (9 svojti). Hortikulturni dio može poslužiti kao ogledni dio za uređenje cijelog Arboretuma te ima prioritet tijekom revitalizacije. Posebnu vrijednost imaju brojni kultivari četinjača, pa se može reći da je Arboretum Lisičine među najbogatijim živim zbirkama različitih svojti četinjača u Hrvatskoj. Zbog vrijednosti i jedinstvenosti Arboretuma Lisičine potrebno je uložiti što je moguće više truda i sredstava kako bi se primjereno uredio, a zatim održavao i služio za edukaciju i znanstvena istraživanja, kao i za odmor i šetnju svih dobronamjernih posjetitelja. Ključne riječi: Arboretum Lisičine; ocjena stanja; popis biljaka; revitalizacija |
autori: IDŽOJTIĆ, Marilena  ŠL ZEBEC, Marko ŠL Poljak, Igor  | |
| Trinajstić, Ivo | UDK 630* 164 + 188 (001) | 19 |
| Korološke i fitocenološke značajke vrste Quercus coccifera L. u Hrvatskoj |
|
|
| Sažetak: Oštrika ili prnar (Quercus coccifera) zajedno s vrstom Quercus calliprinos jedna je od dviju usko srodnih vrsta. U taksonomskom smislu kompleks Q. coccifera agg. može se shvaćati na nekoliko načina. U jednom slučaju oba se taksona smatraju samostalnim vrstama – Q. coccifera i Q. calliprinos. U dru gom slučaju u statusu podvrste, razlikuju se Q. coccifera subsp. coccifera i Q. coccifera subsp. calliprinos. Slično je nomenklaturno rješenje i u statusu varijeteta. Napokon, postoji i gledište da je Q. calliprinos samo mlađi sinonim od Q. coccifera. U hrvatskom dijelu (Kvarnersko primorje, Dalmacija) istočnojadranskoga primorja oštrika je poznata s otoka Lošinja (Studenčić, Veli bok. Nerezine, Ćunski), Korčule (Lumbarda, Dominče), Mljeta (Saoplunara), poluotoka Pelješca (Orebić, Ruskovići, Potomje) i Konavala (Ćilipi, Pendovo Selo kod Cavtata). U fitocenološko-sintaksonomskom smislu oštrika izgrađuje posebnu šumsku zajednicu Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. corr. Trinajstić, 2008 (= Orno-Cocciferetum H-ić, nom. illegit.) koja je pobliže proučavana u širem području Orebića (Orebić, Ruskovići) i njen je floristički sastav prikazan u tablici 1. Ključne riječi: Hrvatska; korološke i fitocenološke značajke; Quercus coccifera |
autori: TRINAJSTIĆ, Ivo ŠL | |
| Pandža, Marija | UDK 630* 17 (001) | 25 |
| Flora parka prirode Papuk (Slavonija, Hrvatska) |
|
|
| Sažetak: U radu je analizirana flora Parka prirode Papuk. Istraživanjasu obavljena u razdoblju od 2001. do 2005. godine. Ukupno su zabilježene1223 vrste i podvrste vaskularne flore unutar 121 porodice i 497 rodova. Uradu je obavljena sintaksonomska analiza te ekološka i fitogeografska anali za. Rezultati su predočeni u tablicama (tab. 1–2) i slikama (sl. 1 i 2). U taksonomskoj analizi najzastupljenije su Angiospermae (1171 svojta,95,7 %) od kojih na Magnoliopsida otpada 931 takson (76,1 %), a na Liliopsi da 240 taksona (19,6 %). S obzirom na broj vrsta najzastupljenija je porodica Asteraceae (106 vrstaili 8,83 %), a zatim slijede Poaceae (96 vrsta ili 7,85 %) i Fabaceae (77 vrstaili 6,30 %). Od 1223 vrste i podvrste tijekom ovih istraživanja nije potvrđenona laz za njih deset. Rezultati analize životnih oblika u flori nekog područja pokazuju odnosflore prema općim klimatskim karakteristikama toga područja. Najzastupljeniji životni oblik u flori Papuka su hemikriptofiti s 589 taksona (48,16 %),zatim slijede terofiti (251 takson, 20, 52 %), geofiti (12,92 %), fanerofiti(12,43 %), kamefiti (3,52 %) i hidrofiti (2,45 %). U fitogeografskoj analizi dominiraju biljke euoroazijskoga flornog elementa (335 taksona, 27,39 %). Velik je udio biljaka široke rasprostranjenosti(oko 18 %), što je pokazatelj jakog antropogenog djelovanja. Na istraživanom području zabilježeno je 50 ugroženih svojti (4,09 %) s popi sa Crvene knjige Republike Hrvatske, od kojih je šest kritično ugroženih, 14ugro ženih i 30 osjetljivih svojti. U flori Papuka zabilježene su 33 vrste iz porodice orhideja (Orchidaceae)koje dolaze na otvorenim površinama i po travnjacima. Preduvjet za njihovooču vanje je održavanje tradicionalnog načina košnje i ispaše travnjačkih povr šina, jer se samo na taj način mogu sačuvati i njihova staništa. U prirodnoj vegetaciji zabilježene su i adventivne biljke. Od adventivnihbi ljaka osobito su zanimljivi neofiti (Acer negundo, Ailanthus altissima, Ambrosia artemisiifolia, Amorpha fruticosa, Artemisia verlotiorum, Bidens tripar tita, Echinocystis lobata, Elodea canadensis, Reynoutria japonica i dr.).Potrebno je pratiti njihovo širenje i poduzimati odgovarajuće mjere za njihovo suzbijnje. Ključne riječi: ekološkai fitogeografska analiza; flora; klimatske karakteristike; PP Papuk; sintaksonomska analiza; životni oblik |
autori: Pandža, Marija | |
| Štimac, Milan | UDK 630* 222 + 242 (001) | 45 |
| Utjecaj njege šuma na strukturne značajke ličkih panjača |
|
|
| Sažetak: Istraživanjem smo ustanovili strukturne elemente različitih tipo va panjača u Lici, pet godina nakon njege proredom. Panjače ličkog područja karaktezira nizak stupanj provedenih radova njege, te neotvorenost šumskim prometnicama. Prepoznatljive su četri morfološka tipa: prijelazne panjače, tipične panjače, panjače u regresiji i zašikarene panjače. Terenska mjerenja obavlje na su na pet trajnih pokusnih ploha. Na kraju vegetacijskog razdoblja 2007. go dine na tim su plohama izmjereni strukturni elementi sastojina. Obavljena je totalna klupaža svih stabala po debljinskim stupnjevima, etažama, vrstama drveća i po podrijetlu (generativno, vegetativno), snimljeni su uzorci visina i uzeti izvrtci za određivanje prirasta, posebno za stabla iz sjemena i iz panja. Stabla iz sjemena imaju značajno veće vrijednosti strukturnih elemenata. S obzirom na to da stabla iz sjemena pokazuju veću produktivnost i vitalnost, jasna je potreba njihova uzgojnog favoriziranja, neovisno o kojemu se tipu panjače radi. Intenziteti i volumeni iduće prorede ovisit će o prosječnom dobnom volumnom prirastu i dobi sastojine, te o ukupnom volumenu sastojina na kraju turnusa. Radi poveća nja temeljnog volumena te stabilnosti sastojina, volumen iduće prorede trebao bi biti 40–45 % desetgodišnjeg tečajnog volumnog prirasta. Ključne riječi: Lika; njega šuma; panjače; struktura sastojine |
autori: ŠTIMAC, Milan ŠL | |
| Avdibegović, M., N. Petrović, D. Nonić, S. Posavec, B. Marić, D. Vuletić | UDK 630* 682 (001) | 55 |
| Spremnost privatnih šumoposjednika u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini na suradnju pri izgradnji i održavanju šumskih cesta |
|
|
| Sažetak: Zbog specifičnih društveno-političkih i socio-ekonomskih prilika u regiji, problematika udruživanja privatnih šumoposjednika u interesne udruge do sada nije bila predmetom šireg istraživanja. Na osnovi navedenoga, 2008. godine pokrenuto je istraživanje stanja privatnog šumoposjeda i formiranja udruga privatnih šumoposjednika u zemljama regije, u kojima se povijesno razvijao podjednak model vlasništva. U radu su analizirani stavovi privatnih šumoposjednika prema međusobnoj suradnji i udruživanju u svrhu boljeg gospodarenja svojim posjedom, s posebnim naglaskom na izgradnju šumskih cesta u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Provedeno istraživanje ukazuje spremnost privatnih šumoposjednika na suradnju u aktivnostima gospodarenja šumoposjedom, te ukazuje na željene usluge koje bi trebale pružiti udruge privatnih šumoposjednika. Ključne riječi: privatni šumoposjed; šumarska politika; šumske ceste; udruge privatnih šumoposjednika |
autori: Avdibegović, Mersudin Petrović, Nenad Nonić, Dragan POSAVEC, Stjepan ŠL Marić, Bruno VULETIĆ, Dijana ŠL | |
| STRUČNI ČLANCI | ||
| Vrgoč, Petar | UDK 630* 973 + 232.3 | 65 |
| Intelektualno vlasništvo, oplemenjivanje i rasadničarstvo |
|
|
| Sažetak: Termin Cultivar je skraćenica od engleskih riječi cultivated što znači kultivirana i variety što znači vrsta. Cultivar nastaje oplemenjivanjem. U povijesti čovječanstva stvarani su brojni cultivari žitarica, voća, povrća, industrijskog bilja, ukrasnog bilja i šumskog drveća. Novi proizvodi ili novi cultivari prodaju se na tržištu zbog zarade, a zaštita cultivara kao intelektualnog vlasništva osigurava da dio zarade dobije inovator, odnosno oplemenjivač. Cultivar može biti u formi klona ili u formi poboljšanog sjemena, pa se tako na meću i dvije karakteristične strategije: zaštita intelektualnog vlasništva ople menjivača (Plant Breeder’s Right, skraćeno PBR) i zaštita komercijalnog imena (Trade Mark). Ključne riječi: Community Plant Variety Office (CPVO); Cultivar; intelektual no vlasništvo; oplemenjivanje; PBR (Plant Breeder’s Right); Plant Patent Act; rasadničarstvo; Trade Mark; UPOV |
autori: VRGOČ, Petar ŠL | |