DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2023 str. 93     <-- 93 -->        PDF

članak iz Šumarskog lista br. 7/1893, str. 276-280
Ciklon u Banovini
Teodor Basara
Olujno nevrijeme koje je zadesilo Hrvatsku 19. srpnja ove godine uzrokovalo je veliku štetu na šumskim sastojinama o čemu je pisano u Riječi uredništva Šumarskog lista broj 7-8. Pregledom članaka u starim brojevima Šumarskog lista pronađen je opis jednog ciklona koji se dogodio isto u srpnju, ali 1892. godine. Opisi tadašnjih očevidaca te pojave odgovaraju opisima i današnjih očevidaca, tako da je očito kako su se takve ekstremne vremenske pojave javljale i ranije, samo ih današnje generacije nisu imale u svojoj memoriji. Članak se prenosi u izvornom obliku pisan jezikom toga vremena. Članak je napisao nadšumarnik Teodor Basara, upravitelj gospodarskog ureda Prve banske imovne općine u Glini od 1887. do 1911. godine. Original: ŠL 1893 s.276
Prošle godine na 13. srpnja u 1 sat poslie podne harao je u I. banskoj imovnoj obćini silan ciklon, koji je velike štete počinio.
Pošto mnogim čitateljem djelovanje ciklona poznato nije, nakanio sam djelovanje ciklona rečenoga dana u kratko opisati i to, gdje je započeo i kojim je pravcem prošao.
Po pripovjedanju jednog očevidca postao je ciklon najprije u bosanskoj dolini izmedju Raštela-Oblaja i Raštela-Madjarevo brdo (bivše krajiške kordunske postaje proti Turskoj), te Vranogračac u Bosnoj, a odtud se je onda dalje razširio.
Dotični očevidac pripovieda, da je u to doba bilo liepo vrieme, ali jaka sparina, te su se na jedanput smjerom od Vranograča i Petrovegore silni gusti oblaci počeli dizati i sve bliže jedan drugomu primicati, dok se nisu izpod Raštela-Oblaja sastali. Da je upravo tu početak ciklona bio; ustanovio sam tim, što se ondje prvi tragovi haranja opažahu.
Kad su se oblaci sastali, pali su tako nizko, da su zemlju posve zastrli, te u tom času je posve mrak nastao. Oblaci su se silno miješali uz veliku tutnjavu i sijevanje munje, dok se nisu napokon započeli vrtiti i označenim pravcem dodirajuć zemlju dalje kretati.
Boja oblaka bila je strahovita, čas posve tamna, žuta i modra, čas opet bielkasta, a izmedju tih boja odsjevala se je i crvena boja, te bi se kadkad ista ukazala, a pri tom sjevnula bi munja, te pucalo bi onako po prilici, kao kad grom udari i kad grmi, ali ipak jače, nego kod obične oluje.
Oblaci su se sada u ogromnom stupu nad zemljom silnom brzinom i neopisivom bukom i šumom dalje kretali, a miješajuć se silno, mijenjali su jur opisane boje slično, kao kad suklja dim iz dimnjaka željeznice ili kakove tvornice, dočim se je sav stup dvostruko u okrugu vrtio, te su u njemu munje tako sijevale i tako je pucalo, da je od velikog straha i veliko i malo u kuće bježalo. Iste životinje silno su rikale i bježale, te skrovište tražile.
Kod početne točke nije ciklon još velikom snagom harao, pošto je samo nekoliko jablana i inih voćaka oborio, te nekoliko krovova sa kuća skinuo, a tomu će biti valjda taj razlog, što ciklon nije našao na svom putu veće odporne sile.
Nu čim se je ciklon sve dalje vrtio i približavao državnoj šumi „Prolomu“, tim mu je rasla i snaga i šum sve to jače.
Očevidac, koji je u šumi „Tiocie” tik šume državne „Proloma” slučajno bio, kazivao je, da ga je silan vjetar takovom snagom gonio, da je morao sjesti, a kašnje i leći na zemlju, prem je taj crni oblak, koji se je vrtio kao kakav stup, od njega dosta daleko bio, te silno šumio, a iz oblaka je munja sjevala i strahovito pucalo.
Isti očevidac, neznajuć od straha, što je, gledao je na taj oblak, kako se silnom brzinom i šumom sve bliže šumi približava, te kako god je taj stup kroz šumu dalje odmicao, tako se je progalina vidila, te kad je ciklon odmaknuo, opazi na svoje čudo, da se je za tili čas stvorio prosjek kroz šumu, te opazi i silnu količinu izčupana drveća, koje sa izčupanim korienjem i zemljom u zrak strši.
Lomljevinu stabala nije čuo, a ni opazio, jer su oblaci tako tmasti i crni bili, da se nije ništa kroz oblak vidilo, samo kad bi sijevnulo i prasnulo, opazio bi crvenkastu, modru, žutu i druge boje, dočim je šum oblaka tako silan bio, da se lomljevina stabala nije mogla ni čuti, jer je neprestano u stupu sijevalo, pucalo i grmilo.
Tako harajuć, rušeć, čupajuć i lamajuć stabla prošao je ciklon kroz šumu „Prolom“, te se povukao preko sela Buzete u gornji Klasnić, gdje je šljive i druge voćke počupao, te unišao