DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2023 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Tko je bio Ante Premužić po kojemu je staza dobila ime, tko je taj Slavonac koji je ostavio neizbrisiv trag na ovoj ličkoj planini? Ante Premužić rodio se u Slavonskom Kobašu 11. siječnja 1889. Zvanje šumarskog inženjera stekao je 1913. godine na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Službovao je na raznim mjestima, a 1926. godine premješten je u Direkciju šuma na Sušaku, gdje ostaje do 1935. godine. Za vrijeme svoje službe na području Kvarnera i ličkog krša bavi se izgradnjom cesta i puteva. Od 1935. godine bio je zaposlen u Odjelu za šumarstvo Banske uprave u Zagrebu, gdje radi na uređenju bujica, a od 1948. do umirovljenja 1950. godine boravi u Splitu radeći u Saveznom institutu za pošumljavanje i melioraciju Krša. Istaknuo se kao vrstan projektant i graditelj brojnih šumarskih i planinarskih puteva na otocima Rabu, Pagu i Krku, u NP Plitvička jezera, Čabru i još mnogim manjim ili većim mjestima na koje ga je odveo posao šumara. Koliko je ovaj Slavonac volio Velebit, kako je doživljavao šumu i što mu je značila, možemo doznati iz izvatka njegove knjige „Seljačko gospodarstvo na kršu“: „…Računajmo s time, da ni školovani šumar ni agronom ne može pravo pojmiti ni znati, što njihovi gojenici, šumsko drveće i gospodarsko kulturno bilje, mogu i moraju vani na otvorenom podnijeti, ako i za najžešće ljetne žege i pripeke, a i za najužasnijeg zimskog vremena i snježne vijavice ne obiđu barem koji puta u tom pogledu najizloženije točke terena i područja na kojemu rade. Znalo me stoga po buri i vijavici biti na vrhovima Velebita preko 1600 metara i o Božiću i Novoj Godini, kad su se na stanicama Malovan ili Zrmanja splitski vlakovi smrzavali i na tjedne u snijegu ostajali. Tri dana pred Božić jedne godine bio sam za jedne jake suhe burne vijavice na vrhuncu Velikog Zavižana (1677 m) da vidim kako je u to doba onim tankim saonastim bukvicama, što su se kao gusta šumica zbile po pristrancima i bočinama vrha, a kako je planinskom klekavom boru pri samom vrhu. Dakako da sam sobom nosio i toplomjer, da ozebao ne nabrojim napamet više stupanja zime ispod ništice, nego što ih uopće ima. Istraživao sam dakako i ljeti, jer ljetna primorska pripeka ne imponira više ni razmaženim gradskim gospođicama, a šumaru je i agronomu ljeto glavna radna hora kao i seljaku.“ Preminuo je u Zagrebu 30. studenog 1979. u dobi od 90 godina. Interesantno da je tad bio najstariji šumar u Hrvatskoj. Bio je dugogodišnji član HŠD-a, član Upravnog odbora, a od 1936. do 1940. godine i tajnik Društva. Godine 1940. primljen je kao član utemeljitelj HŠD-a, a 1976. godine Društvo mu dodjeljuje Zlatnu medalju i diplomu. Proglašen je počasnim članom Šumarskog društva Senj. |