DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2023 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Premužićeva staza – 90 godina nakon izgradnje Mandica Dasović Nema onog tko se na spomen Velebita, tog hrvatskog Olimpa, odmah ne sjeti i Premužićeve staze. Kao žila kucavica proteže se njegovim vrhovima, da bi se granala u sporedne staze i puteve, omogućivši svakom dobronamjerniku koji želi osjetiti ovu planinu da uistinu to i doživi. Ona je hrvatski planinarski objekt jedinstven u Europi. Ove godine se navršava 90 godina od završetka njene izgradnje 1933. godine. Na prijedlog Hrvatskoga planinarskog saveza, Ministarstvo kulture je 2009. godine Premužićevu stazu uvrstilo u Registar kulturnih dobara od nacionalnog značenja. Ovo građevno remek-djelo jednog šumara, to zaista i zaslužuje. A kako je sve počelo? Idejni začetnik gradnje Premužićeve staze bio je dr. Ivan Krajač, istinski zaljubljenik u Velebit i njegove vrleti. Kao predsjednik Hrvatskoga planinarskog društva posjećivao je Velebit, a u zajedničkim izletima s Premužićem dijelili su svoje vizionarstvo i ideje kako olakšati život ljudima koji su živjeli na ovoj planini, ali i kako omogućiti prolaz kroz, za ono vrijeme, nepristupačne krševite predjele. Ante Premužić tada je radio kao šumarski inženjer u Direkciji šuma na Sušaku, pod čijom su ovlasti bile velebitske šume od Vratnika do Baških Oštarija. Suradnja Krajača i Premužića počela je istraživanjem Rožanskih kukova i izgradnjom Rossijeva skloništa 1929. godine. To je bio početak pristupa i otvaranja Rožanskih kukova, jer su kroz njihov ljuti krš do tada mogli proći samo vješti planinari. Ideja dr. Ivana Krajača, njegovo vizionarstvo o izgradnji uzdužnoga turističkog puta od Zavižana do Baških Oštarija, nadahnule su Premužića i krenuo je s projektiranjem i gradnjom staze uzduž Velebita. Kako bi se osigurala materijalna sredstva od pretpostavljenih, postavljena su dva uvjeta : a) da staza mora služiti velebitskom stanovništvu kao prometnica, b) kako je namijenjena planinarima, mora prolaziti kroz ili uz najljepše predjele planine. Po odobrenju Ministarstva šuma i ruda Kraljevine Jugoslavije, izgradnja staze započela je 1930. godine i to na dionici po srednjem Velebitu od Alana prema Dabarskoj kosi, koja je završena u listopadu te iste godine. Put kroz Rožanske kukove građen je 1931. godine, a to je bio i najzahtjevniji dio izgradnje zbog zahtjevnog terena i teške opskrbe vodom i hranom. Sljedeće, 1932. godine pristupilo se daljnjoj izgradnji, ali do kolovoza iste godine Direkciji šuma na Sušaku nisu doznačena obećana sredstva, te je došlo do zastoja u izgradnji staze. Banska uprava Savske banovine u ljeto 1932. godine doznačila je potrebna sredstva, radovi su nastavljeni, ali stazu nije bilo moguće završiti prije zime, pa je ista završena sljedeće, 1933. godine. Ivan Krajač uvelike se zalagao za pribavljanje sredstava i pratio dinamiku izgradnje staze. Nakon puno uloženog truda ostvarena je skoro nemoguća vizija izgradnje staze duž Velebita od Zavižana do Baških Oštarija. To je spomenik graditeljskog umijeća i najatraktivnija staza u Hrvatskoj, za koju znaju brojni planinari i ljubitelji prirode iz cijelog svijeta koje se može sresti na stazi. Najatraktivniji dio staze je kroz teško prohodne Rožanske kukove. Hodajući stazom pružaju se impresivni vidici prema moru, kao i na neobične stijene, vrtače i škrape s ličke strane. Nalazite se u srcu Velebita i čujete njegove otkucaje. Premužićeva staza duga je 57 km, široka 1,2 metra, prolazi najatraktivnijim predjelima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Započinje u NP Sjeverni Velebit kod Zavižana, prolazi kroz Strogi rezervat Hajdučke i Rožanske kukove, preko Alana |