DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2023 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Mala zemlja za veliki odmor
Christian Gallo
Od objave članka na temu parcelacije šumskog zemljišta u Istri, sa nešumarskim ciljem u Šumarskom listu 7-8/2021. prošlo je više od dvije godine, dok je sama tema aktualna duže od tri godine. Riječ je o dovoljno dugom razdoblju za pozitivne promjene. No, je li ih bilo?
Parcelaciju šumskog zemljišta sa tendencijom prodaje i postavljanja montažnih objekata ili mobilnih kućica, sve sa ciljem tihe i nezakonite urbanizacije, potrebno je staviti u kontekst nekontroliranog „razvoja“ turizma. U posljednje vrijeme postajemo svjesni štetnosti ovakvog razvoja turizma te isto postaje sve češće tema raznih rasprava, stručnih skupova, kao i Zakona o turizmu koji predviđa turistički ekološki doprinos. Ekološka svijest – tema je koju obrađuje Hansruedi Müller u svojoj knjizi Turizam i ekologija. Već u vrijeme pisanja knjige 2004. godine bilo je nužno spomenuti protuslovlje između ekološke svijesti i ekološkog ponašanja. Danas je spomenuto protuslovlje izraženije no ikad, raskorak između ekološke svijesti i ponašanja u skladu sa tom sviješću ogroman je. Novinski naslovi poput Ili ćemo imati novu viziju turizma ili ćemo propasti, Hrvatska je granicu prenapučenosti turistima u špici sezone itekako premašila, Masovni turizam nije ono čemu Istra teži ili pak konferencija Glasa Istre iz studenog 2023. naziva Istra 2030 – redefiniranje istarskog turizma, govore da svijesti ipak ima.
Da podsjetimo, u Istri je prije nekoliko godina uzela maha parcelacija šumskih površina na manje površine, idealno do 1000 m2, koje se prodaju s ciljem postavljanja raznih montažnih objekata koji će služiti kao ljetni turistički smještaj. Takva praksa otvara mnoga pitanja o koroziji gospodarenja šumama, komunalnim otpadom i otpadnim vodama, prostornog planiranja, legalnog razvoja turizma te konačno o koroziji sustava u cjelini. Na većini tih površina događaju se nezakonite sječe, nerijetko i čiste sječe. Srž problema je da se takve površine zapravo nezakonito prenamjenjuju, a obuhvaćene su programima za gospodarenje šumama privatnih šumoposjednika i u prostornoplanskoj dokumentaciji označene su kao šume. Na svakoj novoj parceli, u nekoliko proteklih godina nastalo ih je na tisuće, u bližoj budućnosti stajati će mobilhome, kamp kućica ili neki sličan objekt, zbog čega će biti značajno povećana požarna ugroženost te odložena nepoznata količina otpada, čije će zbrinjavanje plaćati stalni stanovnici, odnosno ispuštena znatna količina otpadnih voda koja će vjerojatno završiti u krškom podzemlju. Sve se te parcelacije i nezakonite sječe događaju u arealu šumske zajednice hrasta crnike i crnog jasena, koja je i od ranije ugožena jer koincidira s najnaseljenijim područjem još iz rimskih vremena. Upravo zbog ugroze zajednica crnike i crnog jasena, jedna je od ciljnih stanišnih tipova ekološke mreže Natura 2000. navedenim se aktivnostima izruguje onima koji se legalno bave turističkom djelatnošću (nepoznato je koliko se noćenja „na crno“ dogodi na ovakvim površinama), ali i ostalim gospodarskim djelatnostima, konstantno se narušava sustav vrijednosi i izgled istarskog krajolika. Kako se parcelacija s istim ciljem događala i na poljoprivrednom zemljištu, ista je u međuvremenu zabranjena izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Beskrajni hodnici šumarske birokracije umnogome su usporili da prijedlog nacrta izmjena i dopuna Zakona o šumama ugleda svjetlo dana te da konačno kroz propisanu proceduru izmjene i dopune stupe na snagu. Nacrtom izmjena i dopuna, koji bi se ovih dana trebao naći u rukama saborskih zastupnika, predviđena je zabrana dijeljenja šumskog zemljišta na površine manje od jednog hektara. Za šume i šumska zemljišta mali je to, ali ipak, napredak u zaštiti.
Nova, viša razina hrvatskog apsurda dosegnuta je intervjuom na njemačkoj nacionalnoj televiziji u listopadu

ŠUMARSKI LIST 11-12/2023 str. 78     <-- 78 -->        PDF

2023., u kojemu se njemački bračni par hvali kako je kupio šumsko zemljište površine 2,5 hektara na području Istre i na njemu planira ilegalnu gradnju. Uvertira u bespravnu gradnju bila je postavljanje kampera, gradnja drvene sjenice i terase. Kako su sami podijelili sa višemilijunskim gledateljstvom, do mora ih dijeli stotinu metara šumskog puta, u šumi crnike osjećaju se kao u raju, ovdje kane ostati zauvijek i pripremaju gradnju kuće. I nisu jedini. Primjera je puno i previše. Ovaj je modus operandi općeprihvaćen i od stranih i od domaćih državljana. Ne treba smetnuti s uma da su uvijek prvi u lancu ovih rabota upravo domaći ljudi, jer olako prodaju zemljište. Nemirno je na grobljima njihovih predaka, jer je rasprodaja zemljišta, svetinje predaka, uzela maha i otela se kontroli.
Kako apsurda ne manjka, možemo navesti još jedan. Na Sastanku na vrhu 26. UN-ove konferencije o klimatskim promjenama u Glasgowu u studenom 2021., premijer RH je između ostalog izjavio: Dame i gospodo, Hrvatska zaštitu prirode uzima ozbiljno....Kao izrazito popularna turistička destinacija, Hrvatska namjerava kompenzirati utjecaj turista na emisije CO2 tako što će do 2030. godine zasaditi više od milijun dodatnih stabala godišnje. Dakle, istovremeno dopuštajući pasivnošću žrtvovanje privatnih šuma za (divlji) turizam obvezujemo se na sadnju milijun dodatnih stabala godišnje, kako bismo kompenzirali utjecaj turista na emisije CO2. Izgleda da drveće u privatnim šumama ne veže CO2 i ne proizvodi O2.
Prostitucija šumskim zemljištem ne jenjava, bolest se širi, zaštite nema. Kastrirani sustav gotovo da ne reagira ni nakon više godina. Nitko nije kazneno odgovarao za očito pustošenje šuma koje je sukladno Kaznenom zakonu kazneno djelo. Uzima li Hrvatska zaštitu prirode doista ozbiljno? Što na kraju zaključiti, nego da stari hrvatski turistički slogan Mala zemlja za veliki odmor poprima prave razmjere svoje smislenosti. Potvrdio je to njemački bračni par na nacionalnoj televiziji.