DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2023 str. 73 <-- 73 --> PDF |
tržištu. Ističemo sljedeće rizike prakse korištenja ŠRM-a neutvrđene genetske kvalitete: – ŠRM nabavljen iz provenijencija koje nisu prilagođene na trenutne odnosno predviđene uvjete u našim staništima neće ispuniti kriterije produktivnosti i fenotipske kvalitete na koje smo navikli. U najgorem scenariju, obnova sastojina neće uspjeti zbog visokog mortaliteta sadnica ili pomlatka. Treba naglasiti da se veći intenziteti odumiranja mogu pojaviti godinama nakon obnove neprikladnim ŠRM-om, ne nužno odmah. Neprilagođenost će se vjerojatno ispoljiti po pojavi stresnih uvjeta koji su relativno uobičajeni u našim, a rijetki odnosno odsutni u izvornim staništima (npr. kasni mraz, rani mraz, sušne epizode, dugotrajne poplave i dr.). Također, moguće je da će korišteni ŠRM pokazati manju sposobnost kompeticije s domaćim vrstama jer je prilagođen na rast u siromašnijim, stresnijim staništima, pa će više ulagati u stvaranje rezervi nego u visinski prirast. – Ako je korišteni ŠRM niske razine genetske raznolikosti ili nastao križanjem u srodstvu, mogu se očekivati slični problemi kao u prethodnoj točki – nedovoljna sposobnost prilagodbe na promjene stanišnih uvjeta i osjetljivost na stresove koja rezultira slabijom produkcijom, fenotipskom kvalitetom i odumiranjem. – ŠRM koji potječe od roditelja loše fenotipske kvalitete (iz populacija u kojima je većina stabala rašljavo, loše pravnosti, čišćenja debla od grana, usukana i dr.) će vrlo vjerojatno stvoriti sastojine podjednake razine kvalitete tj. obnovljene sastojine će biti slabije kvalitete od prosjeka. – ŠRM koji je nastao kao rezultat križanja među srodnim vrstama hrastova, ako doživi zrelost, omogućit će gensko zagađenje autohtonih populacija (unos genskih alela tipičnih za druge vrste hrastova u genom autohtonog hrasta lužnjaka). To ne mora biti loše, jer kod značajnih promjena staništa međuvrsni križanci mogu pokazati bolje uspijevanje (a predviđaju se značajne promjene staništa zbog promjene klime). Međutim, ostaje činjenica da bismo taj scenarij eventualno doživjeli slučajno, a ne zbog promišljene stručne odluke. ZAKLJUČCI I PREPORUKE CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS Premda se ne mogu sve naše populacije smatrati jedinstvenom provenijencijom, kvaliteta fenotipskih osobina i genetska posebnost hrasta lužnjaka u Republici Hrvatskoj je prepoznata u stručnoj javnosti i izvan granica naše zemlje. Većina hrvatskih populacija se, uslijed utjecaja migracija gena i raznovrsnih rodoslovnih linija, uglavnom odlikuje visokim razinama genetske raznolikosti, a postoje utemeljene naznake da je na području Hrvatske moglo biti glacijalno pribježište ove vrste. Također, sastojine hrasta lužnjaka u Hrvatskoj čine dio jugoistočne granice njegovog areala, gdje su populacije genetski oblikovane i procesom prilagodbe na specifične stanišne uvjete, što je rezultiralo njihovom međusobnom diferencijacijom. Genetska diferenciranost (različitost) naših populacija odgovara ekotipskom obrascu koji ponajviše korelira s vlažnošću staništa i učestalošću mrazova. Stoga je, uz potrebu revizije sjemenske razdiobe, nužan oprez pri premještanju ŠRM-a hrasta lužnjaka. Nije svejedno koristi li se ŠRM npr. na području U.Š.P. Karlovac ili na području U.Š.P. Vinkovci jer, uz različitost stanišnih uvjeta (npr. količine oborina), recentna istraživanja ukazuju na to da niti genetske kompozicije populacija s ta dva područja nisu identične. Zbog toga je malo vjerojatno da strane provenijencije hrasta lužnjaka mogu biti istovremeno prilagođene na sve stanišne uvjete prisutne u našoj zemlji. Genetska kvaliteta nabavljenih stranih izvora ŠRM-a nije poznata (posebice njihova sposobnost prilagodbe na specifičnost naših stanišnih uvjeta), zbog čega njihov unos radi obnove sastojina hrasta lužnjaka u RH predstavlja veliki rizik. U nekim područjima zapadne i jugoistočne Europe hrast lužnjak dijeli staništa s drugim srodnim vrstama hrastova (hrastom kitnjakom, hrastom meduncem i dr.), s kojima spontano hibridizira. Unošenje značajne količine hibridnog ŠRM-a u domaće sastojine hrasta lužnjaka predstavlja dodatni rizik, čije je efekte teško predvidjeti. S obzirom na sve navedeno ističemo sljedeće preporuke: 1. Autohtonost, fenotipsku i genetsku posebnost hrasta lužnjaka u Hrvatskoj treba očuvati koliko god je to moguće. Potrebno je mobilizirati sve raspoložive resurse u pronalazak inovativnih, znanstveno utemeljenih rješenja za problem kroničnog nedostatka domaćeg ŠRM-a hrasta lužnjaka. Takav pristup ne jamči brze rezultate, ali je izvediv. S tim u svezi, nisu iscrpljene sve mogućnosti tj. jedva da smo nešto i započeli u smjeru pronalaska takvih rješenja. 2. Načelno tj. isključivo u krajnjoj nuždi, može se preporučiti nabava ŠRM-a izvan granica RH. Međutim, tada se svi uključeni akteri trebaju dosljedno pridržavati, prvenstveno temeljnih pravila i etike struke, a potom i Zakona o ŠRM-u (posebice članka 18., stavka 2), kao i drugih relevantnih propisa. Prije korištenja, potrebno je znanstveno/stručno utemeljeno utvrditi i obrazložiti zašto se ŠRM iz potencijalnih izvornih provenijencija može koristiti i u kakvim domaćim staništima. Nije dovoljno samo birokratski navesti podrijetlo ŠRM-a i dopustiti njegovo korištenje bez ikakvih ograničenja. 3. Ne koristiti velike količine stranog ŠRM-a neutvrđene podudarnosti s ekološkim odnosima u našim staništima, kao i podudarnosti s fenotipskim i genetskim osobinama |