DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2023 str. 72 <-- 72 --> PDF |
naglasiti da se u navedenoj literaturi taj naziv odnosi na sve populacije nizinskog područja između Drave i Save, od Zagreba do krajnjeg istoka naše zemlje, pa i dalje unutar granica Srbije do Beograda (Gailing i dr. 2007). Slavonski hrast lužnjak (u širem smislu tog naziva) prepoznat je u središnjoj Europi kao posebnost u usporedbi s lokalnim provenijencijama, i to s obzirom na raznovrsna fenotipska svojstva, kao što su: pravnost i punodrvnost debla, finoća grana, kasno listanje, brži rast, manja osjetljivost na neke štetne kukce (Burger i dr. 2021, Gailing i dr. 2012). Također, više je istraživanja ukazalo na genetsku diferencijaciju tzv. slavonske provenijencije u usporedbi s lokalnim provenijencijama (Burger i dr. 2021, Burger i Gailing 2022). Prema tome, može se zaključiti da su mnoge hrvatske populacije hrasta lužnjaka prepoznate kao svojevrsni „brend“ u smislu kvalitete fenotipskih karakteristika, ali da su i potvrđeno genetski različite od populacija iz drugih zemalja. Treba napomenuti da su istraživanja domaćih autora (Katičić Bogdan 2012, Katičić Bogdan i dr. 2018, Morić 2016) opetovano potvrdila visoku razinu genetske kvalitete domaćih izvora ŠRM-a (u smislu visoke razine genetske raznolikosti, malog utjecaja križanja u srodstvu i visokog stupnja migracija gena). Ovom prilikom želimo naglasiti da se cjelokupno područje našeg slavonskog hrasta lužnjaka (misli se na gore spomenuto šire područje) ne može smatrati jedinstvenom provenijencijom. Naime, na dodatnu vrijednost populacija hrasta lužnjaka iz relativno suših staništa istočne Hrvatske (U.Š.P. Vinkovci, Osijek i Našice), kao značajnih genskih resursa prilagođenijih na suša staništa, ukazali su Bogdan i dr. (2017) i Temunović i dr. (2020). Dakle, identificirana je međusobna adaptivna genetska diferenciranost (različitost) domaćih populacija hrasta lužnjaka koja ukazuje na potrebu pažljivog planiranja pri izboru prikladnog ŠRM-a, te reviziju sjemenske razdiobe hrasta lužnjaka u RH (Bogdan i dr. 2017, Morić i dr. 2018, Temunović i dr. 2020). Uvažavajući rezultate navedenih istraživanja, spomenuti dio areala hrasta lužnjaka u Hrvatskoj trebalo bi razdijeliti na barem 2 provenijencije (zapadna - koja obuhvaća šume hrasta lužnjaka na područjima U.Š.P. Karlovac, Zagreb, Sisak, Bjelovar, Nova Gradiška, Požega, Koprivnica i Slatina, te istočna - obuhvaća područja U.Š.P. Našice, Osijek i Vinkovci). S obzirom na predviđene trendove promjene klime, prijenos ŠRM iz tzv. zapadne provenijencije bi trebalo ograničiti, dok prijenos iz tzv. istočne provenijencije ne bi trebalo ograničavati. Utvrđena diferenciranost provenijencija hrasta lužnjaka pokazuje da niti unutar RH nije svejedno koji ŠRM koristimo u kojem području. S tim u svezi, logično je da strane provenijencije koje su eventualno prilagođene na staništa zapadnih područja ne mogu istovremeno biti pogodne i za tzv. istočnu provenijenciju RH. Naposljetku, ne smije se zanemariti niti činjenica da se na prostoru RH susreću tri rodoslovne linije haplotipova hrasta lužnjaka (Morić 2016), što upućuje na različita izvorišta rekolonizacije naših istočnih i zapadnih populacija nakon posljednjeg ledenog doba. Hrvatske populacije hrasta lužnjaka pripadaju različitoj rodoslovnoj liniji haplotipova nego primjerice Francuske populacije (Petit i dr. 2002), a prostor Hrvatske se više puta spominjao kao jedno od potencijalnih glacijalnih pribježišta hrasta lužnjaka u Europi, što našim populacijama daje dodatnu vrijednost (Bordács i dr. 2002, Slade i dr. 2008). RIZICI PRIMIJENJENE PRAKSE NABAVE I KORIŠTENJA ŠRM-a Uvažavajući argumente iz prethodnog odjeljka trebali bismo prihvatiti da se mnoge populacije hrasta lužnjaka u Hrvatskoj trebaju smatrati svojevrsnim brendom koji je prepoznat od stručne javnosti i šire od granica naše zemlje. Nisu nam poznati slični primjeri tj. da šumarski stručnjaci iz više zemalja priznaju posebnost i kvalitetu provenijencija neke vrste s ograničenog geografskog područja, kao što je to slučaj sa slavonskim hrastom. Uz to, tradicija i višestoljetni značaj ove šumske vrste za gospodarstvo RH zadužuju nas da kao struka pažljivo i utemeljeno definiramo strateške odluke koje mogu odrediti njenu budućnost. To znači da bi prije donošenja takvih odluka bilo dobro provesti otvorenu stručnu raspravu među relevantnim predstavnicima najznačajnijih šumarskih institucija. Izbor i korištenje unesenog ŠRM-a potrebno je obrazložiti i opravdati stručnim elaboratom koji bi trebao sadržavati jasne, utemeljene argumente. Čak i da nije zakonom uvjetovano (a jest), to je potrebno radi očuvanja digniteta naše struke i, još važnije, radi očuvanja razine kvalitete naših šuma i osiguranja njihove budućnosti. Ove godine se dogodilo da je po prvi puta nabavljena značajno velika količina ŠRM-a iz inozemstva, a vrlo je izvjesno da će pritisaka za unošenjem ŠRM-a hrastova, kao i drugih vrsta drveća, biti sve više. Međutim, otvorena i stručna rasprava je izostala, dok su umjesto toga unutar i između kuloara kolale različite poluinformacije o cijelom postupku. U konačnici je, po našem mišljenju, nabavljen i korišten ŠRM bez ikakvog promišljanja, bez utvrđivanja njegove kvalitete i bez stručno utemeljenog opravdanja za njegovim korištenjem u okolišnim uvjetima naših sastojina. Ne tvrdimo da to nije moguće, ali ako nabavljeni ŠRM na kraju uspije ispuniti svoju funkciju (kvalitetno obnoviti sastojine) tada će to biti produkt puke sreće, a ne stručnog i promišljenog rada. Očuvati autohtonost, kvalitetu i posebnost hrasta lužnjaka u Hrvatskoj znači voditi brigu o genetskoj kvaliteti ŠRM-a kojega se koristi za obnovu naših sastojina, a ne koristiti onaj koji se, igrom slučaja, trenutno može nabaviti na |