DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2023 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Goran Klos, dipl. inž. šum. (1959.–2023.)
Božica Čavlović
U 64. godini preminuo je naš dragi kolega Goran Klos, dipl. inž. šum. nakon duge i teške bolesti.
Goran je otišao u prijevremenu mirovinu kao upravitelj Šumarije Đurđevac.
Pogreb je održan na mjesnom groblju u Đurđevcu dana, 26. 06. 2023. godine. Oproštajni govor je održala kolegica Božica Čavlović, dipl. inž. šum. koji prenosimo u cijelosti.
Dragi članovi obitelji, dragi prijatelji,
Koliko god ovaj trenutak bio tužan, prisjetimo se načas najljepšeg što smo od Gorana dobili, bilo kao sina, kolege, prijatelja ili susjeda; prisjetimo se njegovog jedinstvenog života čiji smo i mi bili dio.
Goran je studirao šumarstvo na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1988. godine. Nakon studija radio je u Šumariji Koprivnica kao revirnik u GJ „Novigradska planina“, a 2004. godine prešao je u Šumariju Đurđevac, gdje je dugi niz godina bio revirnik u GJ „Đurđevačka Bilogora“, da bi 2019. godine bio imenovan za upravitelja Šumarije Đurđevac. Na radnom mjestom upravitelja ostao je do rujna 2022. g., kada je zbog bolesti morao otići u mirovinu.
Mi koji smo poznavali Gorana, znamo da je bio puno više od ovih suhoparnih podatka.
Njegov su život krasile vrline poput skromnosti, brižnosti, požrtvovanosti i nadasve pravednosti. Goran je bio jedan od one najrjeđe vrste ljudi: od njega niste mogli čuti ružnu riječ, on je i u najgoroj situaciji pronalazio nešto dobro, imao razumijevanja za svakoga, mislio uvijek prvo na druge, a najmanje na sebe.
Goran je ponajprije bio vrstan šumar; volio je Bilogoru i bukovu šumu koju je poznavao, a svoje znanje nesebično dijelio s kolegama. Kada sam prije 18 godina došla raditi u Šumariju Đurđevac, upravo mi je on najviše pomogao. Radeći godinama s njim - u istom uredu, u šumi, raspravljajući s njim o poslu, provodeći s njim vrijeme koje sada smatram dragocjenim, upoznala sam Gorana, ljubaznog, odmjerenog, smirenog, dobrog čovjeka. Za Gorana će vam svatko reći: bio je dobar čovjek. Njega su naši radnici svi redom zvali - Najbolji šef. On je uvijek imao i vremena i strpljenja, saslušao i pomogao, ostajao na poslu do navečer kad je trebalo nešto završiti.
Predan i marljiv radnik, skroman i samozatajan; takav je bio, čovjek koji je i pohvale primao s nelagodom. Veselio se tuđem uspjehu kao vlastitom, što je odlika velikih ljudi.
Dragi Gorane, fališ. Fališ nam na poslu, fališ na kavi, fale nam razgovori s Tobom, kada si strpljivo slušao o tuđim problemima, kada samo Ti se mogli povjeriti, onako kako se samo najboljem prijatelju može, znajući da razumiješ i ne osuđuješ.
Svoje si probleme umanjivao, nikada se nisi žalio, mada smo znali da Ti je teško. Čuli smo to iz Tvog glasa, vidjeli na Tvom slabom tijelu. Ti si uvijek govorio da si dobro. Da ćemo se vidjeti.
I to je istina, Gorane, vidjet ćemo se. Sada, kad si se konačno oslobodio boli i patnje, vjerujem da si na nekom ljepšem mjestu, u bukovoj šumi, u kojoj vlada vječito proljeće. Tamo ćemo se vidjeti. Ispričati sve što nismo stigli.
Hvala Ti, Gorane što si bio dio naših života, što si se nesebično davao, što si svojom dobrotom oblikovao i nas, što si nam pokazao put dobrote. Tužni smo što odlaziš, ali smo sretni i ponosni što smo Te imali.
Sretan Ti put, prijatelju!