DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2023 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Alpska strizibuba (Rosalia alpina L.)
Krunoslav Arač
Najpoznatija je i najljepša strizibuba europske faune. Ras­prostranjena je u srednjoj i južnoj Europi od Španjolske do Urala i Kavkaza najčešće na nadmorskim visinama od 500 do 1500 metara, te na Bliskom istoku i Rusiji. Veličina tijela je varijabilna i naraste od 14 do 38 mm. Osnovna boja tijela je svijetlo plava sa tri reda crnih točaka na pokrilju od kojih su srednje najveće i najčešće se spajaju, pa na prvi pogled tvore oblik pruge, dok su stražnje najmanje. Veličina točaka varira, a neke mogu i izostati. Na vratnom štitu uz gornji rubu u sredini nalazi se crna ovalna pjega. Spolovi se međusobno razlikuju. Ženke imaju kraća i deblja ticala koja su veličine oko duljine tijela, dok su kod mužjaka ticala dulja i do još jedne dužine tijela. Ticala su svjetlo plava s čupercima crnih dlačica koji su najizraženiji od trećeg do šestog članka. Ženke imaju vidljivu jajnu leglicu na kraju abdomena i često su krupnije od mužjaka. Odrasle jedinke hrane se peludom, lišćem i sokom drveta, žive tri do šest tjedana u razdoblju od lipnja do rujna. Ženke nakon parenja na osunčanim mjestima polažu bjelkasta jajašca, ovalnog oblika duljine 3-3,8 mm i širine 0,6-0,9 mm u pukotine debla ili ispod kore bukvi, rjeđe na listopadnim rodovima: Alnus, Carpinus, Castanea, Fraxinus, Juglans, Quercus, Tilia i Ulmus. Ličinke se hrane trulim drvom od ostataka debala, umirućim trulim stojećim deblima i panjevima, pa pripadaju skupini saproksilnih kornjaša kojima je životni ciklus vezan za drvnu tvar u raznim fazama raspadanja. Na kraju svog razvoja ličinke izgrizu komoricu od strugotina drveta u blizu površine kore u kojoj se zakukulje. U Hrvatskoj širi svoj areal, te se je unazad desetak godina pojavila u bukovim sastojinama i na nižim nadmorskim visinama na područjima poput Bilogore i Kalnika.
Alpska strizibuba je strogo zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj, a prema crvenom popisu saproksilnih kornjaša za područje članica Europske unije nalazi se na popisu osjetljivih (VU) vrsta sa padajućim populacijskim trendom.