DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2023 str. 53     <-- 53 -->        PDF

sastojine u sloju drveća i grmlja te geomorfološkim prilikama na plohama (kameni hodnici, zasvođeni i uski prolazi, kamene gromade, prepreke i sl.). Isti ti čimbenici utječu i na količinu svjetla koja dopire do tla i kreće se od 12,69 (μmol m-2s-1) do 579,16 (μmol m-2s-1).
ZAKLJUČAK
CONCLUSION
Posebni rezervat šumske vegetacije Kočje pretežito je sjemenskog postanka, s ponekom panjačom. Od ukupnog broja (140) inventariziranih stabala hrasta crnike (Quercus ilex L.) njih 78 je procijenjeno kao stablo s velikim povredama, 48 kao stablo s malim povredama, a 12 stabala je ocijenjeno kao stablo u odumiranju. U međuvremenu su se dva stabla crnike promjera 26 cm i 36 cm osušila. Ako promatramo procjenu vitaliteta krošnje, njih 53 ima krošnju s malim povredama, 76 s velikim, a u odumiranju je 9 krošanja. Presjek ovih podataka pokazuje da je vitaliteta ovih stabala u konstantnome opadanju, što je svakako razumljivo s obzirom na njihovu stoljetnu dob.
Međutim, nameće se pitanje prirodne obnove ovih stabala. Najbrojnije vrste u fazi ponika i pomladka su: Laurus nobilis (46,0 %), Viburnum tinus (17,1 %) i Phyllirea latifolia (16,2 %) (tablica 1.) U kasnijim fazama rasta, u višim visinskim razredima nešto brojnije postaje crnika (Quercus ilex), te dominantne ostaju lovor (Laurus nobilis) i zelenika (Phyllirea latifolia). Hrast crnika koji drži apsolutnu dominaciju u nadstojnoj etaži, u sloju ponika i pomladka nalazi zastupljen tek 10,0 %. Razlog je tomu što crnika nema dovoljno svjetla za razvoj u početku za nicanje, a posebno za kasniji razvoj. Ona je poluskiofit, te joj u mladosti treba zastor krošanja, a kasnije dovoljno svjetla. S obzirom na strukturne tablice sastojina na pokusnim plohama 1.-7. (tablice 2.-8.), te na ukupne iznose drvne zalihe, možemo utvrditi da se sklopljeni dio šume rezervata i dalje nalazi u stadiju visoke crnikove šume, dok određeni dijelovi, ovisno o položaju i već spominjanim specifičnim mikrostanišnim prilikama i nemogućnosti razvoja tipične klimazonalne zajednice polako prelaze u neke druge vegetacijske stadije koje možemo nazvati u klasičnom šumarskom smislu određenim degradacijskim oblicima. Mada su oni specifični i bio-ekološki vrlo značajni sa svojom biološkom raznolikošću. Iz fitocenoloških snimki (tablica 12) je razvidna heterogenost staničnih uvjeta, jer osim tipičnih vrsta asocijacije Fraxino orni–Quercetum ilicis Horvatić (1956) (Šuma hrasta crnike i crnog jasena) ovisno o geološko-morfološkim, pedološkim, hidrološkim i mikroklimatskim prilikama pridolaze i netipične vrste vrste za šumsku vegetaciju. Posebno se to odnosi na paprati, vegetacija stijena, mahovina i slično. Pokrovnost vegetacije u rezervatu Kočje nije jednolična. Središnji dio gdje prevladavaju stara stabla crnike pokrovnost sloja drveća je 90-95 % (100 %), grmlje pokriva 30-100 %. Pokrovnost sloja prizemnog rašća je također različita i ovisi o pokrovnosti sloja grmlja i drveća tako da je od 5-80 %. U ovom rezervatu se nalazi i gusti sloj nerazgrađenog listinca (2 do 5 cm), a u škrapama između stijena 10 do 15 cm. Najviše ga u „džepove“ nanosi voda za jakih kiša. Mikroklimatska istraživanja su potvrdila da kolebanja mikroklimatskih elemenata (temperature i količine svjetla) ovise o stupnju sklopljenosti sastojine u sloju drveća i grmlja te geomorfološkim prilikama na plohama (kameni hodnici, zasvođeni i uski prolazi, kamene gromade, prepreke i sl.).
Terenska i literaturna istraživanja posebnog rezervata šumske vegetacije Kočje daju nam sliku jednog specifičnog, jedinstvenog, malog po prostoru ali jako bogatog po biološko-ekološkim posebnostima šumskog ekosustava. On još krije mnoge znanstvene nepoznanice. To traži nastavak interdisciplinarnog istraživanja napose florističkih i vegetacijskih, zatim geološko-pedoloških te mikoloških i faunističkih obilježja ovog lokaliteta.
Glavna istraživanja su obavljena u sklopu projekta „Inventarizacija flore i vegetacije i mikroklimatska mjerenja u posebnom rezervatu šumske vegetacije Kočje“. Naručitelj projekta je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, a izvršitelj Ekološke finalizacije j.d.o.o. Zagreb.
LITERATURA
REFERENCES
Anonymous, 2000. In memoriam prof. dr. sc. Ivo Onofri-Kočje specijalni rezervat vegetacije na otoku Korčuli. Godišnjak: Glasilo Udruge prijatelja modro-zelenih vrijednosti „Petar Giunio“ - Korčula, 2, 7.
D.D., 2020. Skriveni biser: U unutrašnjosti Korčule nalazi se nestvarno lijepo Kočje, rezervat nedirnute prirode, dostupno na: https://www.dalmacijadanas.hr/skriveni-biser-u-unutrasnjosti-korcule-nalazi-se-nestvarno-lijepo-kocje-rezervat-nedirnute-prirode/ (pristupljeno: 02.02.2020)
Denich, A., E. Draganović, 1985. Valorizacija i kategorizacija prirodnih vrijednosti područja Općine Korčula, Republički ­zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Horvat, A, 1955. Istraživanja o uzgoju sadnica lovora (Laurus nobilis L.) pod zasjenom. Anali Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU, 1, 491-496.
Kalogjera, D, 2017. Prirodno geografske značajke, dostupno na: https://www.korcula.hr/o-korculi/prirodno-geografske-znacajke/ (pristupljeno: 05.02.2020)
Kranjčev, R, 2008. U Meraškoj jami. Šumarski list, CXXXII (7-8), 373.
Krklec, K., I. Ljubenkov., A. Bensa, 2011. Prirodni resursi otoka Korčule, Geoadria, 16 (1-3), 25.
Lovrić, A.Ž, 1995. Jadranska dendroflora, svezak 1., Dendroflora hrvatskog Jadrana - drveće i grmlje obalnih Dinarida i otoka. WikiFora Adriatica – 1, Herbarium Adriaticum – ADRZ.