DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2023 str. 41 <-- 41 --> PDF |
karbonatnih laurisylva u toplo-vlažnoj inačici Mediterana su: Quercus ilex subsp. rotundifolia (Qu. ballota), Laurus nobilis (optimum), Juniperus oxycedrus subsp. badia (J. arborea), Pistacia saportae Burnat (P. lentiscus X terebinthus), Viburnum rugosum (V. pseudotinus), Euphorbia characias L.., uz mnoštvo lijana Smilax mauretanica, Rubia aucheri (R. longifolia), Hedera colchica i Hed. taurica (H. helix subsp. poëtarum), Origanum heracleoticum L., Limodorum abortivum (L.) Sw., pa obilno velike južne paprati Dryopteris australis (D. pallida (Bory) Maire et Petitm. ), Polypodium australe, Polystichum setiferum (Forssk.) Woyn., Pteridium tauricum (Pt. aquilinum (L.) Kuhn ssp. brevipes) itd. Na drveću (račve grana) i trulim rupama rastu izraziti vaskularni epifiti: Umbilicus erectus, Sedum maximum, Parietaria judaica L., Polypodium interjectum Shivas i dr. Po granama i deblu javljaju se epifitne mahovine Cryphaea arborea i obilje lišaja, a na tlu se nalazi debeli sag od nekih subtropskih mahovina: Bruyum canariense, Sphaerocarpus texanus, Cololejeunea rossetiana, Riccia raddiana, Riccia michelii, Cephaloziella baumgartneri, Southbya nigrella i ine južne pa još obilne gljive: Boletus caucasicus, Xerocomus armeniacus, Ramaria nigrescens, Russula maculata. Lovrić (1995; 1995a) ističe dvije glavne pripadne zajednice u našim vlažnim jadranskim refugijima. Prva je: Lauro-Quercetum ilicis (R.Mart. 1957) Quez.& al. 1976 (Lauretum nobilis Lak.& al.), ujedno unutar sveze najsjevernija i osiromašena šuma poluvlažnih viših makija (7-12 m) koja se nalazi na ivici eumediterana ili pak južnije u klancima i ponikvama. Nalazi se na rubu Sredozemlja u karbonatnim vlažnim uvalama južne Europe, i to od sjeverne Španjolske do Grčke. U Hrvatskoj u jugoistočnoj Istri, Cresu (sjever), sjeverne obale Korčule, Mljeta, Pelješca, uz rijeku Omblu nedaleko Dubrovnika, u Konavlima i dr. Uz dominaciju lovora drugi su pokazatelji u većoj mjeri isti kao i za svezu, to je ustvari prijelazna šuma izmedju sveza Quercion ilicis i Oleo-Quercion. Druga zajednica je Smilaci-Quercetum rotundifoliae (R.Mart. 1986) Barb.& al. 1987 («Palaeo-Quercetum refugiorum” Radić, Fukarek), koja raste uz sjevernu granicu sveze i to prema rubu eumediterana, u Hrvatskoj najčešće u dubokim ponikvama i obalnim klancima. Učestalija je u sjeverozapadnom Sredozemlju, a kod nas se javlja na istočnoj granici, u Mereškoj jami na Cresu i djelomice na Sv. Grguru, primorskim klancima Biokova itd. Indikatori su dominantni Qu. ilex ssp. rotundifolia, pa Juniperus oxycedrus subsp. badia (J. arborea), Smilax mauretanica, Tamus communis subsp. cretica, a na tlu obilje paprati Dryopteris mediterranea, Polypodium interjectum, Asplenium adiantum-nigrum i dr. Prethodno navedenu Merašku jamu (Lovrić 1995; 1995a) tako opisuje i Kranjčev (2008). On piše slijedeće: “Kako se nalazi u blizini malog naselja Merag, dobila je naziv Meraška jama. Uz dobrog vodiča pronašli smo put do njezinog dna prolazeći šumicom crnike i lovora. Silazak u jamu usred bijela dana činio se kao spuštanje u neki mračan hodnik, jer se prolazilo kao kroz labirint, uz velike blokove kamenja. Gusta makija uzrokuje veliku sjenu. Sve kamenje i donji dijelovi drveća prekrili su buseni mahovina i papratnjača za koje ovdje vladaju posebno povoljni uvjeti, jer je posvuda mnogo vlage. Tu bi se mogla načiniti prava kolekcija naših kopnenih vrsta mahovina i papratnjača. Prolazimo uz oveće spilje, s čijeg stropa kaplje voda, a stijene su joj izgrađene od razlomljenih i slijepljenih vapnenačkih dijelova stijena, što ukazuje na neke osobite procese u davnoj geološkoj prošlosti.” Ove teze predmet su dodatnih istraživanja florističke i vegetacijske specijalnosti. Zaštita posebnog rezervata šumske vegetacije Kočje – Protection of the special forest vegetation reserve of Kočje Na temelju Zakona o zaštiti prirode (NN 19/60) Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu donosi rješenje: Utvrđeno je da predjel Kočje u selu Žrnovu na Korčuli posjeduje karakteristike zaštićenog objekta prirode i to kao posebni rezervat šumske vegetacije. U navedenom rezervatu zabranjena je sječa i oštećivanje stabala crnike te branje i oštećivanje druge vegetacije, lom stijena, kao i drugi zahvati koji mogu izmjeniti izgled objekta. Unutar područja pod zaštitom nalaze se masline (starosti preko 100 godina). Između raznolikih stijena prisutno je i oko 100 starih stabala crnike. Najstariji primjerci su stari oko 100 godina. Predjel Kočje s izgledom netaknute prirode, ima geološku, botaničku i estetsku vrijednost. Zanimljivo je značenje Kočja za stanovništvo, gdje se u Rješenju spominje kao „memorijalni prirodni spomenik“ budući se narod tu skrivao od Talijanskih okupatora u I. i II svjetskom ratu što nam je potvrdila |