DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2023 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Srednje temperature zraka za vegetacijsko razdoblje (travanj-rujan), prema različitim autorima, imaju izrazito veće značenjej za razvoj vegetacije, nego srednje godišnje temperature zraka, koje u pojedinim godinama znatno više zavise o temperaturi zraka tijekom zime. Izračunata srednja (poprečna) temperatura za vegetacijsko razdoblje iznosi 21,9°C.
Apsolutne maksimalne i minimalne temperature zraka pokazatelj su stvarnih i ukupnih toplotnih razlika određenog područja. Često su limitirajući čimbenik kod pridolaska, razvoja i opstanka neke vrste. Velika razvedenost, a posebice čimbenici reljefa, kao nadmorska visina i nagib, u većoj mjeri utječu na veća odstupanja i u ekstremima temperature zraka. Na meteorološkoj postaji Korčula za navedeno razdoblje izmjerena je najniža temperatura zraka od –4,0°C. Apsolutna maksimalna temperatura zraka je velika i iznosi 39,0°C. Apsolutno kolebanje temperature zraka iznosi 43°C, a srednje kolebanje temperature zraka iznosi 16,8°C.
Iz godišnjeg hoda razvidno je da se radi o maritimnom oborinskom režimu. Veći dio oborina padne u hladnijim dijelovima godine. Maksimalne količine mjesečnih oborina padnu tijekom kasne jesen ili početkom zime, a srpanj je mjesec s najmanjom količinom oborina. Oborine koje padnu u vegetacijskom razdoblju iznose 330,5 mm. U pogledu raspodjele oborina prema godišnjim dobima najveće količine oborina padnu u jesen (338,4 mm), dok je drugi maksimum zima (332,9 mm). Najmanje količine oborina padnu u ljeto (112,6 mm), dok u proljeće padne 237,7 mm oborina.
Maksimumi vlage zraka su bili u listopadu, studenom i prosincu, a minimumi u lipnju i srpnju. Za navedenu meteorološku postaju, prema podacima za navedeno razdoblje, nema ekstremno vlažnog ni ekstremno suhog zraka, jer godišnja srednja vrijednost relativne vlage zraka nije viša od 90 % i niža od 40 %. Srednja godišnja relativna vlaga zraka iznosila je 71 % (nadosrednja). Dnevni hod relativne vlage zraka obično je svugdje obrnut od dnevnog hoda temperature – najveći postotak vlage je ujutro, a najmanji poslijepodne. Godišnja amplituda relativne vlage zraka iznosi 11 %. Na području otoka Korčule nema pojave mraza. Magla ovdje nije učestala pojava. Tijekom godine je samo 3,6 dana s maglom. S ekološkog stajališta magla je vrlo važna, jer povećava ukupnu zračnu vlagu i stvara dodatne količine oborina. Sušno razdoblje traje od lipnja do kolovoza, a razdoblje suhoće od svibnja do rujna.
Po W. Köppenu okoliš na promatranoj meteorološkoj postaji karakterizira Csa tip klime, što znači umjereno topla kišna klima. Za njega je karakteristično da ima dugotrajno sušno razdoblje, a najsuši dio godine odnosi se ljetno razdoblje. S obzirom na vrijednost Langovog godišnjeg kišnog faktora Korčula pripada semihumidnoj klimi i ima četiri aridna mjeseca. Mjesečni kišni faktori su u rasponu od aridnih do humidnih. S obzirom na Martonne-ov indeks aridnosti, koji iznosi 37,9, klima je humidna.
Geološko – pedološka i hidrološka obilježja – Geological – pedological and hydrological characteristics
Otok je građen od rudistnih vapnenaca i dolomita gornje krede, koji su u većoj mjeri raspoređeni zonalno. Iznad dolomita i vapnenca raspoređeni su mlađi slojevi pleistocena: crvenica, breše i koštane breše te pijesak. Navedeni sedimenti istaloženi su u prije formiranim udubljenjima u kršu. Pijeska još ima i u Blatskom polju, Prapratni i Lumbardi (Kalogjera 2017). Dominantni tip tla na području otoka je crvenica (tera rossa), a javlja se kao: eolska, podzolirana, braunizirana i antropomorfna. Dolazi još i kao: karbonatna, smeđa, primorska i planinska tla, kao i crnica te razni tipovi hidrogenih tala (Kalogjera, 2017). Značajan faktor u oblikovanju navedenog prostora je oborinska voda. Razaranjem i prodiranjem u krš dovodi do formiranja različitih speleoloških pojava (pećine, jame i ponori). Veličina tih pojava je različita u dužini i dubini ovisno o tipu naslaga, broju pukotina, te o intenzitetu rada voda (površinskih i nadzemnih). Morfologija otoka Korčule je tipično krška. Na području Korčule ne postoje površinski vodeni tokovi, dok su jedine otvorene vodene površine lokve na flišnoj podlozi (npr. kod Lumbarde), ali ljeti često presušuje (Krklec i dr. 2011). Kočje je smješteno na dobro uslojenim vapnencima, iznad dolomitne jezgre (slike 1, 2 i 3). Iz dolomitnih stijena izvire vrelo (na dva mjesta), dok veće vrelo ne presuši ni u razdoblju veće suše. Životinje nemaju pristup vrelu radi njegovog položaja (kosa stijena). Upravo zbog navedenog takav položaj onemogućava onečišćenje te je zbog čistoće vode prozvano „Vilinim izvorom“. (Anonymous, 2000). Kako piše Sardelić (2007) „A zatim slijedi iznenađenje! Voda! Prava, živa voda, voda bistra, pitka, voda hladna, ugodna. U prirodno oblikovanom kamenom koritu, nalik na kakvu divovsku školjku koja krije svoj biser, ogleda se malo jezerce-Vilino korito! Da, vile su njegove čuvarice.“ (slika 4). Narodne priče i legende prepune su priča o vilama i njihovom suživotu sa lokalnim stanovništvom.
Vegetacijska obilježja – Vegetation characteristics
Iako nije tipična, šuma posebnog rezervata šumske vegetacije Kočje može se svrstati u šumu hrasta crnike i crnog jasena ( Fraxino orni–Quercetum ilicis Horvatić (1956) 1958) (Vukelić 2012).
Bogatstvo vegetacije Kočja omogućeno je zbog visokog zadržavanja vlažnosti. Razlog tomu je isparavanje spriječeno krošnjama hrasta crnike (Quercus ilex L.). Posljedično, dolomitsko je stijenje prekriveni lišajem te debelim naslagama mahovina (Selaginella denticulata (L.) Spring), a trula mahovina, izrazita vlažnost i sjenovit teren stvaraju optimalne uvjete za pojavu paprati (Polypodium vulgare L., Polypodium interjectum Shivas, Asplenium trihomanes L.). U sloju drveća dominiraju hrast crnika (Quercus ilex L.) i lovor (Laurus nobilis L.).