DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2023 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Sljedeća postaja bio je najatraktivniji dio putovanja i srce Islanda, Nacionalni park Tingvellir (islandski Þingvellir ili Skupštinsko polje). Tingvellir je povijesni lokalitet, ustvari rodno mjesto islandske nacije, jer je na njemu 930. godine osnovana najstarija postojeća skupština na svijetu koja je trajala do 1799. godine kada su je ukinuli Danci, ali je obnovljena 1844. godine i počela s radom u Reykjaviku gdje je i danas. Naseljenici Islanda, uglavnom norveški Vikinzi, jednom godišnje kroz dva tjedna u lipnju sastajali su se na tradicionalnoj zakonodavnoj i sudskoj skupštini, tzv. Althingu (Vijeće). Na tom mjestu je 1000. godine usvojeno kršćanstvo kao jedina religija na Islandu (danas je ustavom propisana Evangelička luteranska Crkva Islanda kojoj pripada skoro 2/3 stanovništva Islanda). Također je na istom mjestu 17. lipnja 1944. Republika Island proglasila neovisnost. Povodom tisućljetne obljetnice prve skupštine 1930. godine tu je osnovano i Islandsko šumarsko udruženje, a iste godine je proglašen i Nacionalni park Thingvellir. Od 2004. godine park je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Zbog svoje važnosti za povijest Islanda i islandske nacije danas je Tingvellir zaštićeno nacionalno svetište. Osim povijesne vrijednosti Thingvellir ima i velike prirodne značajke jer njime prolazi Srednjoatlantski hrbat, koji je granica euroazijske i sjevernoameričke kontinentalne ploče koje se svake godine međusobno udaljavaju oko 2 cm. Kroz rasjed teče rijeka Öxará koja se ulijeva u jezero Tingvallavatn. Na ulazu u park nalazi se posjetiteljski centar u kojem se može vidjeti interaktivna izložba parka „Srce Islanda“. Naš obilazak parka krenuo je od platforme za gledanje preko šetnje kroz rasjed, ustvari granicu dvaju kontinentalnih ploča, do mjesta održavanja skupština. Šetnja je završila na parkiralištu gdje nas je čekao mini bus spreman za nastavak putovanja uz obalu jezera s druge strane i uz nastavak vulkanskih krajolika. (slika 18. i 19.) Vožnja je završila na jezeru Úlfljótsvatn, uz čiju obalu ima dosta vikendica, ali i jedna hidroelektrana. Uz jezero od 1940. godine postoji nacionalni izviđački centar, ali i farma s kućom Islandskoga šumarskog udruženja u kojoj preko ljeta borave međunarodni volonteri. Tamo nas je čekao ručak koji smo mogli pojesti bez žurbe i odmoriti u prostorijama kuće. (slika 20.) Posljednja postaja toga dana bilo je gospodarstvo Snæfoksstađir kojim upravlja Šumarsko društvo Árnesing. Dočekao nas je šumar i upravitelj Árnesinga Böđvar |